SNAJKA

1. Da li smo zaista sve dobre i plemenite, a guše nas tamo neke svekrve i ne daju nam da živimo?
2. Da li smo zaista spremne, da kad udjemo u brak, prihvatimo i njegovu porodicu, kao deo našeg života .. ili od samog početka pljujemo po svemu na šta nismo naučene ili navikle?
1. Ne
2. Ne a i zasto bi?
Evo ima jedna snajka u moju Vamiliju, i ja je jedina volim a sa svima ostalima je zaista u losim odnosima. Nije ona ni cvecka, ni dobra osoba, ali.... ona nije imala NIKAKAV odnos sa njegovima pre nego je usla u brak. Ziveli su u drugom gradu, nikad rucak nisu za istim stolom pojeli, svi su se pravili blesavi i nemusti dok se sin nije ozenio. E tu, umesto da nastave ili istim tempom ili krenu korak napred, bratovi (nije rodjeni zato ovako otudjeno pricam) roditelji su se drznuli da glumataju kako je ona clan njihove familije, kako treba da rucaju zajedno vikendom, kad je dete doslo uvek su imali po neku da dodaju. Ono sto jes' jes' oni su dobri ljudi, i nista sto su cinili nije bilo sa zlim motivom, ali devojka cekala i cekala da se povuku i daju joj mesto koje je vec prethodno imala/izgradila; puko' joj film i isekla odnose tako da je sad veoma neprirodno napeta situacija i kad kucni telefon treba da im pozovu.

Mislim da je jednostavno stvar toga sta si prethodno imao sa tim ljudima. Ako nisi imao nista, zasto bi bilo prirodno da ti se sad mesaju u privatnost u bilo kom obliku? Sto si sine tuzna, sto se sine smejes, bolje su ti ove papuce za dete od onih (sifra: mi znamo, mi smo sve to prosli). Mesanje u privatnost mi je odvratno, ja je jedina podrzala i zaista imamo sjajan odnos.
Ako ste i prethodno imali neku interakciju i znali se godinama, onda mi opet nije normalan taj stav tudja familija=neprijateljski tabor?!
 
Ne razumem...Jel to navodis kao svoju manu ili sta?
Konstatujem da je tako, nisam govorila kao o vrlini ili mani. Sad kad pitaš, pre da doživljavam kao nešto pozitivno. Činjenica da neko ima više godina od mene, da je nekom roditelj, ujak, teča, neki budža, nebitno šta, apsolutno mi ne znači ništa u smislu da uvažavam mišljenje, savete te osobe i smatram ih bilo kakvim reperom u svom životu. Na to sam mislila.
 
Konstatujem da je tako, nisam govorila kao o vrlini ili mani. Sad kad pitaš, pre da doživljavam kao nešto pozitivno. Činjenica da neko ima više godina od mene, da je nekom roditelj, ujak, teča, neki budža, nebitno šta, apsolutno mi ne znači ništa u smislu da uvažavam mišljenje, savete te osobe i smatram ih bilo kakvim reperom u svom životu. Na to sam mislila.

Ma pogresno sam skontala. Ovo je ok, slazem se.
 
U bilo kojoj ulozi (snajka,zaova,tetka,svekrva..) ,da bi odnos sa drugima bio pre svega ljudski (>valjan<) najbitnije je postovanje,razumevanje i tolerancija.
Bez toga sve propada .
 
Ja ne volim svoju svekrvu a ona mene ne podnosi.....Kad malo bolje razmislim , mogu i da je razumem.E sad kad razumem ja nju , sto ne razume ona mene ??
 
E o tome bih mogla pricati dan-noc!!
Moj muzic veoma retko vidja moju mamu i tatu, tako da nema potrebe da bude los prema njima i da se nesto sa njima prepire, uostalom, oni njega ne maltretiraju, ne govore mu kad da gasi tv i kompjuter, kad da ide da se kupa i da spava, sta ce dete da jede i jos brdo saveta i kritika,bilo kad i u bilo koje vreme, tj ne prave kretena od njega!!!
Verujem da nije lako zetovima koji zive sa tastom, ali to je vec druga prica....
Kad se preselimo, mislim da cu ja biti najsretnija osoba na celom svetu, ja zivim za taj dan ljudi!!!

POOOZZZ svima!!!
 
NatasaNatasa, tema ti je odlicna. :D
odlicna je zato sto polazi od "nas", a ne od "drugih" u razmatranju zivotnih situacija i potencijalnih problema. kad imas problem sa nekim, to je uvek TVOJ problem i jedino TI mozes i da ga resis. da li je u pitanju svekrva, ili kolega ili neki xy - ista je prica...

mislim da je situacija neslaganja snaje i svekrve cesta najvise zbog toga sto se sudare dva porodicna modela, koja cesto nisu ista. i sto se stvari dozivljavaju iracionalno, a ne racionalno.
 
NatasaNatasa, tema ti je odlicna. :D
odlicna je zato sto polazi od "nas", a ne od "drugih" u razmatranju zivotnih situacija i potencijalnih problema. kad imas problem sa nekim, to je uvek TVOJ problem i jedino TI mozes i da ga resis. da li je u pitanju svekrva, ili kolega ili neki xy - ista je prica...

mislim da je situacija neslaganja snaje i svekrve cesta najvise zbog toga sto se sudare dva porodicna modela, koja cesto nisu ista. i sto se stvari dozivljavaju iracionalno, a ne racionalno.

Hvala bogu da je neko konačno razumeo suštinu teme :)
 
Ponekad ne uspem ni sa svojom majkom da se dogovorim, a tek sa tudjom... Trudim se da na te sukobe gledam kao i na bilo koji drugi problem u zivotu, ne dozvoljavam da neko manipulishe i da me shikanira, ne odstupam od svojih stavova. Pokusam da nadjem sredinu, ako je ima, a ako je nema ne chinim ustupke. Chim je to shvatila, lakshe je bilo, i njoj i meni.
 
Verujem da sam divna snajka :) Ne živimo ni sa njegovim roditeljima, ni sa mojim kad smo kod toga...
Ništa ne tražim, ništa mi ne traže.. Ljubazni smo jedni prema drugima, poštujemo se.. Ne mešam se
u njihov život i njihove izbore, ne bih dozvolila da se mešaju u moje..
Mislim da je za sada baš fino...
 
Ako bi moj muž rekao i jednu lošu reč o mojoj majci bio bi jako loš čovek. Kad god je ustrebalo a često jeste, ona je čuvala dete, pomogla koliko god je mogla u svakom smislu. Njega obožava čak i brani kad ga ja nešto napadam i ne zaboravlja njegov rodjendan kao ona druga strana. :)

Gospodja mama je bila na godišnjem 15 dana i nijednom nije pozvala telefonom i rekla ajd dovedite dete da bude jedno popodne kod mene, a ne daj bože da ona dodje, gsp fuj.

Npr, Juče je mom mužu bio rodjendan. Oni su došli, treći put ove godine, Vanjuška je zaspao oko 10 i celo veče se cimao zbog galame i gužve ali njih to nije sprečilo da sedi do pola 2 noćas. Ona ima još dva dana odmora a ko ustaje u 7, što zbog posla, što zbog deteta, nek se nosi. Šta se to nje tiče.
Pri tom mi živimo u 30 kvadrata u jednoj prostoriji, a gospodja puši kao turčin, iako dete spava na 3m od nje.
 
Kakve smo mi snajke realno?
Da li smo zaista sve dobre i plemenite, a guše nas tamo neke svekrve i ne daju nam da živimo?
Da li smo zaista spremne, da kad udjemo u brak, prihvatimo i njegovu porodicu, kao deo našeg života .. ili od samog početka pljujemo po svemu na šta nismo naučene ili navikle?
Da li možda prihvatamo model ponašanja od naših majki?

Godinama već, moj posao je vezan za venčanja .... generalni utisak je da kada se dvoje ljudi venčavaju, kao da se spajaju dve ratničke strane ... kao da se započinje novi rat .... snajka-svekrva .... zet-tašta.

Ajmo malo da se pozabavimo tim pitanjima ... zanima me vaše mišljenje.

Na ovoj temi ne osudjujem, ne prozivam i ne provociram ..... jednostavno me strašno interesuje kako je moguće da neke žene nemaju problem ''snajka, zet, svekrva, tašta'' ... a neke ceo život vode borbu sa istim.

Kakva sam snajka realno bi mogla da ti kaze samo moja svekrva :) Ali mislim da ispunjavam glavni uslov - volim njenog sina i ponasam se u skladu sa patrijarhalnim ocekivanjima i predstavama o supruzi i snajki :)

Sto se tice tvog pitanja koje sam pojacala: kod mene je taj proces bio obrnut - ja ne bih ni mogla da se udam za coveka cija mi se porodica ne dopada i sa kojom ne bih mogla da se druzim bez foliranja... stoga i nemam probleme sa svekrvom, svekrom itd.
I da, jesam usvojila model svoje majke - ona je izuzetno postovala roditelje svog muza i vaspitala me je u istom duhu.
 

Back
Top