smrt

'Bem ti BL, uplaših se ove fotke što si je stavio u uvodni post. :sad2:
Pa jel mora baš tako odmah u glavu?

A odgovor na tvoje pitanje je čuveno: "O tom ću misliti sutra". Ne mislim o smrti, doživljavam je kao nešto neprijatno, a ja volim da mislim samo na lepe stvari.
Povremeno me samo uhvati prpa od smrti mojih najmilijih, to mi je nešto najgore što mi ikad padne na pamet.

Kad malo bolje razmislim, ja ne mislim, samo postojim.
 
kakva su vaša razmišljanja o smrti?
čisto biološka? religijska?
da li je smrt strah uteha ili olakšanje?

Kako kad...zavisi od raspolozenja...danas sam saznala da je neko umro, iznenada, zamislih sve i njihovu tugu i nevericu, shok...
...sve se desava u putu...
... nabasali i na kolonu, rekose, saobracajka...cekamo, svi izasli iz auta, kamiona, buseva...i dodje inf.-stradala devojcica...
Preusmerise nas na drugi put...sve vreme me proganjala slika...dodjoh kuci, guglaj...nije stradala, povredjena, i nije u zivotnoj opasnosti. Olaksanje.
...lud dan...
Smrt def. nije cisto biloska. Ima nesto u onom cuvenom...21 gram.
...nekad kad mi je tesko, zamislim sopstvenu smrt i bude mi lakse. Nemam pojma zasto, ali zamislim i sahranu i sve...i ujutro kao nova.
 
Kao vernik koji veruje u nauku osecam negde duboko u sebi da je sujetno misliti kako je nase bice najsavrseniji proizvod kosmosa.

Mlecni put je okrajak zapravo...do skoro se tako nije mislilo...Zemlja je okrajak solarnog sistema kao dela Mlecnog puta...Veliki prasak je zvezdana prasina koja je napravila nas danas i kosmos kakav poznajemo.
Svako zivo bice na nasoj planeti ima deo zvezdane prasine u sebi. Meni je takva misao divna. Kako bi, cini mi se, Amerikanci rekli, nasa tela su napravljena od zvezdane prasine a nasa dusa od prica.

Medjutim, isuvise volim ovaj svet koji, iako cesto ne zasluzuje postovanje, osecam kao svoje mesto uz tvrdu veru da me oni preko cuju nekako.
Kako verujem u materiju, tako verujem i u njenu suprotnost, antimateriju...gde je ona stacionirana...to vec niko ne moze da zna...jer kosmos je materija, antimaterije ime tu vrlo malo...ali dobro, definitivno nije za forum...
 
Kao vernik koji veruje u nauku osecam negde duboko u sebi da je sujetno misliti kako je nase bice najsavrseniji proizvod kosmosa.

Mlecni put je okrajak zapravo...do skoro se tako nije mislilo...Zemlja je okrajak solarnog sistema kao dela Mlecnog puta...Veliki prasak je zvezdana prasina koja je napravila nas danas i kosmos kakav poznajemo.
Svako zivo bice na nasoj planeti ima deo zvezdane prasine u sebi. Meni je takva misao divna. Kako bi, cini mi se, Amerikanci rekli, nasa tela su napravljena od zvezdane prasine a nasa dusa od prica.

Medjutim, isuvise volim ovaj svet koji, iako cesto ne zasluzuje postovanje, osecam kao svoje mesto uz tvrdu veru da me oni preko cuju nekako.
Kako verujem u materiju, tako verujem i u njenu suprotnost, antimateriju...gde je ona stacionirana...to vec niko ne moze da zna...jer kosmos je materija, antimaterije ime tu vrlo malo...ali dobro, definitivno nije za forum...

tis avangardna pesnikinja izgubljena u prevodu
 

Back
Top