Smrt u snu

cvele2

Ističe se
Poruka
2.133
Ukoliko osoba sanja košmar u kome umire u najgorim mukama (pritom iz nekog razloga ne uspeva da se probudi), koliko je moguće da će od prevelikog emotivnog šoka ta osoba umreti i u stvarnosti?
 
Sad ce strucnjaci da dodju i da ti kazu, a ja cu ti reci sta kazu "cigani"
U snu se umire od apnee, iliti u prevodu hrces pa se ugusis.
U snu se umire od infarkta ili od drugih problema sa srcem, zastoji, ukoliko refleks oslabi, jer ljudi imaju refleks budjenja kad im je nepravilan rad srca...ili i pritisak...gusenje...
Ako se probudis pa umres, onda nisi umro u snu...vec u budnom.......od infarkta ....pre ces od kapi ....
Umire se od prevelikog stresa...psihickog....znaci moze od straha ,ali ne straha kao kod horor filmova...treba vec da si pomalo nacet...na nervnoj bazi kod rada srca ili da ti pritisak ode na 260 usled straha...sto nije nemoguce...
Umire se i od asocijacija....ako si bas uporan.....kao kad ronis pa ne zelis da izronis....i ako pocnes da pumpas pluca kao da dises, tj da udises izdises CO2, onda ces se otrovati sa CO2 i ode voz...
Ako imas asocijaciju u snu da ne smes da pustis glas, onda stegnes grlo, i zaustavis disanje....i to moze da potraje duze od tvog kapaciteta, ali da znas da kad spavas manje trosis O2,znaci mozes bez problema da 5min,ako mozes da ronis 3,5 min...

E sad prelazi, to je za ove sto veruju u posmrtno ili u astralno duhovno...prvo je ono kao kod filmova,drugo je ono da se moze useliti tudja dusa u tvoje telo...
U oba slucaja umires, ali rekoh to je za one koji veruju u to...pa je to njihovo objasnjenje...

Mislim da je bila studija koja je tvrdila da mnogo manje ljudi umire u snu nego sto se misli....ranije se mislilo da je to laka smrt, i da se do 25% ljudi upokoji na taj nacin...
Primireno je jedno , a san je drugo....

Kod tebe izgleda psiholoski problem...a od toga se umire samo ako je sok veliki...to ce ti strucnjaci objasniti.
Ne postoje za dzaba lekovi za smirenje koji cuvaju srce, znaci nisu lekovi za srce...
 
Ukoliko osoba sanja košmar u kome umire u najgorim mukama (pritom iz nekog razloga ne uspeva da se probudi), koliko je moguće da će od prevelikog emotivnog šoka ta osoba umreti i u stvarnosti?

Pre će ti srce otakazati u snu usled nekog iznenadnog stresa, straha... nego što ćeš da skončaš u mukama, samo zato što se nisi probudio...
 
Ukoliko osoba sanja košmar u kome umire u najgorim mukama (pritom iz nekog razloga ne uspeva da se probudi), koliko je moguće da će od prevelikog emotivnog šoka ta osoba umreti i u stvarnosti?

Pa umreće sigurno..prije ili kasnije..samo je pitanje vremena..a od čega to će da se uspostavi nakon smrti...Zastoj srčanog rada je neizbježan ... no za smrt je neophodan organski patološki proces, akutni ili hronični ... histerija može izazvati privremenu sinkopu..smrt ne (sama histerija, bez organske podloge ... pa ti požuri odraditi rutinski fizikalni pregled i lab pretrage ŠUK. lipidni profil, KKS, EKG, TA ..) :)
 
Meni se jednom desilo sledeće:

Gledali ste film the Grudge? Možda the Ring? Ako jeste, znate ko je glavni "negativac" u pomenutim filmovima. Ona devojka duh što pravi masakr gde god da se pojavi.
Jedno vreme sam dosta gledao horore i uglavnom sam gledao te takve Japanske horore. Vremenom sam počeo da ih i sanjam - pomenuti duh me proganja, ja bežim itd. Znači klasičan košmar.
Tako sam jednom sanjao jedan od tih košmara, ja bežim, ona me juri. U snu sam se tokom bežanja sapleo (ili šta već) i znam da sam odjednom poprimio ležeći položaj isti kakav sam imao i u krevetu. Znam da je ona iza mene i da ne smem da se okrenem, jer bi to značio kraj za mene. Zato sam krenuo da ustajem, ali sam tom prilikom ustao i u krevetu i probudio se, ali nisam još uvek bio komplet svestan. Video sam moju sobu, ali sam idalje delom bio u snu i to sam pokušavao da vičem, da se derem, ali mi se grlo zateglo i još sam počeo da se gušim. Sreća da je keva utrčala na vreme da me trgne da se prosvetsim do kraja, ko zna šta bi se desilo.

I šta da kažem. Od tad sam i batalio da gledam horore. Još nisam odgledao Paranormalne Aktivnosti, o kojima svi pričaju (a imam toliku želju!! :D).

P.S. Bio sam komplet zdrav u tom periodu, tako da to gušenje nije mogla biti posledica neke bolesti. Doduše, kažu mi da hrčem (ne znam jel mnogo ili malo), pa sam možda zbog toga počeo malo da se gušim - nije redak slučaj da se osoba guši dok hrče.
 
Poslednja izmena:
Covek ne moze da sanja trenutak umiranja tj da bude mrtav i da oseca to kao na javi......Moze da sanja kako je u zivotnoj opasnosti, ali kada treba da ga pogodi metal, ili da badne na beton sa zgrade ili tako nesto - u zadnjem trenutku se probudi obicno znojav uplasen sa ubrzanim srcanim otkucajima...Znaci necete doziveti nikako da vas ubiju u snu! Ko misli da je to doziveo, zapravo nije to doziveo jer onda to nije bilo ubijanje, nije bio onako napet san kakv moze da bude...tzv realan san u kome je sve kao i u realnosti nema nikakvog preuvelicavanja....
 
Meni se jednom desilo sledeće:

Gledali ste film the Grudge? Možda the Ring? Ako jeste, znate ko je glavni "negativac" u pomenutim filmovima. Ona devojka duh što pravi masakr gde god da se pojavi.
Jedno vreme sam dosta gledao horore i uglavnom sam gledao te takve Japanske horore. Vremenom sam počeo da ih i sanjam - pomenuti duh me proganja, ja bežim itd. Znači klasičan košmar.
Tako sam jednom sanjao jedan od tih košmara, ja bežim, ona me juri. U snu sam se tokom bežanja sapleo (ili šta već) i znam da sam odjednom poprimio ležeći položaj isti kakav sam imao i u krevetu. Znam da je ona iza mene i da ne smem da se okrenem, jer bi to značio kraj za mene. Zato sam krenuo da ustajem, ali sam tom prilikom ustao i u krevetu i probudio se, ali nisam još uvek bio komplet svestan. Video sam moju sobu, ali sam idalje delom bio u snu i to sam pokušavao da vičem, da se derem, ali mi se grlo zateglo i još sam počeo da se gušim. Sreća da je keva utrčala na vreme da me trgne da se prosvetsim do kraja, ko zna šta bi se desilo.

I šta da kažem. Od tad sam i batalio da gledam horore. Još nisam odgledao Paranormalne Aktivnosti, o kojima svi pričaju (a imam toliku želju!! :D).

P.S. Bio sam komplet zdrav u tom periodu, tako da to gušenje nije mogla biti posledica neke bolesti. Doduše, kažu mi da hrčem (ne znam jel mnogo ili malo), pa sam možda zbog toga počeo malo da se gušim - nije redak slučaj da se osoba guši dok hrče.
Fim je debilan do bola. Ceo film se zatvaraju vrata i glavni glumci vriste. Apsolutno se nista ne dogadja. Koliko sam horrora odgledao,kosmara se uopste ne bojim kad ih sanjam. Ali cesto sanjam da ubijam nekog,u pocetku nisam imao smelosti u snu da ubijem,ali sada kad sanjam najcesce povucem obarac ali posle se toliko istripujem u snu kao da je realno,bukvalno u snu pokusavam da se pomirim sa cinjenicom da trebam da idem u zatvor i da sam ubio coveka ili da imam alternativu da bezim dok me ne ubiju, e to me uzasno istripuje i uplasi. Zamisli kad u snu se miris sa cinjenicom da ces uskoro biti mrtav.Neopisiv strah. Od toga se sav preznojim kad sanjam!
 
Fim je debilan do bola. Ceo film se zatvaraju vrata i glavni glumci vriste. Apsolutno se nista ne dogadja. Koliko sam horrora odgledao,kosmara se uopste ne bojim kad ih sanjam. Ali cesto sanjam da ubijam nekog,u pocetku nisam imao smelosti u snu da ubijem,ali sada kad sanjam najcesce povucem obarac ali posle se toliko istripujem u snu kao da je realno,bukvalno u snu pokusavam da se pomirim sa cinjenicom da trebam da idem u zatvor i da sam ubio coveka ili da imam alternativu da bezim dok me ne ubiju, e to me uzasno istripuje i uplasi. Zamisli kad u snu se miris sa cinjenicom da ces uskoro biti mrtav.Neopisiv strah. Od toga se sav preznojim kad sanjam!
Ne znam ja šta si ti to gledao, ali pomenuti filmovi su do jaja kolko su dobri horori. :D
Pa dobro, slični smo u neku ruku po pitanju snova. Ti se miriš sa činjenicom da ćeš da umreš, a ja bežim i znam da ako stanem da umirem. Otprilike mu dođe isto.
 
mozes da dozivis smrt u snu i da se ne probudis,ali da prelazis iz sna u san ili astralnu projekciju koja je takodje san ali ostavlja utisak odvajanja duha od tela,poput odraza u ogledalu.
 
Mislim da sam malo neshvaćen ovde. Ne radi se o tome da li je moguće umreti u snu, da to bude deo sna, nego o tome da li je moguće umreti na javi zbog sna. Da li je moguće sanjati neki toliko gadan košmar, da to izazove veliki emotivni šok za organizam, što bi dalje dovelo do, recimo, otkaza srca ili nekog drugog vitalnog organa?
 
Mislim da su snovi proizvod doživljenog, ne nagoveštaji onoga što će se desiti.
Kada shvatiš ovo i prestaneš da se opterećuješ značenjem, vrlo je moguće da će se ublažiti... podsvest već odradi svoj deo posla.
 
U stvarnosti se zivot produzava kad sanjas smrt koliko su meni poznate te price
Po meni, to su već besmislice, kao i ono da nam snovi ukazuju na ono što će se desiti. I ako se desi da smo imali predskazanje neko u snu, npr. sanjali smo neki događaj koji se desi par dana kasnije, desio se jer smo podsvesno svojim akcijama uticali na to da se on desi.

Ono o čemu je ovde zapravo reč nema veze ni sa kojom mistikom ili nečim natprirodnim. U pitanju je sasvim moguća situacija.
 
Fim je debilan do bola. Ceo film se zatvaraju vrata i glavni glumci vriste. Apsolutno se nista ne dogadja. Koliko sam horrora odgledao,kosmara se uopste ne bojim kad ih sanjam. Ali cesto sanjam da ubijam nekog,u pocetku nisam imao smelosti u snu da ubijem,ali sada kad sanjam najcesce povucem obarac ali posle se toliko istripujem u snu kao da je realno,bukvalno u snu pokusavam da se pomirim sa cinjenicom da trebam da idem u zatvor i da sam ubio coveka ili da imam alternativu da bezim dok me ne ubiju, e to me uzasno istripuje i uplasi. Zamisli kad u snu se miris sa cinjenicom da ces uskoro biti mrtav.Neopisiv strah. Od toga se sav preznojim kad sanjam!

i ja sam imala jaku zelju da odgledam taj film,a sad posle svega debelo cu razmisliti.inace ne volim horor filmove upravo zbog ruznih snova.secam se da sam kao devojcica gledala neki grozan horor koji me posle godinama proganjao,te sam resila da gledam filmove sa laganim sadrzajem i lepim glumcima pa nek me proganjaju,nemam nista protiv:zcepanje:
 
Ako ima onih koji bi stvarno da saznaju nešto više o realnosti života, o snovima i o uticaju reči koje govore, muzike koju slušaju, filmova koje gledaju, načina življena i rada preporučljivo je da malo više istražuju po knjigama.
Znanje koje se dobija od roditelja, komšija i okoline toliko je nedovoljno a veoma često i suprotno od onog ispravnog i valjanog, da je najbolje ne iznositi ga kao nešto na šta se može nadogradjivati ozbiljno shvatanje i razumevanje.
U današnje vreme ima toliko knjiga sa ovim temama da je prosto šteta ne pročitati ih.
Snovi i ovostrana, dnevna realnost su samo dve strane iste medalje - koje čine celinu. Zaprepastili bi se kada bi otkrili koliko velikog značaja ima sve ono što govorimo, gledamo, slušamo, radimo... ne samo na naš osečaj sreće već i na naše zdravlje i duhovni razvitak.
Konkretnije; u snovima možemo i umirati uzastopno a nastaviti životnu aktivnost ali i buditi se uzastopno a opet i dalje sanjati. Tako je zato što možemo umreti na Astralnom a odmah otići na Kauzalni, pa na Mentalni... Kod budjenja ako smo se našli na Mentalnom svetu odjednom ćemo se naći na onom ispod, Kauzalnom pa na Astralnom dok se najzad ne probudimo na ovom.
Onaj ko želi lepo spavanje, dobru relaksaciju i dobar odmor u toku spavanje uvek će voditi računa ne samo o hrani koju jede uveče već i o muzici koju sluša, filmove koje gleda ali i društva sa kakvim se druži. (Pod uslovom da i sami nešto vredimo.)
Valja probati sa knjigom "On the Breath of the Gods" za one koji se služe engleskim. Medjutim, primwetio sam da ima prevedene knjige "Initiation" (Inicijacija). Neko mi je nedavno pomenuo knjigu "Četiri sporazuma," - mada je nisam čitao.
Mnogi veruju da su knjige skupe pa ih izbegavaju. Za ovdašnje prilike imaju dobru cenu ali za ono što se od njih dobija i te kako vrede, čak i mnogo više.
Oni koji bi da i sami direktno znaju iz ličnih iskustava moraju početi sa knjigama. Posle toga ćepočeti da imaju iskustva u toku snova a onda će doći i svesna iskustva na višim svetovima. No, uvek se počinje sa čitanjem knjiga...
 
Poslednja izmena:
Mislim da sam malo neshvaćen ovde. Ne radi se o tome da li je moguće umreti u snu, da to bude deo sna, nego o tome da li je moguće umreti na javi zbog sna. Da li je moguće sanjati neki toliko gadan košmar, da to izazove veliki emotivni šok za organizam, što bi dalje dovelo do, recimo, otkaza srca ili nekog drugog vitalnog organa?

sta sam sve sanjala (cak i sotonu, na kraju sam ga ubila :malav:), odavno sam trebala da budem mrtva. a evo me...kuckam.

sad se stih kingove knjige selamovo. iste noci decaka i muskarca je napao vampir. decak se posle vratio u krevet, muskarac je doziveo infarkt.
 
Po meni, to su već besmislice, kao i ono da nam snovi ukazuju na ono što će se desiti. I ako se desi da smo imali predskazanje neko u snu, npr. sanjali smo neki događaj koji se desi par dana kasnije, desio se jer smo podsvesno svojim akcijama uticali na to da se on desi.

Ono o čemu je ovde zapravo reč nema veze ni sa kojom mistikom ili nečim natprirodnim. U pitanju je sasvim moguća situacija.

Sve sto sanjam desi se suprotno..a sanjam ono sto zelim ili ono sto me tih dana opterecuje..xxx puta sam sanjao da letim..to se nikad nece desiti
 
Mislim da sam malo neshvaćen ovde. Ne radi se o tome da li je moguće umreti u snu, da to bude deo sna, nego o tome da li je moguće umreti na javi zbog sna. Da li je moguće sanjati neki toliko gadan košmar, da to izazove veliki emotivni šok za organizam, što bi dalje dovelo do, recimo, otkaza srca ili nekog drugog vitalnog organa?

koliko budes bio svestan dok si budan toliko ces biti svestan dok sanjas.java i san se preplicu.ako nisi svestan raspasces se i medj' javom i medj' snom..

Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
Neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko
među javom i med snom.

Srce moje, srce ludo,
šta ti misliš s pletivom?
K'o pletilja ona stara,
dan što plete, noć opara,
među javom i međ snom.

Srce moje, srce kivno,
ubio te živi grom!
Sto se ne daš meni živu
razabrati u pletivu
među javom i međ snom!
 

Back
Top