Смисао вечног живота?

veca je bajka verovati da je covek evoluirao tako sto je najpre kao majmun ziveo u stepama i zbog nemogucnosti da vidi predatore od visoke trave resio da se ispravi i desilo cuveno krc u ledja i postade majmun covek....
za tako nesto ti treba vise vere nego da vereujes u Svaroga:mrgreen:

zar zaista mislis da nasi preci nisu znali u sta veruju, zar zaista mislis da su se srbi odrekli izvorne vere, sta je vidovdan, zasto ga crkva praznuje, ne brini, sve je to povezano.:D
 
nema vece istine od ljubavi...ali nazalost to svetlo su mnogi ugasili u sebi pa hodaju u mraku sopstvenog ega..

veca je bajka verovati da je covek evoluirao tako sto je najpre kao majmun ziveo u stepama i zbog nemogucnosti da vidi predatore od visoke trave resio da se ispravi i desilo cuveno krc u ledja i postade majmun covek....
za tako nesto ti treba vise vere nego da vereujes u Svaroga
mrgreen.gif

Kad covek procita nekoliko tvojih poprilicno stupidnih i nepismenih postova, ne moze se oteti utisku da si ti najnedotupavniji i istovremeno najveci licemer. Govoris o ljubavi a napadas sve koji se iole ne slazu s tvojim detinjastim, da ne kazem infantilnim, shvatanjem zivota.
 
Poslednja izmena:
...zbog nemogucnosti da vidi predatore od visoke trave resio da se ispravi i desilo cuveno krc u ledja i postade majmun covek....
E pa nisko si spao kad citiraš oca Joila i njegovo tumačenje... (očigledan znak da te istina ni najmanje ne interesuje)
znaci li to da su onda ateisti majmuni?
Što bi reko onaj "niđe veze".... pričali smo o načinu kompenzacije kod "drevnih" i "modernih" mantijaša. Da nije ova replika bila namenjena nekom drugom?
 
Pa dobro, hajde sada ovako. Koji je smisao vecne smrti, tj. da ti bude vecno crnilo?? Sta je ustvari time postignuto? Zar ti to ne zvuci jednolicnije i monotonije nego zivot?

Ja bih radije izabrao vecni zivot, vidis kolika je planeta, i kakvih stvari postoji i koliko covek moze da se usavrsava i da saznaje.
Pa zamisli, recimo, kulinarstvo, i onaj ko voli da se bavi time. Pa trebalo bi mu najmanje 100000000 godina da usavrsi sve vrste recepata i svu hranu na svetu da pripremi na najbolji nacin i da proba, pa cak i da otkriva nove recepte.

A zamisli tek u drugim aspektima zivota? Navedi bilo sta, i bilo kakav oblik posla, umetnosti i razonode? Slikarstvo, muzika, sport, knjizevnost, poljoprivreda, vajarstvo (a da ne navodim i u okviru ovih) da ne navodim dalje, sta god ti dusa pozeli. :D
A tek, posetis jedan deo planete, pa drugi, pa treci, pa odes ovde-onde, na ostrvo sa palmama i peskovitom plazom, ili mozda seoska atmosfera? Ogroman grad, ili varosica? ;)

Ali sada najozbiljnije, vecni zivot mi nikada ne bi dosadio :bye:
 
Ne postoji večna smrt. Sa stanovišta živih tako ispada ali stanovište druge strane ne postoji. Smrt je ne promenljiva kategorija to je konačna stvar bar kad se radi o svesti. Smrt je delić sekunde posle života nakon toga nastupa ništavilo barem što se svesti tiče. Telo se raspada i razlaže. materija je neuništiva promeniće oblik ali suština nekog bića zauvek odlazi. To je kao kad razbiješ čašu u komade, staklo ostaje da postoji ali čaša kao predmet više ne postoji. Vječna japamija je ništa drugo nego gubitak nečije svesti (memorije) bez povratka. Kao kad uzmeš hard disk i rastopiš ga u visokoj peći. Čovek je postao egoista po prirodi, neko više neko manje ali je suštinski egosta, misli da ceo univerzum postoji samo radi njega i da je ova planeta centar sveta. ne miri se sa činjenicom da za sve treba da postoji kraj. Zato smrt izgleda strašna totalna suprotnost od života. Olakšavajuća okolnost je da nećete biti u mogućnosti da patite i kajete se zbog bilo čega , prosto nećete postojati kao neko ko oseća, misli, čuje . Bićete rasparčani na atome. neutrone, protone, fotone i higsove bozone i te čestice će lutati svuda i opet će nastati neki život ili neka materija ali vi kao neki klon vaše ličnosti nikada se neće ponoviti jer ništa nije večno. Bilo bi bolje da ljudi razmišljaju da im se život samo jednom desi i da nema reprize i ispravke. Tako bi ga više cenili kod sebe i drugih, manje bi traćili svoje živote ne bitnim stvarima kao što sad čine. Tako bi im smrt lakše padala. Ovako verovanjem i lažnom nadom da je tamo negde nešto uvek bolje nego ovde obično se kroz život pokaže da je gore jer su uvek mnogo veća očekivanja od realnosti. Pukim verovanjem u raj neće biti dovoljno za njegovu postojanost. Ako u ovom životu vam niko nije podario raj, zašto mislite da će vam ga dati u sledećem. Za svaki slučaj učinite svoj život sebi i drugima maksimalno boljim i kvalitetnijim, a posle šta bude.
 
Живиш у обмани. Човек после смрти иде заслужено према својим делима, дал у Рај ил пакао.. овиси каквим животом је живео. Овај земаљски живот је само једна станица, пролазна тачка.

чекам васкрсење мртвих.
и живот будућег века.
 
Живиш у обмани. Човек после смрти иде заслужено према својим делима, дал у Рај ил пакао.. овиси каквим животом је живео. Овај земаљски живот је само једна станица, пролазна тачка.

чекам васкрсење мртвих.
и живот будућег века.

To ti javio anđeo u snu? Ma sigurno...
 
Pa dobro, hajde sada ovako. Koji je smisao vecne smrti, tj. da ti bude vecno crnilo?? Sta je ustvari time postignuto? Zar ti to ne zvuci jednolicnije i monotonije nego zivot?

Ja bih radije izabrao vecni zivot, vidis kolika je planeta, i kakvih stvari postoji i koliko covek moze da se usavrsava i da saznaje.
Pa zamisli, recimo, kulinarstvo, i onaj ko voli da se bavi time. Pa trebalo bi mu najmanje 100000000 godina da usavrsi sve vrste recepata i svu hranu na svetu da pripremi na najbolji nacin i da proba, pa cak i da otkriva nove recepte.

A zamisli tek u drugim aspektima zivota? Navedi bilo sta, i bilo kakav oblik posla, umetnosti i razonode? Slikarstvo, muzika, sport, knjizevnost, poljoprivreda, vajarstvo (a da ne navodim i u okviru ovih) da ne navodim dalje, sta god ti dusa pozeli. :D
A tek, posetis jedan deo planete, pa drugi, pa treci, pa odes ovde-onde, na ostrvo sa palmama i peskovitom plazom, ili mozda seoska atmosfera? Ogroman grad, ili varosica? ;)

Ali sada najozbiljnije, vecni zivot mi nikada ne bi dosadio :bye:
Sve to bi ti ubrzo dosadilo ako nisi okružen dobrim prijateljima. Suština je da imaš dobre ljude oko sebe.
Sve što si nabrojao se tiče ove degradirane zemlje, koja se iz dana u dan menja na gore i samouništava.
Kada se ova planeta jednog dana obnovi, izgledaće mnogo lepše, sa mnogim drugim mogućnostima. Kakvo kuvanje, sport, vajarstvo, i tantare.
 
Ne postoji večna smrt. Sa stanovišta živih tako ispada ali stanovište druge strane ne postoji. Smrt je ne promenljiva kategorija to je konačna stvar bar kad se radi o svesti. Smrt je delić sekunde posle života nakon toga nastupa ništavilo barem što se svesti tiče. Telo se raspada i razlaže. materija je neuništiva promeniće oblik ali suština nekog bića zauvek odlazi. To je kao kad razbiješ čašu u komade, staklo ostaje da postoji ali čaša kao predmet više ne postoji. Vječna japamija je ništa drugo nego gubitak nečije svesti (memorije) bez povratka. Kao kad uzmeš hard disk i rastopiš ga u visokoj peći. Čovek je postao egoista po prirodi, neko više neko manje ali je suštinski egosta, misli da ceo univerzum postoji samo radi njega i da je ova planeta centar sveta. ne miri se sa činjenicom da za sve treba da postoji kraj. Zato smrt izgleda strašna totalna suprotnost od života. Olakšavajuća okolnost je da nećete biti u mogućnosti da patite i kajete se zbog bilo čega , prosto nećete postojati kao neko ko oseća, misli, čuje . Bićete rasparčani na atome. neutrone, protone, fotone i higsove bozone i te čestice će lutati svuda i opet će nastati neki život ili neka materija ali vi kao neki klon vaše ličnosti nikada se neće ponoviti jer ništa nije večno. Bilo bi bolje da ljudi razmišljaju da im se život samo jednom desi i da nema reprize i ispravke. Tako bi ga više cenili kod sebe i drugih, manje bi traćili svoje živote ne bitnim stvarima kao što sad čine. Tako bi im smrt lakše padala. Ovako verovanjem i lažnom nadom da je tamo negde nešto uvek bolje nego ovde obično se kroz život pokaže da je gore jer su uvek mnogo veća očekivanja od realnosti. Pukim verovanjem u raj neće biti dovoljno za njegovu postojanost. Ako u ovom životu vam niko nije podario raj, zašto mislite da će vam ga dati u sledećem. Za svaki slučaj učinite svoj život sebi i drugima maksimalno boljim i kvalitetnijim, a posle šta bude.
Uglavnom se slažem sa tobom. S tim, što ljudi treba da imaju poverenje u Onoga koji nam je dao život, Onoga koji je došao na planetu da plati za nas, Onoga koji nam je obećao da će nas jedonog dana ponovo stvoriti. Ako je u mogućnosti jednom da nas stvori, Njemu nije problem da nas ponovo stvori. Znači samo poverenje, ništa drugo.
 
Живиш у обмани. Човек после смрти иде заслужено према својим делима, дал у Рај ил пакао.. овиси каквим животом је живео. Овај земаљски живот је само једна станица, пролазна тачка.

чекам васкрсење мртвих.
и живот будућег века.
Čovek posle smrti jedostavno Biblijski rečeno spava. Mi ćemo reći nema ga više, ne postoji. Ali Tvorac poseduje njegovu duhovnu komponentu - karakter i sve nejgove osobine, i to se skladišti kod Tvorca (to nije ništa svesno). Da bi jednog dana, po Božjem obećanju, ljudi bili ponovo stvoreni, iliti vaskrsnuti. Bogu nije problem da formira novo telo i da u njega ubaci duh životni osobe koja je recimo danas umrla. To je Božje obećanje. Dakle, čovek danas umre, Biblijski rečeno zaspe, i nebitno je koliko će vremena proći od njegove smrti do ponovnog stvaranja - vaskrsenja, jer ta osoba nije svesna, i za nju je to samo trenutak. Tako da to dođe, čim umremo, već sledeći trenutak smo živi, iako smo bili mrtvi tj nismo postojali više godina.

Pakao ne postoji, postoji sud kada će ljudi koji nisu želeli život biti uništeni za večnost.
 
Čovek posle smrti jedostavno Biblijski rečeno spava. Mi ćemo reći nema ga više, ne postoji. Ali Tvorac poseduje njegovu duhovnu komponentu - karakter i sve nejgove osobine, i to se skladišti kod Tvorca (to nije ništa svesno). Da bi jednog dana, po Božjem obećanju, ljudi bili ponovo stvoreni, iliti vaskrsnuti. Bogu nije problem da formira novo telo i da u njega ubaci duh životni osobe koja je recimo danas umrla. To je Božje obećanje. Dakle, čovek danas umre, Biblijski rečeno zaspe, i nebitno je koliko će vremena proći od njegove smrti do ponovnog stvaranja - vaskrsenja, jer ta osoba nije svesna, i za nju je to samo trenutak. Tako da to dođe, čim umremo, već sledeći trenutak smo živi, iako smo bili mrtvi tj nismo postojali više godina.

Pakao ne postoji, postoji sud kada će ljudi koji nisu želeli život biti uništeni za večnost.

Стога се свагда уздамо и знамо да док боравимо у телу удаљени смо од Господа... И постајемо смели и више волимо отићи из тела и настанити се код Господа
 
Čovek posle smrti jedostavno Biblijski rečeno spava. Mi ćemo reći nema ga više, ne postoji. Ali Tvorac poseduje njegovu duhovnu komponentu - karakter i sve nejgove osobine, i to se skladišti kod Tvorca (to nije ništa svesno). Da bi jednog dana, po Božjem obećanju, ljudi bili ponovo stvoreni, iliti vaskrsnuti. Bogu nije problem da formira novo telo i da u njega ubaci duh životni osobe koja je recimo danas umrla. To je Božje obećanje. Dakle, čovek danas umre, Biblijski rečeno zaspe, i nebitno je koliko će vremena proći od njegove smrti do ponovnog stvaranja - vaskrsenja, jer ta osoba nije svesna, i za nju je to samo trenutak. Tako da to dođe, čim umremo, već sledeći trenutak smo živi, iako smo bili mrtvi tj nismo postojali više godina.

Pakao ne postoji, postoji sud kada će ljudi koji nisu želeli život biti uništeni za večnost.

Reče Elen Vajt ...
 
Ali sada najozbiljnije, vecni zivot mi nikada ne bi dosadio :bye:
To je zato što ti je teško da pojmiš beskonačne veličine. Ljudi koji su izmišljali bajke o večnom životu takođe nisu imali pojma o velikim brojevima, kao i velika većina ljudi.

Sve to što si nabrojao možeš da završiš, a da još nisi ni zagrizao trilioniti deo beskonačnog vremena. Dakle, da napraviš sve recepte koji mogu da se iskombinuju (pošto je konačan broj), da posetiš svako mesto na Zemlji, da pogledaš kroz mikroskop svaki atom univerzuma pojedinačno (a recimo da ih ima 10 na 80ti stepen), - ti opet nisi NI POČEO da trošiš svoje vreme. Stoga, ukoliko bi nas neko osudio na večni život, a zadržao našu, ljudsku svest - to bi bila najveća i najstrašnija zamisliva kazna.
 

Back
Top