Van gradova je...živim u mestu od 20.000 stanovnika otprilike to je plafon - kada izvedem decu na igralište udem ko dadilja mamama i tatama, neke tate se i ne briju, tu ako ne studiraš i odeš u veće mesto i ne udaš se (oženiš) - nešto ti fali.
Istinit događaj-za vreme studija učila sam sa kolegom, koji je stanovao sa bratom, spremamo ispit kada jednog ponedeljka nema mu brata. Pitam ja gde je-odgovor je oženio se -

moja reakcija-kolega objašnjava da mu cura prespavala kod njega i ujutru njegov otac joj nije (kao) dao da se vrati kući, pa se on oženio- :shock::shock: ovo mi je i dan danas reakcija, ne mogu da se naviknem na takva razmišljanja i način odličavanja