Sa Šakićem se Tudjman sretao , u Zagrebu više puta, a zadnji njihov javni susret bio je 1995. godine, a Šakić je slobodno i boravio u Hrvatskoj...
Matu Šarliju je postavio za službenika hrvatske ambasade u Sarajevu, a da bi ga prikrio tamo ga je, kako su otkrili Vizentalovi agenti, poslao pod muslimanskim imenom Nijaz Batak.
Slučaj Ive Rojnice je već očit Tuđmanov samonokaut. Prvo je hrvatski predsednik ovog ustašu, sa liste ratnih zločinaca, postavio za ambasadora Hrvatske u Argentini, a kada je izbio međunarodni skandal, njegovo imenovanje povukao. Zatim je krajem 1994. godine Rojnici svečano okačio o vrat masivni orden kneza Trpimira i uručio spomenicu Domovinskog rata. Time je Tuđman i simbolično pokazao bliskost i povezanost njegovog i Pavelićevog rata protiv istrebljenja Srba iz Hrvatske.
Tuđman je iz emigracije doveo i Antu Milasa na ključne položaje u policijskim i vojnim krugovima. Vinko Nikolić, jedan od “ravnatelja” Radio-Zagreba, za vreme Drugog svetskog rata, postavljen je 1991. godine za direktora izgradnje Sveučilišne biblioteke (posle smene Stipe Šuvara).
Jakša Kušan, urednik emigrantskog ustaškog lista “Nova Hrvatska”, postao je Tuđmanov sekretar Ureda za iseljiništvo, koji se uglavnom bavio selekcijom ustaša koji mogu iz emigracije da se vrate u Hrvatsku i budu postavljeni na razne dužnosti. Kao specijalni Tuđmanov savetnik iz Argentine se doselio i Danijel Crljen, Pavelićev ideolog, koji je 40 godina u Argentini obučavao mlade ustaše sa osnovnom porukom da se u obračun sa Srbima treba ugledati na čuvenu ustašku diviziju iz II Sv. rata Eugen Kvaternik.