Sloveni su stariji od Kelta – Genetičari pronašli pravu domovinu Slovena

Neno

Buduća legenda
Poruka
25.554

Godinama su se istoričari i arheolozi prepirali gde zapravo leži kolevka Slovena. Pisane su monografije, vadile se lobanje, pravile hipoteze o Dunavu, Karpatima i Poljskoj.

1757588336492.png
Ali kada su genetičari krenuli u priču, sve se preokrenulo. Umesto nagađanja, oni su uzeli 555 drevnih ostataka, sekvencirali DNK i napravili mapu koja jasno pokazuje: prvi Sloveni živeli su između današnjeg Kijeva i Gomeljа, na prostoru gde močvare i komarci oblikuju pejzaž više nego ljudi.

Ispada da su sve klasične teorije pale u vodu. Sloveni nisu stigli s Dunava niti iz Poljske – tamo su došli tek kasnije, i to sa istoka, iz svoje prave pradomovine.

Naučnici iz nemačkog Maks Plank instituta za evolutivnu antropologiju, Prinstona i Bečke akademije nauka objavili su rezultate u prestižnom časopisu Nature. Zaključak je bio šokantan: Sloveni su na svojoj zemlji živeli preko tri hiljade godina, a ne hiljadu i po, kako se dugo smatralo.

Prema genetskom „vraćanju filma unazad“, njihova osnovna teritorija bila je prostor između Dnjepra i Pripjata – sever današnje Ukrajine i jug Belorusije, gde se nalaze gradovi Kijev, Gomelj, Pinsk i Mozir.

Tu se oblikovala etnička zajednica još oko 1000. godine pre nove ere. Skoro milenijum i po Sloveni se nisu odvajali od svojih močvara i šuma – prirodna izolacija činila je da se razvijaju zatvoreno i homogeno.


I onda, u 6. veku nove ere, dolazi do prave populacione eksplozije. Sloveni se naglo šire, zauzimaju polovinu Evrope i preobražavaju demografsku kartu kontinenta. Brzo se vidi razmera: do 7. veka čak 93% genofonda u Poljskoj bilo je slovensko, u istočnoj Nemačkoj 82%, a u oblasti Povoložja 65%. Bila je to masovna migracija veća od gotskih pohoda, ali sa sasvim drugačijim posledicama.

Goti su često nastupali silovito, dok su Sloveni uglavnom mirno koegzistirali sa zatečenim narodima. Susedi su se s vremenom utapali u slovenski kulturni krug, a jezik i običaji širili su se gotovo prirodno.

Upravo ta otvorenost i stabilnost ogledaju se u genetici – Sloveni imaju izuzetno nisku intragroupnu varijaciju (samo 1,2%), manju nego Germani i Kelti. Jednostavno rečeno, bili su i ostali zbijenija i homogenija zajednica od većine evropskih naroda.

Tu dolazimo i do jedne stare arheološke priče. Još u vreme SSSR-a, sovjetski stručnjaci ukazivali su na tzv. zarubinačku kulturu (3. vek pre n. e. – 1. vek n. e.) kao moguću prethodnicu Slovena.

Njihove pretpostavke tada nisu imale oslonac u DNK metodama. A sada genetika potvrđuje: upravo ti ljudi nosili su originalni slovenski genetski fond. Kulture koje je otkrio češko-ruski arheolog Vikentije Hvojka, nekada osporavane, danas dobijaju potpuno novo značenje.

A kako su živeli ti rani Sloveni? Izvori govore da su bili miroljubivi i štedljivi. Njihova poljoprivreda, zasnovana na metodi seče i paljenja, donosila je plodna polja i bogate useve: proso, ječam, pšenicu, grašak, repu.

Imali su drvene plugove, srpove i kamene mlinove. Odeća je tkana od konoplje i lana, koje su sami uzgajali. Životinje su takođe imale važno mesto – svinje su hranjene žirom, konji korišćeni za prevoz, a krave i sitna stoka za mleko, vunu i kožu.

Njihove kuće bile su praktične: okvir na stubovima, zidovi od pletera i gline, zabatni krovovi od slame i trske. U unutrašnjosti ognjište, pored njega jama za pepeo, a u dvorištima pomoćne jame i skladišta.

U hladnijim mesecima grejalo se unutra, a leti se kuvalo na otvorenom. Ribolov i lov dopunjavali su ishranu, dok je krzno imalo vrednost u trgovini sa kolonijama na Crnom moru.

Genetska mapa danas jasno pokazuje da su Belorusi najbliži izvornim Slovenima – kod njih je čak 95% podudaranja sa drevnim uzorcima. Stanovnici severne Ukrajine, Poljaci i Rusi iz centralnih i južnih krajeva imaju nešto manje, ali i dalje vrlo visoko poklapanje.

Na jugu Ukrajine i severu Rusije primećuje se do 80% iste osnove, sa primesama turkijskih ili ugro-finskih elemenata. Južni Sloveni su, pak, bliži balkanskim populacijama – kultura i jezik su slovenski, ali geni pokazuju dublje slojeve Balkana.

I dok se dugo mislilo da su Sloveni „mlada nacija“ koja se pojavila tek u 6. veku, nova otkrića govore suprotno. Oni su stariji od Germana i Kelta, stabilniji od mnogih naroda Evrope, i jedini koji su uspeli da održe direktnu vezu sa pradomovinom.

Ali ono što ostaje otvoreno pitanje jeste: da li je upravo ta homogenost bila ključ njihove izdržljivosti ili je širenje u srednjem veku bilo posledica srećne istorijske konstelacije? To je priča koju će, čini se, buduća istraživanja tek rasplesti.

Wt.rs
 

Godinama su se istoričari i arheolozi prepirali gde zapravo leži kolevka Slovena. Pisane su monografije, vadile se lobanje, pravile hipoteze o Dunavu, Karpatima i Poljskoj.

Pogledajte prilog 1782856
Ali kada su genetičari krenuli u priču, sve se preokrenulo. Umesto nagađanja, oni su uzeli 555 drevnih ostataka, sekvencirali DNK i napravili mapu koja jasno pokazuje: prvi Sloveni živeli su između današnjeg Kijeva i Gomeljа, na prostoru gde močvare i komarci oblikuju pejzaž više nego ljudi.

Ispada da su sve klasične teorije pale u vodu. Sloveni nisu stigli s Dunava niti iz Poljske – tamo su došli tek kasnije, i to sa istoka, iz svoje prave pradomovine.

Naučnici iz nemačkog Maks Plank instituta za evolutivnu antropologiju, Prinstona i Bečke akademije nauka objavili su rezultate u prestižnom časopisu Nature. Zaključak je bio šokantan: Sloveni su na svojoj zemlji živeli preko tri hiljade godina, a ne hiljadu i po, kako se dugo smatralo.

Prema genetskom „vraćanju filma unazad“, njihova osnovna teritorija bila je prostor između Dnjepra i Pripjata – sever današnje Ukrajine i jug Belorusije, gde se nalaze gradovi Kijev, Gomelj, Pinsk i Mozir.

Tu se oblikovala etnička zajednica još oko 1000. godine pre nove ere. Skoro milenijum i po Sloveni se nisu odvajali od svojih močvara i šuma – prirodna izolacija činila je da se razvijaju zatvoreno i homogeno.


I onda, u 6. veku nove ere, dolazi do prave populacione eksplozije. Sloveni se naglo šire, zauzimaju polovinu Evrope i preobražavaju demografsku kartu kontinenta. Brzo se vidi razmera: do 7. veka čak 93% genofonda u Poljskoj bilo je slovensko, u istočnoj Nemačkoj 82%, a u oblasti Povoložja 65%. Bila je to masovna migracija veća od gotskih pohoda, ali sa sasvim drugačijim posledicama.

Goti su često nastupali silovito, dok su Sloveni uglavnom mirno koegzistirali sa zatečenim narodima. Susedi su se s vremenom utapali u slovenski kulturni krug, a jezik i običaji širili su se gotovo prirodno.

Upravo ta otvorenost i stabilnost ogledaju se u genetici – Sloveni imaju izuzetno nisku intragroupnu varijaciju (samo 1,2%), manju nego Germani i Kelti. Jednostavno rečeno, bili su i ostali zbijenija i homogenija zajednica od većine evropskih naroda.

Tu dolazimo i do jedne stare arheološke priče. Još u vreme SSSR-a, sovjetski stručnjaci ukazivali su na tzv. zarubinačku kulturu (3. vek pre n. e. – 1. vek n. e.) kao moguću prethodnicu Slovena.

Njihove pretpostavke tada nisu imale oslonac u DNK metodama. A sada genetika potvrđuje: upravo ti ljudi nosili su originalni slovenski genetski fond. Kulture koje je otkrio češko-ruski arheolog Vikentije Hvojka, nekada osporavane, danas dobijaju potpuno novo značenje.

A kako su živeli ti rani Sloveni? Izvori govore da su bili miroljubivi i štedljivi. Njihova poljoprivreda, zasnovana na metodi seče i paljenja, donosila je plodna polja i bogate useve: proso, ječam, pšenicu, grašak, repu.

Imali su drvene plugove, srpove i kamene mlinove. Odeća je tkana od konoplje i lana, koje su sami uzgajali. Životinje su takođe imale važno mesto – svinje su hranjene žirom, konji korišćeni za prevoz, a krave i sitna stoka za mleko, vunu i kožu.

Njihove kuće bile su praktične: okvir na stubovima, zidovi od pletera i gline, zabatni krovovi od slame i trske. U unutrašnjosti ognjište, pored njega jama za pepeo, a u dvorištima pomoćne jame i skladišta.

U hladnijim mesecima grejalo se unutra, a leti se kuvalo na otvorenom. Ribolov i lov dopunjavali su ishranu, dok je krzno imalo vrednost u trgovini sa kolonijama na Crnom moru.

Genetska mapa danas jasno pokazuje da su Belorusi najbliži izvornim Slovenima – kod njih je čak 95% podudaranja sa drevnim uzorcima. Stanovnici severne Ukrajine, Poljaci i Rusi iz centralnih i južnih krajeva imaju nešto manje, ali i dalje vrlo visoko poklapanje.

Na jugu Ukrajine i severu Rusije primećuje se do 80% iste osnove, sa primesama turkijskih ili ugro-finskih elemenata. Južni Sloveni su, pak, bliži balkanskim populacijama – kultura i jezik su slovenski, ali geni pokazuju dublje slojeve Balkana.

I dok se dugo mislilo da su Sloveni „mlada nacija“ koja se pojavila tek u 6. veku, nova otkrića govore suprotno. Oni su stariji od Germana i Kelta, stabilniji od mnogih naroda Evrope, i jedini koji su uspeli da održe direktnu vezu sa pradomovinom.

Ali ono što ostaje otvoreno pitanje jeste: da li je upravo ta homogenost bila ključ njihove izdržljivosti ili je širenje u srednjem veku bilo posledica srećne istorijske konstelacije? To je priča koju će, čini se, buduća istraživanja tek rasplesti.

Wt.rs
A šta ćemo sa Slovenima koji su se spaljivali te nema kostiju za analizu?

Ko je ovo potpisao? Misnistarstvo ratne propagande Ukrajine?
 

Godinama su se istoričari i arheolozi prepirali gde zapravo leži kolevka Slovena. Pisane su monografije, vadile se lobanje, pravile hipoteze o Dunavu, Karpatima i Poljskoj.

Pogledajte prilog 1782856
Ali kada su genetičari krenuli u priču, sve se preokrenulo. Umesto nagađanja, oni su uzeli 555 drevnih ostataka, sekvencirali DNK i napravili mapu koja jasno pokazuje: prvi Sloveni živeli su između današnjeg Kijeva i Gomeljа, na prostoru gde močvare i komarci oblikuju pejzaž više nego ljudi.

Ispada da su sve klasične teorije pale u vodu. Sloveni nisu stigli s Dunava niti iz Poljske – tamo su došli tek kasnije, i to sa istoka, iz svoje prave pradomovine.

Naučnici iz nemačkog Maks Plank instituta za evolutivnu antropologiju, Prinstona i Bečke akademije nauka objavili su rezultate u prestižnom časopisu Nature. Zaključak je bio šokantan: Sloveni su na svojoj zemlji živeli preko tri hiljade godina, a ne hiljadu i po, kako se dugo smatralo.

Prema genetskom „vraćanju filma unazad“, njihova osnovna teritorija bila je prostor između Dnjepra i Pripjata – sever današnje Ukrajine i jug Belorusije, gde se nalaze gradovi Kijev, Gomelj, Pinsk i Mozir.

Tu se oblikovala etnička zajednica još oko 1000. godine pre nove ere. Skoro milenijum i po Sloveni se nisu odvajali od svojih močvara i šuma – prirodna izolacija činila je da se razvijaju zatvoreno i homogeno.


I onda, u 6. veku nove ere, dolazi do prave populacione eksplozije. Sloveni se naglo šire, zauzimaju polovinu Evrope i preobražavaju demografsku kartu kontinenta. Brzo se vidi razmera: do 7. veka čak 93% genofonda u Poljskoj bilo je slovensko, u istočnoj Nemačkoj 82%, a u oblasti Povoložja 65%. Bila je to masovna migracija veća od gotskih pohoda, ali sa sasvim drugačijim posledicama.

Goti su često nastupali silovito, dok su Sloveni uglavnom mirno koegzistirali sa zatečenim narodima. Susedi su se s vremenom utapali u slovenski kulturni krug, a jezik i običaji širili su se gotovo prirodno.

Upravo ta otvorenost i stabilnost ogledaju se u genetici – Sloveni imaju izuzetno nisku intragroupnu varijaciju (samo 1,2%), manju nego Germani i Kelti. Jednostavno rečeno, bili su i ostali zbijenija i homogenija zajednica od većine evropskih naroda.

Tu dolazimo i do jedne stare arheološke priče. Još u vreme SSSR-a, sovjetski stručnjaci ukazivali su na tzv. zarubinačku kulturu (3. vek pre n. e. – 1. vek n. e.) kao moguću prethodnicu Slovena.

Njihove pretpostavke tada nisu imale oslonac u DNK metodama. A sada genetika potvrđuje: upravo ti ljudi nosili su originalni slovenski genetski fond. Kulture koje je otkrio češko-ruski arheolog Vikentije Hvojka, nekada osporavane, danas dobijaju potpuno novo značenje.

A kako su živeli ti rani Sloveni? Izvori govore da su bili miroljubivi i štedljivi. Njihova poljoprivreda, zasnovana na metodi seče i paljenja, donosila je plodna polja i bogate useve: proso, ječam, pšenicu, grašak, repu.

Imali su drvene plugove, srpove i kamene mlinove. Odeća je tkana od konoplje i lana, koje su sami uzgajali. Životinje su takođe imale važno mesto – svinje su hranjene žirom, konji korišćeni za prevoz, a krave i sitna stoka za mleko, vunu i kožu.

Njihove kuće bile su praktične: okvir na stubovima, zidovi od pletera i gline, zabatni krovovi od slame i trske. U unutrašnjosti ognjište, pored njega jama za pepeo, a u dvorištima pomoćne jame i skladišta.

U hladnijim mesecima grejalo se unutra, a leti se kuvalo na otvorenom. Ribolov i lov dopunjavali su ishranu, dok je krzno imalo vrednost u trgovini sa kolonijama na Crnom moru.

Genetska mapa danas jasno pokazuje da su Belorusi najbliži izvornim Slovenima – kod njih je čak 95% podudaranja sa drevnim uzorcima. Stanovnici severne Ukrajine, Poljaci i Rusi iz centralnih i južnih krajeva imaju nešto manje, ali i dalje vrlo visoko poklapanje.

Na jugu Ukrajine i severu Rusije primećuje se do 80% iste osnove, sa primesama turkijskih ili ugro-finskih elemenata. Južni Sloveni su, pak, bliži balkanskim populacijama – kultura i jezik su slovenski, ali geni pokazuju dublje slojeve Balkana.

I dok se dugo mislilo da su Sloveni „mlada nacija“ koja se pojavila tek u 6. veku, nova otkrića govore suprotno. Oni su stariji od Germana i Kelta, stabilniji od mnogih naroda Evrope, i jedini koji su uspeli da održe direktnu vezu sa pradomovinom.

Ali ono što ostaje otvoreno pitanje jeste: da li je upravo ta homogenost bila ključ njihove izdržljivosti ili je širenje u srednjem veku bilo posledica srećne istorijske konstelacije? To je priča koju će, čini se, buduća istraživanja tek rasplesti.

Wt.rs
AI:
Na osnovu javno dostupnih WHOIS zapisa — vlasnik/osnivač domena webtribune.rs nije javno naveden jer je aktivirana usluga zaštite privatnosti (WHOIS privacy). Konkretni podaci iz WHOIS-a pokazuju da je domen registrovan kod ORION TELEKOM d.o.o., a da je registrant sakriven. webtribune.rs.cutestat.com+1


Sažeto:


  • Registrar (registrovao/domainski posrednik): ORION TELEKOM d.o.o.. webtribune.rs.cutestat.com+1
  • WHOIS: Whois privacy (privatnost registranta) je aktivirana — zbog toga javni registrant nije vidljiv. webtribune.rs.cutestat.com+1
  • Sajt (webtribune.rs) je aktivan i ne prikazuje vidljive podatke o izdavaču u podnožju (footer). WebTribune

Šta možeš dalje (ako želiš konkretnije ime/vlasnika):


  1. Zahtev za informaciju možeš uputiti ORION TELEKOM d.o.o. — oni kao registrar imaju kontakt podatke i mogu, u skladu sa pravilima, proslediti zahtev registrantu. (Ako imaš pravni osnov, moguće je tražiti otkrivanje podataka kroz sudski ili policijski zahtev.) Technofizi.net+1
  2. Proveriti stranice sajta (Uslovi korišćenja / Donacije / Kontakt) za eventualne podatke o izdavaču — često su tamo vidljivi podaci o pravnom licu ili uplati. (Na naslovnoj nisam našao jasno ime izdavača.) WebTribune
 

Geni konačno otkrili odakle su došli Hrvati i kako su utjecali na Balkan​

https://www.index.hr/mobile/vijesti...ati-i-kako-su-utjecali-na-balkan/2706395.aspx

Slično vrijedi i za slavensko naseljavanje ostatka jugoistoka Europe.
Evo sažetka u desetak rečenica:


  1. Međunarodni tim naučnika u sklopu projekta HistoGenes analizirao je preko 550 drevnih genoma kako bi rekonstruisao poreklo i migracije Slovena.
  2. Rezultati pokazuju da se slovenska pradomovina nalazila između Dnjestra i Dona (južna Belorusija i severna Ukrajina).
  3. Za razliku od Gota i Huna, slovenska ekspanzija nije bila vojna, već demografska: selile su se porodice i rodovske zajednice, ne vojske i elite.
  4. U istočnoj Nemačkoj Sloveni su gotovo potpuno zamenili staro stanovništvo, dok su na Balkanu i u Hrvatskoj došlo do mešanja doseljenika sa starosedeocima.
  5. Nalazište Velim kod Zadra od presudnog je značaja jer sadrži retke skeletne ukopa iz 7. veka, kada su Sloveni uglavnom spaljivali mrtve.
  6. Analize pokazuju da su tamošnji pokojnici genetski već tada veoma slični današnjim Hrvatima.
  7. U Hrvatskoj je oko 30% starosedeočkog genetskog sloja opstalo, dok 50–60% čini slovensko poreklo (po nekim procenama i do 80%).
  8. Slovenska društvena struktura bila je egalitarna i prilagodljiva, što im je omogućilo uspešno širenje bez osvajanja i nametanja identiteta.
  9. Njihova otpornost i fleksibilnost činili su ih privlačnom alternativom naspram raspadajućih carstava i teških društvenih hijerarhija kasne antike.
  10. Zaključak studije jeste da današnji Hrvati imaju pretežno slovensko genetsko poreklo, ali i značajan sloj lokalnog nasleđa, što objašnjava genetsku i kulturnu raznolikost Balkana.
Bla, bla, truć, truć...
 
AI:
Studija istražuje poreklo Slovena i demografske promene u centralnoj i istočnoj Evropi između VI i VIII veka n. e. Na osnovu genetskih podataka iz 555 drevnih individua (od čega 359 iz ranoslovenskih konteksta), pokazuje se da je u tom periodu došlo do masovnih migracija iz istočne Evrope, koje su zamenile preko 80% lokalnog genskog fonda u istočnoj Nemačkoj, Poljskoj i Hrvatskoj.


Rezultati pokazuju:


  • Velike seobe: populacije sa severoistoka Evrope (posebno današnje Litvanije, Letonije, Belorusije i severne Ukrajine) šire se ka zapadu i jugu.
  • Kulturna heterogenost: u različitim regionima proces je imao različite oblike – negde je došlo do potpunog genetskog preklapanja sa migrantima, a negde do asimilacije starosedelaca.
  • Nema rodne pristrasnosti u mešanju – muškarci i žene podjednako učestvuju u ovim procesima.
  • Promena društvene organizacije: u istočnoj Nemačkoj genetski podaci pokazuju prelazak na patrilokalne zajednice i intenzivnije srodničke veze unutar sela i grobalja, što ukazuje na novi društveni model u ranoslovenskom periodu.
  • Lingvistička i arheološka korelacija: širenje ovog genetskog obrasca poklapa se sa pojavom arheoloških horizonata karakterističnih za rane Slovene (skromna naselja, ručno pravljena keramika, kremacije), kao i sa širenjem slovenskih jezika, koji su kasnije postali najveća jezička grupa u Evropi.
  • Poreklo Slovena: genetski koreni ranoslovenskog genskog fonda se najviše vezuju za oblast današnje severne Ukrajine i južne Belorusije, što se dobro uklapa i sa lingvističkim teorijama o najranijem slovenskom postojbini.

Zaključak: između VI i VIII veka dogodila se masovna demografska transformacija istočne i centralne Evrope, praćena širenjem slovenske kulture i jezika. Sloveni nisu nastali jednostavnom „slavizacijom“ postojećih populacija, već pre svega velikim talasom migracija, iako je lokalno stanovništvo delimično uključeno u nove zajednice.

Bla, bla, truć...
 
Evo sažetka u desetak rečenica:


  1. Međunarodni tim naučnika u sklopu projekta HistoGenes analizirao je preko 550 drevnih genoma kako bi rekonstruisao poreklo i migracije Slovena.
  2. Rezultati pokazuju da se slovenska pradomovina nalazila između Dnjestra i Dona (južna Belorusija i severna Ukrajina).
  3. Za razliku od Gota i Huna, slovenska ekspanzija nije bila vojna, već demografska: selile su se porodice i rodovske zajednice, ne vojske i elite.
  4. U istočnoj Nemačkoj Sloveni su gotovo potpuno zamenili staro stanovništvo, dok su na Balkanu i u Hrvatskoj došlo do mešanja doseljenika sa starosedeocima.
  5. Nalazište Velim kod Zadra od presudnog je značaja jer sadrži retke skeletne ukopa iz 7. veka, kada su Sloveni uglavnom spaljivali mrtve.
  6. Analize pokazuju da su tamošnji pokojnici genetski već tada veoma slični današnjim Hrvatima.
  7. U Hrvatskoj je oko 30% starosedeočkog genetskog sloja opstalo, dok 50–60% čini slovensko poreklo (po nekim procenama i do 80%).
  8. Slovenska društvena struktura bila je egalitarna i prilagodljiva, što im je omogućilo uspešno širenje bez osvajanja i nametanja identiteta.
  9. Njihova otpornost i fleksibilnost činili su ih privlačnom alternativom naspram raspadajućih carstava i teških društvenih hijerarhija kasne antike.
  10. Zaključak studije jeste da današnji Hrvati imaju pretežno slovensko genetsko poreklo, ali i značajan sloj lokalnog nasleđa, što objašnjava genetsku i kulturnu raznolikost Balkana.
Bla, bla, truć, truć...
Poklapa se sa povijesnim dokumentima i modernim genetskim istraživanjima stanovništva.
 
AI:
Studija istražuje poreklo Slovena i demografske promene u centralnoj i istočnoj Evropi između VI i VIII veka n. e. Na osnovu genetskih podataka iz 555 drevnih individua (od čega 359 iz ranoslovenskih konteksta), pokazuje se da je u tom periodu došlo do masovnih migracija iz istočne Evrope, koje su zamenile preko 80% lokalnog genskog fonda u istočnoj Nemačkoj, Poljskoj i Hrvatskoj.


Rezultati pokazuju:


  • Velike seobe: populacije sa severoistoka Evrope (posebno današnje Litvanije, Letonije, Belorusije i severne Ukrajine) šire se ka zapadu i jugu.
  • Kulturna heterogenost: u različitim regionima proces je imao različite oblike – negde je došlo do potpunog genetskog preklapanja sa migrantima, a negde do asimilacije starosedelaca.
  • Nema rodne pristrasnosti u mešanju – muškarci i žene podjednako učestvuju u ovim procesima.
  • Promena društvene organizacije: u istočnoj Nemačkoj genetski podaci pokazuju prelazak na patrilokalne zajednice i intenzivnije srodničke veze unutar sela i grobalja, što ukazuje na novi društveni model u ranoslovenskom periodu.
  • Lingvistička i arheološka korelacija: širenje ovog genetskog obrasca poklapa se sa pojavom arheoloških horizonata karakterističnih za rane Slovene (skromna naselja, ručno pravljena keramika, kremacije), kao i sa širenjem slovenskih jezika, koji su kasnije postali najveća jezička grupa u Evropi.
  • Poreklo Slovena: genetski koreni ranoslovenskog genskog fonda se najviše vezuju za oblast današnje severne Ukrajine i južne Belorusije, što se dobro uklapa i sa lingvističkim teorijama o najranijem slovenskom postojbini.

Zaključak: između VI i VIII veka dogodila se masovna demografska transformacija istočne i centralne Evrope, praćena širenjem slovenske kulture i jezika. Sloveni nisu nastali jednostavnom „slavizacijom“ postojećih populacija, već pre svega velikim talasom migracija, iako je lokalno stanovništvo delimično uključeno u nove zajednice.

Bla, bla, truć...
moroni
 

Back
Top