Gedeon
Elita
- Poruka
- 15.898
Sveti Antonije Pustinjak u Dobrotoljublju (Filokaliji):
Kao što kormilari pažljivo usmjeravaju brod da ne udari o kakav podvodni kamen ili kakvu stijenu, tako i revnitelji vrlinskog života neka brižljivo razmatraju što trebaju činiti, a što izbjegavati. Neka drže da su im istiniti i božanski zakoni na korist, a rđava sjećanja neka odstranjuju iz svoje duše.
Kao što kormilari i kočijaši uspijevaju u kretanju ispravnim putem, zahvaljujući trudu i pažnji, tako i oni koji se trude da žive doličnim i vrlinskim životom trebaju da paze i da se trudw da žive dolično i bogougodno. Jer, onaj ko hoće i ko je shvatio da mu je to moguće, vjerujući napreduje prema nepropadljivosti [tj. čistom životu].
Slobodnim ljudima nemoj smatrati one koji su nekim slučajem slobodni (pisano u vreme robovlasništva), nego one koji su slobodni po načinu svoga života. Ne treba, naime, nazivati uistinu slobodnim zle ili raspusne gospodare. Oni su robovi strasti vezanih za materijalno. Sloboda i sreća duše jeste potpuna čistota i prezir prema onome što je privremeno.
Podsjećaj samog sebe na to da se trebaš neprestano pokazivati razumnim i to na osnovu čestitog življenja i truda. I bolesnici otkrivaju i prepoznaju u ljekarima svoje spasioce i dobrotvore, ali ne na osnovu njihovih riječi nego na osnovu njihovih spasonosnih i dobrotvornih postupaka.
Razumna i vrlinska duša prepoznaje se i po pogledu, i po hodu, i po glasu, i po osmijehu i po načinu provođenja vremena, i po komunikaciji. Jer, u njoj se sve izmijenilo i poprimilo pristojan izgled. Njen bogoljubivi um, kao trijezni vratar, odlučno sprječava ulazak rđavim i sramnim sjećanjima.
Kao što kormilari pažljivo usmjeravaju brod da ne udari o kakav podvodni kamen ili kakvu stijenu, tako i revnitelji vrlinskog života neka brižljivo razmatraju što trebaju činiti, a što izbjegavati. Neka drže da su im istiniti i božanski zakoni na korist, a rđava sjećanja neka odstranjuju iz svoje duše.
Kao što kormilari i kočijaši uspijevaju u kretanju ispravnim putem, zahvaljujući trudu i pažnji, tako i oni koji se trude da žive doličnim i vrlinskim životom trebaju da paze i da se trudw da žive dolično i bogougodno. Jer, onaj ko hoće i ko je shvatio da mu je to moguće, vjerujući napreduje prema nepropadljivosti [tj. čistom životu].
Slobodnim ljudima nemoj smatrati one koji su nekim slučajem slobodni (pisano u vreme robovlasništva), nego one koji su slobodni po načinu svoga života. Ne treba, naime, nazivati uistinu slobodnim zle ili raspusne gospodare. Oni su robovi strasti vezanih za materijalno. Sloboda i sreća duše jeste potpuna čistota i prezir prema onome što je privremeno.
Podsjećaj samog sebe na to da se trebaš neprestano pokazivati razumnim i to na osnovu čestitog življenja i truda. I bolesnici otkrivaju i prepoznaju u ljekarima svoje spasioce i dobrotvore, ali ne na osnovu njihovih riječi nego na osnovu njihovih spasonosnih i dobrotvornih postupaka.
Razumna i vrlinska duša prepoznaje se i po pogledu, i po hodu, i po glasu, i po osmijehu i po načinu provođenja vremena, i po komunikaciji. Jer, u njoj se sve izmijenilo i poprimilo pristojan izgled. Njen bogoljubivi um, kao trijezni vratar, odlučno sprječava ulazak rđavim i sramnim sjećanjima.
