Slike iz života

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
tumblr_mrwy78XmiK1qevayao1_500.jpg
 
"Kad nekad u osami svojoj, zapitaš se,
Gde sam i šta radim sada
Znaj da nikad nećeš saznati
Jer ja sam kao vazduh koji miruje u svom svetu.
I moći ćeš da kažeš, ma baš me briga
I šta radi i gde se nalazi, ma baš me briga.
Pokušaj tada da ostaviš misli svoje,
Da ih zakopaš u kovčeg zaborava
Negde na dnu kovčega, zatrpaj ih danima života
Osmesima i novim ljubavima
Novim poljupcima i užarenim očima.
Nekim novim pejzažima, putevima, gradovima."
 

KAD ČOVEK ODE

Kad čovek ode da li i ljubav sa njim odlazi?
Kad čovek krene da li se nebo za njim pokrene?
Raščinja li se lagano, dlanom, sudba zlokoba
I dan i noć u mrtvom nizu, da l' nežno kapnu
Otrov nastanka da l' jedno drugo u drugom traži
U trenu istom u poslednjem bolu, u belom blesku?
Il sva se smrzne ko što se mrzne u ledenom srcu srdžba zlobna
Da l' tiho sve vene, il sve se svrši u bučnom tresku?
Kad čovek vene i ljubav svene, al uvek stoji
Nešto što zrakom fantomski lebdi van našeg vida
Da l' ljubav ljudska oko nas kruži i dodir traži?
Skamenjen govor, dah našeg daha, da l' nađu odjek na drugoj usni?
Kad čovek ode, da l' sve sa njime, da li i ljubav sa njim odlazi?

T.Mladenović
 
Danas sam dugo setala.
Cak su se umorile i moje cipelice skitalice.
Neuobicajeno sporo sam se kretala kroz guzvu,
pogled mi je zapinjao na ramenima prolaznika,
cikale su buke u prolazu,
a ja nikako da se sklonim iz tog zvuka,
jer sam trazila pomoc.
Pomoc da ne cujem vrisku u sebi.
Lep je dan danas.
Prosaran osuncanim mrazom,
vlazan i lepljiv.
Prosaran je i paradoksom stremljenja,
htenja,
ambicija koje tek jedva tinjaju.
Prosaran mojim izgubljenim trenutkom srece,
zrtvovanim zbog koznacega.
Dugo,dugo sam setala.
I jos duze cu,znam.
A skitalice cu ostaviti u prasini.
Nastavljam bosa....
16807204_646582035535350_5009067811691773751_n.jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top