Slike iz života

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
***

Ruke ti pruzam,krila od snova
i laka ko leptir i cvrsta ko stena
ruke ti pruzam a ljubav ce ova
da cuva te od tuge i teskih vremena.

Zelje ti saljem putem plavog neba
na oblaku lete moje misli k tebi
ti si moja zelja sta jos reci treba
mogu lagat drugima,al ne mogu sebi.

Srce ti dajem i zivot bih ceo
u tvoje ruke polozila bez reci
ja zivota tvoga necu niti deo
samo hocu tebe proslost da zalecim.

I reci ti saljem do srzi iskrene
bez mrve prevare ili starih lazi
ali samo reci da zelis ti mene
da bio bi moj zivot samo to mi kazi.
 
Divno. :)


Kroz gust pramen
njene tamne kose
koji me je golicao
probijala se svetlost
male lampe...

Pozeleo sam da
ugasim lampu
kako bi u mraku
uzivao dugo
u ukusu njenih usana

Godine
prolazice...
njene usne
uvek ce biti
najpozeljnije
Pomislio sam
osecajuci ih
u mraku....
 
Ako ikada uzmu moj svet
Kad zarobe me zlobnici
I ne vratim se nikad vise
bar sacuvajte onaj cvet
da umesto moga srca
taj blistavi cvet dise

Ako jednom uvene cvet
koji je srce moje
Ako ga potope silne
olujne i duge kise
tad budite sigurni
da nema onog sveta
da ni mene nema vise.
 
Moze lli Balasevic?

Princezo javi se neke se pobede dobijaju na juris
ne tvrdoglavi se
priznajem javno da se genijalno duris
opasno postaje
na durske akorde se paucina hvata
princezo DOSTA JE
dve i po godine smo taoci inata

...ma sta ti je...
 
Moze i ovo

Necu da znam.......

OPET RADIS PROTIV NAS
DOVOLJNO JE TO STO POZNAJEM TVOJ GLAS
SVA ZADRHTIS DOK MI PRICAS,
OPET PRICOM OKOLISAS,
ALI DOBRO ZNAS DA ZNAM,

OPET LJUDI GOVORE
DA SAM TAKAV SAMO ZBOG LJUBOMORE
ZNAJU VISE OD MENE
SVE TVOJE PRIJATELJICE
OPET PRICA POCINJE...

NECU DA ZNAM, TVOJE IME NIKAD CUJEM
JER SVAKI PUT SAMO SE VISE TRUJEM
OSTAVI ME DA ZIVIM KAKO JA ZNAM
NECU DA ZNAM,DAL ' SI S'DRUGIM ILI SAMA
JER SVAKI PUT,POMISLIM O NAMA
OSTAVI ME DA ZIVIM NAJBOLJE SAM ,JER TAKO JA ZNAM…

OPET BOGA ZAMOLIM
DA MI DA JOS SNAGE DA TE PREBOLIM,
AL' JOS SVJECU ZAPALIM,
I OD VJETRA ZAKLONIM
KAD NA TEBE POMISLIM.....


S.Cetkovic
 
Rekla je samo nemoj...
i stado crnih leptira je sakrilo stotinjak sveća u staklu...
i ne znajući da igraju poslednju noć...
... i ponovo je bio mesec oskrvavljen kao dečji balon
nakon strasnog poljupca nokta
... i bio je splav od poljskog cveća za Robinsona i za Petka,
koga su vetrovi slučajno poveli na malo noćno kupanje
... i bili smo mi... i nismo bili...
dve senke... jedna senka... pola senke...
i ćutnja... i ćutnja... i ćutnja...
 
Snove snivam

Snove snivam,snujem snove,
snujem snove biserove,
u snu zivim,u snu disem,
al' ne mogu sitne snove,
ne mogu ih da napisem.

Snove snivam,snove snujem,
u slike bih da ih kujem,
al' su sanci poletanci,
ne mogu ih da prikujem
srcu mome laganome.

Al' nasloni na te snove
tvoje grudi biserove,
dve ledene biser kapi:
ta bi studen smrzla snove,
sve te slike sledila bi.


Laza Kostic-Medju javom i med snom
 
PESNIK

Pesnik nema roda,veka ni porekla.
Kao zrak on je:bio,jest i biće.
On je bogova dobro i otkriće.
On je oduvek kao breg i reka.
Pesnik nema roda,porekla ni veka.
Mlad je i kad mu stotinu je leta,
A star i kada mu tek je dvadeseta.
Pesnik je kao zrak,breg i reka.
On je miljenik bogova samoće,
Razume ga ljubavi bog gospod
Kad srce kruni za sobom ko proso,
Puste ga da sneva dokle hoće.
Ludoga mu ne ometaju sna,
I ne brane da beži zemlji s tla.

..mom pesniku
 
Ne vidim te. Ali znam
da se nalazis tu,
iza tankog zida
od kreca i opeke, i cula bi
moj glas, kad bih te zvao.
Ali necu te zvati.
Zvat cu te sutra,
kad te ne budem video,
kad,budem sanjao
da si tu, do mene,
i da je dovoljan glas
koji sam jucer uskratio.
Sutra... kad budes
gore, iza tankog
zida vetra,
nebesa i godina.
 
Detinjasto je nagovarati ljude na nesto za sta nemaju smisla. Radite kao da nisu tu i pokazite im sta treba da nauce da vide. To je istovremeno u najvecoj meri kosmopolitski i u najvecoj meri moralno; veoma uctivo i veoma cinicno. 8)
 
Ti si moj trenutak i moj san

i sjajna moja rec u šumu

i samo si lepota koliko si tajna

i samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka

jer je san o sreci više nego sreca.

Budi bespovratna, kao mladost.

Neka tvoja sen i eho budu sve što seca.

Srce ima povest u suzi što leva,

u velikom bolu ljubav svoju metu.

Istina je samo što duša prosneva.

Poljubac je susret najlepši na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,

tvoj plast suncani od mog sna ispreden.

Ti beše misao moja ocarana,

simbol svih taština, porazan i leden.

A ti ne postojiš, nit' si postojala.

Rodjena u mojoj tišini i tami,

na Suncu mog srca ti si samo sjala

jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.
 
Zena je kao plod koji ispusta svoj miris samo kad ga protrljaju rukom. Uzmi, na primer, bosiljak: ukoliko ga ne zagrejes medju prstima, ne ispusta miris. A znas li, na primer, da cilibar zadrzava miris ukoliko nije zagrejan medju rukama? Isto je sa zenom: ako je ne podstaknes svojim milovanjima i poljupcima, ugrizima za bedra i vatrenim zagrljajima, neces dobiti ono za cim zudis; neces osetiti zadovoljstvo kada s tobom bude delila postelju, prema tebi ona nece osetiti strast.

:wink:
 
Gladan sam tvojih usana, tvog glasa, tvoje kose
i ulicama hodam, bez hrane i bez reči,
hleb me ne održava, zora me s nogu baca,
tražim u danu tečni zvuk stopala tvojih.

Gladan sam tvog osmeha neuhvatljivog,
tvojih ruku boje pomamne žitarice,
gladan sam tvojih noktiju belog kama,
hoću da ti zagrizem kožu kao nedirnut lešnik.

Hoću da pojedem munju opečenu tvojoj lepotom,
tvoj ponosni nos sa odlučnog lica
i varljivu senku tvojih trepavica.

Gladan dolazim njuškajući sumrak
trežeći te, tražeći tvoje srce toplo
kao neka puma u samoći Kitratue.
 
Za mene mocas vaseljene nije,
Oci su tvoje sunca, zvezde, duge,
Usne skup slasti, osmeha i tuge,
Kose dah mora i sustanja suma.

Srce zvuk pesme sto pozudno bije
Rec cas zapovest, cas poniznost sluge
Cilj si kom vode svi puti, sve pruge
Pred kim se nisti gordost ljudskog uma.

Stvarajmo sobom vidike i boje,
Svetove nove, no svetove svoje!
Nocas za tebe samo zelim znati.
.......


Za Buntovnika bez razloga, moju ljubav...
 
Kada sklopis oci
I kada zaspis
Umorna i krhka utones u san
Cijelu noc cu bdjeti kraj tebe
Spokojno da docekas dan

A kada se probudis
I otvoris oci
Carobna i slatka zakoracis u dan
Umjesto dorucka cu ti poljubac dati
Da ti zivot pretvorim u san
 
Između dva uporednika dok provirujem glavu
između dve žiške u slepoočnicama
u pauzama kad radnici piju čađavo mleko
i prašnjavi maslačak lepi se za plućna krila
dok crpem med iz jezika i sipam u tvoje uši
između dva daleka poređenja
Volim te
Brodovi se ljuljaju kao poljupci
i sloj vazduha se na lepe senke cepa
u mašineriji noći
moje je srce slično kompresoru
naklonjeno svemu što nema veze sa mnom
dok pokušavam nestati u poljupcu
Volim te
Rudnici kamene soli u mom srcu
zora lomi suđe od porcelana
kad si sa mnom znam da si na drugom mestu
postaću prašina ako prašinu voliš
ti koja me tuđim imenom zoveš
Volim te
Dolazi proleće i jednu pravu damu
niko ne može zamisliti bez pudlice
stavi mi ogrlicu oko vrata i vodi me
ja ne znam put-krijem se u tvojoj senci
ja sam tvoja senka i noć je moje carstvo
svet me izgubi ali ti me dobi
Volim te
Što vide slepi ne vide zaljubljeni
pokvareni anđele o sneže u avgustu
moje ruke su ostale oko tebe kao obruč
ljubomorna na vazdušni pritisak i vodu
ljubavnu vodu koja gori dok se kupaš
odavno već svojim očima ne verujem
Volim te
 
Bez da ista kažemo misli nam se čitaju
bez da ista kažemo oci nam pišu price
Kao odraz naših prica u ogledalu
često govore bez da ista kažemo
zelju, dok je gusimo
u jednom pogledu koji umire da bude primjecen

Mi, mi ćemo se naći nevažno gdje
Vidjecemo se uvjek blagim ocima
Bez potrebe za porukama među nama
Mi, mi imamo potrebu da nam se srca vezu
da nam se krvi prepoznaju
Mi ćemo se pronaći, nevažno gdje.

I sto su važne boje maski koje nosimo
sve dok kucamo zajedno na ista vrata
pustimo zavijese da padaju
i nisu važne sve dok nas osjecaji nose.
Ostavimo ih da pevaju i otvore nam vrata
I pustimo (bacimo) kljuceve.

Mi, mi ćemo se naći nevažno gde
Vidjecemo se uvjek blagim ocima
Bez potrebe za rjecima među nama
Mi, mi imamo potrebu da nam se srca vezu
da nam se krvi prepoznaju
Mi ćemo se pronaći, nevažno gdje.
 
Ako ti veceras u san dodjem
i darujem te cistotom osecanja,
iskrenim osmehom i plavom pticom,
što je ukradoh nekada davno,
hoceš li oprostiti?

Ako ti veceras u san dodjem
i prekrijem te mirisnom kosom,
poljupcima lakim i nekom slutnjom
da sam samo tvoja,
šta li ceš reci?


Ako ti od sna napravim bajku
i dodirnem te fantazijom,
zaplovi tom iluzijom,
ne dozvoli jutru da nas razdvoji!


Ako veceras u san ti dodjem
i iskrenošcu obojim tvoje lice,
oprosti mi!
 
Hoću li te (ponovo) sresti

Iako si bila tu na mome cvetu
Ne sretoh te u proleće rano
Dok me zanos nosio po svetu
Dok se zemlja okretala sporo
I sporo se primicala letu

Hoću li te sresti?

Na izmaku je leto.
S puno toga sad mirnije živim,
Puno toga, manje mi je sveto.

Voleo bih smejati se s tobom,
Makar redje nego u proleće,
Lako i mirno, da te držim za ruku.
Puno toga smetati mi neće.

Voleo bih s tobom ispratiti jesen,
Dočekati zimu, ako se nasluti.
Pratilac mi budi
Dok nam se u večnost ne razidju puti.

Dedicated to the one & only J.M.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top