Skromnost

Tacno, kao sto sve to i ne mora imati bas nikakve veze sa imanjem ili nemanjem skromnosti u sebi...
Biti istinski skroman, ne znaci biti i mutav, a sve mi se cini da se to cesto povezuje kao neraskidivi dio... Upravo zbog lazne skromnosti...
Elem, mislim da je lazna skromnost veci problem, od uobrazenosti sa pokricem...
U zivotu nisam imala problema sa onima koji su zaista bolji od mene...
Sa onima, pak, koji glume da nisu, a intimno misle da jesu bolji, jesam i te kako...
 
mackica ns:
Zapalo mi je sad za oko ovo od raindog - samoreklama bez pokrića...
Šta je sa samoreklamom sa pokrićem?
Ili sa vrednošću koja se ne vidi (?) od skromnosti:?


meni je besmisleno kad mi neko dodje i kazhe " znash ja sam lep i pametan "
verujem da ni jedna normalna osoba nece imati potrebu za takim pristupom, jer takvim stavom svog sagovornika stavlja u poziciju idiota/slepca koji nije u stanju sam da donese zakljuchak za sebe
rekavshi ono gore mislila sam prevashodno na neku profesionalnu sferu, gde su ljudi chesto skloni da preuvelichavaju svjoje sposobnosti i umeca, i gde se vrlo brzo mozhe razluchiti prazna pricha od realnog stanja stvari, odnosno sposobnosti koje ta osoba zaista poseduje, jer se vrednost iskazuje kroz rad i postupke, a ne kroz prichu...
E sad ... problem je u tome shto se u vecini sluchajeva pre probije osoba skoncentrisana na sopstveni marketing nego neko ko je skoncentrisan na usavrshavanje svog znanja ... ali avaj ... valjda to sve ima svoje
 
Gazdarica:
Tacno, kao sto sve to i ne mora imati bas nikakve veze sa imanjem ili nemanjem skromnosti u sebi...
Biti istinski skroman, ne znaci biti i mutav, a sve mi se cini da se to cesto povezuje kao neraskidivi dio... Upravo zbog lazne skromnosti...
Elem, mislim da je lazna skromnost veci problem, od uobrazenosti sa pokricem...
U zivotu nisam imala problema sa onima koji su zaista bolji od mene...
Sa onima, pak, koji glume da nisu, a intimno misle da jesu bolji, jesam i te kako...
Ma, vidiš da se u principu slažemo, samo ne pričamo o istim stvarima. Daleko od toga da povezujem skromnost i mutavost:shock:
I jeste lažna skromnost loša stvar, ali to sam i naglasila na početku teme;-)
Poenta je da ljudi ne veruju da postoji skromnost, pa samim tim i ne znaju šta ona znači... Ili je to obrnuto:?
Čim to nemaju u sebi, ne veruju da uopšte postoji, odmah misle da je nešto isfolirano...
 
Ima je, ali vrlo malo... I problem je u njenom prepoznavanju i razlikovanju od lazne, bas kao i kada je rijec o uobrazenosti sa i bez pokrica...

Bice da se razlikujemo samo u misljenju o tome koliko na svijetu ima prave skromnosti...
 
Gazdarica:
Tacno, kao sto sve to i ne mora imati bas nikakve veze sa imanjem ili nemanjem skromnosti u sebi...
Biti istinski skroman, ne znaci biti i mutav, a sve mi se cini da se to cesto povezuje kao neraskidivi dio... Upravo zbog lazne skromnosti...
Elem, mislim da je lazna skromnost veci problem, od uobrazenosti sa pokricem...
U zivotu nisam imala problema sa onima koji su zaista bolji od mene...
Sa onima, pak, koji glume da nisu, a intimno misle da jesu bolji, jesam i te kako...
Izgleda da ipak nismo pričali o istim stvarima. Na početku sam naglasila da ne pričamo o lažnoj skromnosti, o tome nema šta da se raspravlja; svi znamo da je to loše.
I daleko od toga da povezujem mutavost i skromnost:shock:
Poenta je da kod skromnih ljudi to ne mora čak ni da se vidi na prvi pogled.
Vremenom svako vidi koliko ko vredi; pitanje je da li sugestivno pokušavamo da nametnemo ljudima to da mi vredimo, ili ih pustimo da sami procene.
 
Sto dva puta citiras isti post? :lol:

Sto se pitanja tice, cinjenica je da obicno bolje prolaze oni koji umiju brze da se nametnu... Da li ce nam se to dopasti ili ne, potpuno je individualno...
Meni licno se dopadaju ljudi koji zrace svijescu o sopstvenoj vrijednosti...
 
mene posebno nerviraju oni koji sede u kafani npr. i krenu jel ti znaš ko sam ja/ šta ja imam/ koliko zarađujem/ koga poznajem i sl. gluposti ...ebote pa sedim u kafani šta me briga sve to? ili nebitno razgovaram sa nekim u vozu ili na nekoj žurci sam ili... i krene smaranje o parama poslu a ja pa ja pa ja pa ja ... del boy fazon.
 
gigule:
mene posebno nerviraju oni koji sede u kafani npr. i krenu jel ti znaš ko sam ja/ šta ja imam/ koliko zarađujem/ koga poznajem i sl. gluposti ...ebote pa sedim u kafani šta me briga sve to? ili nebitno razgovaram sa nekim u vozu ili na nekoj žurci sam ili... i krene smaranje o parama poslu a ja pa ja pa ja pa ja ... del boy fazon.
Del boy fazon je bez pokrića. Šta ako ima pokriće, ako on stavrno jeste sve to i ima sve to?
 
Mene su isto vaspitali u tom "ljubicica" fazonu. Ali sam kasnije to malo korigovala, kad sam videla ko sve dobro prolazi, cesto i bez osnova, a ja sedim sa strane i cekam da mi neko prizna kvalitete.

A koliko puta sam samo cula "fenomenalne" price o "uspesima" ovog i onog, cudo jedno sta samoreklama moze da ucini. Neki ljudi su u stanju da i od proseka ili cak neuspeha naprave pricu "za ceo komsiluk". Na primer, osoba u kasnim dvadesetim, bez skole i dana radnog staza, ali kad pocne o sebi da prica, kao da je doktor nauka.
 
aha pa? mislim, čemu ta potreba da to priča u kafani recimo? koga da zadivi? jel bolji drug zato? bolji čovek? jel lepše izgleda (čak i pijan) zato?
ok mi je, neka se hvali poslodavcu...mami ( mame to vole) ...ali za sve postoji prilika i mesto.
recimo mila bosić...ona nikada nije rekla ja sam ovo ja sam ono...ko je i šta je otkrila sam čitajući njene radove...ej bre žena je genije kada je etnologijau pitanju ali od nje nikada nisam čula da se hvali ... nju hvale njene izložbe i njeni radovi ...

možda je sve stvar kako se procenjuješ... uvek može bolje.
ili je možda u pitanju stav da je ono što si uradio iza tebe, na to se ne obazireš, izazov je raditi nešto novo i iznova iskušavaš svoje znanje i sposobnosti ...
 
mislim da ne treba brkati nesigurnost i skromnost...a granica je prilicno tanka...treba da si svesan svog licnog uspeha ma sta to bilo iz prakticnih razloga...ne da se sad puvas sto si uspesan nego da osvestis sta si to uradio dobro pa je donelo uspeh pa da znas sta da radis dalje...
isto tako treba biti svestan i neuspeha iz potpuno istih razloga...ne da upadas u depresiju i da krivis svet sto je nefer i nije ti odao priznanje a ti se eto trudio...negde je ocigledno omanulo i sto se pre ustanovi gde, to ce biti manje neuspeha....
onda neces ni imati potrebu da nesto naglasavas kao uspeh drugima...to je bitno samo tebi i samo ti znas sta s tim dalje...
a sa pravom skromnoscu sam se srela mozda par puta u zivotu a to je zaista retko...to su ljudi kojima sopstveni ego nije najbitnija stvar na svetu...a to je bas bas retko...jer svako nekako ima potrebu da bude voljen, prihvacen, vidjen od strane drugih kao uspesan, pametan, lep...to je bre sve ljudski....
mislim da je u tome fora sa skromnoscu a ne u tome da se namerno ne prica o sebi ili nenametanju svog misljenja....
 
Mackice ns, ako sam dobro razumela :arrow:
Imamo 2 osobe ISTIH KVALITETA, i jedna osoba to stalno istice , kako bih rekla , na jedan arogantan nacin, stalno to potencira -> cak i kada za to ne postoji stvarni razlog.Neprimereno situaciji.To se zove hvalisanje. Znaci, ta osoba poseduje odredjene kvalitete ( i to je zaista tako ) , ali to konstantno potencira, jednostavno preteruje u tome !
Druga pak osoba , ne koristi svaku priliku za samopromociju, zadovoljna je sobom i ne vidi potrebu i razlog da to stalno istice ( dakle, primereno situaciji )
Naravno da mi se vise dopada ova druga i to je za mene skromnost . I to je vrlina. Retka.
 
Скромност је за мене врлина. Ја сам стара школа, васпитали су ме тако да не хвалим сама себе, већ да пустим друге да ме хвале. Res non verba. Ако имаш неки квалитет, нема потребе да га свима бацаш у лице, већ ће га људи сами приметити.

Хвалисавце не подносим.
 
Hm, u svakom postu ima po neka istina

Lepo je kad se neko pohvali, kad ima čime i zrači od postignutog
ali, ako neko koga jedva znam počne da me UBEĐUJE u svoj uspeh, vrlo sam skeptična

generalno ne volim hvalisavce
 
Можда је скромност врлина (и ја сам васпитавана и пола живота провела у стилу ''љубичице'')...али нема вајде од ње. Можеш да ћутиш и савршено обављаш свој посао, нико те неће приметити, похвалити, наградити, истаћи.... Време је такво да је селфмаркетинг неопходан, наравно одмерен и са покрићем.
 
Skromnost je vrlina. Jedna od najvećih.
I ona ne isključuje samopouzdanje.
Naprotiv.
Samoreklama treba jedino onima koji žive za /glupu/ publiku.
P.S. Poslodavci kojima treba odrađen posao itekako znaju da cene i dobro plate onoga koji radi.
 
Moja najveća zamerka roditeljima je ta što su me vaspitavali kao "ljubičicu".
A i ta pesma je skroz glupa. Pazi... budi skroman da bi te ljudi voleli.
Dakle, ne vidim ništa negativno u pozitivnim pričama o sebi, ako nisu u pitanju prazne priče, naravno.
 
mislim da ti je suprug tu kontrirao malo, verovatno mu smeta tvoja povucenost, ili manjak spontanosti, nekakva lebdeca zabrinutost, sklonost kontemplacijama, ne znam sta, a u liku je video prepotentnu volinu, coveka sa niskom stopom strahova, konkretnijih i povrsnijih stremljenja, pa je preko njega, i hvaleci njega, mozda indirektno probao da napadne te neke tvoje osobine koje mu smetaju...
naravno, mozda ti nemas izrazene ove osobine koje sam nabrojao, ali tim stavom cini mi se da je pokusao da napadne tu neku crtu introverzije koju povremeno lovi kod tebe, a koja mu se verovatno ne svidja...
 
Hellen:
Можда је скромност врлина (и ја сам васпитавана и пола живота провела у стилу ''љубичице'')...али нема вајде од ње. Можеш да ћутиш и савршено обављаш свој посао, нико те неће приметити, похвалити, наградити, истаћи.... Време је такво да је селфмаркетинг неопходан, наравно одмерен и са покрићем.

ovo sam i ja pokušala da kažem, govoreći o poslu. Samoreklama (sa pokrićem) je neophodna, posebno kada se prijavljuješ za novi posao. Posle će da te cene zbog rezultata, samoreklama više nije neophodna, ali da bi došao do toga, moraš malo da se "guraš"-nema apsolutno ništa loše u tome
 
Cekam kuma:
Ako je neko pokazao i dokazao koliko vredi, obicno nema potrebu i da davi o tome, to rade samo nesigurni u sebe, a okolina im tu sigurnost nece dati.To dolazi iznutra. Kao kad svetlis u mraku.

hehehehe...tacno tako..ali, ne moras da se hvalises da bi izgledao umisljen ili arogantan..nekad jednostavno SVETLIS PREJAKO:mrgreen:

ma ma tu milion finesa...glupe hvalisavce prezirem...ali pomalo i one koji su ok, ali su uvek u drugom planu(narocito na poslu)jer ne umeju da se nametnu...treba imati meru, u svemu...

uvek je tu dilema, kad samouvereno istupamo iznoseci neki stav, da li smo zaista tako pametni, ili smo samo umisljeni:roll:


nemam pojma da li sam skromna..po onome kako zivim svoj zoviot, i kako vrednujem ljude i okolnosti, rekla bih da zaista jesam..
ali, po onom kako istupam, i po kumovom vec pomenutom stavu, definitivno nisam...narocito na poslu...
jbg
 
Ja bih opet da pitam nešto...

Da li smatrate da skromni ljudi nisu ambiciozni?
Šta za vas znači pojam ,,skormnost''?
Da li mislite da ljudi koji ne hvale sebe, baš zato jesu skromni ili da su oni nekakvo oličenje skromnosti?
Zašto mislite da je skromnost mana?
Zašto mislite da je skromnost vrlina?
Da li su ljudi koji hvale sebe i svoje uspehe ambiciozniji od samokritičnih - da li se tu može uopšte upotrebiti izrazi ,,skroman'' i ,,neskroman''?
Da li i kakve veze skromnost ima sa inteligencijom?
 

Back
Top