Сјеверна Далмација

Ја ћу ти навести примјер католика Ивковића из Добропољаца, тукли су буковачку "ђекавицу" као и комшије им Срби. Иста је ствар са католицима у Островици.
a "voje maja"?prelaz s muklog morlačkog na bilo koji dijalekt je lak. dok prelaz s teške ijekavice ne ide tako lako. znamo po crnogorcima ovde.
treba da je u pitanju crkveni prelazak ili su katolici poreklom iz crnogorskog primorja. ne vidim treće.
 
Poslednja izmena:
Од попа који је службовао у Плавну сам чуо да је нашао податак да је у Плавну у Јулу 1849. године пао снег.
Врв. је пао на Бобији (1248 м) или на Орловици (1201 м) изнад Плавна (а можда и на обе планине) https://sr.wikipedia.org/wiki/Плавно#Географске_одлике
 
Pola Dalmacije ili više je prešlo. Ljudi pojma nisu imali šta to znači i koje će biti posledice. Bilo je onih tvrđe vere i bolje sreće koji su kao uskoci osvojili više zemlje pa birali konačno prebivalište.

Dovoljno je bilo da pop promeni ćurak ili da u toku dugog rata (15-30g) zaglave tamo gde nema popa (npr. otoci ili kašteli) pa da krste decu kod fratra ili popa glagoljaša. Da ne govorimo o tome kakva je razlika krštenja kod popa glagoljaša ili popa pravoslavca onomad.:(

Medjutim, ima tamo i crnogoraca koji mogu doći kao katolici iz crnogorskog dela mletačke dalmacije.
 
Poslednja izmena:
Pola Dalmacije ili više je prešlo. Ljudi pojma nisu imali šta to znači i koje će biti posledice. Bilo je onih tvrđe vere i bolje sreće koji su kao uskoci osvojili više zemlje pa birali konačno prebivalište.

Dovoljno je bilo da pop promeni ćurak ili da u toku dugog rata (15-30g) zaglave tamo gde nema popa (npr. otoci ili kašteli) pa da krste decu kod fratra ili popa glagoljaša. Da ne govorimo o tome kakva je razlika krštenja kod popa glagoljaša ili popa pravoslavca onomad.:(

Medjutim, ima tamo i crnogoraca koji mogu doći kao katolici iz crnogorskog dela mletačke dalmacije.
Црногорци су се у већем броју доселили у млетачку Далмацију у околину Метковића након 1718. године. у директној сеоби из Црне Горе а у тај крај се тада доселило и доста источних Херцеговаца, ти људи су покатоличени. Етнолози и историчари су код великог броја католичких родова из Метковића и околине забележили предања о пореклу из Црне Горе. Нашао сам падатак да је у првим годинама млетачке владавине у метковском крају (Метковић и околину су Млетачани добили 1718. године) било око 15 000 православаца који су касније нестали, очито су покатоличени а то су били досељеници из ЦГ и источне Херцеговине који су се преселили са турске на нову млетачку територију. Да је црногорса и источнохерцеговачка миграциона струја доминантна међу метковским католицима указује и то што су они ијекавци. У данашњој Хрватској ијекавица је аутохтона само код католика у јужној Далмацији, а једини ијекавско-католички градови (у којима ијекавица има вишевековну традицију) су Метковић, Дубровник и Цавтат.
Ево и примера генетске везе католичког рода из Метковића са Црном Гором. Радовићима из Крајчиновића су блиски католици Глушчевићи из Метковића који кажу да су стариним из ЦГ (и једни и други су изгледа старином са Чева у Старој ЦГ) од 22:34 до 23:48
 
Poslednja izmena:
Mi ne znamo kako govore dalmatinski pravoslavci u tursko vreme. Samo ikavicom ili i ijekavicom. Pravoslavci livanjskog polja su zasigur govorili ikavicom. Kninska regija (Strmica, Plavno, tromeđa sva...) najverovatnije ijekavicom.

Pred početak Morejskog rata rata izbio je ustanak morlaka koji su mleci odbili podržati. to će kasnije dovesti do pomeranja morlaka ka mletačkoj dalmaciji i pojave ijekavice po kaštelima, šolti...što prepoznajemo po imenu Stjepan u popisima koje su vodili talijani (npr. Stjepan Biočić sve kazuje).

Dolazi dosta ljudi iz stare hercegovine ali kako njih razlikovati od kninskih ijekavaca? slično kako starodalmatinske ikavce razlikovati od zapadnohercegovačkih ikavaca? ovo nerazalikovanje dovodi istorografiju do pogrešnih procena o ulozi rodova u morejskom ratu. ispašće na kraju da su sav posao u morejskom ratu obavili crnogorci i ercegovci... ajde neka im bude, a šta ćemo onda s još težim kandijskim i ciparskim?:D
 
Mi ne znamo kako govore dalmatinski pravoslavci u tursko vreme. Samo ikavicom ili i ijekavicom. Pravoslavci livanjskog polja su zasigur govorili ikavicom. Kninska regija (Strmica, Plavno, tromeđa sva...) najverovatnije ijekavicom.

Pred početak Morejskog rata rata izbio je ustanak morlaka koji su mleci odbili podržati. to će kasnije dovesti do pomeranja morlaka ka mletačkoj dalmaciji i pojave ijekavice po kaštelima, šolti...što prepoznajemo po imenu Stjepan u popisima koje su vodili talijani (npr. Stjepan Biočić sve kazuje).

Dolazi dosta ljudi iz stare hercegovine ali kako njih razlikovati od kninskih ijekavaca? slično kako starodalmatinske ikavce razlikovati od zapadnohercegovačkih ikavaca? ovo nerazalikovanje dovodi istorografiju do pogrešnih procena o ulozi rodova u morejskom ratu. ispašće na kraju da su sav posao u morejskom ratu obavili crnogorci i ercegovci... ajde neka im bude, a šta ćemo onda s još težim kandijskim i ciparskim?:D
Како се у којем крају или селу говорило пре 300-400 година можемо само да нагађамо или наслућујемо. :)

Занимљиво је да се Плавну у млетачко доба јављају икавски облици у именима и презименима. На млетачком попису из 1735/36. су уписани Билинић Радојица звани Вујко и Зорић харамбаша Стипан (као што се види на линку испод).
Ево и пописа Плавна из 1735/36. уочљиве су неке промене и модификације у именима и презименима у одноду на прву половину 19. века https://forum.poreklo.rs/index.php?topic=2821.msg78211#msg78211

На линку испод који су поставио јуче су Стипан Ђурић и Стипан Двокић. С обзиром да је Теодор син од Стипана Ђурића и жене му Јоке рођен 1784. године јасно је да је Стипан Ђурић рођен средином 18-ог века. Стипан Двокић је имао ћерку Тодору рођену 1773. године, што значи да је и он рођен средином 18-ог века.

Презиме Билинић како је уписано 1735/36. у Плавну је касније и данас Бјелинић. Што се тиче грчке верзије имена Стефанос у Плавну се засигурно од 19-ог века до недавно се давала само верија Стеван као и код других православних Срба из Далмације. Али видимо да у млетачко доба уопште нема имена Стеван међу далматинским православцима, нема га ни на једном попису из 18-ог века укључујући и млетачки катастар из 1709. Да је име Стеван у Далмацији релативно новијег датума указује и то што од око 1000 српско-православних презимена из Далмације постоји само једно презиме изведено од имена Стеван - презиме Стевелић из Брибира. Међи данашњим далматинским Србима не постоје презимена Стевановић, Стевић, Стеванчевић, Стефановић и друга изведена од имена Стеван и Стефан (изузев Стевелић у Брибиру), што значи да су та имена почела давати након што су презимена код далматинских Срба већ увелико била формирана па по њима није могло настати презиме. Име Стеван је очито у задњих 200 година преовладало међу далматинским Србима, а Стефан је скроз новог датума. Из Плавна и околних села (а тако је сигурно шире по Далмацији међу Србима) нема ниједног Стефана који је старији 40-45 година.
У Кољанима је било православних Стипановића, а у Смилчићу код Бенковца Стјепановића.
 
Poslednja izmena:
Sve do danas još niti jedan relevantan dokaz prelaska nekakvog pravoslavca na katolicizam...
Niti u sjevernoj dalmaciji, niti igdje...
He, he, he...
"kevo" pa imaš na forum.hr. to je onaj gde te banuju svakih pet postova.

prelasci su bili na sledeći način:
- pojedinačnim prelaskom. dato je par pojedinačnih primera pa smo odustali od daljeg jer su prelasci vezani za realna prezimena.
evo konkretno jednog koji ti je bio predočen:
1625741613383-png.962895

iz braka Radeta Djakića serviana i Lucije Medvid catholico se rodi Anastasija(Stana) Đakić godine 1754 i krsti u rimokatoličkoj crkvi u Drnišu.
- unijama ili prelaskom sveštenstva s vernicima. ovo su kolektivni prelasci gde pop prizna papu i povede morlake sa sobom. zadnja unija od 1830 je dozvoljavala održanje kanona po brčkom obredu. O unijama se možeš edukovati ovde:
Glas koncila o uniji ~1648
Glas koncila o uniji ~1690
Glas koncila o uniji ~1830
Glas koncila o uniji - 4 deo.
Glas koncila o uniji - 5 deo
-pojedinačnim iseljavanjem iz turske dalmacijeu mletačku dalmaciju u mesta gde nema pravoslavnih popova. takve slučajeve je zabeležio Juran u svom radu:

prof. Kristijan Juran: Morlaci u Šibeniku između Ciparskog i Kandijskog rata
evo nekih slučajeva:
Baljci:
1575. Radivoj Slipčević (39/II, d, 98v)
1577. Pavao Gredel (39/II, d, 212v)
1577. Vukman Cvitković, Radivoj Milivojević, Nikola Gredelović,
Mihalj Rutnić i Nikola Vukčević (41-43, 42/d, 23r)
1597. Mihovil Luljić reč. Čabar (Luglich ditto Zabar) (50/I, d, 135r)
1601. Nikola Gredelj te Vuško i Radivoj Milivojevići (54, c, 24r-v)
1601. braća Vuško i Radivoj Bogdanovići te Mihovil Knežević reč.
Raosavić (50/II, 1599-1601, 236r)
1620. Radivoj Bibić (59-60, 60a, 59v)
1628. Radivoj Bibić i Pavao Gredeljević (50/IV, C, 149r)
1634. Vuleta Pavlović (66-67, 68I, 111r)
Banja Luka:
1635. Vuko Teftedarović (68/II, 67/IIc, 8r-v)
Biočić:
1593. Batrić Jelovčić i njegov nećak Vlaislav (51, 77v)
1633. braća Radivoj, Milić, Ilija, Vid i Marko Stančići pok. Vukovoja(68/I, 68, 98r)
1634. Radas i Vučen, sinovi Jovana Stančića (68/I, 68, 232r)
1638. Vuško Vojnović reč. Knežević iz sela Bioucich u Petrovu Polju(71-71, 71/a, 310r)
Cetina:
1609. braća Pavao i Luka Matijevići, Radoj Radnić, Luka Radnić
i njegovi sinovi Petar i Vid, Tadija Pavulović reč. Jelovčić, Nikola
Dražić, sin Mihovila, Vukelja Obućina reč. Jelovčić te Matej Zoić iz Sitnog, stanovnici Cetine (56/I, a, 3r-4v)
1610. Tadija Lucijić i Filip Krešković iz Sitnog, stanovnik Cetine (56/I,a, 17v)
1612. Ivan Stilić iz Nunića, sada stanovnik Cetine (55/I, libro secondo, 157v)
Otišić:
1612. braća Jakov i Marko Lagatorovići pok. Jurja iz Lagatorovaca, habitanti a Cetina in villa Hottissich (56/I, a, 31v)
1621. Milić, sin Andrije Rakića (50/IV, A, 104v)
1626. Milić Rakić, morlaco dalla villa Sitno ditto Ottisich (!) (50/IV, C,7v)
1641. Mihovil pok. Vukelje Obućinovića i Josip Milković (69-70, 69,269v)
Brakovi pravoslavaca u katoličkoj crkvi:
1592. Grediljević Filip (Nikola + Ružica)
1603. Milivojević Zorica (Vukac + Katarina)
Iz Banja Luke:
1624. Popović Petar pok. Marka + Vlaisaljić Magdalena pok. Ivana iz Glamoča
1633. Stipanović Gabrijel, majstor + Stanić Jelena
Iz Mirlovića:
1592. Pavao, kum
1601. Vukušić Petar (Juraj + Katarina)
1607. Miljević Juraj, sin Raosava + Muška Nikoleta iz Trogira
1613. Vukušić Margarita (Nikola + Lucija)
1628. Barić Vujica (Radonja + Stoja)
1639. Bulić Milanko, sin Ivana (V) + Banov Jelena iz Murtera
1616. Vukušić Ivan (Stjepan + Veselica)
iz Otišića:
1601. Raičević Marko (Dragosav + Magdalena) de villa Oticichdicto Cetina
1625. Ivan (Josip + Agneta) (Mol)
-masovnim zbegovima na početku morejskog rata kada su se gotovo svi morlaci turske dalmacije prebacili na mletačku stranu. mleci su prebege smestili po primorju na prostoru od makarske do zadra, te po otocima tako što su im providuri dali zemlju. oni morlaci koji su hteli da se bore protiv turaka dobili su priliku da steknu još zemlje i vrate se na svoja ognjišta. samo ovi uskoci su imali šansu da ostanu pravoslavci vrativši se u zonu delovanja pravoslavne crkve. svi ostali prebezi nisu imali kud do krstiti decu kod katoličkog sveštenika.

eto short. :D
 
Poslednja izmena:
vaša idotska visosti, ako se sin pravoslavca krsti u katoličkoj crkvi ima li tu promene crkvene pripadnosti po muškoj liniji?

No comment...
Novorođena beba-polutan, rođena u mješanom katoličko-pravoslavnom braku, za tebe je dokaz prelaska pravoslavlja na katolicizam ?
Beba se rodila i prešla sa pravoslavlja na katolicizam samim time što se rodila...:hahaha:

Dakle beba je bila pravoslavac sve do svog katoličkog krštenja, koje je bilo i jedino krštenje koje je ikad imala ?
Eto, kad dokažeš da je beba bila pravoslavac i bez pravoslavnog krštenja, samim time što se rodila, ja ću priznati da se beba pokatoličila...

.
 
Како се у којем крају или селу говорило пре 300-400 година можемо само да нагађамо или наслућујемо. :)

Занимљиво је да се Плавну у млетачко доба јављају икавски облици у именима и презименима. На млетачком попису из 1735/36. су уписани Билинић Радојица звани Вујко и Зорић харамбаша Стипан (као што се види на линку испод).


На линку испод који су поставио јуче су Стипан Ђурић и Стипан Двокић. С обзиром да је Теодор син од Стипана Ђурића и жене му Јоке рођен 1784. године јасно је да је Стипан Ђурић рођен средином 18-ог века. Стипан Двокић је имао ћерку Тодору рођену 1773. године, што значи да је и он рођен средином 18-ог века.


Презиме Билинић како је уписано 1735/36. у Плавну је касније и данас Бјелинић. Што се тиче грчке верзије имена Стефанос у Плавну се засигурно од 19-ог века до недавно се давала само верија Стеван као и код других православних Срба из Далмације. Али видимо да у млетачко доба уопште нема имена Стеван међу далматинским православцима, нема га ни на једном попису из 18-ог века укључујући и млетачки катастар из 1709. Да је име Стеван у Далмацији релативно новијег датума указује и то што од око 1000 српско-православних презимена из Далмације постоји само једно презиме изведено од имена Стеван - презиме Стевелић из Брибира. Међи данашњим далматинским Србима не постоје презимена Стевановић, Стевић, Стеванчевић, Стефановић и друга изведена од имена Стеван и Стефан (изузев Стевелић у Брибиру), што значи да су та имена почела давати након што су презимена код далматинских Срба већ увелико била формирана па по њима није могло настати презиме. Име Стеван је очито у задњих 200 година преовладало међу далматинским Србима, а Стефан је скроз новог датума. Из Плавна и околних села (а тако је сигурно шире по Далмацији међу Србима) нема ниједног Стефана који је старији 40-45 година.
У Кољанима је било православних Стипановића, а у Смилчићу код Бенковца Стјепановића.
Осим Плавна, из млетачког периода имамо и примере икавских имена и презимена међу српско-православним родовима из данас јекавске Буковице.
На млетачком катастру из 1709. године у Билишанима су уписани Stipan Birbir (Стипан Бирбир) , Stipan Ignatovich (Стипан Игњатовић) и Maxime Paravigna g Stipan (Максим Паравиња покојног Стипана). У Жегару су уписани Milich Bililovich (Милић Билиловић) и Radosa Stipanovich (Радоша Стипановић), a у Нунићу Petcho Stilich de Giurasina (Петко Стилић син Ђурашина). Бирбири су данашњи Бербер а Игњатовићи су данашњи Гњатовићи из Билишана. Билиловића и Стипановића није било у нобије доба у Жегару, што значи да су се иселили или узумрли или је дошло до промене тих презимена. Стилићи из Нунића су данас Стјеље, дакле дошло је до јекавизације тог презимена.
Наведена особе се могу наћи на овом линку https://drive.google.com/file/d/1kCztp8CywLltI-NC8-6ao0Gx2KJWxpYs/view који је на теми првобитно поставио @snouden

На истом попису из 1709. у Буковици се поред икавских имена и презимена јављају и јекавска презимена међу српско-православним родовома.
У Кистањама је уписана особа као Vucosova Bielaz (Вукосова Бјелац), у неком од околних села за које нисам које је то данашње село (пише Megiupuchie, врв. није опстало до данас или је заселак неког другог села) је уписан Radissa Bielanovich g Millan (Радиша Бјелановић покојног Милана).
На следећем при крају стоји да је у Мокром Пољу 1709. уписано презиме Бједов (то је и данашњи српски род из Мокрог Поља), само ја на претходном линку изнад уопште не могу наћи Мокро Поље http://www.plavno.rs/documents/Kako je zaista naseljen kraj od Plavna do Zegara.pdf

Постојање и икавских и јекавских облика у презименима на истом подручју и у истом међу српско-православним родовима може указивати само на то је да је у то доба (прва половина 18-ог века) на том подручју било и икавских и јекавских православних Срба, није искључено да су говорили и неком икавско-јекавском мешавином које је варирала од села до села.. Није млетачки ћато вршио ни икавизацију нити јекавизацију презимена, уписао их је како је чуо од носилаца тих презимена. Углавном, види се тенденција јекавизације презимена: у Плавну се 1735-36. помињу Билинићи који су касније и данас Бјелинићи, у Нунићу су 1709. уписани Стилићи који су касније постали Стјеље и тај облик презимена имају и данас, у Билишанима су 1709. уписани Бирбири који су данас Бербери.
Што се тиче Бјелановића и Бједова они су очито имали јекавска презимена од кад су настала, што потшуно има логике за Бједове из Мокрог Поља јер они припадају "дробњачкој" хаплогрупи I1-FGC22045 (значи да су даљим порекло из изразити ијекавског краја - из Дробњака у Старој Херцеговини). Од једног Бјелановића из Буковице са чуо да они сматрају да су старином из околине Пљеваља, тако да то да је и њихово презиме одувек било (и)јекавско добија на смислу.
Иначе Бербери или Бирбири како су уписани 1709. као и Зелићи,Јајићи, Нанићи, Јованчевићи (уписани у Жегару)1709. као Ivansevich) и још неки из Жехара и околних села представљају старији слој српског становништва Буковице који је тамо живео и у 16-ом веку. Они си се у току Кандијског рата (1645-69) из околине Жегара иселили у Поседарје код Задра, да би се крајем 17-ог века вратили у Жегар и околна села кад су Турци коначно протерани оз тог краја.

@Лекизан @Crnugović @Берекин
 
Poslednja izmena:
No comment...
Novorođena beba-polutan, rođena u mješanom katoličko-pravoslavnom braku, za tebe je dokaz prelaska pravoslavlja na katolicizam ?
Beba se rodila i prešla sa pravoslavlja na katolicizam samim time što se rodila...:hahaha:

Dakle beba je bila pravoslavac sve do svog katoličkog krštenja, koje je bilo i jedino krštenje koje je ikad imala ?
Eto, kad dokažeš da je beba bila pravoslavac i bez pravoslavnog krštenja, samim time što se rodila, ja ću priznati da se beba pokatoličila...
nije vaša idiotska visosti. dete je katolik. a otac pravoslavac. kad se kaže promena crkvene pripadnosti se misli na mušku liniju. upravo na tu različitu pripadnost sina i oca.
ne postoji prekrštavanje. ako pređeš iz jedne u drugu crkvu nema ponovnog krštenja. krsti se samo jednom.

samo dođeš...
bolje nemoj
 
nije vaša idiotska visosti. dete je katolik. a otac pravoslavac. kad se kaže promena crkvene pripadnosti se misli na mušku liniju. upravo na tu različitu pripadnost sina i oca.
ne postoji prekrštavanje. ako pređeš iz jedne u drugu crkvu nema ponovnog krštenja. krsti se samo jednom.

samo dođeš...
bolje nemoj

E vidiš, shvatio si, dijete je katolik od rođenja jer je riječ o primjeru najobičnijeg mješanog braka...
E sad, objasni gdje ti vidiš prelazak pravoslavca u katolika u ovom konkretnom primjeru koji si ti više puta naveo kao primjer zapisanog prelaska pravoslavca u katolika ?
Da vidimo tko je idiot...:hahaha:

.
 
E sad, objasni gdje ti vidiš prelazak pravoslavca u katolika u ovom konkretnom primjeru koji si ti više puta naveo kao primjer zapisanog prelaska pravoslavca u katolika ?
Da vidimo tko je idiot...:hahaha:
pa ti čoče. ko će biti? za života svako može preći iz jedne crkve u drugu jer je već kršten. treba samo pop ili fratar da ga prime. ovde govorimo o promeni crikvene pripadnosti nekog roda. )))

Evo jednog celog. Pred početak morejskog rata Stričevići su prebegli iz Koljana na područje Lećevice i tamo naselili više mesta. O njihovom kasnijem prelasku u katolike nedvosmisleno piše i Ante Ivanković. Šta su drugo mogli uraditi tamo?

Međutim, neki od Stričevića (Mate, Nikola i Stevo ) su se pre konačnog mira vratili na imanja gde su im ostali očevi i to u Koljane. Ostali su pravoslavci.

Krsna slava Stričevića je Đurđevdan. Nakon potapanja Koljana raseljeni su po vojvodini.

Stričevići su veliki rod od njih će nastati još Beare, Strižaci i po svemu sudeći Cvitkovci. Verovatno još neki, ali koji to je vojna tajna :D. genetska potvrda je u tijeku.

Ko čita nek se spremi za feštu. Ovo će biti prvo veliko povezivanje katoličkog i pravoslavnog roda po prvoj muškoj liniji.

Pošto dalmatinci ne potiču od sirena i morževa već od stanovništva pravoslavnog zaleđa spremte se i SVI VI OSTALI DALMOŠI za traganje i saznanje.

STRIČEVIĆI SREĆAN VAM ĐURĐEVDAN.


stricevici.jpg


srpska-prezimena-u-dalmaciji
 
Poslednja izmena:
pa ti čoče. ko će biti? za života svako može preći iz jedne crkve u drugu jer je već kršten. treba samo pop ili fratar da ga prime. ovde govorimo o promeni crikvene pripadnosti nekog roda. )))

Evo jednog celog. Pred početak morejskog rata Stričevići su prebegli iz Koljana na područje Lećevice i tamo naselili više mesta. O njihovom kasnijem prelasku u katolike nedvosmisleno piše i Ante Ivanković. Šta su drugo mogli uraditi tamo?

Međutim, neki od Stričevića (Mate, Nikola i Stevo ) su se pre konačnog mira vratili na imanja gde su im ostali očevi i to u Koljane. Ostali su pravoslavci.

Krsna slava Stričevića je Đurđevdan. Nakon potapanja Koljana raseljeni su po vojvodini.

Stričevići su veliki rod od njih će nastati još Beare, Strižaci i po svemu sudeći Cvitkovci. Verovatno još neki, ali koji to je vojna tajna :D. genetska potvrda je u tijeku.

Ko čita nek se spremi za feštu. Ovo će biti prvo veliko povezivanje katoličkog i pravoslavnog roda po prvoj muškoj liniji.

Pošto dalmatinci ne potiču od sirena i morževa već od stanovništva pravoslavnog zaleđa spremte se i SVI VI OSTALI DALMOŠI za traganje i saznanje.

STRIČEVIĆI SREĆAN VAM ĐURĐEVDAN.


Pogledajte prilog 1036688

srpska-prezimena-u-dalmaciji

Još jedan autogol...
Lijepo si dao primjer teksta koji opisuje općenito stanje tada u predzadnjem odlomku - da pravoslavci nisu mogli oprostit svojim kćerima koje su se udale za katolike, koji ti lijepo opisuje općenito stanje uma pravoslavnih i katolika toga vremena i prostora - iz ovoga vidimo kako su rijetki bili ti primjeri mješanja katolika s pravoslavnima - već tada doseljeni pravoslavci gledali su Hrvate kao neprijatelje jer su se smatrali poraženima od tih Hrvata pošto su došli tamo s Turcima zatirati Hrvate, a na kraju su nakon turskih poraza bili prisiljeni živjeti na teritoriju gdje je hrvatsko i katoličko bilo dominantan faktor, a pravoslavno ostatak suradnje s Turcima, pa je udaja za katolika bila udaja za neprijatelja - rijetko i neoprostivo...

Kako da te tučem kad ti sam sebe tučeš ?
Ne treba ti veći neprijatelj od tebe samog - upisuješ argumente koji pobijaju tvoje vlastite tvrdnje. Ti sam najdetaljnije oslikavaš stvarnost sasma jasno drugačiju i obrnutu od one koju kvazi-opisuješ...
A opet, s druge strane, harakiri je neka vrsta umijeća...
.
 
Lijepo si dao primjer teksta koji opisuje općenito stanje tada u predzadnjem odlomku - da pravoslavci nisu mogli oprostit svojim kćerima koje su se udale za katolike, koji ti lijepo opisuje općenito stanje uma pravoslavnih i katolika toga vremena i prostora - iz ovoga vidimo kako su rijetki bili ti primjeri mješanja katolika s pravoslavnima.
.
to je nekorigovani tekst ante ivankovića o stričevićima. izabrao si sekundaran detalj sumnivog porekla. i sad išteš da ti dam slamčicu.

taj brkljačić živko je iz istog dela cetinske krajine kao stričevići. po svemu sudeći iz vučipolja blizu samog manastira. dakle bivši pravoslavac. a, primeti, da sam ivanković ne zna odakle su i stričevići i brkljačići. pa bi bilo zanimljivo videti koji je to izvor ante( ili kužić) imao i šta je zbilja razlog, te je li tako bilo.

iz prvih katoličkih matica (vrlika naprimer) vidimo upravo suprotno. da se uskoci katoličke vere masovno žene pravoslavkama.

kako drugačije objasniti to da se majka filipa Grabovca zove Vidosava. Fra Bogića isto Vidosava. Kod ostalih, na bazi 90 pročitanih matica, imena majki su uglavnom narodna tipa Vidoslava, Stanislava, Ružica, Božica, Ivana....pa ima Margartia,Matia a gotovo nijedna Katarina ili Lucija.

eeee, a imena kćerki su najčešće Lucija, Katrina, Dorotea...

...najedared isčezavaju narodna imena, a počinju opsesivnoimpresivna latinska. :D
 
Poslednja izmena:

Back
Top