Сјеверна Далмација

Слажем се и сам претпостављам да су Војнићи разнородни али од некуд се мора кренути...А ја се водим чисто резултатима тестова а потом изворима,предањима, славама итд.
otkrivanje porekla je kompleksno istraživanje. trebaš poznavati istoriju što možeš dublje. pratiti svaki mogući trag u arhivama i maticama. evo kako moje istraživanje izgleda:

iz koljana pola sela prebeglo 1684 u radošić kod trogira. dva brata idu u uskoke. jedan dobija zemlju na svilaji potom u cetini. žive na 4 lokacije. posle ovaj iz radošića dolazi na svilaju. odatle u beograd. domaći je zadatak pronaći prvog pretka iz koljana. otkrivam da u radošiću delimo zemlju s drugim prezimenom na više lokacija. mora da su rod velim. pa bacim pogled u krsne slave i vidim iste. sad idemo na dnk potvrdu. posle čekam turske popise da vidim šta se dešava u koljanma. da li mogu rebus unatrag još pomeriti...do te tačke je bilo lako jer sam imao jedinstveno prezime, dosta podataka u arhivu i nismo menjali slavu.
 
otkrivanje porekla je kompleksno istraživanje. trebaš poznavati istoriju što možeš dublje. pratiti svaki mogući trag u arhivama i maticama. evo kako moje istraživanje izgleda:

iz koljana pola sela prebeglo 1684 u radošić kod trogira. dva brata idu u uskoke. jedan dobija zemlju na svilaji potom u cetini. žive na 4 lokacije. posle ovaj iz radošića dolazi na svilaju. odatle u beograd. domaći je zadatak pronaći prvog pretka iz koljana. otkrivam da u radošiću delimo zemlju s drugim prezimenom na više lokacija. mora da su rod velim. pa bacim pogled u krsne slave i vidim iste. sad idemo na dnk potvrdu. posle čekam turske popise da vidim šta se dešava u koljanma. da li mogu rebus unatrag još pomeriti...
Ја сам ишао контра правцем тј.кренуо сам од ДНК али то не мења много на ствари,све се то у једном тренутку мора срести...
 
Ја сам ишао контра правцем тј.кренуо сам од ДНК али то не мења много на ствари,све се то у једном тренутку мора срести...
ne može te dnk odvesti precizno do udaljenog pretka. a kom subetniku pripadaš kažu najbliži preci.

neki ljidi imaju takvo prezime i sudbinu da znaju pretke do 1500-te direktno zahvaljujući istoriji i podacima..
 
О покатоличавању православних Срба на подручју нинске бискупије 1696. године.

244560555_4462911370471365_42504204277498849_n (3).jpg


@Берекин @snouden @Лекизан @Пилипенда @Лички гусар @mišomor1
 
О покатоличавању православних Срба на подручју нинске бискупије 1696. године.

Pogledajte prilog 1033309

@Берекин @snouden @Лекизан @Пилипенда @Лички гусар @mišomor1
glavni crkveni prelazi su bili s početka morejskog rata. stanovništvo turske dalmacije je ispražnjeno i prebačeno na mletačku stranu. istoričari spominju cifru povećanja stanovništva mletačke strane od 30000 ljudi.

prebezi su razmešteni po primorju, kaštelima i otocima. data im je zemlja i time su trajno smešteni. ko je hteo mogao se priključiti uskočkim jednicama i osvojiti novu zemlju.

medjutim, s izbeglim stanovništvom nije kretalo i svo sveštenstvo. to se vidi iz turskog deftera iz 1701. koji veli da je i dalje prisutno sveštenstvo u selu Prhovo (deo Koljana oko Dragovića). sveštenstvo i da je htelo nije moglo pratiti sve svoje vernike jer je deo naroda ostao a oni koji su prebegli raštrkani gde koji.

rat je trajao 16 godina. a deca su se morala krstiti. tamo gde nije bilo pravoslavnog sveštenstva morlaci su krstili kod katoličkog. mnogi su ostali po primorju. moj daleki deda je bio uskok i ratovao je do konačnog mira. tako smo pored zemlje u trogirskom radoševiću, stekli zemlje na maovicama i u cetini.

mnogi su se vratitili u tursku pre 1709-11 kada je izvršen popis novostečevine. uredno je u katastrima upisano je taj i taj "otišao u tursku". ovo je omogućila opšta amnestija pa su ljudi otišli na stara imanja jer je bolja dolina cetine od nekog kamenjara u radošiću, jelte. ove povratnike je istorografija slabo proučila a u biti oni pokazuju odakle se slilo stanovništvo mletačke dalmacije.

mnoga prezimena će se tako naći i s ove i s one strane crte reke had.
 
glavni crkveni prelazi su bili s početka morejskog rata. stanovništvo turske dalmacije je ispražnjeno i prebačeno na mletačku stranu. istoričari spominju cifru povećanja stanovništva mletačke strane od 30000 ljudi.

prebezi su razmešteni po primorju, kaštelima i otocima. data im je zemlja i time su trajno smešteni. ko je hteo mogao se priključiti uskočkim jednicama i osvojiti novu zemlju.

medjutim, s izbeglim stanovništvom nije kretalo i svo sveštenstvo. to se vidi iz turskog deftera iz 1701. koji veli da je i dalje prisutno sveštenstvo u selu Prhovo (deo Koljana oko Dragovića). sveštenstvo i da je htelo nije moglo pratiti sve svoje vernike jer je deo naroda ostao a oni koji su prebegli raštrkani gde koji.

rat je trajao 16 godina. a deca su se morala krstiti. tamo gde nije bilo pravoslavnog sveštenstva morlaci su krstili kod katoličkog. mnogi su ostali po primorju. moj daleki deda je bio uskok i ratovao je do konačnog mira. tako smo pored zemlje u trogirskom radoševiću, stekli zemlje na maovicama i u cetini.

mnogi su se vratitili u tursku pre 1709-11 kada je izvršen popis novostečevine. uredno je u katastrima upisano je taj i taj "otišao u tursku". ovo je omogućila opšta amnestija pa su ljudi otišli na stara imanja jer je bolja dolina cetine od nekog kamenjara u radošiću, jelte. ove povratnike je istorografija slabo proučila a u biti oni pokazuju odakle se slilo stanovništvo mletačke dalmacije.

mnoga prezimena će se tako naći i s ove i s one strane crte reke had.
Поличник је био чисто православно село које је 1696. године покатоличио нински бускуп Јурај Парчић https://sr.wikipedia.org/wiki/Поличник
Исте године бискуп Парчић је осим Поличника покатоличио у суседно село Љубач.
Мало сам чешљао по нету и видим да у Поличнику имају идентичне мушке ношње као Срби из Равних Котара и Буковице. Садашњи начелник опћине Поличник се зове Давор Лончар, а православних Срба Лончара је било у неколико села задарског залеђа до 1995. године.
Поличник је иначе познат по најкрволочнијим усташама у Равним Котарима, а могуће и шире.


@Holy1 @Crnugović @Берекин
 
Поличник је био чисто православно село које је 1696. године покатоличио нински бускуп Јурај Парчић https://sr.wikipedia.org/wiki/Поличник
Исте године бискуп Парчић је осим Поличника покатоличио у суседно село Љубач.
Мало сам чешљао по нету и видим да у Поличнику имају идентичне мушке ношње као Срби из Равних Котара и Буковице. Садашњи начелник опћине Поличник се зове Давор Лончар, а православних Срба Лончара је било у неколико села задарског залеђа до 1995. године.
Поличник је иначе познат по најкрволочнијим усташама у Равним Котарима, а могуће и шире.


@Holy1 @Crnugović @Берекин
lepo rekoh "s druge strane reke had". brisanje porekla je sužvanje svesti vernika.

od prelaska na katolicizam gore je negiranje i sakrivanje pojave. veći dio pravoslavaca koji je s početka morejskog rata prebegao u mletačku dalmaciju trajno ju je naselio i nikad se nije vratio u zonu uticaja spc-a.mletačka dalmacija je oblast delovanja katoličke crkve i prirodno je da se pokatoliče. bili nekoć sloveni pagani, pa hrišćani, pa katolici, pa muslimani ili pravoslavci, pa katolici... to je savim normalna posledica usled promene snage neke crkve u vremenu s kojom biva suočen mali balkanski čovek.

bolest je u zatiranju tragova prehodne religije/ideologije. bolest je u lažiranju istorije i svesti ljudi. milioni ljudi su promašili život ovde plativši cenu religioznom ratu.

tako nam i treba kad smo prodali pravu slovensku veru za hrišćansku čorbu .:neutral:


Glas koncila o uniji 1648
Glas koncila o uniji 1696
Glas koncila o uniji 3
 
Poslednja izmena:
O dokazima pripadnosti injatskoj crkvi i spomenicima

Kako nigde ne videh matice unijata/injata u mom kraju morao sam u potragu za čvršćim dokazima unije.

unija 1830 nije uspela, ali je je unela raskol unutar pravoslavne crkve i pravoslavnog sveta. Poznato vam je da je predvodnik ondašnje unije, Petar Krička, ubijen a da su za saučešće u ubistvu optužena i dva sveštenika srpske pravoslavne crkve koji su u sudskom procesu oslobođeni usled nedostatka dokaza. ubica je prebegao u tursku (tj. bosnu). Ovako zavadu u vrličkom kraju opisuje Ivo Mišur:

"U samoj Vrlici grkokatolički svećenici često su bili uznemiravani od strane pravoslavaca. Grkokatolički župnik Poturičić žalio se da »ne može pohoditi svoje župljane bez pogibli života« (Barbić, 1898, 221). Don Marko Stanić pisao je 21. svibnja 1849. da su 11. svibnja 1849. pod pritiskom Krste Kulišića i Tane Ristovića trojica njegovih vjernika iz Maovica, Ilija Gjurić, Sava Gjurić i Nikola Primetica, pijani i podmićeni došli k njemu htijući se vratiti u pravoslavnu vjeru. Nastala je incidentna situacija u kojoj su vrijeđali župnika i grkokatolike. Htjeli su iznijeti ikone iz grkokatoličke crkve i odnijeti ih u pravoslavnu (Barbić, 1898, 40–41). Don Andrija Laboš 14. travnja 1857. piše općini da urgira u vezi s nalogom što ga je službenik carske i kraljevske prefekture dalo Krsti Kulišiću da »ukloni đubre što ga je nagomilao kraj crkve sv. Trojice« (Barbić, 1898, 43). Crkva Svete Trojice bila je pokraj kuće obitelji Kulišić koja je dala dva općinska načelnika, Krstu i Josu,oca i sina. Između crkve i kuće nalazio se prolaz od četiri metra širine. Krsto Kulišić bio je veliki neprijatelj novonastale vjerske zajednice. U jednom od svojih pisama hvalio se »utamnio sam Unijate« (Barbić, 1898, 43). Novi vrlički općinski načelnik, baš kao i njegov otac Krsto, nikako se nije mogao pomiriti s postojanjem grkokatolika u Vrlici. Jozo Kulišić tako 1888. godine piše da »Srbi mrze unijatstvo, dušmani su mu daklen zakleti, ne."

Boldovao sam i žitelje sela Maovica koje Mišur prepoznaje i iznosi u svom radu. nisam zapazio reference pa sam odlučio sam potražiti dokaze. i evo ih:

Nikola Đurich i Božo Primetica

U fajlu možete vidite sačuvanu stranu knjige umrlih katoličke crkve u Vrlici gde je zabeležena godine 1841 smrt deteta koji se zove Nikola Đurić sa Maovica (sin oca pravoslavca) i sahranjen je u katoličkom groblju crkve svetog Jure.

Druga strana u pdf fajlu prikazuje krst sa groba Bože Primetice koji se nalazio u katoličkom groblju a postavila ga je Cvita Primetica godine 1919 . Na njemu piše: "SPOMEN CVITE PRIMETIC BOŽI PRIMETIC " . Sa slike možete videti da je natpis prepravljan i kvaren, ali da je i dalje poznavaocu ćirilice čitljiv. Spomenik je Cvita podigla 1919 ali križ nije dočekao da danas stoji na grobu pokojnika koji počiva u tom katoličkom groblju. Spomenik je maknut s groba i zakopan u zemlju oko groblja, a pronašli su ga radnici građevinskog poduzeća koje je pre koju godinu radilo na proširenju katoličkog groblja i odneli su taj križ u susedno pravoslavno groblje mislivši da mu je tu mesto.

Spometi unijati su članovi rodova Đurića i Primetica i prišli su uniji, ali to nije učinio ostatak njihovog roda. iz ovih pojedinačnih slučajeva vidimo da osim što dolazi do raskola među sveštenstvom spc-a dolazi i do raskola unutar porodica. Boži Primetici ni sveštenici ni braća neće dozvoliti da leži s njima u grobu!

e to je poenata priče.

Svi spomenuti unijati u tom kraju (njih oko 150) su sahranjeni u katoličkim grobljima. ja ne znam da li ima gde koji grob a da na njemu i dalje stoji nadgrobni spomenik pisan ćirilicom, ali takvih na maovicama nema. svi nadgrobni spomenici u katoličkim grobljima na kojima je nešto pisalo ćirilicom su maknuti.
 
Poslednja izmena:
Glas koncila o uniji - 5 deo.

Župnici i upravitelji župe u Kričkama bili su Petar Krička (1832.-1834., ubijen), Bazilije Bubanović (1834. – 1842.), Bazilije Poturčić (1842. – 1846.), Đuro Smičiklas (1846. – 1849.), Marko Stanić (1849. – 1852.), Nikola Hranilović (1852. – 1862.), Dionizije Bastašić (1862. – 1866.), Miloš Nikolić (1866. – 1887.), Vladislav Laboš (1887. – 1900.), Ilija Radić (1901. – 1914.), Ilija Garapić (1914. – 1918.), Andrija Segedi (1920.), Josip Ribačuk (1924.) i Janko Heraković (1924. – 1942.).
00426284_w-696x464.jpg

Župnici i upravitelji župe u Baljcima bili su Marko Busović (1832. – 1839.), Bazilije Trbojević (1839. – 1841.), Ilija Cvetišić (1843. – 1847.), Aron Crvenković (1847. – 1876.), Mihajlo Nikolić (1878. – 1884.), Mihajlo Golubić (1887. – 1889.), Nikodim Jovanović (1895. – 1908.), Ilija Garapić (1914. – 1918.), Josip Ribačuk (1924.) i Janko Heraković (1924. – 1942.)

Župnici i upravitelji župe u Vrlici bili su Pahomije Busović (1833. – 1835.), Đuro Dulikravić (1835.), Bazilije Poturčić (1835. – 1842.), Đuro Smičiklas (1842. – 1846.), Nikola Hranilović (1846. – 1852.), Daniel Garapić (1852. – 1854.), Andrija Laboš (1854. – 1867.), Mihajlo Latković (1867. – 1876.), Ivan Popović (1876. – 1882.), Nikola Segedi (1882. – 1887.), Petar Stanić (1887. – 1893.), Ilija Malić (1893. – 1921.), Josip Ribačuk (1924.) i Janko Heraković (1924. – 1942.).
 
Poslednja izmena:
То се поклапа са оним што је крајем 19-ог века записао Љубомир Јовановић, а то је да православни Срби у Врличкој Крајини говоре већином икавски. Он је обишао северну Далмацију, и видео је како у којем крају су тада причали тамошњи сељаци (православци и католици).

Ево шта каже Љубомир Јовановић: У Врличкој Крајини Буњевци са којима сам разговарао (из Виналића, Кијева и Јежевића) говоре исто онако као они у Матавуљеву "Бакоњи Фра Брне", само што нисам чуо примере као јево и јуста и што се код њих говори и "дошао", "поздравио" и сл.; и православни у тој крајини говоре већином икавски и на исти начин као и католици само што се код њих чешће чује и прошасти придев на о (дошо, реко).

У тексту испод наслова - O bunjevačkom govoru (поднаслов 1. Bunjevci u Dalmaciji), око средине https://bunjevackeperspektive.files.wordpress.com/2015/01/bunjevac48dki-jezik.pdf
Још нешто о икавици међу Србима из северне Далмације.

Сви православни становници Поповића су у кући причали икавицом која се говорила у Промини (скуп села подно Промине).
Мало ниже ни линку испод слике на којој пише - Кућа дида Илије, 1970.г. http://www.moje-kistanje.net/kolumna_39.htm
 
Poslednja izmena:
Још нешто о икавици међу Србима из северне Далмације.

Сви православни становници Поповића су у кући причали икавицом која се говорила у Промини (скуп села подно Промине).
Мало ниже ни линку испод слике на којој пише - Кућа дида Илије, 1970.г. http://www.moje-kistanje.net/kolumna_39.htm
Говорили су икавицом зато што су били окружени "буњевцима", а и тај говор се разликовао од буњевачког, нпр. никад нису говорили: тија, бија, нисан, њизи...
 
Како су говорили Поповићи у Бискупији? Не знам како се говори у гламочком крају?
И они из Бискупије, а и ови које је Кришна поменуо потичу отамо.
pa popov-ić je čest patronim. povezivati popoviće samo po prezimenu nema smisla. popovića je bilo u koljanima. iza ww2 govorili su ijekavicu. turski ih defter iz1701 beleži kao dalmatinske starosedeoce. eh, kako bih ja voleo znati kako su govorili 1550-te.
 
Poslednja izmena:
Говорили су икавицом зато што су били окружени "буњевцима", а и тај говор се разликовао од буњевачког, нпр. никад нису говорили: тија, бија, нисан, њизи...
Говори у руралним крајевима нису преузимани од припадника друге ривалске конфесије, сељаци различитих конфесија и религија су љубоморно чували свој говор. Доказ за то су буњевачка села Кијево и Врпоље која су окружена православним јекавцима, а Буњевци у њима су говорили икавицом. И Буњевци из Медвиђе су говорили икавски, а окружени су јекавцима друге конфесије. Икавски православни Срби што их је било у Далмацији и неким другим крајевима су готово сигурно остаци некадашњих православних икаваца који је било пуно више него у новије доба, а нису икавицу примили од комшија католика (Буњеваца). На то указује и чињеница да код јекавских православних Срба из Далмације и Б. Крајине има више икавизама у говору (чак и код оних који нису били у додиру са Буњевцима), него јекавизама/ијекавизама код Буњеваца.
У дрнишком крају Буњевци би требало да говоре тијо, бијо, нисам, а не тија, бија, нисан што је типично за приморску Далмацију. Ако су неки говорили ова задња три поменута облика, рекао бих да је то новотарија да се разликују од околних православних Срба.

Дрнишки Буњевци певају на свом аутохтоном говору у виду приморске клапе и кажу на 1:56 - 2:11 Он је иша тамо ди је тијо, увик би на својој родној груди и оста је оно шта је бијо...


@snouden
 
Како су говорили Поповићи у Бискупији? Не знам како се говори у гламочком крају?
И они из Бискупије, а и ови које је Кришна поменуо потичу отамо.
На северу Гламочког поља Срби су говорили јекавски, а на југу икавско-јекавски. О икавско-јекавском говору Срба са југа Гламочког поља је писао лингвиста Никола Рамић https://forum.krstarica.com/threads/bunjevci.172624/page-20#post-38070924
Код Срба са севера Гламочког поља је био понеки икавизам као нпр. "дид", али недовољно да би се њиховох говор сматрао мешаним као од оних са југа.
У Бискупији се говорило јекавски, са стандардним икавизмима за јекавце тог краја: дид, дви, двиста, недиља, понедиљак, дителина, звиздан, мијур, гриј, смиј, сикира, видила, заповидит(и), исповидит(и), волила, разумит(и), разумила итд. Знам проверено да су у Бискупији користила икавска верзија дителина (а не ијекавска/јекавска ђетолина), а немам податак да ли се у неким околним јекавским српским селима користила икавска верзија као у Бискупији. Док за остале икавизме које сам навео знам да су се користили и у околним селима.
 
Poslednja izmena:
Говори у руралним крајевима нису преузимани од припадника друге ривалске конфесије, сељаци различитих конфесија и религија су љубоморно чували свој говор. Доказ за то су буњевачка села Кијево и Врпоље која су окружена православним јекавцима, а Буњевци у њима су говорили икавицом. И Буњевци из Медвиђе су говорили икавски, а окружени су јекавцима друге конфесије.
Ја ћу ти навести примјер католика Ивковића из Добропољаца, тукли су буковачку "ђекавицу" као и комшије им Срби. Иста је ствар са католицима у Островици.
 
Ја ћу ти навести примјер католика Ивковића из Добропољаца, тукли су буковачку "ђекавицу" као и комшије им Срби. Иста је ствар са католицима у Островици.
Ивковићи су били једини католици у Добропољцима, а у Островици су била само 2 католичка рода (Занатићи и Мијаљевићи) наспрам 11 православних родова. У Богатићу су Поповићи били једини православни род и то је сличност са католицима из Добропољаца и Островице. Међутим Богатић није једино проминско село у коме су православни Срби говорили икавски, говорили су и у Велушићу и Развођу а тамо нису били танка мањина као у Богатићу. У Велушићу су била 3 православна и 3 католичка рода са изнад 50% православаца 1991, а у Развођу је било око 1/3 православаца на истом попису. У дрнишкој општини православни Срби су говорили икавски од села у којима су били значајније заступљени још у Кричкама (62%), Житнићу (50%) и Мирловић Пољу (око 40%).
Католици у Врпољу, Кијеву и Медвиђи који су говорили икавски нису били танка мањина у тим селима као они у Добропољцима и Островици, али су околна села била православна и јекавска. Од ова три села само Кијево је било чисто католичко. У Врпољу је било око 64% католика, а у Медвиђи око 57%.
 
Poslednja izmena:
Католици у Врпољу, Кијеву и Медвиђи који су говорили икавски нису били танка мањина у тим селима као они у Добропољцима и Островици, али су околна села била православна и јекавска. Од ова три села само Кијево је било чисто католичко. У Врпољу је било око 64% католика, а у Медвиђи око 57%.
nemo bre da preteruješ. to je pogled iz XX stoleća.
Kijevo se nalazi u okruženju pravoslavaca svo vreme turske vlasti. Turski defter iz 1701 otkriva u njemu muslimane i hrišćana.
Preko zatečenih imena očito je da se u njemu vidi uticaj pravoslavnog klera (Jovan) dok se druga imena podjednako koriste,

Kijevljani su se slabo odazvali na poziv mletaka i "mudro" su čekali rasplet mletačkoturskih ratova. Po proterivanju turaka preostali muslimani su mahon pokatoličeni. Jedina crkva u selu je data katolicima.
Po proteriivanju turaka u crkvu su nađeni srebrni krst, 3 male i jedna veća kruna te kalež.

Koje to sveštenstvo tamo deluje u vreme osmanske vlasti?


Selo Kijevo 1701

Crkva ........ 1. U ispravnom je stanju.

Hrišćani:
Knez Pavle, sin Jure, kuća 1
Jure, sin Luke, kuća 1
Andrija, sin Luke, kuća 1
Miho sin Jure, kuća 1
Filip, sin Jure, kuća 1
Stipan, sin Jure, kuća 1
Pavle, sin Marjana, kuća 1
Kosta, sin Marjana, kuća 1
Drugi Kosta, sin Radivoja, kuća 1
Drugi Filip, sin Radosava, kuća 1
Drugi Kosta sin Račića, kuća 1
Toma, sin Dome?, kuća 1
Jakov, sin Šimuna, kuća 1
Šubinci/Šojinci? Nikola, kuća 1
Marjan, sin Stojana, kuća 1
Nikola, sin Gorice /! gajn/, kuća 1
Milanko, sin Jovana, kuća 1
Andri, sin Jure, kuća 1
Ivan, sin Grujana?/Grubana?, kuća 1
Drugi Kosta sin Dijaka?, kuća 1
Juriša? sin Ilije, kuća 1
Drugi Andri, sin Boče /!/, kuća 1
Drugi Ivan Gojević?/Gunević?, kuća 1
Petre, sin Graje?, kuća 1
Drugi Kosta, sin Cicvarića /jasno stoji Čičvarić/, kuća 1
Martin, sin Vida, kuća 1
Jure, sin Ivana, kuća 1
Drugi Petre, kovač, sin Ivana, kuća 1
Drugi Stipan Rajčić?/Rančić?, kuća 1
Grgur, sin Šimuna, kuća 1
Drugi Kosta, sin Marka, kuća 1
Gašpar, sin Konjara/Kunara/, kuća 1
Pavle sin Ivana, kuća 1
Drugi Stipan sin Bore, kuća 1
Ilija sin Danče-a?, kuća 1
Antun sin Ivana, kuća 1
Drugi Ivan sin Grujana?/Grubana, kuća 1

Muslimani i ostali:
‒ Mustafa sin Saliha. On je prisutan /ovdje/.
‒ Šaban sin Murada kethode. On je prisutan.
‒ Ahmed Demirović /Demiroglu/. On je umro. Njegova je zemlja upražnjena.
‒ Salih Lilo?. Umro. Ima sina
- Islam i njegov brat Musa. Umro./stoji samo iznad imena Islam/. Njihova zemlja je upražnjena.
- Starac Zulfikar sin Hasana. On je sada prisutan.
‒ Husejn Lilo?. Umro. Njegova je zemlja upražnjena.
‒ Zimmija Milić. On je sada na islamskoj teritoriji /Osm. Država/ ‒ Zimmija Vid Gojević. On je sada na islamskoj teritoriji.
‒ Zimmija Antun. Prisutan je i na životu.
‒ Maločić drugi Antun. U islamskoj je zemlji, prisutan je.
‒ Vujević, zimmija. U islamskoj je zemlji, prisutan je.
‒ Nikola. Prisutan je.
‒ Ivan. Prisutan je.
‒ Drugi Antun. U islamskoj je zemlji, prisutan je.
‒ Petre Kovač. Prisutan je.
‒ Zimmija Grgo. Prisutan je.
‒ Drugi zimmija Grgo. U islamskoj je zemlji, prisutan je.
- Jajar? Mihovil. U islamskoj je zemlji, prisutan je.
- Drugi Mihovil. U islamskoj je zemlji, prisutan je.
- Knez Vukosav. U islamskoj je zemlji, prisutan je.
‒ Knez Stojan. U islamskoj je zemlji, prisutan je.
‒ Kosta. U islamskoj je zemlji, prisutan je.
‒ Hamanoglu? Jovan. On je na neprijateljskoj teritoriji.
‒ Lalović /Lalo oglu/ Petre. On je na neprijateljskoj teritoriji. ‒ Radoš. On je na neprijateljskoj teritoriji.
‒ Nikola Karandžul. On je na neprijateljskoj teritoriji.
‒ Drugi Petre ........... /Šenad?/. On je na neprijateljskoj teritoriji.
 
Poslednja izmena:

Back
Top