Šira slika

Cicak, znas li ti koliko je bombi kojekakvih vrsta baceno po svetu? Cernobilu popusta onaj oklop koga su napravili posle katastrofe vec godinama u nazad, a nema para za novi. I ko zna koliko ima katastrofa za koje ne znamo?
Уствари не чини на ствар.
Пре десетак година у тај саркофаг ушле су две екипе, руска и америчка у модификованом тенку који чак није ни имао отворе за посматрање, већ се служио камерама да би се избегла ма каква контаминација.
Унутар саркофага и зидова реактора нема више ништа!
Нема радиоактивног горива, део је изнешен, али течни део је отишао у земљу.
Сматра се да ће просечан животни век у првој зони озрачености бити за око пет година краћи, иначе Кијев је тек нешто преко 50так км удаљен од Чернобиља, а укупни емитовани еквивалент радиоактивности је око 500 пута већи од иначе по данашњим мерилима прљаве хирошимске А-бомбишке.
Дакле А-бомбишке су такорећи лековите у односу на акциденте у Н.Е.(за које опет почиње кампања у Србији јер догодине истиче мораторијум, водите рачуна!) сем ако нисте тако коорате среће да вам звекне у двориште!
Ево групице заговорника нуклеарке у Србији:
 
Poslednja izmena:
Za zdrav i dugovečan život je potrebno biti opušten, bez ovozemaljskih briga i nevolja.
Lako je čobaninu sa Prokletije ili Žabljaka da doživi stotu kad mu jedina briga da prebroji ovčice. Udiše čist vazduh, jede zdravu hranu i fućka mu se da li je struja poskupela, ne provodi besanu noć razmišljajući kako da razvuče platu od prvog do prvog i čega da se odrekne ne bi li mu ostalo za tople čizme za zimu.
Ne guši se u GSP-u (koji je by the way preskup), ne jede pesticidima i emulgatorima zatrovanu hranu, ne pravi mu komšija žurku u 3 ujutru, ne zgazi u pseću fekaliju čim kroči iz zgrade i ne gubi silne sate na čekanje u redovima. Ne nervira ga šef, ne zrači se telefonima, računarima, tabletima, nije neprestano u žurbi, trci, frci, histeriji...

I ja bih da kupim kamenu kućicu na Tasosu i gajim masline. Nabacim i tri mačke da mi prave društvo dok zurim u talase...Možda završim ovaj triler što pišem tri godine.
 
Razmišljate li nekad o onome što udišemo?
O mestu i području u kojem živimo?
O bombardovanju i tome koliko je to ostavilo uticaj?
Izduvni gasovi?
Način života i životni vek ljudi u našoj državi?

Želite li da se odselite?

Negde gde nema zračenja, izduvnih gasova, fabrika koje ispuštaju otpad u kanale, šećerane koje smrde... itd...
Negde gde je klima lepša, vazduh čistiji, gde bi vaša deca imala zdraviji život?
svakog jutra kad pogledam u nebo i kad vidim hemijske tragove pomislim opet su nas solili majku im jebbem
i mene mnogo više brine to, nego posledice bombardovanja
odselio bi se, ali suviše je kasno za novi početak
ali zato savetujem svom sinu i svakom školovanom detetu s kojim načnemo priču na tu temu da beži odavde kako ume i zna...nebitno da li je to Kina ili Švajcarska
 
Vikend u parku...nasumice slikano da isprobam kameru
295si11.jpg
[/IMG]
Dvorac...terasa...uzivo spanska muzika...mladi su posedali po travi...babe i dede se razigrale...
e0pyyb.jpg
[/IMG]
...sve ovo se radi bez para...relaksira...nama to treba, relaksacija...
Vidis, mi samo to I imamo. "Relaksaciju"
Ljude bez posla, visak slobodnog vremena a prazne dzepove.
Ne mozes se opustiti I ziveti kao oni, kas nisi ispunjen na licnom planu. Kad su sve tvoje sposobnosti zarobljene.
Nikome ne trebaju.
Mozes samo da koprcas kao riba na suvom I presipas iz supljeg u prazno... usput se odmarajuci od presipanja.
Takva je ovde situacija.
Ali to nije tema

- - - - - - - - - -

svakog jutra kad pogledam u nebo i kad vidim hemijske tragove pomislim opet su nas solili majku im jebbem
i mene mnogo više brine to, nego posledice bombardovanja
odselio bi se, ali suviše je kasno za novi početak
ali zato savetujem svom sinu i svakom školovanom detetu s kojim načnemo priču na tu temu da beži odavde kako ume i zna...nebitno da li je to Kina ili Švajcarska

Sto je kasno?
Dok si zdrav nikad nije kasno.
 
Уствари не чини на ствар.
Пре десетак година у тај саркофаг ушле су две екипе, руска и америчка у модификованом тенку који чак није ни имао отворе за посматрање, већ се служио камерама да би се избегла ма каква контаминација.
Унутар саркофага и зидова реактора нема више ништа!
Нема радиоактивног горива, део је изнешен, али течни део је отишао у земљу.
Сматра се да ће просечан животни век у првој зони озрачености бити за око пет година краћи, иначе Кијев је тек нешто преко 50так км удаљен од Чернобиља, а укупни емитовани еквивалент радиоактивности је око 500 пута већи од иначе по данашњим мерилима прљаве хирошимске А-бомбишке.
Дакле А-бомбишке су такорећи лековите у односу на акциденте у Н.Е.(за које опет почиње кампања у Србији јер догодине истиче мораторијум, водите рачуна!) сем ако нисте тако коорате среће да вам звекне у двориште!
Ево групице заговорника нуклеарке у Србији:

Sada me vec ozbiljno plasis :sad2:
 
svakog jutra kad pogledam u nebo i kad vidim hemijske tragove pomislim opet su nas solili majku im jebbem
i mene mnogo više brine to, nego posledice bombardovanja
odselio bi se, ali suviše je kasno za novi početak
ali zato savetujem svom sinu i svakom školovanom detetu s kojim načnemo priču na tu temu da beži odavde kako ume i zna...nebitno da li je to Kina ili Švajcarska

Ni u Kini ne cvetaju ruze po pitanju zagadjenosti... A onjihovim pustinjskim olujama i pesku koji te oluje podignu i nanesu u gradove da ne govorim. Dva puta sam bila u Pekingu i oba puta po mesec i nesto dana... Sve ukupno sam sunce videla 3 dana... I jednu jedinu zvezdanu noc i to posle nekog ciklona koji je protutnjao...
 
Ja kad bih mogao živeo bih šest meseci na planini, a šest na moru. Po mogućnosti malo na Zlatiboru, a malo negde na crnogorskom primorju. Mislim da bi to svako od nas trebalo da uradi. Bitna je odluka i svest.
Ne sagledavamo širu sliku, živimo tamo gde imamo svoje bedne poslove od kojih dobijamo nekakvu crkavicu, ne shvatajući da na svetu postoje i lepša mesta i bolji život koji samo treba dograbiti.
Kad smo već tako neodgovorni i sebični prema sebi, možemo makar da razmišljamo o najbitnijima - možemo makar majke i decu da pošaljemo da žive na moru i planini. Možemo da im šaljemo pare da se sami zlopate kad smo već tako sebični pa nećemo da napustimo taj otrov od života u kojem živimo.
 
ja kad bih mogla, otišla bih da živim na Novi Zeland :aha:

pa da te pojedu ajkule
a tamo zive i najopasnije zmije otrovnice :sad2:

- - - - - - - - - -

Ni u Kini ne cvetaju ruze po pitanju zagadjenosti... A onjihovim pustinjskim olujama i pesku koji te oluje podignu i nanesu u gradove da ne govorim. Dva puta sam bila u Pekingu i oba puta po mesec i nesto dana... Sve ukupno sam sunce videla 3 dana... I jednu jedinu zvezdanu noc i to posle nekog ciklona koji je protutnjao...

al si zato svaki dan gledala kineze :sad2:
 
Ja kad bih mogao živeo bih šest meseci na planini, a šest na moru. Po mogućnosti malo na Zlatiboru, a malo negde na crnogorskom primorju. Mislim da bi to svako od nas trebalo da uradi. Bitna je odluka i svest.
Ne sagledavamo širu sliku, živimo tamo gde imamo svoje bedne poslove od kojih dobijamo nekakvu crkavicu, ne shvatajući da na svetu postoje i lepša mesta i bolji život koji samo treba dograbiti.
Kad smo već tako neodgovorni i sebični prema sebi, možemo makar da razmišljamo o najbitnijima - možemo makar majke i decu da pošaljemo da žive na moru i planini. Možemo da im šaljemo pare da se sami zlopate kad smo već tako sebični pa nećemo da napustimo taj otrov od života u kojem živimo.
Jao julijane... tebi dzabe da zivis na marsu... kad si los :roll:
 
Tema je o tome koliko smo svesni zagadjenja oko sebe? Pocevsi od vazduha.
Jesmo li spremni da nesto uradimo po pitanju toga?

Sunce ti je veca opasnost od svih zagadjenja vazduha zajedno, izuzev ako se nadjes direktno na mestu gde se desila neka nesreca, pa si direktno izlozena velikoj koncentraciji opasnih materija.

Znaci, kada odes na more, pa se suncas u podne, time si ugrozila zdravlje jedno 15 puta vise nego da se ceo dan setas po centru Beograda.
 
Razmišljate li nekad o onome što udišemo?
O mestu i području u kojem živimo?
O bombardovanju i tome koliko je to ostavilo uticaj?
Izduvni gasovi?
Način života i životni vek ljudi u našoj državi?

Želite li da se odselite?

Negde gde nema zračenja, izduvnih gasova, fabrika koje ispuštaju otpad u kanale, šećerane koje smrde... itd...
Negde gde je klima lepša, vazduh čistiji, gde bi vaša deca imala zdraviji život?
Uopste o tome ne razmisljam, nemam zelju da se odselim, niti da zivim negde u nekoh zabiti zato sto je vazduh tamo cistiji a priroda lepa. U obzir dolazi samo turisticki obilazak takvih krajeva.
Daleko vise bih volela da steknem neke normalne civilizovane navike koje nazalost namam, a ticu se zastite prirodne sredine, ustede u potrosnji energije... Bilo bi dobro silom, posto se pokazalo da nisam bas istrajna kada je to prepusteno mojoj pomalo nepouzdanoj savesti. :andjeo:
 
Sunce ti je veca opasnost od svih zagadjenja vazduha zajedno, izuzev ako se nadjes direktno na mestu gde se desila neka nesreca, pa si direktno izlozena velikoj koncentraciji opasnih materija.

Znaci, kada odes na more, pa se suncas u podne, time si ugrozila zdravlje jedno 15 puta vise nego da se ceo dan setas po centru Beograda.
Da. Znam koliko je stetno sunce.
Ko se jos sunca u 12?
 
U Dunavskom parku u Novom Sadu zabranjeno je kročiti na travu svima osim golubovima :confused:

Et tema:
slažem se da stresogeni faktori imaju značajnog uticaja na opšte zdravstveno stanje, no porediti Nemačku i skandinavske zemlje i njihov način života sa Srbijom i srpskim načinom života je isto kao porediti Srbiju i Angolu. U pitanju je kvalitet i dostupnost zdravstvenog sistema, redovni skrining stanovništva, dostupnost zdrave hrane, mogućnost kvalitetne dokolice... a to sve košta, da se ne lažemo, kako na nivou države kao zajednice, tako i na nivou pojedinca.

Dokolica ne kosta ama bas nista. Da li ovom paru sa bebom trebaju pare da bi se izlezavali? Ili otici do Kosutnjaka i prosetati?
 

Back
Top