Sestrinstvo Mis Prisi

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jako sam organizovana i snalazljiva u skoro svim situacijama. Uvek prvo isplaniram nesto pa se posle trudim da sve ide po planu.
Kad negde otputujem, ostavim kucu u potpunom redu. Na poslu sam organizovana, cak i u stresnim situacijama. Optimisticna sam, ne panicim...
A mm... Druga prica. Najveci panicar na svetu... :D
Cak i kad sam se ja poradjala, on je bio uplaseniji i vise je panicio od mene... :mrgreen:
Kad negde otputujem (a putujem cesto zbog posla), ostavim cistu kucu, ispeglanu odecu... A kad se vratim, zaticem haos. Nije uopste organizovan, sudovi prljavi, odeca svud po podu, a o kupatilu da ne pricam. :lol:
Ali niko nije savrsen... :manikir:

Takooooooooooooo je !:hahaha:
 
Lose sam organizovana, ali odbijam da to bude konacno.

Pocela sam da evidentiram sve sporne oblasti da bih napravila analizu gresaka, a usput se i korigujem :)

Zaista smatram da mora vreme da se planira da bi bilo dobro iskorisceno i dosao je trenutak da to primenim. Jedan je zivot, steta je traciti vreme :D
 
E da i ja dam svoj skromni doprinos danasnjoj temii:hahaha:
U vanrednim situacijama se vrlo dobro snadjem ! cak bolje nego sto bih mislila da mogu Kod mene je panika prvih 10-15 sekundi,dok signali ne dopru do mozga :hahaha:inace mozak mi radi bash brzo,ne toliko koliko neko gore pomenu 300 na sat,al jedno 100 sigurnooo ! ;)
A to da li se snadjem ,DA apsolutnoo UVJEK ! bilo u vanrednim ili normalnim okolnostima.............;) sta cu ?:)Sto se organizacije tice vise-manje..
Ne mislim stvarno KO NIJE ZA SEBE NIJE NI ZA DRUGE !
:hahaha:
 
Poslednja izmena:
mene nervira moje ponasanje u takvim situacijama ali nikako da ga promjenim.
kad saznam da me ocekuje neka frka, tjesan rok ili slicno, prvo kuliram, kao, eto sticu, nije frka.
kako se priblizava ja krenem paniciti, nervirati se. radim 100 na sat da sve postizem. letim..slomim se. da vrhuncu svega, opet mi dodje ono-opusteno!
oduvjek ovako funkcionisem ali i sve stignem odraditi u roku.
 
mene nervira moje ponasanje u takvim situacijama ali nikako da ga promjenim.
kad saznam da me ocekuje neka frka, tjesan rok ili slicno, prvo kuliram, kao, eto sticu, nije frka.
kako se priblizava ja krenem paniciti, nervirati se. radim 100 na sat da sve postizem. letim..slomim se. da vrhuncu svega, opet mi dodje ono-opusteno!
oduvjek ovako funkcionisem ali i sve stignem odraditi u roku.

Znam mnogo osoba sa istim principom rada i dobro im ide...Ja mislim da je to ok.
 
ja ne vidim smisao panike i organbizacije...
ja u trenutku ispanicim, ali mnogo brzo reagujem....u losim sitavcijama se snalazim...ne hvata me trema...nisam opustena nimalo...ali se ne plasim loseg ishoda..pocela sam da mislim...bice sta ce biti...a ja cu najbolje odraditi...
ranije sam tako brzo resavala sve probleme...da ih nisam ni primecivala...sasvim spontano sam sve uspevala da izgladim...sa godinama i iskustvom...izgubila sma tu spontanost...cini mi se da ne treba ishitreno reagovati...pa sacekam neki trenutak i procenim kad valja uskociti...nekad pogodim nekad pogresim...
 
ja ne vidim smisao panike i organbizacije...
ja u trenutku ispanicim, ali mnogo brzo reagujem....u losim sitavcijama se snalazim...ne hvata me trema...nisam opustena nimalo...ali se ne plasim loseg ishoda..pocela sam da mislim...bice sta ce biti...a ja cu najbolje odraditi...
ranije sam tako brzo resavala sve probleme...da ih nisam ni primecivala...sasvim spontano sam sve uspevala da izgladim...sa godinama i iskustvom...izgubila sma tu spontanost...cini mi se da ne treba ishitreno reagovati...pa sacekam neki trenutak i procenim kad valja uskociti...nekad pogodim nekad pogresim...

ni ja ali neke stvari su jednostavno jace od tebe.
ja recimo na svaki ispit idem nerozna, tremaros sam teski..
ali onaj trenutak kad uzmem test ili udjem u kabinet i sjednem nasuprot profesora, postajem potpuno opustena i apsolutno ne razmisljam o rezultatu.
 
ni ja ali neke stvari su jednostavno jace od tebe.
ja recimo na svaki ispit idem nerozna, tremaros sam teski..
ali onaj trenutak kad uzmem test ili udjem u kabinet i sjednem nasuprot profesora, postajem potpuno opustena i apsolutno ne razmisljam o rezultatu.

ja se nisam plasila na ispitima..ni na razgovorima za posao...sad se ponekad malo istremiram kad idem na neki sastanak...tu treba mnogooo zivaca...diplomatije i strpljenja....
 
sve je stvar samopouzdanja.

sve je stvar stava...
ja sam ispite dozivljavala...ako padnes onda ustanes, a cini mi se da na poslu nema padanja....i to je strasan pritisak...i stres...:confused:
stalno slusati kako su neki ljudi budale, debili i idioti...je vrlo frustrirajuce...cak iako su ljudi koji to izgovaraju isti takvi...pa lece svoje komplekse...u kancelariji nema izbora...i svakog dana su ljudi prinudjeni da budu zajedno i da saradjuju. nema tu individualnosti...
 
Делујем неорганизовано, али имам неки ред у глави и све урадим кад је потребно.
Нисам паничар.
Кад дође до фрке, одрадим све што треба, а кад све прође, ноге престану да ме слушају и само се ,,скљокам''.
 
Делујем неорганизовано, али имам неки ред у глави и све урадим кад је потребно.
Нисам паничар.
Кад дође до фрке, одрадим све што треба, а кад све прође, ноге престану да ме слушају и само се ,,скљокам''.

eee.........tako ja...i onda me pitaju, šta ti je sad:mrgreen:...šta bre šta mi je,
mene tek tad ustvari stiglo....:sad2:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top