Serverski operativni sistemi

Da li da nastavim ovu temu?

  • Da

    glasova: 8 88,9%
  • Ne

    glasova: 1 11,1%

  • Ukupno glasova
    9

Zar nije torta hladna

Aktivan član
Poruka
1.199
Dobro dosli na ovu temu ovde cemo uciti, diskutovati, dodavati neki edukativan sadrzaj za serverske operativne sistme itd. Razlog zasto sam pokrenuo ovu temu je sto nikad nisam radio na serverskim os a ni u skolama se ne radi mislim ne mogu da tvdim da se ne radi u skoli. Ja sam druga godina gimnazije mozda cemo da radimo do 4 ali meni se zuri. Nadam se da ce nekom ovo da koristi ova tema.

Pravilnik:
-nema svadjanja
-dozvoljeno je da me ispravljajte ako sam negde pogresio
-mozete i vi da napisete nesto edukativno za ovu temu i tako da doprinesete sadrzaju ove teme
-nema psovki
-nema bilo kakvog vredjanja drugog korisnika krste
-i to je to sto se tice pravila za sad, mozda budem dodao neko novo pravilo ako se setim

E sad na lekciju deco.:D

Uopsteno o operativnim sistemima
Ovako sada cemo na pocetku pricati uopste o operativnim sistemima. Prvo i osnovno sta je to operativni sistem? Ukratko operativni sistem je sistemski softer koji upravlja hardverom i omogucava nam da instaliramo usluzne programe.

Sada cu ispricati pricu kako smo dosli danas do danasnjih operativnih sistema i kako su nastali PC racunari. Prvi racunari koji su izasli imali su fiksne konfiguracije znaci kad kupis komp vise nema menjanja konfiguracija. Znaci bili su posebni delovi za svaki racunar i nisi mogao ko mi danas a malo RAM-a imam ajde da kupim neki bolji RAM ili tastaturu sad novu da kupujes.Sto si imao to ti je. Takvi racunari su bili jako skupi mislim i da svi pretpostavljate zasto su i bili posto su se uvek pravili novi delovi. Kompanija IBM je izmislila patent PC (personal computer). PC je racunar gde mozes personalizujes prema sebi konfiguracije u bilo kom trenutku. O PC i ne moram da trosim vreme svi smo upoznati sa njima.

E sad kako su nastali danasnji operativni sistemi? Kompanija IBM je objavlia medjunarodni konkurs za najbolji operativni sistem na PC. Pobednik tok konkursa bila je jako mala firma sa samo 2 radnika ime te firme je Microsoft. Ta dva radnika su bili Bill Gates i Pol Alen. Danas je Microsoft jedna od najbogatijih kompanija a Bill Gates je cak bio jedno vreme i najbogatiji covek na svetu. Dok je Pol Alen isto bio jedan od najbogatih ljudi na svetu. Njhov projekat koji je pobedio zvao se MSDOS (Microsoft Disk Operative System). MSDOS je imao samo tekstualni interfejs. Interfejs je hardver ili softver koji korisniku omogucava komunikaciju sa racunarom. Posto je tema o serverskim os necemo da se vise zadrzavamo na MSDOS. Posle toga je Microsoft vremenom izmislio i Windows 95 i Windows server 2003 itd.

Podela operativnih sistema
Ovde necu biti detaljan samo nesto najosnovnije. Znaci operativne sisteme delimo na klijentske i serverske. Klijentski operativni sistemi su operativni sistemi koji su namenjeni svakom. Cilj ovih operativnih sistema je da su jednostavni tako da moze svako da ih koristi. Klijentski operativni sistemi treba da izgledaju jednostavno i lepo da se udovolji korisniku sto vise moze. Danasnji klijentski operativni sistemi su odlikovani grafickim interfejsom. Evolucija klijentskih operativni sistema (Windows) :


Serverski operativni sistemi sluze za komunikaciju sa klijentima. Ovi operativni sistemi su specijalno dizajnirani za servere. Za operativne sisteme za servere karakteristično je:bezbednost i pouzdanost, mogućnost rekonfigurisanja softvera i hardvera bez zaustavljanja sistema (ograničeno) i fleksibilnost mrežnog povezivanja. Ovaj serverski operativni sistem je namenjen za ljude koji rade na mrezi. Ti ljudi moraju da primaju,obradjuju,odgovaraju klijentu na nekom serveru itd. Uglavnom cu da se baziram samo na Windows Server OS mislim vi mozete i o drugim da pisete kao sto su Linux, Solaris i drugi. Evolicija serverskih operativnih sistema



Serverski operativni sistemi
Serverski operativni sistem sluzi za komunikaciju sa klijentima. Serverski operativni moze da ima neku od sledecih rola (uloga) sada cu nabrajati role i nesto malo o njima posle cu da se posvetim svakoj roli. Pa da pocnemo.

-DHCP (Dynamic Host Configuration Protocol) sluzi za dodelu IP adresa klijentima.

IP adresa je jedinstveni indetifikator uredjaja na mrezi. IP adresa je kao broj telefona znaci nema ponavljanja IP adresa ni pod tackama razno. IP adresa se sastoji od 4-binarna okteta.

-DNS (Domain Name Systen) sluzi za resavanje problema imenovanja na mrezi. Sistem imenovanja u domenskoj mrezi se zasniva na URL standard. URL je u punom nazivu Uniform Resource Locator. Osnovna vrednost URL imenovanja (domen najvise vrednosti) je tacka. Standardi danasnjih mreza (TCP / IP) se primenjuju i u lokalnim i globalnim mrezama. Standardi izgled jedne URL adrese je takav da je sacinjavaju sledecin delovi:

-naziv protokola
-naziv domena
-tip domena
-resurs domena

primer jedne URL adrese (https://forum.krstarica.com/forums/softver.67)

U slucaju da se vec nalazimo u zeljenom domenu onda se ne unosi naziv domena u URL adresi u slucaju da imamo domen u nasoj skoli koji se zove skola.com i da zelimo da pristupimo racunaru koji se zove kompjuter1. URL adrese bi izgledale:

-Ako smo u domenu : htpp://kompjuter1;//kumpjuter1
-Ukoliko smo u domenu: http://skola.com/kompjuter1

-DNS server cuva podatke u deskriptorima o a IP adresama i URL imenima

Tacno ime odredjenog resursa u domenskoj mrezi zove se FQDN(Fully Qualified Domain Name)

-File Server u domenskoj mrezi sluzi za cuvanje korisnickih podataka. Ovakva organizacija korisnickih podataka je znacajna zbog osnovne funkcije domenske mrezea to su Roaming Profiles.

Roaming Profiles podrazumevaju da se svi korisnicki profili vezuju za korisnicki nalog a ne za odredjeni racunar. Ovakav pristup je moguc zbog tehnologije pristupnom tokenu. Pristupni token je skup podataka o korisniku: korisnicko imee, sifra, avatar, dozvole za pristup itd. Kada se korisnik loguje na domensku mrezu on dobija pristupni token sa domena. Pristupni token proverava auteticnost korisnika u koliko je autetinfikacija ispravna dostavlja na trazeni racunar korisnicke podatke. Unutar tih podataka pisu putanje do svakog korisnicnkog dokumenta koji se nalaze negde na fajl serverima.

Sledeca vazna funkcija je File Server je izrada rezervnih kopija (back-up). Postoje tri osvovne vrste backup-ova. Inace ima ih jos puno.

1. Potpuni backup
2. Diferecijalni backup
3. Inkrementalni backup

1. Potpuni backup je snimanje svih podataka u odredjenom trenutku zahteva dosta memorijskog prostora vremena i mreznog saobracaja.

2. Diferecijalni backup podrazumeva pravljenje rezervne kopije onih podataka koji su nastali ili izmenjenu od poslednjeg potpunog backup. Zahteva manje prostora, mrezni saobracaj povecava i zahteva mnogo manje vremena od potpunog backup.

3. Inkrementalni backup podrazumeva izradu rezervne kopije podataka nastalih ili izmenjenih od poslednjeg potpunog ili inkrementalnog backupa. Ova vrsta pravljenja rezervnih kopija zahteva malo vremena malo mreznog saobracaja malo memorijskog prostora ali postoji mogucnost delimcno gubljenje podataka

Ovako znaci sve ovo sto sam uradio je moj trud sam sam ucio i istrazivao po netu i posteno se namucio. Nisam mogao jos da pisem moram da se odomorim. Sutra ce da bude nesto o Email servisima. Glasajte da li da nastavim ili da batalim. Ajd uzdravlje ljudi.
 
Objasni po cemu bi UNIX, BSD ili Linux bili bolji serveri od Windows Servera?
Da li su bolji kao serveri neki retki OS, kao OS/2 Warp Server i neki hobi OS server napisani iz nicega obzirom da hakeri nisu smislili, ili nisu smislili u vecem obimu viruse za takve sisteme, a njihov fajl sistem nije klasican kao FAT,FAT32,NTFS ili linux formati diska?
Da li DOS sistem moze biti serverski?
 
Уводни пост који не спомиње UNIX ОС је промашај. Овај ОС је образац за касније ОС. Он је први фајл оријентисани ОС, где је свака периферија третирана као фајл. То је уједно вишекориснички - мултитаскинг ОС. То су основи савремених ОС-а.
 
Domeni i aktivni direktorijum

Aktivni direktorijum se nalazi na Domen kontroleru i on sadrzi listu svih Organizacionih jedinica, mreznih uredjaja, grupa, racunara, stampaca, usera...
Cilj aktivnog direktorijuma je da se olaksa administracija jer se svi nalozi i racunari mogu administrirati na jednom mestu, da nema domena u firmi, administrator bi morao da ide od racunara do racunara i da podesava korisnike, prava i sl na svakom racunaru pojedinacno.
Obicno se nalozi, racunari, grupe i uredjaji grupisu u OU - organizacione jedinice nad kojima se sprovode odredjene polise. Polise se mogu sprovoditi nad racunarima i nad userima. Npor. mozete spreciti korisnika da vidi control panel, da menja desktop pozadinu, mozete ukljuciti ili iskljuciti odredjenu funkciju na racunaru.
Korisnici se grupisu u grupe koje mogu biti security jer daju neka prava ili ogranicenja i distibution koje sluze za slanje mejlova. Grupe se mogu odnositi na lokalni domen, global - koje se odnose na forest i universal koje vaze u svim forestima ako su se neke firme spojile tj spojile svoje foreste.

Forest u aktivnom direktorijumu je skup domena i trees-a. U slucaju da se domeni dalje dele kao npr domen nekafirma.com na npr kragujevac.nekafirma.com, nis.nekafirma.com, beograd.nekafirma.com to se naziva tree, a forest je skup "drveca". Domen predstavlja skup svih usera, uredjaja i svega ostalog sto se nalazi u aktivnom direktorijumu da s ene ponavljam.
Da bi neko mogao da se uclani u postojeci domen, potrebno je da osim domen kontrolera postoji instalirana i rola na serveru DNS-a. DNS mapira nazive racunara sa IP adresom racunara. DNS upravlja zonama. Postoje forward i reverse zone. Forward zona sluzi da kada korisnik unese ime racunara da mu DNS server dostavi ip adresu, revese zona je obratno od ip adrese daje ime racunara. Primarni DNS je glavni DNS server koji vrsi menjanje DNS recorda, a secondary DNS je samo kopija primarnog i na njemu s ene mogu menjati DNS recordi. Stub zona ili krnja zona sadrzi samo SOA i mozda NS rekord DNSa.

Tipovi recorda koje dns drzi su A,AAA,MX,SOA,NS,PTR... A su IPv4 adrese, AAA su IPv6 adrese, MX su mejl adrese, SOA - ime servera za start of authority za zonu, NS su DNS name serveri, PTR rekordi su unosi za reverse DNS. U slucaju da neki od racunara u domenu pita za adresu van domena ili za domen za koji DNS server nije nadlezan, DNS ce pitati neke od root hints DNS servera koji su navedeni. Root Hints su serveri koji su zaduzeni za neki tip domena. Npr imate dns servere za domene .com, .gov, .rs, .edu i u slucaju da DNS server u vasoj firmi ne zna za adresu npr google.com, on ce prvo potraziti odgovor u svom keshu. U slucjau da tu nema podatak o google.com, on ce pitati DNS server koji se bavi domenom .com koja je adresa google.com i odbice odgovor koji ce Vama dalje dostaviti. Kada klijent racunar pita DNS server koja je adresa google.com server moze samo da odgovori sa adresom ili da izbaci gresku i ta vrsta upita se zove rekurzivni. U slucaju da DNS ne zna koja je adresa on ce pitati DNS servere na visem nivou, npr DNS servere provajdera. DNS server provajdera ako ne zna, on ce mu odgovoriti sa e brt nemam pojma, ali znam ko mozda zna. Vidi "zovi" pitaj ovaj DNS server ciju ti adresu saljem, on se bavi tim .com domenima. Onda nas DNS server pita, e baki znas li adresu google.com i taj server ce mu dostaviti adresu npr 172.85.97.36 i nas DNS server ce tu adresu dati nama i skladititi je neko vreme u svom keshu vec resloviranih adresa da se ne bi cimao svakih 5 minuta da proverava. Ovaj proces gde nas DNS server ispituje redom DNS servere se zove iterative upit.
Ispitivanje DNS za imena racunara ili za ip adrese mozete izvrsiti komadnom nslookup u cmd-u ili u powershell-u.

DHCP je rola na serveru koja dodeljuje ip adrese iz scope-a koji Vi navedete. U kucnoj varijanti, DHCP server vam je vas ruter.
 
Kako DHCP funkcionise. Najlakse je upamtiti pod akronimom DORA, kada prikacimo kompjuter na mrezu, on ce poslati paket Discover kojim ce pitati da li ima neki DHCP server na mrezi? Ako ima, DHCP ce mu poslati Offer paket sa IP adresom koja mu je slobodna. Racunar ce dobiti taj paket i ako ima vise DHCP servera, izabrati jednu IP adresu i poslati je odgovarajucem serveru sa Request paketom da mu se ta adresa dodeli, a ostalima ce poslati obavestenje da to odbija. Ako je sve proslo kako treba, DHCP server ce mu poslati Acknowledge paket i lease time ce poceti da tece za klijenta. U slucaju da ga server zajebe pa da ta adresa vise nije slobodna ili se nesto desi sa paketom, operacija pocinje iz pocetka, sa Discover paketom.
Spominjao sam lease time, sta je to? To je vreme koje racunar ili uredjaj sme da zadrzi ip adresu. AKo je lease time npr 8 dana, racunar ce na polovini vremena pitati DHCP server da li moze da zadrzi ip adresu. Ako se server odazove i kaze, moze, lease time se produzava za drugih 8 dana. U slucaju da se server ne odazove, racunar ce zadrzati tu adresu i sacekati pola od 4 dana, odnosno 2 dana i opet pitati server jel moze da zadrzi adresu. U slucaju da se opet DHCP server ne odazove, on ce probati za dan, pa za pola dana, pa za 6 sati, za 3, za sat i po sve dok ne dotera do kraja. Kad dodje do kraja, ako nema DHCP servera na mrezi, racunar ce uzeti Microsoft default ip adresu, neku budjoku sa 169.254.xx.xx .
DHCP se koristi iskljucivo kada hocete da server sam dodeljuje adrese klijent racunarima ili mreznim uredjajima, ako hocete da izbegnete DHCP mozete dodeliti staticku adresu uredjaju ili napraviti rezervaciju IP adrese na serveru.
 
Poslednja izmena:
File Server je default funkcija na serveru, ona omogucava da se kreiraju share-ovi kako bi se razmenjivali podaci izmedju racunara i zaposlenih.
Nad folderima se mogu primeniti share i NTFS permisije. Share je kada se resursima pristupa putem mreze, a security ili ntfs prava su kada korisnik fizicki sedi na lokalnom racunaru i lokalno pristupa fajlovima. Share prava su prava Full Control, read, write, a ntfs imaju vise opcija i imas read, write, modify, special permissions, list contents...
Pristup share-u se vrsi putem unc putanje \\imeservera\imeshare-a ili \\ipadresaservera\imeshare-a. Share-ove je moguce i mapirati ili dodati kao mreznu lokaciju.
Razlika izmedju lokalnog profila i roaming profila je u tome sto su lokalni profili na tvom lokalnom racunaru i u slucaju da zamenis kompjuter, podaci moraju da ti se prebacuju, mora sve da ti se opet instalira i konfigurise. U slucaju da koristis roaming profil, tvoj profil te prati na svakom racunaru. Isti desktop, isto sve, ali to sad povlaci vece opterecenje za mrezu, vise prostora na serveru treba itd.
 
Serverski operativni sistemi sluze za komunikaciju sa klijentima. Ovi operativni sistemi su specijalno dizajnirani za servere.
Ovo je netacno. Linux server je samo pitanje koji servisi su startovani i programi instalirani. Za serverski sistem je bitno da ima stabilne
i upecovane programe kako se hakeri ne bi lako igrali. Samo Windows moze da se deli na klijentski i serverski...
Ono sto je bitno za server je da moze da se vozi "headless", tj bez GUI-ja. Sa te strane Windows ni ne racunam u servere...
 
Ovo je netacno. Linux server je samo pitanje koji servisi su startovani i programi instalirani. Za serverski sistem je bitno da ima stabilne
i upecovane programe kako se hakeri ne bi lako igrali. Samo Windows moze da se deli na klijentski i serverski...
Ono sto je bitno za server je da moze da se vozi "headless", tj bez GUI-ja. Sa te strane Windows ni ne racunam u servere...
Inace Unix je u startu namenjen za servere, pa dolazi bez GUI-ja koji se moze dodatno instalirati ako treba da se stavlja kao desktop.
Dakle osnovna razlika je sto instalacija servera nema GUI nego samo komandnu liniju i to sto nema instalirano GUI programa.
 
Ovo je netacno. Linux server je samo pitanje koji servisi su startovani i programi instalirani. Za serverski sistem je bitno da ima stabilne
i upecovane programe kako se hakeri ne bi lako igrali. Samo Windows moze da se deli na klijentski i serverski...
Ono sto je bitno za server je da moze da se vozi "headless", tj bez GUI-ja. Sa te strane Windows ni ne racunam u servere...
Nije da nema, imas server core bez GUI-ja, a imas i nano server po windowsom.
 
Emali Server
-Email je servis za slanje i primanje elektronskih poruka. Elektronska poruka moze da sadrzi alfa-numericke karaktere i pridodate fajlove. Osnova karakteristika email adrese korisnika je karakter @ (čita se et). Ovaj znak odvaja korisnicko ime od domena kome pripada. Svaka email adresa je jedinstvena. Da bi se ostvarila email komunikacija potrebno je nekoliko protokola:

-POP3 (Post Office Protocol) ovaj protokol je namenjen za servisiranje dolazne poste. Ovaj protokol uvek koristi Port 110. Karakteristika ovog protokola je da sve radi na lokalnom racunaru.

-SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) ovaj protokol definise odlaznu postu. Ovo je takodje softver koji radi na klijentskoj strani. Aplikacije koje se koriste i za preuzimanje poste istovremeno obavljanju i slanje. Ovaj protokol uglavnom koristi Port 220

-IMAP (Internet Message Access Protocol) ovaj protokol je predvidjen i za slanje i primanje poste. Ovaj protokol koristi uvek Port 143.Karakteristika ovog protokola je sto radi na serverskoj strani. Ovo znaci da klijent (email korisnik) radi direktno na serveru odnosno na lokalnom racunaru ne radi nista. Tipican predstavnik ovog protokola je Gmail.

Znaci ljudi ja sam rekao da cu nabrajati sve ove role za serverski os i malo nesto o nijma a poslecu da se posvetim svakoj roli. Naravno mozete da dopunite nesto o email servisima ako imate volju da tema postane kvalitetnija slobodno, a mozete o bilo cemu drugom da pisete sto je vezano za ovu temu. Hvala
 
Mislim da nije. Vidim ima Windows 10 enterprize za IOT koji je kao headless, ali pitanje.
Ima brt ja sam instalirao. Cak te pita prilikom instalacije hoces li server sa GUI ili bez GUI-ja. Dobra stvar je sto je barem na serveru 2012, za novije ne znam, moglo da se instalira GUI, podesis sve i onda kroz powershell deinstaliras GUI, a serverom upravljas preko RSAT alata sa drugog kompjutera.
 
Emali Server
-Email je servis za slanje i primanje elektronskih poruka. Elektronska poruka moze da sadrzi alfa-numericke karaktere i pridodate fajlove. Osnova karakteristika email adrese korisnika je karakter @ (čita se et). Ovaj znak odvaja korisnicko ime od domena kome pripada. Svaka email adresa je jedinstvena. Da bi se ostvarila email komunikacija potrebno je nekoliko protokola:

-POP3 (Post Office Protocol) ovaj protokol je namenjen za servisiranje dolazne poste. Ovaj protokol uvek koristi Port 110. Karakteristika ovog protokola je da sve radi na lokalnom racunaru.

-SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) ovaj protokol definise odlaznu postu. Ovo je takodje softver koji radi na klijentskoj strani. Aplikacije koje se koriste i za preuzimanje poste istovremeno obavljanju i slanje. Ovaj protokol uglavnom koristi Port 220

-IMAP (Internet Message Access Protocol) ovaj protokol je predvidjen i za slanje i primanje poste. Ovaj protokol koristi uvek Port 143.Karakteristika ovog protokola je sto radi na serverskoj strani. Ovo znaci da klijent (email korisnik) radi direktno na serveru odnosno na lokalnom racunaru ne radi nista. Tipican predstavnik ovog protokola je Gmail.

Znaci ljudi ja sam rekao da cu nabrajati sve ove role za serverski os i malo nesto o nijma a poslecu da se posvetim svakoj roli. Naravno mozete da dopunite nesto o email servisima ako imate volju da tema postane kvalitetnija slobodno, a mozete o bilo cemu drugom da pisete sto je vezano za ovu temu. Hvala
Nekako ti ovo zvuci cudno. Dodacu da bude jasnije da je razlika izmedju POP3 i IMAP-a to sto se poruke na POP3 cuvaju na lokalnom racunaru, a privremeno na serveru. IMAP konfiguracija je gde se svi mejlovi cuvaju na serveru i ti pristupas uvek serveru sa razlicitih uredjaja i citas.
SMTP funkcionise na portu 25 i 587. 587 se koristi kada je u pitanju exchange server.
Portovi koje POP3 koristi je 110, a TCP port je 995, IMAP koristi portove 143 i TCP port 993. Razlika izmedju TCP i UDP je u nacinu prenosa. TCP koristi 3 way handshake prilikom komunikacije izmedju racunara. Prvo se salje syn paket kojim racunar pita drugi racunar da li moze da mu posalje paket? Zatim drugi racunar salje ack paket kojim kaze da je spreman da prihvati pakete. Zatim Prvi racunar salje syn ack paket kojim salje podatke racunaru. Ako racunar dva dobije paket, on ce reci racunaru jedan, primio sam podatke, salji dalje. Onda ce mu prvi racunar dati dva paketa, pa cetiri, pa osam, pa 16 sve dok drugi racunar ne primi paket. Onda ce drugi racunar reci da nije dobio paket i ciklus ce opet krenuti iz pocetka. Internet funkcionise na TCP-u. UDP funkcionise tako sto samo izbacuje pakete, racunar jedan bas briga da li ce racunar dva dobiti sve pakete koje salje. UDP se koristi kod IP telefonije, kod video nadzora i sl.
 
Ima brt ja sam instalirao. Cak te pita prilikom instalacije hoces li server sa GUI ili bez GUI-ja. Dobra stvar je sto je barem na serveru 2012, za novije ne znam, moglo da se instalira GUI, podesis sve i onda kroz powershell deinstaliras GUI, a serverom upravljas preko RSAT alata sa drugog kompjutera.
A kad deinstaliras GUI da li radi RDP? Windows ima GUI u samom kernelu, ne moze to da se deinstalira, pre ce biti deaktivira....
 
A kad deinstaliras GUI da li radi RDP? Windows ima GUI u samom kernelu, ne moze to da se deinstalira, pre ce biti deaktivira....
Evo brt, neam pojma ali kad dodjem dotle, javljam ti. U glavnom, mozes preko RSAT alata da upravljas serverima i bez GUI-ja. Sednes na svoj windows client komp, instaliras RSAT, i kaes connect to server i onda uzmes i administriras. Pro varijanta je powershell. Cim moze na linux preko ssh, moze sigurno i windows nesto slicno preko powershella.

Inace, sta je sa temom? Gde su postovi?
 
Evo brt, neam pojma ali kad dodjem dotle, javljam ti. U glavnom, mozes preko RSAT alata da upravljas serverima i bez GUI-ja. Sednes na svoj windows client komp, instaliras RSAT, i kaes connect to server i onda uzmes i administriras. Pro varijanta je powershell. Cim moze na linux preko ssh, moze sigurno i windows nesto slicno preko powershella.

Inace, sta je sa temom? Gde su postovi?

Imajte strpljenja isao sam ove nedelje u skolu ove ne idem pa cu sad poceti da ucim nesto novo i podeliti uskoro.
 

Back
Top