Ja ništa ne komentarišem, ali redovno čitam vaše poruke...
Gledam Seranove već 5. put, i svaki put su mi sve bolji, hahaha
Sinoć sam odgledao čuvenu 110. epizodu, Faze ljubavi kad Lusije gine. To je meni definitivno jedna od najtužnijih epizoda u svim serijama koje sam gledao.
Pogotovo scena sa Lusijom i Dijegom u sobi, nema nikakve plačnjave, kuknjave, a opet je sve toliko emotivno... I onda on posle kad sedne na krevet pa shvati šta se desilo... Nisam neki patetičar i slično, ali te su me scene baš "takle".
U neku ruku mi je i drago što je kraj serije onakav kakav jeste, baš zbog tih likova, što znamo da su i dalje tu Lusija, Kandela, pa i Markos i Eva. A opet s druge strane, kad skontaš - možda se ništa od tih urnebesnih i fantastičnih scena nisu ni dogodile, nastavili ljudi normalno da žive do kraja života, pa mi bude "krivo" hahaha...
Bilo bi lepo kad npr sada Globomedia i Telecinco napravili specijal, kao TV film - Seranovi: 7 godina posle, čisto da vidimo njihov život. Nastavak serije ne, obično nastavci uprskaju sve ono što je dotad napravljeno.
