Secret garden.

znaacci kosica, kosha, crvena vespa, starfaker nea dalje. nisu lude te silne zene sto su se toliko plodile sa tobom, moje osobno shtovanje!!!
mi smo imali tamno plavu, samo je nisam vozio bas puno, prodao cale da ne bi izgino ko dzasmin, kupio mi auto kad sam kreno na faks, kao evo ti sine auto a nek fukare idu pjeshke :)))
 
inace, nemam ni jedne slike iz mladosti i djetinjstva (osn. skola pa na dalje), izgubio sam negdje, a imao bi dosta toga da pokazem, bio sam onako solidan djakalu, doduse nisam bio u bacje fazonu, nego onako bas totalni ludak <3 :)))
 
znaacci kosica, kosha, crvena vespa, starfaker nea dalje. nisu lude te silne zene sto su se toliko plodile sa tobom, moje osobno shtovanje!!!
mi smo imali tamno plavu, samo je nisam vozio bas puno, prodao cale da ne bi izgino ko dzasmin, kupio mi auto kad sam kreno na faks, kao evo ti sine auto a nek fukare idu pjeshke :)))

Sada sam u posedu jedne druge vespe. Na moju bruku nisam je ni pogledao jedno četr godine. Pre nekih dva meseca sam pokušao da otključam katanac da doprem do nje da je pomazim, ali je zapekao, moraće da radi pajser.

Kad već počesmo o tim vespama, ima jedna priča primerena temi, a dotiče i jednu i drugu vespu:

Naime, na ovoj crvenoj sam se slatko navozao. Kakav sam je sve vozio, Bog mi je sačuvao glavu. Hvala i ovim putem. Kad oću nešto da prebacim detetu, jedna od stvari kojih se setim sam ja na njoj i doživljaji vezani za sve što sam preživljavao vozeći je i bivajući na mestima na koja me je dovela.

Prodao sam je kad sam se oženio. Kolko sam tražio, tolko sam dobio. Sećam se trenutka, a i trenutka posle toga, kad mi je zaiskrila suza; ne zbog nje nego zbog onog dela života u koji nema povratka. Dakle nema više bratori, završio si s tim, ćao zdravo. Nije to bio žal za ribama, slobodom, ovo ono - to je bio žal za mlados što bi rekla južnjačka fraza.

I tako, prošao je taj trenutak, išao je život dalje; tek u jednom momentu posle mnogo godina, radih nekakav posao koji mi i dan danas pošto sam prestao da ga opošljavam izlazi na nos, a koji mi je donosio nekakav novac - kad riknu mi klima u kolima u sred leta. Nema klime, meni neka kinta u džepu, rekoh sebi ma ima da kupim vespu ko ga ebe sve sam podmirio mogu makar nešto i za sebe.
Naravno, u meni se sve dugo krčka kad treba da se kupi osim ako me neko drugi ne natera da se iskeširam, pa sam sačekao zimu. I nađem u oglasima usred zime u Mačvanskoj Mitrovici prodaje čovek vespu. Čujem se sa njim, sednem u pikap i odoh tamo. Ovu priču sam već pričao nekima od vas, ali ne na javno, pa mogu da ispričam -

Dođem kod čoveka, zgotivimo se odmah, reč po reč, ja se bavim tim i tim velim ja, ja se bavim tom nekom trgovinom uvoznom robom al slabo ide veli on; ma vespa je već prećutno kupljena ali eto ćaskamo. Tek u jednom momentu kaže on meni ''znaš, ja imam jedan hobi, eto pomalo i zaradim nešto od toga, voleo bih da te upoznam s tim, ajd dođi u dnevnu sobu da popijemo pičence''.
A ja u dnevnu sobu, a ono muzej. Znači artefakti na sve strane. Novčići, kandila iz 3. veka, mamutovi kutnjaci bačeni iza troseda pored radijatora. Gleam ne mogu da verujem. Dakle čovek nabavio opremu, kao uostalom svaki drugi iz tog kraja, pa šparta po njivama u potrazi za zanimljivostima.
Znači on ima tih rimskih novčića više nego ja ovih savremenih. A samo neke je zadržao eto za sebe, valjda vrednije ili sa emotivnim nabojem, ostalo odma utopi.
Pričo mi i o mafiji u tom biznisu. Ne, ne, ne može time svako da se bavi i trguje. Znači čak i kad bi se direktno obratio strendžeru ponudom, ovaj bi ga odjebo. A da ne kažem da bi ga pojeo mrak ako bi krenuo preko domaćih distributera.
Znači cela jedna priča u koju sam upao krenuvši da kupim vespu. Ono kao gledaš nešto u vitrini muzeja, kao iskopali akcijaši kad su gradili Nbgd, kao iksopo bager u Kostocu, a ovde stoji na miljeu na Rudi Čajavecu ili bačeno pod radijator da ne smeta, a na stolu oblande i meka rakija. Reci brate pismo-glava, može jedan Aurelije?

E da, evo te vespe. skoro stavih negde ovu fotku:

IMG_0073ha.jpg
 
Sada sam u posedu jedne druge vespe. Na moju bruku nisam je ni pogledao jedno četr godine. Pre nekih dva meseca sam pokušao da otključam katanac da doprem do nje da je pomazim, ali je zapekao, moraće da radi pajser.

Kad već počesmo o tim vespama, ima jedna priča primerena temi, a dotiče i jednu i drugu vespu:

Naime, na ovoj crvenoj sam se slatko navozao. Kakav sam je sve vozio, Bog mi je sačuvao glavu. Hvala i ovim putem. Kad oću nešto da prebacim detetu, jedna od stvari kojih se setim sam ja na njoj i doživljaji vezani za sve što sam preživljavao vozeći je i bivajući na mestima na koja me je dovela.

Prodao sam je kad sam se oženio. Kolko sam tražio, tolko sam dobio. Sećam se trenutka, a i trenutka posle toga, kad mi je zaiskrila suza; ne zbog nje nego zbog onog dela života u koji nema povratka. Dakle nema više bratori, završio si s tim, ćao zdravo. Nije to bio žal za ribama, slobodom, ovo ono - to je bio žal za mlados što bi rekla južnjačka fraza.

I tako, prošao je taj trenutak, išao je život dalje; tek u jednom momentu posle mnogo godina, radih nekakav posao koji mi i dan danas pošto sam prestao da ga opošljavam izlazi na nos, a koji mi je donosio nekakav novac - kad riknu mi klima u kolima u sred leta. Nema klime, meni neka kinta u džepu, rekoh sebi ma ima da kupim vespu ko ga ebe sve sam podmirio mogu makar nešto i za sebe.
Naravno, u meni se sve dugo krčka kad treba da se kupi osim ako me neko drugi ne natera da se iskeširam, pa sam sačekao zimu. I nađem u oglasima usred zime u Mačvanskoj Mitrovici prodaje čovek vespu. Čujem se sa njim, sednem u pikap i odoh tamo. Ovu priču sam već pričao nekima od vas, ali ne na javno, pa mogu da ispričam -

Dođem kod čoveka, zgotivimo se odmah, reč po reč, ja se bavim tim i tim velim ja, ja se bavim tom nekom trgovinom uvoznom robom al slabo ide veli on; ma vespa je već prećutno kupljena ali eto ćaskamo. Tek u jednom momentu kaže on meni ''znaš, ja imam jedan hobi, eto pomalo i zaradim nešto od toga, voleo bih da te upoznam s tim, ajd dođi u dnevnu sobu da popijemo pičence''.
A ja u dnevnu sobu, a ono muzej. Znači artefakti na sve strane. Novčići, kandila iz 3. veka, mamutovi kutnjaci bačeni iza troseda pored radijatora. Gleam ne mogu da verujem. Dakle čovek nabavio opremu, kao uostalom svaki drugi iz tog kraja, pa šparta po njivama u potrazi za zanimljivostima.
Znači on ima tih rimskih novčića više nego ja ovih savremenih. A samo neke je zadržao eto za sebe, valjda vrednije ili sa emotivnim nabojem, ostalo odma utopi.
Pričo mi i o mafiji u tom biznisu. Ne, ne, ne može time svako da se bavi i trguje. Znači čak i kad bi se direktno obratio strendžeru ponudom, ovaj bi ga odjebo. A da ne kažem da bi ga pojeo mrak ako bi krenuo preko domaćih distributera.
Znači cela jedna priča u koju sam upao krenuvši da kupim vespu. Ono kao gledaš nešto u vitrini muzeja, kao iskopali akcijaši kad su gradili Nbgd, kao iksopo bager u Kostocu, a ovde stoji na miljeu na Rudi Čajavecu ili bačeno pod radijator da ne smeta, a na stolu oblande i meka rakija. Reci brate pismo-glava, može jedan Aurelije?
E da, evo te vespe. skoro stavih negde ovu fotku:

Obuca uskladjena sa vespom, stil perfektan. :ok: :)
 
Pa dobro, ispričao sam kako je bilo, meni se to učinilo zanimljivim. Znam da nije bogznašta, al se ne setih da nakitim nekom izmišljotinom da bi bi bilo interesantnije.
Ali recimo pronašao sam u Sremskoj Mitrovici svog prvog goluba, kojeg sam nabavio još kao dete kad me je uhvatio virus golubarstva dok sam živeo u Bosni. Petnaestak godina kasnije sam ga slučajno našao u Sremu. Retkost je da neki golub i doživi te godine. Nije mi na kraj pameti bilo da je vitalan i da tu živi. Ne mogu da opišem kako sam se osećao.
Ali to je već neka druga priča. Verujem da ne bi bila interesantna kad bih je ispričao jer biste očekivali neki filmski obrt, nešto tipa kako mi jede iz ruke i ljubi me kljunom, a potom zajedno odlećemo u zalazak sunca.
 
Pa dobro, ispričao sam kako je bilo, meni se to učinilo zanimljivim. Znam da nije bogznašta, al se ne setih da nakitim nekom izmišljotinom da bi bi bilo interesantnije.
Ali recimo pronašao sam u Sremskoj Mitrovici svog prvog goluba, kojeg sam nabavio još kao dete kad me je uhvatio virus golubarstva dok sam živeo u Bosni. Petnaestak godina kasnije sam ga slučajno našao u Sremu. Retkost je da neki golub i doživi te godine. Nije mi na kraj pameti bilo da je vitalan i da tu živi. Ne mogu da opišem kako sam se osećao.
Ali to je već neka druga priča. Verujem da ne bi bila interesantna kad bih je ispričao jer biste očekivali neki filmski obrt, nešto tipa kako mi jede iz ruke i ljubi me kljunom, a potom zajedno odlećemo u zalazak sunca.

..duribabo.. :)
..ja nisam rekla da nije cool pricha, samo shta sam pomislila da ce se desiti..
..ali eto, mi shto volimo filmske obrte i izmishljotine bolje da cutimo, izgleda.. :(
 

Back
Top