причалица
Buduća legenda
- Poruka
- 45.096
hvala, mirka.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Danas sam išao u rodni kraj. Davali smo teči Ljubi četeres dana.
I čim sam prešao granicu, sastavilo me. Sa strane puta sam primetio nešto što nisam video, saće biti, pola veka:
Ovo na fotografiji je líla. Koristi se za lílanje. Lílanje je običaj, pretpostavljam zadržan iz paganstva, da deca sa zapaljenom trešnjinom korom na štapu, o Petrovdanu idu od kuće do kuće po selu i traže sira. Mi smo tražili bilo šta, nismo bili birači.
I tako sam se setio lílanja, pa sam se setio još nekih slika iz detinjstva i osetio se kao hajlender. Kao da živim stotinama godina.
Pamtim vreme kad u stanu nije bilo telefona, a pola života mi je proteklo dok slika na ekranu nije prestala da bude crno-bela i dok ne dobismo više od dva kanala.
Setio sam se da sam u prvom razredu sedeo u skamiji, da je pod bio olajisan, a da nas je grejala bubnjara.
Setio sam se da je u to vreme još uvek regularno uskotračnom prugom išao parni voz i da sam njime putovao na izlet u Suvo polje.
Ne trčim baš rado u rodni kraj. Nema više onih koje sam poznavao. Uvek sam mislio da su se raselili, da su ih ratovi razvejali, ili da tiho žive svoje živote.
A onda sam sa ujakom prošetao grobljem i tamo ih pronašao.
Sreo sam prvog komšiju Jelušu, doktora Rinu, komšinicu Kovu, učitelja Džaju...
Pa da, šta sam ja mislio, da je život serija sa više sezona?
A u povratku sam u Mitrovici kupio čvaraka i ždrebećeg mesa, a potpom u Dobrincima uzeh i bostan.
Bog'te, ja sad prvi put čujem za taj izraz i običaj. A nisam baš piletina...
Al' dobro, ja nisam mrdnula iz ovog grada od kako sam se rodila.
sada se prodaju..
nekada nije bile vece srece od one kada se mi deca okupimo,
pa trazimo odgovarajuce drvo,
koje na vrhu zacepimo..
a onda opet potraga za korama od drveta koje tu u taj procep naslazemo..
eeeh..
juliane..![]()
Znam da bi me celivala moja Marina.Eh, Huliane...
...kad na trešnjinu koru na štapčetu zarade ovolike poljupce, zagrljaje i srciće, šta li bi bilo da si gospodjama-djicama ponudio šaku trešanja, rukom ubranih sa strarog drveta...??!
Ja bih te isto celivala...![]()
Znam da bi me celivala moja Marina.
I ne da bi me celivala, nego me celivaš.
Zar misliš da ne osećam astralne poljupce svud po telu i bez da mi ih napišeš u postu ili reputaciji? Osećam ih svaki put kad pomisliš kako sam sladak i kako bi me ljubila.
Ala sam ovo sročio, kojot bi mi pozavideo.