Secret garden.

eeee ovo je odlicno cera mi je preporucila forum i dobro je sto sam je poslusala ovo je moja treca poruka sada cekam pa cu nadam se uskoro sa vama i da podelim svoje uspomene svidela mi se izjava Olje Ivanjicki tj njena preporuka da se otvori ministarstvo za uspomene
 
Danas sam išao u rodni kraj. Davali smo teči Ljubi četeres dana.
I čim sam prešao granicu, sastavilo me. Sa strane puta sam primetio nešto što nisam video, saće biti, pola veka:



Ovo na fotografiji je líla. Koristi se za lílanje. Lílanje je običaj, pretpostavljam zadržan iz paganstva, da deca sa zapaljenom trešnjinom korom na štapu, o Petrovdanu idu od kuće do kuće po selu i traže sira. Mi smo tražili bilo šta, nismo bili birači.

I tako sam se setio lílanja, pa sam se setio još nekih slika iz detinjstva i osetio se kao hajlender. Kao da živim stotinama godina.
Pamtim vreme kad u stanu nije bilo telefona, a pola života mi je proteklo dok slika na ekranu nije prestala da bude crno-bela i dok ne dobismo više od dva kanala.

Setio sam se da sam u prvom razredu sedeo u skamiji, da je pod bio olajisan, a da nas je grejala bubnjara.
Setio sam se da je u to vreme još uvek regularno uskotračnom prugom išao parni voz i da sam njime putovao na izlet u Suvo polje.

Ne trčim baš rado u rodni kraj. Nema više onih koje sam poznavao. Uvek sam mislio da su se raselili, da su ih ratovi razvejali, ili da tiho žive svoje živote.
A onda sam sa ujakom prošetao grobljem i tamo ih pronašao.
Sreo sam prvog komšiju Jelušu, doktora Rinu, komšinicu Kovu, učitelja Džaju...
Pa da, šta sam ja mislio, da je život serija sa više sezona?

A u povratku sam u Mitrovici kupio čvaraka i ždrebećeg mesa, a potpom u Dobrincima uzeh i bostan.
 
Jaaaoooooo..........lile....e puno vam hvala što ste me vratili u detinjstvo....nema
veze da li smo zemljaci ili ne važno je bar na trenutak se setiti onih slatkih
dečijih radosti, kojih skoro da više i nema....malo dece danas i zna šta je
to lilenje...:(
 
Danas sam išao u rodni kraj. Davali smo teči Ljubi četeres dana.
I čim sam prešao granicu, sastavilo me. Sa strane puta sam primetio nešto što nisam video, saće biti, pola veka:



Ovo na fotografiji je líla. Koristi se za lílanje. Lílanje je običaj, pretpostavljam zadržan iz paganstva, da deca sa zapaljenom trešnjinom korom na štapu, o Petrovdanu idu od kuće do kuće po selu i traže sira. Mi smo tražili bilo šta, nismo bili birači.

I tako sam se setio lílanja, pa sam se setio još nekih slika iz detinjstva i osetio se kao hajlender. Kao da živim stotinama godina.
Pamtim vreme kad u stanu nije bilo telefona, a pola života mi je proteklo dok slika na ekranu nije prestala da bude crno-bela i dok ne dobismo više od dva kanala.

Setio sam se da sam u prvom razredu sedeo u skamiji, da je pod bio olajisan, a da nas je grejala bubnjara.
Setio sam se da je u to vreme još uvek regularno uskotračnom prugom išao parni voz i da sam njime putovao na izlet u Suvo polje.

Ne trčim baš rado u rodni kraj. Nema više onih koje sam poznavao. Uvek sam mislio da su se raselili, da su ih ratovi razvejali, ili da tiho žive svoje živote.
A onda sam sa ujakom prošetao grobljem i tamo ih pronašao.
Sreo sam prvog komšiju Jelušu, doktora Rinu, komšinicu Kovu, učitelja Džaju...
Pa da, šta sam ja mislio, da je život serija sa više sezona?

A u povratku sam u Mitrovici kupio čvaraka i ždrebećeg mesa, a potpom u Dobrincima uzeh i bostan.

sada se prodaju..
nekada nije bile vece srece od one kada se mi deca okupimo,
pa trazimo odgovarajuce drvo,
koje na vrhu zacepimo..
a onda opet potraga za korama od drveta koje tu u taj procep naslazemo..
eeeh..
juliane..:heart:
 
sada se prodaju..
nekada nije bile vece srece od one kada se mi deca okupimo,
pa trazimo odgovarajuce drvo,
koje na vrhu zacepimo..
a onda opet potraga za korama od drveta koje tu u taj procep naslazemo..
eeeh..
juliane..:heart:

Još jedna ;) :heart:

Nama je stric pravio lile, mi donesemo materijal i okupimo se oko njega k'o pilići i pratimo "proizvodni proces", onako, sa punom pažnjom :D Svaki detalj mora da bude na svom mestu, bre, k'o spejs šatl da nam gradi :lol: I ne daj bože da nečija lila ispadne baš mnogo lepša od ostalih, kuknjava do neba :lol:

Svaka čast Juliane, baš sam se skoro setila lilanja, onako niotkuda :cmok2:
 
Eh, Huliane...
...kad na trešnjinu koru na štapčetu zarade ovolike poljupce, zagrljaje i srciće, šta li bi bilo da si gospodjama-djicama ponudio šaku trešanja, rukom ubranih sa strarog drveta...??!:eek:
Ja bih te isto celivala...:lol:
 
Eh, Huliane...
...kad na trešnjinu koru na štapčetu zarade ovolike poljupce, zagrljaje i srciće, šta li bi bilo da si gospodjama-djicama ponudio šaku trešanja, rukom ubranih sa strarog drveta...??!:eek:
Ja bih te isto celivala...:lol:
Znam da bi me celivala moja Marina.
I ne da bi me celivala, nego me celivaš.
Zar misliš da ne osećam astralne poljupce svud po telu i bez da mi ih napišeš u postu ili reputaciji? Osećam ih svaki put kad pomisliš kako sam sladak i kako bi me ljubila.

Ala sam ovo sročio, kojot bi mi pozavideo.
 

Back
Top