Seća se dana kada se rodila

Sensei

Master
Moderator
Poruka
70.454
Emili Neš, 18, iz Otave u Kanadi, najmlađa je poznata osoba sa stanjem koje joj daje neverovatno fotografsko pamćenje.

Njen mozak je 'organizovan kao kalendar', kako ona to kaže, i ima mogućnost da ponovo reprodukuje, premotava unazad i unapred bilo koje značajno iskustvo ili događaj.

Tvrdi da se živo seća kako je naučila da hoda i da su je roditelji jurili po kući.

1716277927189.png
 
Visoko superiorno autobiografsko pamćenje, ili HSAM, ima samo oko 100 ljudi u svetu.

Stanje je otkriveno tek 2000. godine i još uvek je slabo shvaćeno.

Za većinu ljudi, mozak skladišti samo 50 posto novih informacija u roku od sat vremena nakon što ih nauči, i stalno čisti skladište kako bi stvorio više prostora za nova sjećanja.

Jedna teorija je da kod ljudi sa HSAM-om njihov mozak možda nije u stanju da odredi i filtrira koje su informacije nevažne, što znači da pamte skoro sve, bilo da su vredne pažnje ili ne.
 
HSAM se ne odnosi samo na iskustva, već i na činjenice. Roditelji gospođe Neš, Džuli i Džejson, dali su svojoj ćerki nadimak Vikipedija zbog ogromne količine znanja o trivijalnostima koje može da se seti.

Porodica nije imala pojma zašto se tako dobro seća stvari i pretpostavljala je da je samo blagoslovena „odličnim pamćenjem“, rekla je njena majka.

Prvo sećanje gospođe Neš je kako je majka kao bebu hranila u stolici za hranjenje. Tvrdi da se seća kada je naučila da hoda.
 
moje najranije sećanje doseže kada sam imao dve godine i dva meseca.. posle toga se sećam mnogih stvari

naslov kao po običaju nema veze sa tekstom.. nigde ne piše da se seća kada se rodila..
Slično!
Upravo sam razmišljala da li 3 ili 2, ali komšinici sam pričala svoje prvo sećanje na nju, a to je bilo kad sam imala oko 3.
Žena se začudila jer sam joj rekla da se sećam kako otvara vrata, šuška kesom, a u kesi Smoki.
To je ujedno i dan kad sam prohodala-zbog nje i Smoki-ja.
Premda, ne sećam se možda nekih stvari od pre mesec dana kad mi neko prepričava! :D
 
Slično!
Upravo sam razmišljala da li 3 ili 2, ali komšinici sam pričala svoje prvo sećanje na nju, a to je bilo kad sam imala oko 3.
Žena se začudila jer sam joj rekla da se sećam kako otvara vrata, šuška kesom, a u kesi Smoki.
To je ujedno i dan kad sam prohodala-zbog nje i Smoki-ja.
Premda, ne sećam se možda nekih stvari od pre mesec dana kad mi neko prepričava! :D
bravo :) ja znam koji je i datum bio zato što mi je prvo sećanje kako me tata vozi u porodlište da vidim mamu i sestru..sećam se čak i vožnje do tamo, mama iznosi sestru na prozor i maše..
znači nije samo trenutak nego i više od toga :)
edit .. e sad imam neka sećanja npr mamina drugarica kod nas u stanu i žali se da je boli zub al ne znam da l je to pre ili kasnije ovog dogođaja.. verovatno kasnije al ko zna..vožnje autom, odlasci u vrtić.. odlazak u poštu.. selo..
znam samo da sve što ima veze sa mamom je pre trećeg rođendana jer je umrla malo kasnije posle toga
 
Poslednja izmena:
bravo :) ja znam koji je i datum bio zato što mi je prvo sećanje kako me tata vozi u porodlište da vidim mamu i sestru..sećam se čak i vožnje do tamo, mama iznosi sestru na prozor i maše..
znači nije samo trenutak nego i više od toga :)
edit .. e sad imam neka sećanja npr mamina drugarica kod nas u stanu i žali se da je boli zub al ne znam da l je to pre ili kasnije ovog dogođaja.. verovatno kasnije al ko zna..
Ali se selektivno sećaš jer bilo je i vremena koje nije za pamćenje?
Kako malecko dete zna?
Čovek je savršena mašina, zaista to smatram.
Samo izuzeci me zadivljuju, ali zbog izuzetaka svet i dalje gmiže okolo svim i svačim.
 
Ја мислим да се сећам када су се моји родитељи срели, као да сам их гледао однекле одозго, била је нека прича ако се сретну онда се рађам код њих, ако не онда ће бити нешто друго. Надао сам се да неће, међутим, упознали су се, и ја сам онда на жалост морао код њих.

Сећам се када сам био у мамином стомаку, на пример када је слушала неку музику, такође и када је пушила, грчио сам се од токсина и мислио сам да ћу бити трајно оштећен због тога, сада имам стално проблема са плућима и синусима и разне алергије, поред осталог и на дуван.

Сећам се такође, када сам се родио, водили су ме одмах на неко снимање мозга зато што сам наводно имао малу главу, а ја сам се љутио јер сам мислио да су идиоти због тога јер је са мојом главом све било у реду, такође сам мислио и да ће ме то зрачење оштетити. Како сам све то знао као тек рођена беба и док још нисам научио језик, бебе се рађају са многим знањима, а онда временом већина то заборави ваљда.

Сећам се и кад сам стално лежао у кревецу и гледао у плафон по цео дан, како ми је било досадно и како сам само желео да заспим, и како су ме леђа болела због тога. А када сам први пут успео да се окренем на страну, какво је то било олакшање!

И тако, сећам се много чега. Мислим да од тог сећања како сам лежао у кревецу и како ми је било досадно вучем неке трауме и данас, и да сам због тога постао пасивнији у животу.
 
Ја мислим да се сећам када су се моји родитељи срели, као да сам их гледао однекле одозго, била је нека прича ако се сретну онда се рађам код њих, ако не онда ће бити нешто друго. Надао сам се да неће, међутим, упознали су се, и ја сам онда на жалост морао код њих.

Сећам се када сам био у мамином стомаку, на пример када је слушала неку музику, такође и када је пушила, грчио сам се од токсина и мислио сам да ћу бити трајно оштећен због тога, сада имам стално проблема са плућима и синусима и разне алергије, поред осталог и на дуван.

Сећам се такође, када сам се родио, водили су ме одмах на неко снимање мозга зато што сам наводно имао малу главу, а ја сам се љутио јер сам мислио да су идиоти због тога јер је са мојом главом све било у реду, такође сам мислио и да ће ме то зрачење оштетити. Како сам све то знао као тек рођена беба и док још нисам научио језик, бебе се рађају са многим знањима, а онда временом већина то заборави ваљда.

Сећам се и кад сам стално лежао у кревецу и гледао у плафон по цео дан, како ми је било досадно и како сам само желео да заспим, и како су ме леђа болела због тога. А када сам први пут успео да се окренем на страну, какво је то било олакшање!

И тако, сећам се много чега. Мислим да од тог сећања како сам лежао у кревецу и како ми је било досадно вучем неке трауме и данас, и да сам због тога постао пасивнији у животу.
Nemoj brate da mesas pica. Nije dobro.
 

Back
Top