Sec-sec

Poruka
15.196
Da li vam se dogodila situacija da pomislite- ne, meni ovde nije mesto? Ne radi se o trenutnom tripu vec o necemu sto znate,a niste hteli ni sebi da priznate? Meni se taj flash desio dan. Nisam ustala,i otisla. A trebala sam. Da li ste nekada napravile tako radikalan rez? U momentu dale otkaz, raskinule, spakovale sebe i decu i otisle? Jer posto je DOSTA? Ili makar,ja ni za to nemam herca,ustale i otisle sa dosadne vecere,zurke, kafe... bez obzira na vaspitanje i kulturu. Ustale i otisle. Tacka. Ja nisam,ali moracu ovih dana... :)
Kakve rezove pravite u zivotu? Secete gde je najtanje? Ili kratke i bolne,ali odsecne? I tako. Ne znam sta sam 'tela ni sama,ali dobro. Nije do somersby-ja,ovaj put je od omleta... a ipak je trebao da bude klub sendvic...
LM, rezovi i to :)
 
da, pravim rezove.
dala otkaz u firmi u kojoj sam radila sedam godina-dosla ujutro na posao, popila kafu, napisala zahtev za sporazumni raskid-i otisla.
i na sadasnjem poslu sam vrlo blizu te tacke.:neutral:
 
...retko, jako sam obazriva, generalno tezak analiticar za zivot te nije bilo posebne potrebe za rezovima...osim u emotivnom smislu...tu jesam ali njih i ne racunam posebno jer nisu bili vazni...
 
jesam na jednom poslu, u sred smene rekla koleginicama ja ne mogu vise, pozvala gazdu rekla, i dovidjenja
bilo je neizdrzljivo
to je bila vrsta posla kod koje mozes tako, nije od onih za koje podnosis ostavke bla bla
 
Vilo,nisi ti spremna za rezove čim si umesto da napraviš rez postavila temu.
Nismo "napravile" takav rez,ali sam uvek polako ali sigurno izlazio iz stvari koje mi ne prijaju i gde ne pripadam.
Rezovi nisu u mom stilu,takav naprasan način rešavanja stvari mi je odbojan.
 
Da li vam se dogodila situacija da pomislite- ne, meni ovde nije mesto? Ne radi se o trenutnom tripu vec o necemu sto znate,a niste hteli ni sebi da priznate? Meni se taj flash desio dan. Nisam ustala,i otisla. A trebala sam. Da li ste nekada napravile tako radikalan rez? U momentu dale otkaz, raskinule, spakovale sebe i decu i otisle? Jer posto je DOSTA? Ili makar,ja ni za to nemam herca,ustale i otisle sa dosadne vecere,zurke, kafe... bez obzira na vaspitanje i kulturu. Ustale i otisle. Tacka. Ja nisam,ali moracu ovih dana... :)
Kakve rezove pravite u zivotu? Secete gde je najtanje? Ili kratke i bolne,ali odsecne? I tako. Ne znam sta sam 'tela ni sama,ali dobro. Nije do somersby-ja,ovaj put je od omleta... a ipak je trebao da bude klub sendvic...
LM, rezovi i to :)


mmmda...
pre tachno nedelju dana sam imala taj flash shto ti kazesh, al nisam imala petlje da ispljunem to shto mi se kuva u glavi vec podosta:neutral:
 
Poslednja izmena:
Zavisi. Negde sam secnula na 1, negde toliko analizirala i opravdavala i mrcvarila da sam se izgubila... zavisi od situacije, osobe, mojih osećanja i okolnosti.
 
Imala sam rezove kad sam bila mlađa i sa više :heart:
Pogotovu kad su u pitanju ljudi sa kojima ne vredi raspravljati...
Jednu vezu sa raskinula tako što sam otišla po žvake i nisam se vratila...
Sedeli smo sa njegovim društvom i oni su se zapričali, toliko, da sam se osetila zapostavljenom...nisam ja taj tip.
Sad to nikad ne bih uradila.Mislim da svako zaslužuje objašnjenje.

Otkaz sam dala tako što sam otišla na posao i tražila veću platu...gazda je rekao da od toga nema ništa i da mogu da ostavim ključeve ili da ostanem pod tim uslovima, pomogao mi da napravim rez...ostavila sam ključeve.

Sad mnogo više razmišljam i kalkulišem, da li se to zove zrelost :mrgreen: ali bolje sam prolazila dok sam manje razmišljala ili mi se samo čini :think:
Mislim da u svakoj situaciji postoji nešto, što mi pomogne, da napravim rez....
 
Da li vam se dogodila situacija da pomislite- ne, meni ovde nije mesto? Ne radi se o trenutnom tripu vec o necemu sto znate,a niste hteli ni sebi da priznate? Meni se taj flash desio dan. Nisam ustala,i otisla. A trebala sam. Da li ste nekada napravile tako radikalan rez? U momentu dale otkaz, raskinule, spakovale sebe i decu i otisle? Jer posto je DOSTA? Ili makar,ja ni za to nemam herca,ustale i otisle sa dosadne vecere,zurke, kafe... bez obzira na vaspitanje i kulturu. Ustale i otisle. Tacka. Ja nisam,ali moracu ovih dana... :)
Kakve rezove pravite u zivotu? Secete gde je najtanje? Ili kratke i bolne,ali odsecne? I tako. Ne znam sta sam 'tela ni sama,ali dobro. Nije do somersby-ja,ovaj put je od omleta... a ipak je trebao da bude klub sendvic...
LM, rezovi i to :)

Nisu to Vilo rezovi, to je spašavanje sopstvene duše, momenat kada shvatiš da je neki odnos, ljubavni, poslovni, prijateljski, poput onog Tamnog vilajeta iz priče, samo što si se već pokajala zbog ulaska. Znači vreme je da izađeš. Prvi korak uz stepenice je misao "Šta ću ja ovde?", drugi "Nisam srećna!", kod trećeg si već na pola puta. Neki se pokaju i vrate. Neki se, poput Orfeja, okrenu i ostanu bez Euridike. A neki nastave dalje, napred, ka svetlosti, vazduhu. Samo da znaš, i nakon robije zatvorenik poželi da se vrati. Uplaši ga sloboda.

Rekoh ti već, jednom prilikom, kada na tas staviš sve dobro i sve loše, i prevagne loše, kupi prnje lepa moja Marice, nalaziš se u veštičijoj kući. I mada deluje da je od čokolade, otrovaćeš se.
 
sve te radiklane rezove mozes da pravis kada ces njihove posledice snositi samo ti, neko ko mora da hrani porodicu nece sigurno oterati jedan dan sefa u pm i zalupiti vrata i kao boli ga uvo
to sto neko pravi takve nagle rezove ili ih ne pravi ne znac da je jaka/slaba licnost....da ima muda i ne znam ni ja sta...vec da to moze, da mu to oklnosti dozvoljavaju...a ne moze svako
 
Sklona sam tome i recimo da sam ih napravila par,sve dođe do svoje
tačke zasićenja i rez je kao amputacija nezdravog dela .
Odluke nisu bile jednostavne ali bolje kraj sa bolom nego bol bez kraja, to
itekako ima smisla.
 
Nisu to Vilo rezovi, to je spašavanje sopstvene duše, momenat kada shvatiš da je neki odnos, ljubavni, poslovni, prijateljski, poput onog Tamnog vilajeta iz priče, samo što si se već pokajala zbog ulaska. Znači vreme je da izađeš. Prvi korak uz stepenice je misao "Šta ću ja ovde?", drugi "Nisam srećna!", kod trećeg si već na pola puta. Neki se pokaju i vrate. Neki se, poput Orfeja, okrenu i ostanu bez Euridike. A neki nastave dalje, napred, ka svetlosti, vazduhu. Samo da znaš, i nakon robije zatvorenik poželi da se vrati. Uplaši ga sloboda.

Rekoh ti već, jednom prilikom, kada na tas staviš sve dobro i sve loše, i prevagne loše, kupi prnje lepa moja Marice, nalaziš se u veštičijoj kući. I mada deluje da je od čokolade, otrovaćeš se.

Dopada mi se ova misao :)
 
Nikad, od kada znam za sebe, nism volela da donosim odluke "naprečac", naročito one koje se ne mogu ispraviti.
U prvom braku, dugo sam bila svesna da stvar ne valja, ali sam prevrtala po glavi i srcu svašta "za" i "protiv"... Suviše dugo, gledano iz sadašnje perspektive. Kad je došao dan da sam se zapitala: Zar je OVO moj život? Da li sam o OVOME sanjala? Da li OVAKO želim da provedem život? :( Da. Otišla sam, sa detetom u jednoj i koferom u drugoj ruci. Nikako nije lako i treba hrabrosti - možda više snage u stvari, ne znam... :think:
A dešavalo se u raznim situacijama i da ustanem i odem, ali sam uglavnom gledala da to ipak ne ispadne nešto teatralno.. Najčešće sam "odradila" stvar do kraja, "iskulirala" i nikad me više nisu videli ni čuli. :mrgreen:

Nekako bih rekla da treba razmisliti, pa - preseći!:D
 
sve te radiklane rezove mozes da pravis kada ces njihove posledice snositi samo ti, neko ko mora da hrani porodicu nece sigurno oterati jedan dan sefa u pm i zalupiti vrata i kao boli ga uvo
to sto neko pravi takve nagle rezove ili ih ne pravi ne znac da je jaka/slaba licnost....da ima muda i ne znam ni ja sta...vec da to moze, da mu to oklnosti dozvoljavaju...a ne moze svako

Eh... Na kraju, ipak sve zavisi od situacije... :)
 
Znam i da režem, a znam i da se mrcvarim. Verovatno zavisi od toga koliki je stepen neizdržljivosti. U principu imam blagu narav i večito opravdavam ljude, situacije, gledam sve iz ugla ruže, tražim u svemu neki skriveni smisao, gledam da ugađam ljudima oko sebe. I onda dođe do kulminacije, pa preko noći okrenem list. Bilo je toga poprilično. Onda ljudi komentarišu, kao nikad ne bi rekli da sam tako preke naravi. A zapravo nisam, samo neću da trpim ako ne moram.
 
na zalost....o nekim stvarima stalno razmisljam...analiziram...i znam sta je najbolje kao resenje...a onda u trenutku sve moje analize i misljenja i razmisljanja padnu u vodu...secnem kratko...pritisnem dugme delite,prekinem odem ucutim..napravim rez i ma koliko se posle kajala...tvrdo stojim iza reza i gledam ,,kako krvari,, :::((((..ponekad imam zelju da zasijem taj rez koji sam ucinila a nisam trebala....ali nikad ne uzmem iglu i konac
 
...sve sam probala od gore navedenog do sada...i raskid radnog odnosa, u roku od 5 minuta....to je bio pametan rez tada, pa promenu grada i mesta stanovanja
nekoliko puta i opet cu....ponekad sam umela da pocnem da rezem i da prekinem u poslednjem trenutku pa da se kajem godinama sto to nisam tad i tako dokrajcila,
pa opet probala i opet odustajala....sad sam u fazi kad vise nema nazad.....i napavicu uskoro rez koji sam jos tog prvog puta trebala da napravim a nisam...
...znam da se necu kajati zbog toga, u smislu sto sam to uradila, vec sto nisam bila dovoljno, pametna, odlucna i hrabra da presecem kad sam imala pred sobom
perspektivu...sad imam samo mozda mirnu starost koja je na pragu...
...zato ako me neko pita treba li seci kad osetis da to vise nisi ti, i da tu ne treba da budes....treba, seci dok je vreme i idi dalje, ma sta da je u pitanju, ako se tako
osecas....a hoces li se kajati ili neces, zavisi...ustvari postoje dve vrste kajanja....zasto jesi ili zasto nisi...pa ti sama odluci koje ti je draze....
 

Back
Top