Sebičnost

limunada

Buduća legenda
Poruka
31.890
Da li su ljudi generalno postali sebičniji ili je to do ličnosti pojedinca?
Na temu me inspirisala jedna situacija gdje sam morala biti sa jednom osobom nekoliko dana zajedno pod istim krovom,da izlazimo zajedno,da se družimo tih par dana.
Prije toga se nismo poznavale.
Ja se ,inače,lako uklapam s ljudima,nisam zahtjevna,sklona sam kompromisima.
Ako se nekom negdje ide,a meni ne...idem zbog njega.Ili se dogovorimo nekako da oboje budemo zadovoljni i slicno.
Uglavnom,ako smo vec zajedno u društvu,ne moze biti sve samo kako ja hoću,uvažavam i želje druge strane.Takve su uglavnom i osobe oko mene,s kojima se družim,radim....
A čak i ljudi koje slučajno sretnem ili upoznam.Uvijek nađemo neki zajednički jezik.
Međutim,ova osoba s kojom sam bila,nije pokazivala ni jedan posto tolerancije niti uvažavanja želja druge strane.Za drugu osobu nije bila u stanju učiniti ama baš ništa.
Čak ni neke banalne stvari.
Primjer...fotografisanje.Kaže ona meni da je fotografišem.Ja to uradim strpljivo,više puta,iz sto uglova i kadrova...ovako,onako,sve po želji,baš se potrudim,iako me smara.
Da bih posle toga ja nju zamolila za jednu jedinu fotografiju za koju se ona nije potrudila nijednu milisekundu,nego je samo ono slikala bez gledanja...da li uopste imam i glavu na toj slici.😂
O eventualno drugoj,nije bilo ni govora.
Ajde,racunam...slucajno,umorna,dosadno joj,nije bitno.
Međutim,tokom sledećih dana,ustanovim da i pored mojih kompromisa...idemo samo gdje ona želi,jedemo gdje ona želi,pijemo kafu gdje ona želi...ona za mene ne bi učinila zauzvrat ama baš ništa.
Gdje god bih ja išla i šta god bih ja predlozila,njoj je mrsko,njoj se ne ide,ona ne može iz nekog razloga.U prevodu,neće,jer to ništa nije zahtijevalo nekog pretjeranog truda.
Znači,neće baš ništa za drugog da učini.
Pri tom ja sam za nju sve učinila kako god je željela,čak sam išla dotle da joj baš ugađam.
Hoće ovamo...idemo.Hoće tamo...idemo.
Međutim,nijednom,ali baš nijednom, nije htjela ona meni ugoditi.Nijednom se nije sjetila ni da se zapita da li ona treba meni šta uzvratiti.Ja sam isto tako mogla da ne idem gdje ona zeli i ne radim sta ona zeli.
Ali nisam.Racunam,zajedno smo,nisam sama,ne mogu gledati samo sebe.
I što je meni bilo najčudnije,ona to nije radila što je bezobrazna ili nešto slično,nego što je takvo ponašanje njoj sasvim normalno.
Ona u tome ne vidi ništa loše.Samo ja,pa ja.
Da li je tako naučena da je samo ona bitna i njene želje,ne znam.
Ali primjećujem da je sad sve više takvih osoba...sebičnih,bez brige za druge,bez kompromisa prema drugim...bez obzira šta za njih uradiš,ne cijene to.
Mogu shvatiti da nekad nesto ne ucinis za drugog...ali nikad nista,bas nikad...i da ti je to sasvim normalno...e,to mi je neshvatljivo.
Drugi primjer mi je moja sa Zapada..kod mene kad je bila u gostima dočekana je ko kraljica,išla sam sa njom gdje god me cimala.Kad sam ja jedan jedini put došla kod nje u goste,nije me ponudila ni čašom vode,bukvalno.Da ne pricam o dorucku ili rucku.
A bila sam par dana.
Nešto me bolio stomak tad i pitam je ima li čaj,ona mi pokaže da ga skuvam sebi.
Kad sam htjela da odemo do centra,nije htjela sa mnom jer je skupa karta za bus.
Pri tom ona ima mjesecnu kartu.
Vrhunac je bio kad sam je pitala gdje je pekara da odem da kupim dorucak,ona kaze mi ne doruckujemo,bojeci se valjda da nece ona morati to da plati.
Pa ebote,dodjem ti jednom u zivotu u goste i ti meni ni kiflu ne bi ponudila...a bila si gost kod mene vise puta,i vise dana i vidjela si kako sam ja tebe ugostila.
Ali nije morao biti ni doručak,ni ručak...mogla je biti bar čaša soka ili vode.
Kako znaš da prihvatiš gostoprimstvo,a ne znaš da uzvratiš.
Ne,ništa baš.
Nedavno sam pročitala kako se jedan čovjek žali kako mu je jedan rođak iz Amerike rekao da je njegov moto...uzmi sve što ti neko daje,a ne daj nikome ništa.
Pod tim se ne misli samo na materijalno.
Da li je takvo vrijeme potpune sebičnosti došlo i do nas?
Što sam starija sve više cijenim nesebičnost...u bilo čemu.
Da li drustvo ili sistem vaspitanja stvara vrhunske egoiste i egocentrike ili je to neka urodjena osobina?
 
Poslednja izmena:
Da li su ljudi generalno postali sebičniji ili je to do ličnosti pojedinca?
Na temu me inspirisala jedna situacija gdje sam morala biti sa jednom osobom nekoliko dana zajedno pod istim krovom,da izlazimo zajedno,da se družimo tih par dana.
Prije toga se nismo poznavale.
Ja se ,inače,lako uklapam s ljudima,nisam zahtjevna,sklona sam kompromisima.
Ako se nekom negdje ide,a meni ne...idem zbog njega.Ili se dogovorimo nekako da oboje budemo zadovoljni i slicno.
Uglavnom,ako smo vec zajedno u društvu,ne moze biti sve samo kako ja hoću,uvažavam i želje druge strane.Takve su uglavnom i osobe oko mene,s kojima se družim,radim....
A čak i ljudi koje slučajno sretnem ili upoznam.Uvijek nađemo neki zajednički jezik.
Međutim,ova osoba s kojom sam bila,nije pokazivala ni jedan posto tolerancije niti uvažavanja želja druge strane.Za drugu osobu nije bila u stanju učiniti ama baš ništa.
Čak ni neke banalne stvari.
Primjer...fotografisanje.Kaže ona meni da je fotografišem.Ja to uradim strpljivo,više puta,iz sto uglova i kadrova...ovako,onako,sve po želji,baš se potrudim,iako me smara.
Da bih posle toga ja nju zamolila za jednu jedinu fotografiju za koju se ona nije potrudila nijednu milisekundu,nego je samo ono slikala bez gledanja...da li uopste imam i glavu na toj slici.😂
O eventualno drugoj,nije bilo ni govora.
Ajde,racunam...slucajno,umorna,dosadno joj,nije bitno.
Međutim,tokom sledećih dana,ustanovim da i pored mojih kompromisa...idemo samo gdje ona želi,jedemo gdje ona želi,pijemo kafu gdje ona želi...ona za mene ne bi učinila zauzvrat ama baš ništa.
Gdje god bih ja išla i šta god bih ja predlozila,njoj je mrsko,njoj se ne ide,ona ne može iz nekog razloga.U prevodu,neće,jer to ništa nije zahtijevalo nekog pretjeranog truda.
Znači,neće baš ništa za drugog da učini.
Pri tom ja sam za nju sve učinila kako god je željela,čak sam išla dotle da joj baš ugađam.
Hoće ovamo...idemo.Hoće tamo...idemo.
Međutim,nijednom,ali baš nijednom, nije htjela ona meni ugoditi.Nijednom se nije sjetila ni da se zapita da li ona treba meni šta uzvratiti.Ja sam isto tako mogla da ne idem gdje ona zeli i ne radim sta ona zeli.
Ali nisam.Racunam,zajedno smo,nisam sama,ne mogu gledati samo sebe.
I što je meni bilo najčudnije,ona to nije radila što je bezobrazna ili nešto slično,nego što je takvo ponašanje njoj sasvim normalno.
Ona u tome ne vidi ništa loše.Samo ja,pa ja.
Da li je tako naučena da je samo ona bitna i njene želje,ne znam.
Ali primjećujem da je sad sve više takvih osoba...sebičnih,bez brige za druge,bez kompromisa prema drugim...bez obzira šta za njih uradiš,ne cijene to.
Mogu shvatiti da nekad nesto ne ucinis za drugog...ali nikad nista,bas nikad...i da ti je to sasvim normalno...e,to mi je neshvatljivo.
Drugi primjer mi je moja sa Zapada..kod mene kad je bila u gostima dočekana je ko kraljica,išla sam sa njom gdje god me cimala.Kad sam ja jedan jedini put došla kod nje u goste,nije me ponudila ni čašom vode,bukvalno.Da ne pricam o dorucku ili rucku.
A bila sam par dana.
Nešto me bolio stomak tad i pitam je ima li čaj,ona mi pokaže da ga skuvam sebi.
Kad sam htjela da odemo do centra,nije htjela sa mnom jer je skupa karta za bus.
Pri tom ona ima mjesecnu kartu.
Vrhunac je bio kad sam je pitala gdje je pekara da odem da kupim dorucak,ona kaze mi ne doruckujemo,bojeci se valjda da nece ona morati to da plati.
Pa ebote,dodjem ti jednom u zivotu u goste i ti meni ni kiflu ne bi ponudila...a bila si gost kod mene vise puta,i vise dana i vidjela si kako sam ja tebe ugostila.
Ali nije morao biti ni doručak,ni ručak...mogla je biti bar čaša soka ili vode.
Kako znaš da prihvatiš gostoprimstvo,a ne znaš da uzvratiš.
Ne,ništa baš.
Nedavno sam pročitala kako se jedan čovjek žali kako mu je jedan rođak iz Amerike rekao da je njegov moto...uzmi sve što ti neko daje,a ne daj nikome ništa.
Pod tim se ne misli samo na materijalno.
Da li je takvo vrijeme potpune sebičnosti došlo i do nas?
Što sam starija sve više cijenim nesebičnost...u bilo čemu.
Da li drustvo ili sistem vaspitanja stvara vrhunske egoiste i egocentrike ili je to neka urodjena osobina?
Nemoj da gostis takve stipsare i mirna ti glava ,ja striktno biram sa kakvim osobama jedem ,pijem i druzim se a to je veoma mali broj.
 
Osoba moze imati drugih kvaliteta, mislim ono zezas je suptilno, ali ako je fino drustvo, nemoj nikog odbacivati :p
Fino drustvo sa zmijom u dzepu ,nema to druzenje vise kao nekada .
Imas ljude sa kojima mozes o svemu da pricas ali su ujedno ljudi koji nisu za nikakvu saradnju ,poslovno ili sta vec …a imas i postene ljude ali retko …
Sve se svodi na neki interes uglavnom ,ja sam i dan danas ocuvao prijateljstvo i drugarstvo ,sve ostalo je eliminisano .
 
Fino drustvo sa zmijom u dzepu ,nema to druzenje vise kao nekada .
Imas ljude sa kojima mozes o svemu da pricas ali su ujedno ljudi koji nisu za nikakvu saradnju ,poslovno ili sta vec …a imas i postene ljude ali retko …
Sve se svodi na neki interes uglavnom ,ja sam i dan danas ocuvao prijateljstvo i drugarstvo ,sve ostalo je eliminisano .
Kad odu godine izlazis manje, suzis krug ljudi, svakako.
 
L
Do tebe je, nije do te sebične osobe. Zašto davati nekom pažnju ili bilo šta drugo kad ne uzvraća? Meni bi bila precrtana već poslije druge, eventualno treće moje želje koja nije prošla. Šta će ti takav neko, znaš i sama sjesti, popiti i pojesti.
Pa i ne treba mi.Mi nismo bile prijateljice,nego smo igrom slucaja bile zajedno.
Vise se vjerovatno necemo ni sresti.
Primjer je samo posluzio kao ilustracija.

Dobro, al sto ovoliki tekst, sunce mu poljubim..par recenica da se ne ponavljaju i shvatili bismo. To je bas sebicno od tebe. :cool: :roll: :mrgreen:
Haha...mislim da u zivotu ne napisah duzi post.
Ne znam sto se ovako otegnu.?

Kako li si samo naletela na takve, usudicu se reci, budaletine? Odvratno ponasanje. Previse si tolerantna. Prestani ugadjati takvim parazitima. Bolje tisina nego da budes sluga koji zabavlja tu osobu ispunjavajuci njene hireve. Ili hirove, kako se vec pise. XD
Ovo ipak nisu cesti primjeri u mom zivotu.
Velika vecina nije takva, nego su samo posluzili kao primjer.
Ja nisam mogla vjerovati da ima uopste takvih,ali ima.
 
svi smo mi sebični, kad bolje pogledaš, ali shvatili smo da sebečnost ne može uvek i kod svih da prođe, pa smo naučili da uzvraćamo neke stvari, da bi bili društveno prihvaćeni i funkcionalni.
Sebičnost, u najgorem obliku, stigla je do nas i širi se kao i korona. Uskoro ćemo početi da preskačemo ljude koji padnu ispred nas, bez zastajanja da proverimo zašto su pali, a kamoli da pozovemo hitnu, ili ne daj Bože, da lično pomognemo. Tome nas uči televizija, roditelji, naša neprijatna iskustva, i sve ostalo što nas okružuje. Ranije su ljudi bili više upućeni jedne na druge, po prirodi posla i ostalih okolnosti, sada je drugačije. Više ti ne trebaju susedi i rođaci da obezbediš hranu za zimu, ni njihove posete da ubiješ dosadu u zimskim noćima, imaš posao, imaš tv i internet, još ti i smetaju kda dođu da te smaraju, a ti bi da spavaš, da se seksaš, da masturbiraš, ili da blejiš ovde.
Sigurno su ti roditelji govorili da budeš dobra, pa će ti dati ovo i ono, neće da te biju, nema kazne. I to se urezalo u tvoju potsvest, pa si i danas dobra, sve u nadi da tako izbegavaš kaznu, zaslužuješ nagradu, i živiš pravilno. Moj ti je savet da uzmeš zlatnu sredinu, da uvek kreneš korektno, pa ako vidiš da ti se tako uzvraća, da tako i nastaviš. U suprotnom i ti okreni drugi list, ako možeš, a ako ne možeš, beži odatle i ne okreći se sine. Jer, bezobrazni i bezobzirni nemaju mere, oni će da ti piju krv do zadnje kapi, a kada prekapi, opet ćeš ti biti kriva što više nemaš krvi, i biće kao da nikad ništa nisi dala i uradila.
Daj onoliko koliko ti se uzvraća, ili malo više od toga, ako može - može, ako ne može, teraj to u finu materinu, i nemoj se posle osećati loše što ne daš da te gaze.
Ššto se tiče tvoje prisilne cimerke, kapiram da si ti njoj udovoljavala zato što te bilo sramota da sama izlaziš, piješ kafu ili doručkuješ, sve iz straha da će te gledati kao zadnju jadnicu, ili te spopadati neke konjine sa neveštim muvanjem, i onoj rođaci si ugađala da bi i ona tebe dočekala, ali, eto, pogrešno si investirala. Svima nam se dogodilo. Kad rođaka dođe, uzvrati joj opet istim gostoprimstvom kao što je i ona pokazala prema tebi.
 
svi smo mi sebični, kad bolje pogledaš, ali shvatili smo da sebečnost ne može uvek i kod svih da prođe, pa smo naučili da uzvraćamo neke stvari, da bi bili društveno prihvaćeni i funkcionalni.
Sebičnost, u najgorem obliku, stigla je do nas i širi se kao i korona. Uskoro ćemo početi da preskačemo ljude koji padnu ispred nas, bez zastajanja da proverimo zašto su pali, a kamoli da pozovemo hitnu, ili ne daj Bože, da lično pomognemo. Tome nas uči televizija, roditelji, naša neprijatna iskustva, i sve ostalo što nas okružuje. Ranije su ljudi bili više upućeni jedne na druge, po prirodi posla i ostalih okolnosti, sada je drugačije. Više ti ne trebaju susedi i rođaci da obezbediš hranu za zimu, ni njihove posete da ubiješ dosadu u zimskim noćima, imaš posao, imaš tv i internet, još ti i smetaju kda dođu da te smaraju, a ti bi da spavaš, da se seksaš, da masturbiraš, ili da blejiš ovde.
Sigurno su ti roditelji govorili da budeš dobra, pa će ti dati ovo i ono, neće da te biju, nema kazne. I to se urezalo u tvoju potsvest, pa si i danas dobra, sve u nadi da tako izbegavaš kaznu, zaslužuješ nagradu, i živiš pravilno. Moj ti je savet da uzmeš zlatnu sredinu, da uvek kreneš korektno, pa ako vidiš da ti se tako uzvraća, da tako i nastaviš. U suprotnom i ti okreni drugi list, ako možeš, a ako ne možeš, beži odatle i ne okreći se sine. Jer, bezobrazni i bezobzirni nemaju mere, oni će da ti piju krv do zadnje kapi, a kada prekapi, opet ćeš ti biti kriva što više nemaš krvi, i biće kao da nikad ništa nisi dala i uradila.
Daj onoliko koliko ti se uzvraća, ili malo više od toga, ako može - može, ako ne može, teraj to u finu materinu, i nemoj se posle osećati loše što ne daš da te gaze.
Ššto se tiče tvoje prisilne cimerke, kapiram da si ti njoj udovoljavala zato što te bilo sramota da sama izlaziš, piješ kafu ili doručkuješ, sve iz straha da će te gledati kao zadnju jadnicu, ili te spopadati neke konjine sa neveštim muvanjem, i onoj rođaci si ugađala da bi i ona tebe dočekala, ali, eto, pogrešno si investirala. Svima nam se dogodilo. Kad rođaka dođe, uzvrati joj opet istim gostoprimstvom kao što je i ona pokazala prema tebi.
Sa prvim dijelom tvog posta se uglavnom slazem.
Drugi dio si potpuno pogresno pretpostavio/la.
Nikad me nije bilo sramota da negdje idem sama ili da pijem kafu sama i sicno i nije u tome kvaka.Ja sam i isla sama gdje se meni islo,ona nije htjela sa mnom.Gdje se njoj islo,isle smo zajedno.
Ako sam sa nekim u drustvu,necu se ponasati kao da sam sama.I necu biti bas toliko sebicna da radim sve samo "po mom".
U slucaju rodice,ja nisam nju docekala gostoprimljivo da bi ona meni uzvratila,jer ja nju do tada nisam uopste posjecivala i nisam mislila da cu joj ikad biti gost.Ali dosla je situacija da jesam..prvi i poslednji put vjerovatno.
I nije trebalo nista narocito,ali ja i nepoznatog covjeka koji mi udje u kucu ponudim bar casom vode.To je stvar kulture i vaspitanja.
Mene njeno ponasanje ne bi iznenadilo da sam ja takva bila prema njoj.
Od tada mi nikad vise nije dosla,valjda se prepala da cu je cesto posjecivati.🙂
Ne mogu sad ovde da pisem detalje...ali meni to jednostavno nije normalno.
Isto tako mi nije normalno,kad cujem jednu majku kako kaze da je srecna sto joj se dijete ne zblizava s drugom djecom,nego treba da ih koristi dok su mu potrebni.Posle da ih sutne.
O tome pricam.Nije stvar da li ja mogu sama na kafu ili ne.
Iskreno,vise bi mi prijalo da sam bila sama,nego sto sam bila u njenom drustvu.
Za mene formalno prisustvo nekoga nista ne znaci.
I da,ja sam njoj "ugadjala"sve,bas iz razloga da vidim dokle njena sebicnost moze da ide.
Da vidim,da li ce se i u jednom momentu upitati,da li moze ona za mene nesto uciniti.
Ne...nije,cak ni sitnicu.
Znaci,moje pozitivno ponasanje apsolutno nije uticalo na njenu sebicnost.
 
Poslednja izmena:
L

Pa i ne treba mi.Mi nismo bile prijateljice,nego smo igrom slucaja bile zajedno.
Vise se vjerovatno necemo ni sresti.
Primjer je samo posluzio kao ilustracija.


Haha...mislim da u zivotu ne napisah duzi post.
Ne znam sto se ovako otegnu.?


Ovo ipak nisu cesti primjeri u mom zivotu.
Velika vecina nije takva, nego su samo posluzili kao primjer.
Ja nisam mogla vjerovati da ima uopste takvih,ali ima.
Jel to neki reality?
 
Da li su ljudi generalno postali sebičniji ili je to do ličnosti pojedinca?
Na temu me inspirisala jedna situacija gdje sam morala biti sa jednom osobom nekoliko dana zajedno pod istim krovom,da izlazimo zajedno,da se družimo tih par dana.
Prije toga se nismo poznavale.
Ja se ,inače,lako uklapam s ljudima,nisam zahtjevna,sklona sam kompromisima.
Ako se nekom negdje ide,a meni ne...idem zbog njega.Ili se dogovorimo nekako da oboje budemo zadovoljni i slicno.
Uglavnom,ako smo vec zajedno u društvu,ne moze biti sve samo kako ja hoću,uvažavam i želje druge strane.Takve su uglavnom i osobe oko mene,s kojima se družim,radim....
A čak i ljudi koje slučajno sretnem ili upoznam.Uvijek nađemo neki zajednički jezik.
Međutim,ova osoba s kojom sam bila,nije pokazivala ni jedan posto tolerancije niti uvažavanja želja druge strane.Za drugu osobu nije bila u stanju učiniti ama baš ništa.
Čak ni neke banalne stvari.
Primjer...fotografisanje.Kaže ona meni da je fotografišem.Ja to uradim strpljivo,više puta,iz sto uglova i kadrova...ovako,onako,sve po želji,baš se potrudim,iako me smara.
Da bih posle toga ja nju zamolila za jednu jedinu fotografiju za koju se ona nije potrudila nijednu milisekundu,nego je samo ono slikala bez gledanja...da li uopste imam i glavu na toj slici.😂
O eventualno drugoj,nije bilo ni govora.
Ajde,racunam...slucajno,umorna,dosadno joj,nije bitno.
Međutim,tokom sledećih dana,ustanovim da i pored mojih kompromisa...idemo samo gdje ona želi,jedemo gdje ona želi,pijemo kafu gdje ona želi...ona za mene ne bi učinila zauzvrat ama baš ništa.
Gdje god bih ja išla i šta god bih ja predlozila,njoj je mrsko,njoj se ne ide,ona ne može iz nekog razloga.U prevodu,neće,jer to ništa nije zahtijevalo nekog pretjeranog truda.
Znači,neće baš ništa za drugog da učini.
Pri tom ja sam za nju sve učinila kako god je željela,čak sam išla dotle da joj baš ugađam.
Hoće ovamo...idemo.Hoće tamo...idemo.
Međutim,nijednom,ali baš nijednom, nije htjela ona meni ugoditi.Nijednom se nije sjetila ni da se zapita da li ona treba meni šta uzvratiti.Ja sam isto tako mogla da ne idem gdje ona zeli i ne radim sta ona zeli.
Ali nisam.Racunam,zajedno smo,nisam sama,ne mogu gledati samo sebe.
I što je meni bilo najčudnije,ona to nije radila što je bezobrazna ili nešto slično,nego što je takvo ponašanje njoj sasvim normalno.
Ona u tome ne vidi ništa loše.Samo ja,pa ja.
Da li je tako naučena da je samo ona bitna i njene želje,ne znam.
Ali primjećujem da je sad sve više takvih osoba...sebičnih,bez brige za druge,bez kompromisa prema drugim...bez obzira šta za njih uradiš,ne cijene to.
Mogu shvatiti da nekad nesto ne ucinis za drugog...ali nikad nista,bas nikad...i da ti je to sasvim normalno...e,to mi je neshvatljivo.
Drugi primjer mi je moja sa Zapada..kod mene kad je bila u gostima dočekana je ko kraljica,išla sam sa njom gdje god me cimala.Kad sam ja jedan jedini put došla kod nje u goste,nije me ponudila ni čašom vode,bukvalno.Da ne pricam o dorucku ili rucku.
A bila sam par dana.
Nešto me bolio stomak tad i pitam je ima li čaj,ona mi pokaže da ga skuvam sebi.
Kad sam htjela da odemo do centra,nije htjela sa mnom jer je skupa karta za bus.
Pri tom ona ima mjesecnu kartu.
Vrhunac je bio kad sam je pitala gdje je pekara da odem da kupim dorucak,ona kaze mi ne doruckujemo,bojeci se valjda da nece ona morati to da plati.
Pa ebote,dodjem ti jednom u zivotu u goste i ti meni ni kiflu ne bi ponudila...a bila si gost kod mene vise puta,i vise dana i vidjela si kako sam ja tebe ugostila.
Ali nije morao biti ni doručak,ni ručak...mogla je biti bar čaša soka ili vode.
Kako znaš da prihvatiš gostoprimstvo,a ne znaš da uzvratiš.
Ne,ništa baš.
Nedavno sam pročitala kako se jedan čovjek žali kako mu je jedan rođak iz Amerike rekao da je njegov moto...uzmi sve što ti neko daje,a ne daj nikome ništa.
Pod tim se ne misli samo na materijalno.
Da li je takvo vrijeme potpune sebičnosti došlo i do nas?
Što sam starija sve više cijenim nesebičnost...u bilo čemu.
Da li drustvo ili sistem vaspitanja stvara vrhunske egoiste i egocentrike ili je to neka urodjena osobina?
Da,...nažalost!
Zato kada naiđeš na drugačije i dobre ljude, čuvaš ih k'o malo vode na dlanu.
Generalno ne zalazim mnogo ko je kakav,...osim kad se radi o bližem krugu ljudi! Važno mi je da one koje sam ja izabrala, nisu sebični i egoisti.
P.S. U tvom primeru, dala si joj priliku, pokazala ti je kakva je! Sad samo "na ignore"!Šta će ti "to" u životu?! Sve i da ti je rod najrođeniji!
 
Poslednja izmena:
Msm, da nije u pitanju samo gostoprimstvo.To je još i najmanji problem,...jer kakav je ko prema tebi, tako i uzvratiš.Reč je osobama koje jednostavno ignorišu tuđe potrebe, jer ih se ne dotiču! Doživela sam nešto slično,mogu samo da poručim da sa takvom osobom treba biti na što većoj distanci, po mogućstvu je izbegavati ili prekinuti kontakt( ukoliko je moguće).Odrasla osoba se teško uči kompromisima i menja! Takoreći,... Sizifov posao.
 
Msm, da nije u pitanju samo gostoprimstvo.To je još i najmanji problem,...jer kakav je ko prema tebi, tako i uzvratiš.Reč je osobama koje jednostavno ignorišu tuđe potrebe, jer ih se ne dotiču! Doživela sam nešto slično,mogu samo da poručim da sa takvom osobom treba biti na što većoj distanci, po mogućstvu je izbegavati ili prekinuti kontakt( ukoliko je moguće).Odrasla osoba se teško uči kompromisima i menja! Takoreći,... Sizifov posao.
Da,pravi izraz...aosolutno ignorisanje tudjih potreba.
 
Pa da, ljudi su takvi i znajući to, ja se ograđujem da sa takvim auopšte budem u kontaktu.
Ako moram, to je strogo kontrolisano, kolokvijalno, jer znači da ne mogu da ih izbegnem ni pod r.
Kratko traje i bezbolno je.
 
Na temu me inspirisala jedna situacija gdje sam morala biti sa jednom osobom nekoliko dana zajedno pod istim krovom,da izlazimo zajedno,da se družimo tih par dana.
Prije toga se nismo poznavale

ja ovo ne razumem...zasto si s anepoznatom osobom morala da provodis vreme. ja bih je ostavila i isla svojim putem. inace vazim za sebicnu osobu, ali ja ni od koga nista ne uzimam, ali i ne dajem. jedino dajem srecici.
 

Back
Top