Sebičnost je najgora moguća osobina

Hoces pravni savet?
Ti mozes i imas realne mogucnosti da ponistis ostavinsku raspravu tako sto ces uzeti advokata i dati izjavu da si se svog dela odrekla pod pritiskom i dok si bila u teskom psihickom stanju, a kao dokaz prilozis svoj dosije iz bolnice vezan samo (!) za taj tvoj prethodni boravak na psihijatriji.
To sve ce dugo trajati.

Ali sta dobijas time cak i da se sve ponisti i ti dobijes svoj deo? Da prodas pola stana ne mozes, da njega primoras da ti tu polovinu isplati isto ne mozes. On se i onako plasi da ces ti sa tim novcem opet poceti sa starim nacinom zivota i da je jedino sto te sada u tome sprecava to sto nemas love. Zato se tako i grcevito drzi za sve i govori da je to sve njegovo.

Nemoj ici nogom. Nista neces dobiti, vec ces izgubiti i ono malo sto imas.

Verujem ti da sa njim nije bilo lako ziveti, ali nije ni sa tobom. Mozda ste bas vrlo slicnog karaktera.


Kad si ga poslednji put zagrlila? :) Onako lepo, dugo, kao da nemas nikog na svetu osim njega. Veruj mi, i pored svega on tebe voli…samo sto to vise nije u stanju da pokaze. I on je sheban taman koliko i ti.
Pitanje je i da li ćeš dobiti polovinu stana. Zavisi od toga ko ga je dobio, da li je on uvećao njegovu vrednost dok nisi privređivala, i tako dalje i tako bliže.
Ali udeo imaš..
Ako je i pola stana tvoje, a stan ne može da se podeli tako da predtavlja dve zasebne, odvojene stambene jedinice, a verovatno ne, ili on otkupi tvoj deo, ako hoćeš, ili ti njegov, ako može i ako hoćeš ili staviš predlog da stan ide na prinudnu prodaju.
U tim stvarima, nema srećnog kraja. Dobronamerno napisano. Srećno.
 
Pitanje je i da li ćeš dobiti polovinu stana. Zavisi od toga ko ga je dobio, da li je on uvećao njegovu vrednost dok nisi privređivala, i tako dalje i tako bliže.
Ali udeo imaš..
Ako je i pola stana tvoje, a stan ne može da se podeli tako da predtavlja dve zasebne, odvojene stambene jedinice, a verovatno ne, ili on otkupi tvoj deo, ako hoćeš, ili ti njegov, ako može i ako hoćeš ili staviš predlog da stan ide na prinudnu prodaju.
U tim stvarima, nema srećnog kraja. Dobronamerno napisano. Srećno.
Zapravo bi na kraju dobila samo pola od maminog dela, jer tata ima pravo na drugu maminu polovinu.

Draze bi mi bilo da sa tatom resi odnos, ali ja tu ne mogu nista.
 
nikada me nije ni voleo.
Ovo mi je najgora stvar u citavoj teskoj i zalosnoj situaciji.
Deluje mi da je najbolja stvar da (ponovo) pocnes zivot negde drugde, ako mozes da nadjes zaposlenje i da nadjes neku svoju grupu ljudi, u tom stanu i u tim uslovima nikad neces moci naci neki duhovni mir koji je potreban da bi se u zivotu napredovalo.
u svakom slucaju, nadam se da ces uskoro videti bolje dane.
 
Kakva porodica da te Bog mili sačuva. Jadna za žena, majka, ni ohladila se nije, rođena ćerka i rođeni muž zakrviše oko imovine. Ni pola godine bar iz poštovanja prema njoj nisu mogli da sačekaju.

Žao mi je zbog gubitka majke, ali ne zna se ko je gori, dal ovaj od 80 godina što izgleda hoće sve u grob da ponese ili ova što rođenog oca hoće da tuži, kao da ću to posle njegove smrti da nasledim ja ili neko iz peečke materine a ne ona. A i jedno i drugo su od danas do sutra. Imovina će ostati i devetoj generaciji a njih neće biti.

Kako su ljudi takvi i kako tako mogu da žive nikako mi nije jasno.
 
Ali nema apsolutno nikakvog smisla da bilo tko u ovom slučaju ustupa svoj udio.
To je suludo.
Zamisli situaciju u kojoj ti odstraniš svoj bubreg kako bi ga donirala mami, a s bubrezima tvoje mame je sve OK.
Kao što rekoh, u potpuno normalnim, uobičajenim okolnostima je svejedno da li ćeš drugom roditelju ustupiti svoj deo pa posle naslediti i njega, ili sada uzeti na svoje ime svoj deo.

Poređenje sa bubrezima nije baš adekvatno.
 
Kakva porodica da te Bog mili sačuva. Jadna za žena, majka, ni ohladila se nije, rođena ćerka i rođeni muž zakrviše oko imovine. Ni pola godine bar iz poštovanja prema njoj nisu mogli da sačekaju.

Žao mi je zbog gubitka majke, ali ne zna se ko je gori, dal ovaj od 80 godina što izgleda hoće sve u grob da ponese ili ova što rođenog oca hoće da tuži, kao da ću to posle njegove smrti da nasledim ja ili neko iz peečke materine a ne ona. A i jedno i drugo su od danas do sutra. Imovina će ostati i devetoj generaciji a njih neće biti.

Kako su ljudi takvi i kako tako mogu da žive nikako mi nije jasno.

ПОзвани су на оставинску расправу.

Не знам шта хоћеш?

Да кажу, сачекајте да нам се жена и мајка охлади, да јој одржимо шест месеци, па ћемо онда на оставинску расправу да дођемо.
 
Kao što rekoh, u potpuno normalnim, uobičajenim okolnostima je svejedno da li ćeš drugom roditelju ustupiti svoj deo pa posle naslediti i njega, ili sada uzeti na svoje ime svoj deo.

Poređenje sa bubrezima nije baš adekvatno.

1000004943.gif
 
ПОзвани су на оставинску расправу.

Не знам шта хоћеш?

Да кажу, сачекајте да нам се жена и мајка охлади, да јој одржимо шест месеци, па ћемо онда на оставинску расправу да дођемо.

Pa da, doduše, u pravu si. Kad su već rešili da zakrve, šta im vredi i da odlažu.

Ma i najbolje je da se tužakaju. Advokat bato da te odere za jedno tri te kuće što vrede ali nema veze, princip je princip ✊ što bi rekli mi Srbi.

Koji će klinac oni jedno drugom, šta, otac, pih, šta će joj otac a i njemu ćerka.
 
Kakva porodica da te Bog mili sačuva. Jadna za žena, majka, ni ohladila se nije, rođena ćerka i rođeni muž zakrviše oko imovine. Ni pola godine bar iz poštovanja prema njoj nisu mogli da sačekaju.

Žao mi je zbog gubitka majke, ali ne zna se ko je gori, dal ovaj od 80 godina što izgleda hoće sve u grob da ponese ili ova što rođenog oca hoće da tuži, kao da ću to posle njegove smrti da nasledim ja ili neko iz peečke materine a ne ona. A i jedno i drugo su od danas do sutra. Imovina će ostati i devetoj generaciji a njih neće biti.

Kako su ljudi takvi i kako tako mogu da žive nikako mi nije jasno.
Nisam ja pokrenula ništa, morali smo da dođemo.
Drugo, ja sam se samo gorko nasmejala i prepisala mu sve, jer se slažem sa tvojom poslednjom rečenicom: Kako su ljudi takvi i kako tako mogu da žive nikako mi nije jasno.
 
Pa da, doduše, u pravu si. Kad su već rešili da zakrve, šta im vredi i da odlažu.

Ma i najbolje je da se tužakaju. Advokat bato da te odere za jedno tri te kuće što vrede ali nema veze, princip je princip ✊ što bi rekli mi Srbi.

Koji će klinac oni jedno drugom, šta, otac, pih, šta će joj otac a i njemu ćerka.

Прво, не знам зашто ми се тако обраћаш кад сам горе изразио скепсу у погледу тога да је потребно водити судске поступке, кад су јој други предлагали да води поступке.

Друго, она се одрекла дела имовине који јој законски припада, тако да нема никаквог крвљења око имовине.

Треће, овде је нешто сасвим друго у питању, породични и међуљудски односи, а не имовина, и то је јасно из сваког поста жене која је тему отворила.

Прича о имовини је само споредни део главног питања.
 
Uzalud pravni savjet kada ti to nećeš napraviti, a da te ćaća opet pita da potpišeš tako nešto, opet bi napravila.
Pitala sam jer se ne snalazim šta može da mi se desi, u vezi stana nisam potpisivala ništa, ali stan se vodi na njemu, ne verujem da bi me izbacio ali me zanima može li?
Majka mi je rekla da ne može jer u slučaju njene smrti ja imam pravo na pola od pola.
 
Nije sebicnost najgora po pravoslavlju nego gordost, ali obicno sebicnost prati gordost....pazi sebican koji se samo sebican te nece mnogo ostetiti , jer je sebican i naucice te da se i ti postavis sebicno ..
Ali sebican koji je gord, ce te slomiti , jer osim sto je sebican , igra i igru gordosti , to je dvostruka igra napada na onog pored a da nije sebicnost, prvo je filovanje vrednostima, znaci licemrje, a drugo je gordost zbog trovanja svih ostalih odnosa prema svetu , donosi posledice u sledecem pokoljenju....garantovano..

Tako da je gordost najgora stvar po pravoslavlju jer ubija ne samo tu generaciju , nego ako se slucajno izvuce nekako , bezanijom ili bilo kako ubija i sledecu generaciju te porodice...
 
Друго, она се одрекла дела имовине који јој законски припада, тако да нема никаквог крвљења око имовине.

Треће, овде је нешто сасвим друго у питању, породични и међуљудски односи, а не имовина, и то је јасно из сваког поста жене која је тему отворила.

Прича о имовини је само споредни део главног питања.
Da.
 
Nisam ja pokrenula ništa, morali smo da dođemo.
Drugo, ja sam se samo gorko nasmejala i prepisala mu sve, jer se slažem sa tvojom poslednjom rečenicom: Kako su ljudi takvi i kako tako mogu da žive nikako mi nije jasno.

Nisi pokrenula ali je bar moglo da se odloži. Ako već niste mogli da se dogovorite. Sad si ti kao ispala dobra što si se samo gorko nasmejala i prepisala mu sve a sad hoćeš da ga tužiš i raspituješ se kod advokata šta možeš da uradiš. Vala taj advokat treba da vas odere, kao što rekoh, za jedno tri puta vrednosti te imovine, kakvi ste.
Da ste pametni pa da sednete ko ljudi da se dogovorite ali ne, tebi najviše izgleda odgovara da čuješ da ti neko kaže kako ti je otac lud i da treba da ga tužiš. Samo ti slušaj ljude koji te huškaju i ništa se ne brini....

Plus, što sam prilično siguran da otac ima svoju vrlo zanimljivu stranu priče.
 
Pitala sam jer se ne snalazim šta može da mi se desi, u vezi stana nisam potpisivala ništa, ali stan se vodi na njemu, ne verujem da bi me izbacio ali me zanima može li?
Majka mi je rekla da ne može jer u slučaju njene smrti ja imam pravo na pola od pola.
Имала си до оне оставинске расправе.

Отац и мајка су били власници стана по 1/2.

Мајка умире. Законски њен део се дели на вас двоје, тако да би, збирно, после оставинске рапсраве отац био власник 3/4 стана, а ти 1/4 стана. Међутим, ти си њему препустила своју половину наледства, тј. 1/4 стана, те је он сада, твојом вољом, власник целог стана.
 
Прво, не знам зашто ми се тако обраћаш кад сам горе изразио скепсу у погледу тога да је потребно водити судске поступке, кад су јој други предлагали да води поступке.

Друго, она се одрекла дела имовине који јој законски припада, тако да нема никаквог крвљења око имовине.

Треће, овде је нешто сасвим друго у питању, породични и међуљудски односи, а не имовина, и то је јасно из сваког поста жене која је тему отворила.

Прича о имовини је само споредни део главног питања.

Kako to se obraćam? Malo sarkastično? Pa nemam baš nešto puno razumevanja za ovakve stvari. Sarkazam je neka najblaža emocija koju bih mogao da izrazim.

Jeste, potpisala je i sad kuka i angažuje advokata. Šta je to drugo nego tužba između oca i ćerke i krvljenje oko imovine? Još je ljudi savetuju da to tera na sud i dodatno nadjebavanje sa ocem i to samo govori kakvi smo ljudi.
I kao što rekoh u postu iznad, šta misliš, da li otac ima svoju stranu priče da ispriča
 

Back
Top