Sa žaljenjem moram reći da mi palačinke sa kremom nikad još nisu ispale kao iz goranske radnjice blizu škole kad mi je deda iz vrtića i škole kupovao svaki dan pre nego što bi me na bicikli vozio kući, ali jednu sa kremom ostavim sebi, a pravim miksovano kako ko voli. Moji svi vole palačinke sa svačim, a meni su te iz detinjstva ostale neprevaziđene pa sam uvek nad mojih delom ruku nešto: ''Meh!''. Pa, i tuđih.
Znam da tajni dodatak neću nikad naći jer se prevodi kao nostalgija za tim divnim danima.
Čak i prve palačnike sam potpuno sama napravila zbog dede jer je baka bila u banji. Bile su malo kao opanci po mom mišljenju, ali je on bio ponosan na mene i zadovoljan.