Јеврем Брковић је будала и издајник.
Какав "црногорски језик", Боже ме ти саклони? Језик црногорских Срба прогласити за црногорски? Па докле да иде то лудило, хоћете ли уводити поред црногорског и брдски, херцеговачки, бокешки и приморски? Хоћете писати колашински речник, будвански правопис и цетињску граматику?
Идиотизам један чист.
		
		
	 
Svako ima pravo da zove svoj jezik kako god želi. To je osnovno pravo liberalne demokratije. 
Jeste da oko imenovanja crnogorskog jezika postoje veliki problemi - npr. istorijska nezasnovanost (jezik se zvao ponajviše prvenstveno srpski, u jednom periodu i srpsko-hrvatski), kao i korišćenje jednostavne argumentacije tipa "nazovimo jezik po svojoj državi, kao i ostale bivše jugoslovenske republike" (koji se bazira na neznanju i neinformisanosti - u Crnoj Gori se izgleda uopšte ne zna da zvanični jezik Bosne i Hercegovine nije bosanski, već su 
i bosanski (bošnjački) i srpski i hrvatski), čime se samo ide na štetu Crnogoraca u njihovom procesu nacionalne diferencijacije, zato što svi vrlo dobro znamo da narod proizlazi iz jezika - dok su u Crnoj Gori kroz istoriju procesi išli (1) država, (2) narod, (3) jezik, odnosno da, prilično paradoksalno, 
jezik proizlazi iz naroda (ili još banalnije, kako su navodili prilikom usvajanja novog ustava, iz države [sic!]). 
Takođe, svjetski stručnjaci su isticali degradiranje civilizacijskog stupnja i razbuktavanje nacionalizma u raspadnom periodu bivše nam zajedničke države Jugoslavije, Time se pokazalo da je u pitanju povratak u XIX stoljeće i period nacionalnog romantizma, kada su svi imenovali jezike tako. To samo pokazuje nedostatak narodne zrelosti Crnogoraca, povratkom u prošlost, na inferiorniji civilizacijski stupanj. Pa upravo je i uzrok tome nacionalistička/patriotska euforija koja je zahvatila određene dijelove crnogorskog naroda, koja je pomalo slična revizionizmu u istorijskoj nauci prisutnom u Makedonaca (i njihovim odnosima prema Antičkim Makedoncima, u prvom redu). 
Međutim, sve je to suštinski nebitno, jer ako ja želim da svoj jezik nazovem jugoslovenskim, to je moje lično i neotuđivo pravo. Ako, pak, se stvori dovolja većina da taj jezik dobije i političku podršku i da mu to ime bude i ozvaničeno. Ne bi to bio prvi put u našoj zajedničkoj istoriji. Sjetimo se najbanalnijih primjera - prvoj Jugoslaviji, monarhiji, službeni jezik je bio imenovan po državi, što je bio rezultat sumanutih okolnosti koje su je tada zahvatale (kao i zakašnjelo ujedinjenje). U Kraljevini Jugoslaviji, zvanični jezik je bio 
jugoslovenski, a u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca - možda još nevjerovatnije - 
srpsko-hrvatsko-slovenački! Stoga je sasvim opravdano da se jezik pravoslavnog naroda Crne Gore južnoslovenskog porijekla nazove 'crnogorskim' - jedino što nikako ne mogu podržati jeste nametanje toga imena onim stanovnicima koji ga NE žele tako nazvati (imamo problematičnu situaciju da crnogorskim govori samo oko 
22% stanovništva prema popisu stanovništva i da je proglašen za 'glavni' zvanični jezik. Stoga i prosto ne bi trebalo, imajući na umu sve ove okolnosti, Crnogorcima (na ovom forumu a i drugdje) biti neshatljivo što postoji toliko ismijavanja odluke da se jezik crnogorski službeno imenuje 'crnogorskim', čak i kada se prave neki pomalo previše 'domišljati' vicevi. 
Jedino me je strah da se ne otvori slična jezička konfuzija koja vlada u Moldaviji, gdje svaki nastavnik u školi naziva svoj jezik kako god hoće (neki rumunski - drugi moldavski, itd...) a već se slična konfuzija javlja i u samoj Crnoj Gori.