Савезничке мисије

  • Začetnik teme Začetnik teme Wotan
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Tijekom rata u svim akcijama (uključivši i Daleki Istok) izgubljeno je 4 735 bombardera B-17 od toga pretežni dio u Europi. Oko 250 000 zrakoplovaca letjelo je na bombarderima B-17, a ranjeno je, poginulo ili nestalo njih oko 46 500.Mnogi su uspjeli preživjeti pad zrakoplova i bili zarobljeni. Diljem Europe kao i na našim prostorima, njihovo spašavanje događalo se u pozadini frontnih linija gdje se vodila bitka za spas ljudskih života, nepoznatih prijatelja. U najviše slučajeva spasioci su bili naši obični ljudi, koji su savezničke zrakoplovce primali u svoje kuće, nudili im komadić kruha, liječili rane i skrivali ih u bunkerima do uspostave veze s partizanima. Na našim neokupiranim područjima u Istri, Gorskom Kotaru i otoku Krku poznato je najmanje 30 mjesta gdje su padali Saveznički zrakoplovci, a spašeno ih je više od 200 kojima je pružena pomoć.


Samo na Visu je spašeno oko 2000 savezničkih avijatičara....





Četnici su spasili samo manji dio od ukupnog broja oborenih pilota u Jugoslaviji.

Da, steta sto se o tome toliko prica:lol:...beskrajni izlivi zahvalnosti, kako spasenih pilota, tako i njihovih porodica, potomaka...ceo zivot posvecen borbi za istinu, knjige, film u pripremi...

Ti ne znade mreti kraj slomljenog maca,
Na poljima rodnim, braneci ih casno
Kitio si cvecem svakog osvajaca,
Pevajuc’ mu himne, bestidno I glasno.

Slobodu si vecno, zakržljala raso,
Cek’o da donesu tudji bajoneti,
Po gorama svojim tudja stada pas’o,
Jer dostojno ne znaš za Slobodu mreti. ........

inace valjalo bi navesti izvore onoga sto se iznese...

cisto da podsetimo:

backcoverkh5.jpg


The GREATEST escape during World War II...naravno ako uzmemo u obzir sta predstavlja ''SPASAVANJE''


Operacija Vazdušni most je najveća akcija spašavanja savezničkih snaga iza neprijateljskih linija u Drugom svetskom ratu izvedena je u Srbiji

U američkim vojnim krugovima ova spasilačka misija poznata je kao: Operation Halyard. Operacija Vazdušni most smatra se za jednu od najuspešnijih spasilačkih misija iza neprijateljski linija u istoriji ratova.

e sad malo obratite paznju na tekst crvene boje i skapirate kako ono sto iznosite nema veze sa ovom pricom...
 
Poslednja izmena od moderatora:
Evo da vidimo kako je to izgledalo kako se vise ne bi citirale kojekakve gluposti...

NEKOLIKO STRANICA IZ KNJIGE (predstavljene u sledecem postu) - PODACI O BROJU SPASENIH PILOTA OD CETNIKA I PARTIZANA

U predgovoru je vec pomenuta improvizacija istoricara Vojnog istorijskog instituta, prilikom utvrdjivanja broja spasenih americkih avijaticara tokom Drugog svetskog rata u Jugoslaviji. Na ovom mestu reci cu malo vise o tome. U prvom izdanju knjige OPERACIJA VAZDUSNI MOST na srpskom jeziku (~POGLEDI~, Kragujevac 1997. godine), napisao sam da su cetnici spasili 561 americkog avijaticara. Ovu cifru saopstili su spaseni veterani vazdusnih snaga SAD prilikom proslave dana ~D~ 1994. godine u Cikagu. Ja tada nisam raspolagao podacima sa kojima danas raspolazem. Prilikom boravka 2000. godine u Americi na proslavi spasenih veterana vazdusnih snaga, dosao sam do izvestaja obavestajnih oficira, kapetana Dzordza Musulina i kapetana Nika Lalica, koji su rukovodili misijom HALjARD. Njihovi izvestaji RG-226, E-99, B-34, F-70, i E-99, B-22, F-368, potvrdjuju navedeni broj. Njihovi podaci se sa navedenim brojem ne slazu neznatno. Radi se o jednoj grupi avijaticara koji su u rano prolece 1944. godine otisli pesice do Jadrana, a zatim su brodom prebaceni u Italiju. Bilo je to u vreme kada jos nije bila organizovana evakuacija avijaticara avionima. Pribavio sam izvestaje obavestajnih oficira koji su vrsili evakuaciju americkih avijaticara kod partizana. Prema izvestaju obavestajnog oficira porucnika Timoti Fajfera, koji je rukovodio misijom DUNKLIN, spaseno je i evakuisano 65 avijaticara. Izvestaj broj RG-226, B-154, B-25, F-334. Prema izvestaju obavestajnog oficira Dina Reksa, koji je rukovodio misijama REDVUD i DURAND, spaseno je i evakuisano 162 avijaticara. Izvestaji broj RG-226, E-154, B-25, F-34 i E-99, B-23, F-115. Prema izvestajima obavestajnog oficira, kapetana Ksemsa Gudvina, koji je rukovodio misijam MELBERI i FLOTSAM, spaseno je 300 avijaticara i evakuisano u Italiju. Izvestaji broj RG-226, E-154, B-25, F-357 i E-154, B-25, F-356. Sve ovo cini ukupno 527 spasenih i evakuisanih americkih avijaticara u Italiju. Kada tome broju dodamo 561 avijaticara koje su spasili i evakuisali cetnici, dolazimo do broja od 1.088 spasenih i evakuisanih americkih avijaticara do kraja oktobra 1944. godine, odnosno kako je i general Donovan izvestio predsednika Ruzvelta. (U ovaj broj Amerikanaca spasenih od strane cetnika nije uracunato 25 avijaticara koji su evakuisani krajem februara 1945. godine iz Boljanica u Bosni.)

Partizanima je mnogo olaksavao evakuaciju saveznicki aerodrom na Visu, i cesci dolasci americkih aviona sa naoruzanjem i opremom na improvizovane aerodrome u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni, Crnoj Gori i krajem leta 1944. godine u Juznoj Srbiji. Ti avioni su u povratku evakuisali americke i druge saveznicke avijaticare u Italiju. Iz ovog razloga skoro svaka posada je vec posle desetak dana bila u svojoj bazi u Italiji. Nisu morali da ih hrane mesecima i da ih seljakaju sa kraja na kraj Srbije. Pomenuti izvestaji nalaze se u Istraznom centru Maksvel, u AFB Montgomeri u Alabami, pod oznakom AKRU dokumenta OSS\CIA (Air Crev Rescue Unit - ACRU), Jedinica za spasavanje posada vazdusnih snaga SAD, i istoricari iz Vojnog istorijskog instituta mogu moje navode da provere.Upravo na sam dan moga povratka iz Amerike, procitao sam u Politici od 9.06.2000. godine u feljtonu istoricara Vojnog istorijskog instituta, pukovnika Antuna Miletica, fantasticne brojke do kojih je dosao hokus-pokus metodom, saberi oduzmi i baci pola u vodu, pravdajuci se recima ''Na zalost ni danas se ne mogu saopstiti konacni podaci o spasenim avijaticarima, vec se moraju upotrebljavati priblizni podaci. Put do toga je veoma dug i slozen, dokumenta nisu sacuvana, niti adekvatno vodjena-popunjavana. Tu i tamo ima podataka ali su razliciti.'' (Vidi prilog iz POLITIKE od 9.06.2000. godine.)

Podatke do kojih sam dosao na osnovu citiranih izvestaja, objavio sam u svojoj kvizi DRAZA MIHAILOVIC U IZVESTAJIMA AMERICKIH I BRITANSKIH OBAVESTAJACA (POGLEDI, Kragujevac, 2004. godine.) Padali su americki avioni i dalje, posle oktobra 1944. godine pa sve do maja 1945. godine, ali uglavnom na teritorije na kojima vise nije bilo okupatora, bez obzira ko ih je prihvatio. Vise se ne moze govoriti o ''spasavanju'', vec samo o prihvatanju i evakuaciji. Doduse, Anton Miletic je ubrojao i one koji su se sami spasili i sleteli na sopstveni aerodrom na Visu i posle manje opravke odleteli u bazu. Vrhunac gluposti i podanistva zbio se na severu Banata nedaleko od Srpske Crve. Kao u gradu ''BUDALIJI'' Tila Ojlenspigela, proglasila je opstina pocasnim gradjanima posadu ''liberatora'' koji je u januaru 1945. godine prinudno sleteo usled manjeg kvara, a zatim odleteo u Italiju. ''Spasili'' su posadu koja se sama spasila, na teritoriji gde vec tri meseca nije bio ni jedan okupatorski vojnik, a zatim ih proglasili pocasnim gradjanima [to su ih udostojili sletanjem na njihovo poljance. (Vidi prilog iz Politike). Ne znam da li je Antun Miletic pridodao i ovu posadu broju spasenih americkih avijaticara.

i jos malo o neisrpnoj komunjarskoj propagandi:


Osim Minhauzenskih cifara o spasenim americkim avijaticarima od strane partizana, pomenuti feljton vrvi od izmisljotina u stilu ''pricao mi jedan covek''. Vrhunac je prica o
pobijenim avijaticarima jedne americke posade od strane slovenackih cetnika (sic!), ili prica o spasenim americkim
avijaticarima iz cetnickih ruku, koji su se upravo spremali da ih pobiju. I bedno i odvratno...

Ne znam samo zasto me njihovi spaseni veterani vazdusnih snaga zovu svake godine na njihovu proslavu, kada je opste poznato ''da su ih cetnici ubijali pre nego sto dodirnu zemlju''. Moracu sledeci put da ih pitam zasto predjose preko toga, pa njihov predsednik Hari Truman dodeli najvise americko odlikovanje Drazi, a predsednik Ajzenhauer mojoj malenkosti priznanje. (Dokumenta o tome u prilogu.)

_____________________________________________________________________________________________________

otuda za partizane nema beskrajnih izliva zahvalnosti, kako spasenih pilota, tako i njihovih porodica, potomaka...nema knjiga, nema filmova...

Ako su braca Hrvati naucili sta znaci rec ''spasiti'' onda vise nemamo problema s ovim:D

i sad da zaljucimo:

Operacija Vazdušni most je najveća akcija spašavanja savezničkih snaga iza neprijateljskih linija u Drugom svetskom ratu. izvedena je u Srbiji!
 
Poslednja izmena:
05.jpg


Najveća akcija spašavanja savezničkih snaga iza neprijateljskih linija u Drugom svetskom ratu izvedena je u Srbiji. Bila je to dramatična "Operacija vazdušni most", izvedena od strane avijacije SAD-a u saradnji sa srpskim četnicima generala Draže Mihailovića.
Naime, kada je od kraja 1943. godine avijacija Zapadnih saveznika počela da bombarduje naftna polja u Rumuniji, koja su bila od vitalnog značaja za Hitlerovu ratnu mašinu, njeni avioni iz baza u Italiji leteli su preko Srbije. Tako su mnogi avioni, pogođeni od strane nemačke protivvazdušne odbrane, pali iznad Srbije. Videvši dim iz aviona i otvorene padobrane, nemačke jedinice su hitale prema pilotima. Ali, srpski četnici su uvek stizali prvi. Potom su Nemci ucenili sve savezničke pilote, nudeći velike količine zlata. Međutim, nijedan nije prodat.
Srpski četnici su na taj način spasili oko 700 savezničkih pilota. Najveći broj pilota evakuisan je sa improvizovanog aerodroma u selu Pranjani kod Čačka, avgusta 1944. godine. Hiljade četnika blokiralo je okolne nemačke garnizone, dok su saveznički avioni, iz noći u noć, sletali na seoski aerodrom i odvozili oborene pilote u Italiju...
Ovim događajima posvećena je knjiga Miodraga D. Pešića, publiciste iz Beograda, koji je svojevremeno, kao mladi četnik, učestvovao u "Operaciji vazdušni most".
Ovde prenosimo delove iz Pešićeve knjige, kao i eksklizivna dokumenta i fotografije.

Miodrag D. Pešić

SADRZAJ>
PREDGOVOR .......................................................................................... 11
ZAHVALNOST AUTORA ................................................................ 17
OPERACIJA VAZDUSNI MOST
- Pripreme Amerikanaca za bombardovanje ciljeva u Evropi .... 19
- Lazi o partizanskim snagama ........................................................... 21
- Spasavanje i prihvatanje americkih avijaticara ........................ 24
- Izgradnja aerodroma u selu Pranjani .............................................. 25
- Od Ravne Gore do Jadrana ................................................................... 27
- Prva evakuacija i razocarenje u Engleze ....................................... 27
- Dogadjaji u Bariju .................................................................................. 28
- Saveznici okrecu ledja ........................................................................ 29
- Vazdusni most Bari-Pranjani .......................................................... 30
- Evakuacija americkih pilota iz Koceljeve u Macvi .................. 33
- Evakuacija iz Bosne ............................................................................. 33
- Jedinstveni podvig u okupiranoj Evropi ....................................... 34
- Stanje u Srbiji u jesen 1941. godine ................................................. 35
- Crveni termidor .................................................................................. 36
- Golgota .................................................................................................... 37
- Americki piloti pokrecu akciju za spasavanje
Draze Mihailovica ............................................................................ 40
- Sudbina ucesnika u spasavanju pilota ............................................. 42
- Djeneral Draza Mihailovic u americkim dokumentima ........... 43
- Jugoslovenski orao ............................................................................... 44
- Kampanja u Americi za posteno sudjenje
Drazi Mihailovicu ............................................................................ 48
- Kampanja se siri od istocne do zapadne obale Amerike .......... 50
- Izvestaj Istrazne komisije ............................................................ 53
- Bilo je cetnika i ''cetnika'' .............................................................. 54
- Her Sterker i Djeneral Mihailovic .............................................. 55
- Isfabrikovani dokazi ....................................................................... 56
- Djeneral Draza Mihailovic i posleratna Amerika .................. 58
BRITANSKA SIMULTANKA
- Anatomija izdaje ................................................................................... 61
- Izvrtanje podataka ............................................................................... 62
- Priklanjanje Titu ................................................................................ 63
- Komunisti u odeljenju MI-6 .............................................................. 65
- Ljudi internacionale ......................................................................... 66
- Pad Italije ........................................................................................... 69
- Napad na Visegrad .............................................................................. 70
- Diverzija u dolini Ibra .................................................................... 72
- Ulazak u zavrsnicu ............................................................................. 72
- Cetnicki major i spijunka ................................................................ 74
- Americka obavestajna sluzba OSS u stabu
Draze Mihailovica ............................................................................ 76
- Rusi razoruzavaju cetnike ................................................................ 77
- Taknuto maknuto ................................................................................... 78
SVEDOCANSTVA UCESNIKA
- SKOK U NEPOZNATO> Ricard Felman,
americki avijaticar ............................................................................ 81
- SUMSKI AERODROM> Zvonimir Vuckovic,
komandant korpusa JVUO ................................................................. 110
- BRDSKA AVIJACIJA> Miodrag D. Pesic,
spasilac avijaticara ......................................................................... 126
- U CETNICKOJ BOLNICI> Vilijem Lejn Rodzers,
americki avijaticar .......................................................................... 131
- AVION U KUKURUZNOM POLJU>
Aleksandar Ivanovic, spasilac ..................................................... 134
- PILOT NA DRVETU> Miodrag Tomic, spasilac ...................... 136
- SKOK U BOSNU> Marijan Stolof, americki avijaticar ..... 138
- SKOK U SNEG> Gas Braun, americki avijaticar ...................... 140
- ~TOM MIKS~ U SRBIJI> Majk Mek Kul,
americki avijaticar .......................................................................... 146
- SRPSKA NARODNA MEDICINA>
Alen Fridberg, americki avijaticar ........................................... 150
- SKOK U RUMUNIJU> Robert Nikolas Vlahos,
americki avijaticar .......................................................................... 154
- POSLE SKOKA PESICE DO JADRANSKOG MORA>
Xon P. Devlin, americki avijaticar ............................................ 157
- MISIJA HALJARD> Dzordz Musulin,
americiki obavestajni oficir ..................................................... 160
- POSLEDNJI AMERIKANAC SA DRAZOM> Nik Lalic,
americki obavestajni oficir ...................................................... 165
- POSLEDNJI OBAVESTAJNI ZADATAK> Majkl Rajacic,
americki obavestajni oficir ....................................................... 168
- ZUCA KUKURUZAR> Berislav Stanojlovic,
spasilac avijaticara ......................................................................... 170
- IZNENADNI GOSTI> Dragoslav-Cile Marjanovic,
spasilac pilota .................................................................................. 172
- DVA MESECA SA AMERICKIM AVIJATICARIMA>
Djura Janosevi', spasilac avijaticara ......................................... 173
- NOVCANICA OD JEDNOG DOLARA>
Rade Petrovic-Kent, kom. brigade JVUO ..................................... 185
- IZ ~MUSTANGA~ U CETNIKE> Dzon Nelson,
americki avijaticar .......................................................................... 188
- NA SPECIJALNOM ZADATKU> Vilijem Emet,
americki obavestajni oficir ....................................................... 205
- NEPREDVIDJENA POSETA SRBIJI> Tomas K. Oliver,
americki pilot ................................................................................... 207
- JUGOSLOVENSKI KRALJEVSKI PILOTI U
XV KORPUSU VAZDUHOPLOVNIH SNAGA SAD-a .......... 216
- PODACI O BROJU SPASENIH PILOTA
OD CETNIKA I PARTIZANA ................................................... 217
- EPILOG .............................................................................................. 220
POSLE PEDESET GODINA
- SUSRET POSLE PEDESET GODINA> Miodrag D. Pesic,
spasilac pilota .................................................................................. 231
- POSLE PEDESET GODINA PONOVO
NA RAVNOJ GORI> Ricard Felman, americki avijaticar .... 232
- AMERIKANCI I SRBI NA RAVNOJ GORI>
Ruzica Ranitovic-Jovic .................................................................. 237
BIBLIOGRAFIJA .......................................................................... 244
DOKUMENTA .................................................................................... 245
FOTOGRAFIJE ................................................................................ 297
REGISTAR .......................................................................................... 332
 
Poslednja izmena:
SA PUTOVANjA U SAD
U AMERIKU PO MEDALjU ZASLUGA


Miodrag D. Pešić, autor više knjiga u izdanju \"Pogleda\", koji je kao četnik učestvovao u spašavanju američkih pilota, upravo se vratio iz Nju Orleansa - sa odlikovanjem na grudima. Donosimo njegove utiske sa putovanja

PIŠE: Miodrag D. PEŠIĆ


Putovao sam ponovo u Sjedinjene Američke Države na poziv Udruženja spasenih i izbeglih američkih avijatičara srušenih u toku Drugog svetskog rata u Evropi. Radi se o avijatičarima koji su posle rušenja uz pomoć pokreta otpora izbegli zarobljavanje, i zatim evakuisani u svoje baze vazdušnih snaga SAD-a. Pripadnici Osmih vazdušnih snaga u Englesku, a pripadnici Petnaestih vazdušnih snaga u Južnu Italiju.
U celoj Evropi spaseno je oko 3.000 avijatičara, a od toga broja 1.088 u Jugoslaviji. Danas ih ima živih i aktivnih članova Udruženja oko 300, starost i bolest ih je desetkovala. Na godišnjim proslavama sve ih je manje, ovoga puta bilo ih je jedva stotinu. Oni se sastaju svake godine u drugoj saveznoj državi. Ovoga puta nisam morao da tražim na mapi mesto i državu u koju putujem, kao 2000. godine mesto Kolumbija u državi Misuri, ili 2003. godine mesto Vičita Folz u Teksasu, jer je svaki bolji srednjoškolac čuo za grad Nju Orleans i državu Lujzijanu u kojoj se ovaj grad nalazi.

TREĆA SREĆA
Ovoga puta imao sam poseban razlog da se ponovo otisnem preko Atlantika. Na posebnoj svečanosti biće mi uručena Medalja zasluga za Vazdušne snage SAD u toku Drugog svetskog rata, u prisustvu načelnika Vazdušnih snaga iz Pentagona, generala Dankana Mek Naba (Duncan Mc Nabb). Videću i grad sa posebnim šarmom u delti Misisipija, koji su mu ostavili Francuzi još pre dvesta godina.
Sa vizom za putovanje u Ameriku išlo je mnogo lakše nego 2000. godine, kada sam po nju morao da putujem u Bugarsku i satima da čekam ispred konzulata, kao i 2003. u Beogradu. Zahvaljujući poznanstvu sa vazduhoplovnim atašeom pukovnikom Semjuelom Šultom (Samuel Shult), sve je išlo i lakše i brže. U zakazano vreme sačekao me je ispred ambasade, uveo me je na službeni ulaz, i dok smo malo popričali viza je bila gotova, na tri godine, za neograničeni broj putovanja u Ameriku.
Današnja Savezna američka država Lujzijana (Luisiana, skr. LA), i zemlja u koju putujem, nalazi se oko donjeg toka reke Misisipi i u njenoj delti, na obali Meksikanskog zaliva. Ima površinu od oko 125.000 km2 i oko 4.500.000 stanovnika. Od toga broja oko 75% belaca i oko 25% Afroamerikanaca i Hispanoamerikanaca. Najveći grad i luka je Nju Orleans (New Orleans) sa 500.000 stanovnika. Glavni grad je Baton Ruž (Baton Rouge).
Lujzijana je industrijsko poljoprivredna zemlja. Druga je u SAD posle Teksasa u proizvodnji nafte. Vrlo je razvijena poljoprivreda i preovlađuju krupni posedi. Glavni poljoprivredni proizvodi su: šećerna trska, pamuk, pirinač, duvan i kukuruz. Vrlo je razvijeno stočarstvo i pomorski ribolov, kao i prehrambena industrija.
Bivša francuska kolonija Lujzijanija nalazi se u teritorijalnom sastavu SAD od 1803. godine kada ju je AMERIKA (SAD) kupila od Francuske u doba Napoleona, za 15.000.000 dolara. Od te francuske kolonije veličine oko 2.300.000 km2 nastala je današnja Lujzijana, i države: Arkanzas, Ajova, Misuri, Nebraska, i delovi država Minesote, Oklahome, Kanzasa, Kolorada, Vajominga, Montane i Severne i Južne Dakote. Francuska Lujzijanija prostirala se duž reka Misuri i Misisipi, na najplodnijoj teritoriji Severne Amerike.
Putovao sam opet LUFTHANZOM jer su joj i avioni i posade bez premca. Hrana, stjuarti i strujardese su posebna priča. Svaki čas nas nešto nutkaju. Ovo zvuči kao reklama ali mora neizbežno da se pomene, jer su avioni i posluga kompanije "Junajted erlajnz" u Americi najobičniji međugradski autobusi. Na letovima koji ne traju duže od 2-3 sata ne služe ništa osim kafe ili soka. Čak su i stočiće poskidali, pa čašu sa sokom držim na podu aviona.
Ovoga puta leteo sam preko Minhena i Vašingtona do Nju Orleansa, vratio sam se preko Čikaga i Frankfurta u Beograd. U Frankfurtu me je sačekao avion "Jatervejza", koji na kraćem letu od dva sata poslužuje osim pića i sokova i kafe, i pristojan obrok. "Kod bogatoga na glas a kod siromašnog na čast" - kaže naš narod. Pri izlasku iz aviona kapetan je ugledao na mojim grudima medalju sa natpisom: "United states air force", pa reče: "Kolega, što nam se niste javili ranije?" Ne znam šta mu je to značilo, osim da me posadi pored sebe u pilotskoj kabini........

ceo tekst ovde

http://www.pogledi.rs/id.php3?id=598&kat=14

ORDENJE

268-1.jpg


268-2.jpg
 
1.jpg


Major britanske armije Arčibald Arči Džek. Krajem septembra 1943. iskočio je padobranom kod Čačka. Sa jedinicama pukovnika Zaharija Ostojića učestvovao je u rušenju železničkog mosta kod Višegrada, zbog čega je odlikovan Vojnim krstom. Iste večeri, zajedno sa generalom Mihailovićem i njegovim oficirima, slušao je vesti Radio Londona, prema kojima su grad oslobodili i most srušili partizani. Postiđen, ovaj časni oficir se zaklinje da će celog života govoriti istinu o Srbima. Uz Majkla Liza, bio je jedan od retkih Engleza koji je tako postupio. Umro je 1997. godine u Kingstonu, Engleska. Sahranjen je sa padobranskom beretom sa kojom je sleteo kod Čačka

MAJOR ARČI DžEK (1913-1997)

VERNI SAVEZNIK


Umro je prijatelj Srbije i srpskog naroda, major Arči Džek

Piše: Dušan JOVANOVIĆ

Još jedna sveža humka potresla je Ravnu Goru i srpski narod: iznenadna smrt majora Arčibalda Frederik Meklejn Džeka, u Kingtonu, Engleska.
Rođen je u Buenos Airesu, od roditelja sa Novog Zapada. Svoju mladost proveo je u mestu rođenja, i na Kubi. Posle osnovnog i višeg obrazovanja stupio je u kraljevsku Vojnu akademiju gde je, po završetku, dobio "Mač časti", kao najbolji u svojoj klasi. Godine 1936. Arči Džek je predstavljao Englesku na Hitlerovoj olimpijadi u Berlinu, kao najmlađi član pentalon-tima. Po vojnoj dužnosti, odlazi u akciju u Vaziristan 1937, zatim 1938. na Tibet, a potom na razne dužnosti u Indiju. U Bombaju se oženio gospođicom Pamelom 1943. godine. U Tripoliju, na Srednjem istoku, komandovao je Planinskom ratnom školom. Najzad je sleteo padobranom, krajem septembra 1943, blizu Čačka, da bi se pridružio brigadiru Armstrongu, šefu britanske misije kod đenerala Mihailovića.

VELIČANjE MAJKLA LIZA I ĐENERALA DRAŽE

Dužnost majora Ardži Džeka bila je da sa ravnogorskim korpusima razara pruge, mostove i vojne nemačke i italijanske instalacije. Najveći uspeh postigao je rušenjem mosta u Višegradu i zauzimanjem grada od Nemaca, pod komandom potpukovika Ostojića, za šta je od engleske vlade odlikovan Vojnim krstom.
Iste večeri, oktobra 1943, VVS je, po izveštajima komunističke ćelije u Kairu, vođene od strane engleskog majora Bazila Dejvidsona (posle rata sekretara Komunističke partije u Engleskoj) i Džejmsa Klugmana, objavila da su oslobađanje grada izvršili Titovi partizani!
Major Ardži Džek se, od toga dana, do svoje smrti, zakleo da će govoriti istinu povodom ratnih zbivanja u Srbiji. Čitav njegov život, kao i život Majkla Liza, bio je posvećen pobijanju laži u vezi komunističke propagande, kao i engleske vlade i samog Čerčila, koji su joj se priključili.
Ostaće mi u sećanju pomen Majklu Lizu u Srpskoj pravoslavnoj crkvi "Svetog Save" u Londonu, aprila 1992. Tada je jedan engleski oficir rekao da ovo nije ni mesto ni vreme da se govori šta se dogodilo u Jugoslaviji. Na njegovo mesto stao je Arči Džek i rekao: "Naprotiv. Ovo je i mesto i vreme da se o tome govori!" Nastavio je, veličajući Majkla Liza, đenerala Mihailovića i njegove jedinice.

RASKRINKAVANjE ANTISRPSKIH LAŽI

Njegov intervju dat istoričaru Imperijalnog ratnog muzeja u Londonu, jeste optužba izvesnih komunista i njihovih simpatizera u britanskoj obaveštajnoj službi. Između ostalih, Arči Džek je optužio i Ficroja Meklina koji je svojim "bombaškim raportom" Čerčilu servirao laži, veličajući Titovu armiju kao da ima 100.000 vojnika, dok je šef sovjetske misije procenio da Titove snage broje oko 18.000 ljudi. On je, takođe, oslanjajući se na engleske izvore, pisao o Titovom sporazumu sa Nemcima i akciji koju bi Tito preuzeo u slučaju iskrcavanja savezničkih trupa na Jadranskom moru, kada bi ih napao zajedno sa Nemcima.
Anglikanski sveštenik u svojoj besedi na sahrani majora Džeka, rekao je: "Pokojnik nije mogao shvatiti da je revolucionarni duh u Engleskoj živ među intelektualcima koji su bili bezobzirni u odanosti prema Staljinovom režimu. Uprkos svemu, njegovu veru, nadu i ljubav, čineći samo dobro, niko nije mogao promeniti".
Ardži Džek sahranjen je sa "Mačem časti", odlikovanjima i padobranskom beretkom sa kojom je sleteo u Srbiju, kod Čačka 1943. godine. Neka je slava i hvala srpskom heroju i vernom savezniku!
 
Poslednja izmena:
hehehe, kiseli, opet imas tu potrebu, a?...to u nedostatku argumenata i bilo cega pametnog...

Ti bre od 8 ujutru, pravo iz kreveta skaces ovde zbog ovakvih postova...kazem ja krstarica-leciliste za bracu Hrvate, mada moram priznati nisu svi kao ti...Posto si se malo pogubio, podseticu te koja je tema ''Saveznicke misije u II sv.ratu'' pa se od Titovog pionira ocekuje da pise o misijima pripojenim partizanima...Izgleda si ti rekao sve sto si imao, al nema potrebe da se meni obracas, ko neka strina, posle svakog mog posta...kapiras?

****** nisam ja kriv sto udruzenje spasenih americkih pilota u toku II sv.rata na svoje svecanosti poziva cetnike Draze Mihailovica i urucuje im medalje , a ne hrabre partizane koji su ih SPASAVALI kada prinudno slete na teritoriju bez i jednog okupatorskog vojnika zbog kvara na avionu:hahaha:

evo jedno iznenadjenje za tebe kiseli.... Stvarno jeftina ova odlikovanja:hahaha:

ŽIVAN L. KNEŽEVIĆ

ODLIKOVAN SA DRAŽOM

Manje je poznato da je Trumanovo odlikovanje, istog dana kada posmrtno i Mihailović, primio major Živan L. Knežević. "


PUČISTA

Što se tiče ordena dodeljenog Mihailoviću i Kneževiću, značajno je istaći da ovakav orden SAD strancima dodeljuje izuzetno, samo za ratne zasluge. Poznato je da je pre Mihailovića i Kneževića, dodeljen vojvodi Mišiću. SAD su ovo odlikovanje dodelile vojvodi 9. jula 1918. godine, a posle njegove smrti, predato je Mišićevoj supruzi. Danas se nalazi u zbirci Narodnog muzeja u Beogradu.
Inače, Živan L. Knežević je jedan od organizatora vojnog puča 27. marta 1941. godine.
Zapovednik snaga Atlantskog pakta u Hajdelbergu, predstavljajući svoj štab u kojem je radio pukovnik Knežević, 1978. godine je predstavniku Pentagona, došavši do Kneževića, rekao:
"Evo gospodina koji je dao formulu za rešenje Drugog svetskog rata!"
Začudili su se i Knežević i visoki predstavnik Pentagona, a general je objasnio da je Knežević izvršilac puča 1941. godine u Jugoslaviji: "Puč je imao znatan uticaj na ishod rata, jer je Hitler morao da odloži napad na Rusiju i dočeka zimu pred Moskvom".
O dodeli ordena majoru Živanu Kneževiću, "Borba" je 16. aprila 1948. godine, na drugoj strani, donela članak, pod naslovom koji ne zaslužuje ozbiljan komentar: "Ratni orden SAD na grudima ratnog zločinca".
 
Poslednja izmena:
AUSTRALIJSKI SRBI

NA SAVEZNIČKOJ PARADI


Svake godine, na vojnoj paradi povodom galipoljske bitke, učestvuju i srpski veterani iz pokreta Draže Mihailovića

Piše: Hadži Miladin V. VUJANOVIĆ

Anzak su početna slova od reči Australijsko-Novozelandski armijski korpus, koji je u ranu zoru 25. aprila 1915. godine na Galipolju napao neprijatelje, Turke. U borbi od aprila do avgusta, korpus je desetkovan pretrpevši gubitke u poginulima od 8.500 Australijanaca i 2.000 Novozelanđana, sa trostruko više ranjenih.

GALIPOLjE

Anzak-dan je nacionalni dan Australije. Razume se da Australijanci ne slave izgubljenu bitku, već odaju dužnu poštu izginulim ratnicima, u svim ratovima u kojima su Australijanci učestvovali.
Na taj dan u svim glavnim gradovima Australije održavaju se vojne parade u kojima učestvuju svi rodovi vojske. Iza regularne vojske na maršu učestvuju veterani. Posebno je po azbučnom redu formiran saveznički ešalon u kojem učestvujemo i mi, Srbi. Srpski odred predvodi g. Nikola Ćuk, za vreme rata osnivač i komandant grmečko-petrovačkog četničkog odreda, potom komandant Svilajske četničke brigade u sastavu Dinarske divizije.
TV komentator obično za Srbe kaže:
"Sada nailaze Srbi, predvodi ih g. Nikola Ćuk, Srbi su naši saveznici iz dva svetska rata. Srbi vojnici i četnici su prvi gerilci Evrope, koji su se borili pod komandom đenerala Draže Mihailovića".

U daljem komentaru, ističu se zasluge Srba za savezničku pobedu.
Srpsku zastavu na Anzak paradi prvi je razvio u Australiji g. Rade Dobrivojević, u Adelaidi. Sledili su ga Srbi u Sidneju, zatim u svima glavnim gradovima Australije. Naš odbor u Sidneju u Anzak-kući - domu ratnika, registrovao je Kragujevčanin, bivši kapetan g. Dragoslav J. Marković 1969. godine: od tada učestvujemo na Anzak-paradi. Zbog vremena godina, Dragoslav J. Marković predao je vođstvo zameniku Nikoli Ćuku.
Od celokupne antikomunističke nacionalne delatnosti Srba u Australiji, učešće Srba na Anzak-paradi zadavalo je najviše jada jugo-komunistima. Jugo-ustaški komunistički diplomatski kor morao je sa počasnih tribina da posmatra Srbe na vojnoj paradi. Svi komunistički protesti završavali su po onoj narodnoj "pas laje, vetar nosi".


TRN U OKU KOMUNISTA

Današnjeg sveštenika Draju Pantelića, valjevski opštinski sudija osudio je na 6 godina robije radi učešća na Anzak-paradi. Za komunistički sud Anzak-parada je predstavljala antikomunističku zaveru.
Tako su tada pisale sve jugoslovenske novine.
Ali, hapšenjem i osudom Draje Pantelića, uvredili su Australiju. Sindikat metalskih radnika uzeo je Draju, kao svog člana, u zaštitu. Metalcima su se pridružili i ostali sindikati. Jugoslovenskim privrednim predstavništvima uvedene su sankcije - obustava svakog servisa, zabrana utovara i istovara sa jugoslovenskih brodova, zabrana snabdevanja Jatovih aviona gorivom i zabrana prodaje jugo-proizvoda u Australiji. Jugosloveni su bili primorani da Draju Pantelića puste iz zatvora, i da ga vrate u četnički stroj.
Proterali su ga, to jest, vratili, u Australiju.
U celoj ovoj akciji od pomoći nam je bio, sad već pokojni, sir Kolin Hajns, predsednik udruženja ratnika za državu NSW. Ser Kolin Hajns bio je jedan od retkih prijatelja Srba. U tančine je poznavao ulogu Draže Mihailovića i četnika u proteklom ratu.
Na dan pobede nad fašizmom, 15. avgusta svake godine, kada je kapitulirao Japan, održavaju se, takođe komemoracije. U Sidneju, kraj spomenika Australijskog ratnika, među savezničkim zastavama i vencima, zastupljena je i srpska zastava, a polaže se i srpski venac.


(Broj 205, 23. jul 1997.)
 
de si bre kiseli nema te:D

kiseli jel ti poznata Drazina biografija jos pre II sv.rata...konstatovali smo da je u II sv.ratu tragican junak ili kako Kristof Buson kaze ''Heroj koga su izdali saveznici'', ali da li ti je poznato ko je Draza bio pre toga? cisto reko da malo napravimo paralelu sa tvojim bravarom..:lol:

nije samo Draza izgubio rat, generalno izgubila ga je Srbija i to kao najverniji saveznik...i sam znas da ni Draza, a ni Tito nisu odlucivali o tome, da su se samo oni pitali, nemoj ni da sumnjas ko bi izasao kao pobednik...sve su to igre ''mocnih silnika'', zato bezvezni su ti ovakvi postovi ali posto si strina, moras da odgovoris...ucestvuj na temi kiseli...hehe

Kad smo vec kod poezije, slusaj kiseli...

“Našao sam se u vrtlogu događaja i smetnji. Našao sam se u vrtlogu događaja i smernica.
Našao sam se pred smernicama i težnjama svoje sopstvene vlade. Bio sam okružen svim mogućim obaveštajnim službama, svim obaveštajnim službama sveta. Ostao sam vojnik. Ubeđen sam da sam bio na pravom putu. Sudbina je bila nemilosrdna prema meni kada me je bacila u najteže vihore. Mnogo sam hteo, mnogo započeo, ali vihor, svetski vihor, odneo je mene i moj rad.”

Ovo je ako se ne varam sa izjava sa onog sramnog sudjenja kada je bravar kukavicki osudio Drazu na smrt i likvidirao ga, kao politickog neprijatelja.


PESMA EPISKOPA NIKOLAJA O DRAŽI

DRAŽIN DUH GOVORI

1.- Oj Srbijo nebrojeno groblje,
Srbi braćo zarobljeno roblje,
Evo mene da se vama javim,
Iz ovoga sveta nebeskoga,
U svetlosti Hrista spasitelja,
U sijanju nebeske Srbije.
2.- Živ sam, braćo, življi no ikada,
U društvu sam boljem neg' ikada,
U blizini svetitelja Save,
Koji sija kao sto sunaca;
Kraj mene su i Miloš i Marko,
Starac Bogdan sa devet sinova,
I sva srpska krstonosna vojska,
Sa Kosova polja širokoga,
Što izgibe za krst i slobodu.
3.- Oko mene bezbrojni uskoci,
Što braniše sirotinju raju,
Kroz vekove od turskih zuluma:
Pavle Bekić, strašni vojskovođa,
Dva Jakšića, dva heroja divna,
Hadži Prodan, Koča Kapetane,
Hadži Đera i Hadži Ruvime
I Avakum, dika mučenika;
4.- Karađorđe i njegova vojska,
Sa Mišara i sa Ivankovca,
Knez Aleksa, strašni Birčanine,
Goli Zeka i Zmaj od Noćaja,
Hajduk Veljko i Kursula Jovo,
Hadži Miloš i hrabra Ljubica
I sve srpske izginule vojske,
Na Grahovu, Lazu i Nikšiću,
Na Mišaru i reci Tamišu,
Na Angoli i na Maric' reci.
5.- Svi junaci naši s Kumanova,
S Kumanova i sa Oblakova,
Sa Bitolja i s Kajmakčalana,
I bosansko okovano roblje,
Što mu Arad beše kosturnica,
I svo srpsko nežidarsko roblje,
Što izgibe s glada i pomora.
6. - Još su sa mnom svi moji četnici,
Oficiri, hrabri komandiri,
Što pet leta sa mnom četovaše,
Od tirana Srbiju braniše,
U bitkama il' po tamnicama,
7- Brojevi su ljudski premaleni,
Da izbroje svu nebesku vojsku,
Svu nebesku srbinovu vojsku
I večitu svetlost i krasotu.
8.- Gde je moja duša uzletela,
Kad mi jude telo umrtviše,
Bez opela u zemlju zabiše,
Da se meni za grob ne doznade.
9.- Al' Bog vidi sve skrivene tajne,
Zaludu su zemlje bezbožničke,
Nebesa se njima potsmevaju,
Vreme ide i skoro će doći,
Da Srbija bude slobodija.
10- Ja ću nekom prijatelju svome,
Na snu javit' i moj san objavit,
Da se meni poje liturgija,
Toga sveta kao i onoga;
Sve neprapde ljudske su pred Bogom,
Kao pleva pred vihorom vetra.
11.- Dršte veru, slogu i poštenje,
U tome je Srbinu spasenje;
Ne žalite za nama umrlim,
Mi smo živi gde se ne umire;
Ne žalite za dušam umrlim,
Što u telu kao senke kreću,
Što satani protiv Hrista služe,
Protiv Hrista i svoga naroda,
Što Krst lome i grbaču gnječe.
12- Hrabri budte, mi smo s vama stalno,
I dan i noć Boga proslavljamo.
I svi za vas Bogu se molimo,
Mi smo jači od svih ljudskih vojski,
Mi smo vaši moćni saveznici.
13.- Zemlja Nebu odolet ne može,
Niti iko nebeskoj Srbiji,
Čije čislo premašuje zvezde,
Čijoj sili otpori su smešni,
Jer bez muke pobeđuje bedu,
I pre bitke odnosi pobedu,
SVE PO PRAVDI BOGA PRAVEDNOGA
A U SLAVU HRISTA VASKRSLOGA!

VLADIKA NIKOLAJ VELIMIROVIĆ
 
i sta kaze magazin "time" 1942 godine o nasem drazi
Monday, Dec. 14, 1942
Mihailovich Eclipsed

"They emerged like cats from everywhere, knives between their teeth. Flares did not frighten them. They broke into our right flank. Then the terrible thing happened that froze the blood of all of us. ... Men, women and children flung themselves into the attack."

Thus wrote a German war correspondent. He was not describing Allied Commandos, or even Russian guerrillas. He was talking about Yugoslavia's Partisans, who, he added, "are not wild hordes, but strictly organized units which print their own newspapers in the forests and manufacture their own bombs and munitions."

The emergence of the Partisans last week as the main anti-Axis force in the Balkans opened a new phase in the complicated, triangular Civil War that has alternately smoldered and flamed in Yugoslavia ever since the German invasion nearly two years ago. The Partisans had organized an army and a state; they were operating on a front 100 miles long and had already destroyed one Nazi Panzer column.

Mihailovich the Chetnilc. Misled by previous reports, many a U.S. citizen had come to identify General Draja Mihailovich and his Chetniks with the resistance of the peoples of Europe to Nazi invaders.* By last week it was clear that the Partisans had eclipsed Mihailovich. Axis military communiques referred consistently to the resistance of the Partisans, rarely mentioned Mihailovich. As might be expected, Axis propaganda described the Partisans as cutthroats, Communists and bandits. In London Yugoslav officials connected with the Government in exile used the same epithets.

In November 1941, General Mihailovich's heterogeneous band suffered a serious defeat near Valjevo at the hands of German mechanized columns. The Chetnik Army splintered. Whole units under Mihailovich's former subordinates, Gjayitch and Drenovich, joined the Italians. Others went back to their farms. Mihailovich himself retired to relative inactivity somewhere in Montenegro, avoiding action except for a sharp attack last June against a Partisan army fighting the Italians in southern Montenegro. Montenegrin Partisans charge that in certain instances Mihailovich collaborated with the Italians.
Nagy the Partisan. Those Chetniks who wanted to continue active resistance filtered through the lines and joined a Partisan band under the command of 32-year-old Kosta Nagy. Nagy was not an amateur. As commander of a Croat machine-gun battalion of Republican Spain's International Brigade, Nagy had made a name by holding a position on the Ebro for weeks in spite of persistent attacks by Fascist units far better equipped.

The composite army under Nagy called itself the Partisans of Bosanska Krajina and became the largest and most active of half a dozen Partisan groups who fought steadily and bitterly against the Germans and Italians all through the year.

The Bosanska Krajina Partisans created a tiny state in the wedge-shaped area in Croatia bounded by the towns of Glamoch, Drvar, Petrovach, Kljuch and Donji Vakuf. They prepared systematically for major military operations. They trained their ever-growing armies, not for pinprick sabotage, but for a major campaign to drive the Axis from Yugoslavia.

They prepared politically by adopting democratic methods almost unprecedented in the Balkans. Town councils were elected by ballot. Medical services were instituted under the direction of famous Belgrade Professor Sima Miloshevich. Theaters were opened in the liberated territory, featuring well-known actors and the entire orchestra of the Zagreb National Theater, which had joined the Partisans. The new State had a Foreign Office, though only one foreign diplomat was present: Ivan Lebedyev, onetime counsellor of the Russian legation in Belgrade, who fled to Montenegro last year and is now Moscow's liaison officer with the Partisans.

In the liberated areas Partisan money is circulated, and so strong is the influence of the new State among the Croat peasants that in certain areas east of Ljubjlana Italian occupation authorities cannot buy food with lire, but have to use bons issued by the Partisans. The liberated area has a radio station, audible in Switzerland, whose English-language newscasts come over in a sharp Yankee accent.

Slogan of the new State: "Freedom for All Peoples; Death to Fascism." It advocates the creation of a federation of equal States modeled after Switzerland. The impoverished peasants of Yugoslavia—Serbs, Croats, Slovenes, Macedonians, Montenegrins and Hungarians, Christians and Moslems—have shown an increasing preference for the Partisans. They have deserted Mihailovich, who works for a greater Serbia, the Fascist Ustachi, who want a greater Croatia, and the Serbian collaborationists under the quisling General Milan Neditch.

Civil War. The day General Sir Bernard Law Montgomery's Eighth Army began pounding Marshal Erwin Rommel's Afrika Korps in El Alamein, the Partisans of Bosanska Krajina moved northward down the jagged valleys of the Dinarian Alps to the outskirts of the Zagreb basin in Croatia. From the Valebit Mountains in Dalmatia a second force, called the Partisans of Lika, moved to meet them. From the northeast came a third army of Croat irregulars.

By the time Rommel's lines were shattered, the three Partisan armies had joined forces, under a unified command, and re-christened themselves the "Army of National Liberation." They organized the first continuous front in this irregular war—an arc about 100 miles long running from Slunj to Sitnica—and moved westward, sweeping one village after another from the surprised Germans and the Fascist Ustachi.

By last week, when the German occupation authorities realized what was happening, the new army had wrested a dozen towns and 50 villages from them, had advanced an even 50 miles into the Zagreb basin and created a solid liberated area a little larger than Connecticut.

New Government. Last week in the town of Bihatch, capital of the liberated area, 53 delegates from all over Yugoslavia met and elected as President of the Assembly Ivan Ribar, a Croat Catholic lawyer, member of the Serbo-Croat Democratic Party and son of the first President of the National Constitutional Assembly which met in 1918 to organize the State which became Yugoslavia.

This provisional government represented anti-Axis forces from all over the country and controlled an army estimated to be 200,000 to 300,000 strong. Neither the army nor the government is "Communist" or "bandit," though some of the leaders, particularly in the army, are Communists. The National Liberation movement is mainly peasant in character, and includes many members of the Serbo-Croat Democratic Party and other peasant organizations—Croat, Serb and Slovene.

The first act of the provisional government was to send telegrams to President Roosevelt and Premiers Churchill and Stalin.

*Many a TIME reader nominated General Milhailovich for Man of the Year (TIME, Dec. 7).

*
*

*

* Find this article at:
* http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,774092,00.html
 
“Našao sam se u vrtlogu događaja i smetnji. Našao sam se u vrtlogu događaja i smernica.
Našao sam se pred smernicama i težnjama svoje sopstvene vlade. Bio sam okružen svim mogućim obaveštajnim službama, svim obaveštajnim službama sveta. Ostao sam vojnik. Ubeđen sam da sam bio na pravom putu. Sudbina je bila nemilosrdna prema meni kada me je bacila u najteže vihore. Mnogo sam hteo, mnogo započeo, ali vihor, svetski vihor, odneo je mene i moj rad.”

nije @Koca, to je prepravljeni zvrsni govor; evo ti original, taj pasus...

I was representative of the government in the country. I
received messages though delegates. The government was in a position
to know what was happening in the country. The Western Powers
had their men with me. Hudson came with a message, then Bailey
came with a message, and then there was the report of Voja Luka-
2eviid and the work of McDowell. All this influenced my whole work
and attitude.
I found myself in a whirl of events and intrigues. I found myself
in a whirl of events and strivings. I was confronted with the aims and
tendencies of my own goverment. I was surrounded with all possible^
inteligence services, the British Intelligence Service, the Gestapo and
all the intelligence services of the world.
Destiny was merciless towards me when it threw me into the
most difficult whirlwinds. I wanted much, I began much, but the
whirlwind, the world whirlwind, carried me and my work away.
I beg the Court to judge my statements justly.
 
i posto mi neces verovati , evo ti ga iz magazina "time"

Monday, Jul. 22, 1946
The Gale of the World

Darkness crept into the huge courtroom as the toneless voice (which once sang resonantly in the Serbian mountains) droned on & on. For the first time in six weeks the crowd of a thousand spectators ceased their hissing. They listened intently to Draja Mihailovich's last defense. He spoke with calm and sincerity, as if he knew that history would heed him even though Communist Tito's court would not.

Nothing that Mihailovich could say would wipe out abundant evidence that some of his Chetnik troops collaborated with the Germans. His tale was of how and why they came to do so, the tale of a victim and a failure, but not that of a traitor. He said:

"England & I." "I loathed and hated the Germans, forbade Nazi meetings and strove to rouse and train our youth for the fight I knew must come. . . . When war came and our front broke, I was left with a broken-spirited people and with a legacy of rottenness of two decades. I went into the forest and told the people to hide their weapons. ... At that time only England and I were still in the war. . . .

"I had three meetings with Marshal Tito, to which I went sincerely . . . but unfortunately we spent our time in mutual accusations. . . . Then Captain Hudson arrived from Britain with a message that I was not to transform the struggle into a fight for the Soviet Union. . . .

"My 5,000 men were nothing against five German divisions. I told the London Government but received no instructions. So I went to see the Germans myself. ... I refused to drink wine with them, and there was no agreement. . . . Very soon afterwards they attacked my headquarters and killed many of us. ... Once they passed within a few yards of me, but I was covered with leaves. . . ."

It was pitch dark when Mihailovich laid down his notes and wound up his four hour plea. "I wanted nothing for myself. The French revolution gave the world the rights of man and the Russian revolution also gave us something new, but I did not want to start today where they had started in 1917. I never wanted the old Yugoslavia. ... I was caught in a whirlpool of events. . . . Believing that the world would take the course of the Russian revolution I was caught by the [policy of] the Western democracies. They [the democracies] are for our peoples' good, and so are the Russians.

"I had against me a competitive organization, the Communist Party, which seeks its aims without compromise. . . . I believed I was on the right road. . . .

But fate was merciless to me when it threw me into this maelstrom."

Then Mihailovich spoke his epitaph: "I wanted much, I started much, but the gale of the world carried away me and my work. . . ."

Five days later the court sentenced (but did not silence) Draja Mihailovich: "To be shot by a firing squad."



* Find this article at:
* http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,888231,00.html
 
e bre kiseli, toliko se pomuci da bi samo ''dokazao'' da nedostaje jedna recenica:hahaha:

je l to ovaj time...hehehhe

%D0%A2Mihailovic.jpg


zar nisi ti pobornik toga da se ne citiraju novinski clanci:hahaha:

i objasni mi logiku da za nesto sto je Draza izgovorio na srpskom jeziku, u Srbiji, kao izvor koristis strane novine na engleskom...Je l Draza prevodio njih ili oni Drazu?

i pusti se Time-a, ta ti tema nikako ne ide na ruku...Dok sam ga ja citirao poznato je kakvi su tvoji odgovori bili...i sto je najbitnije drzi se teme, pa nije cela tema o saveznicima o Drazi i cetnicima, mora da ima nesto i o partizanima...hehehehhe....pogotovo ovim hrvatskim, hrabrim spasiocima avijaticara sa neispravnim propelerima...:hahaha:
 
Poslednja izmena:
Da, steta sto se o tome toliko prica:lol:...beskrajni izlivi zahvalnosti, kako spasenih pilota, tako i njihovih porodica, potomaka...ceo zivot posvecen borbi za istinu, knjige, film u pripremi...



inace valjalo bi navesti izvore onoga sto se iznese...

cisto da podsetimo:

backcoverkh5.jpg


The GREATEST escape during World War II...naravno ako uzmemo u obzir sta predstavlja ''SPASAVANJE''


Operacija Vazdušni most je najveća akcija spašavanja savezničkih snaga iza neprijateljskih linija u Drugom svetskom ratu izvedena je u Srbiji

U američkim vojnim krugovima ova spasilačka misija poznata je kao: Operation Halyard. Operacija Vazdušni most smatra se za jednu od najuspešnijih spasilačkih misija iza neprijateljski linija u istoriji ratova.

e sad malo obratite paznju na tekst crvene boje i skapirate kako ono sto iznosite nema veze sa ovom pricom...



LETTER OF GENERAL EAKER

On 13 July 1944 Lt General Ira Eaker of the Mediterranean Allied Air Forces sent a letter to General Wilson, Supreme Allied Commander, Mediterranean Theater.

Request approval for the following plans:

Make up a unit of twelve to twenty officers and men, to include a Flight Surgeon and medical personnel, to expedite the assembly and passage to the Balkans, principally Yugoslavia, of Strategic Air Force crews now in Balkan territory. It is estimated that at least 1100 crewmen of the Strategic Air Force have parachuted from disabled aircraft and are now in the Balkan areas. The great majoriy of these men are believed to be in Yugoslavia. Reports indicate that many of them are in need of medical assistance. I am convinced it will greatly facilitate the earlier return of these crewmen if a specially selected American unit is given the responsibility of collecting these individuals, giving them medical attention, and expediting their assembly and return.

It is clearly understood that the activities of this American unit will be non-diplomatic and non-military. It will will be devoted entirely to rescue purposes; its activities will be coordinated with the Balkan Air Force. I have discussed the subject with the Balkan Air Force commander, with General Devers and Mr. Murphy, all of whom agree with me that the project is feasible and necessary.

Before the Air Forces had established themselves in Italy, there had been little chance of recovering aircrews missing in action, even though many were known to have survived the loss of their planes. Though a few men escaped or evaded, most were imprisioned in closely guarded camps deep in enemy territory. But after the air forces settled in Italy and began concentrated attacks on the Balkans, partisans in Northern Italy and Yugoslavia began to assist downed aircrews, and a sizeable number of flyers trickled back to base.

But by late spring of 1944, the situation had reached emergency proportions. Until then, the Escape and Evasion sub-sections in Twelfth and Fifteenth Air Forces had handled the rescue of American airmen, using techniques developed earlier by the British. The Escape and Evasion staffs concentrated primarily on briefing crews and providing escape intelligence such as the following:

ESCAPE INTELLIGENCE: ESCAPE BULLETIN NO.29

23.April 1944

RECENT INFORMATION ON YUGOSLAVIA

1. GENERAL: The most important fact about Yugoslavia to bear in mind is the change that has taken place in the relative positions and importance of Partisans and Serbian Chetniks. From every point of view, including that of assistance in evasion and escape, Marshal TITO and his Partisans (or National Army of Liberation) are now the chief helpers in Yugoslavia, while, Mihailovic and the Chetniks have become altogether secondary and minor.

2. PARTISANS AND CHETNIKS: The National Army of Liberation does not, as is generally supposed, consist of scattered guerilla bands living in the mountains and woods, and carrying out haphazard raids on the enemy’s communications, but is in fact a well organlzed force, which completely controls large areas of Yugoslavia and has, almost unaided, forced the Germans to withdraw into the main towns and confine their activities to keeping open the roads to the towns which they occupy. The latest infomlation gives the number of Partisan divisions as 26 and the total number of troops as 250,000.

In this connection, it is well to remember that TITO's strategy involves a readiness to abandon any area at any time rather than risk his valuable troops in a last man-last round defense of it. Many parts of the country have been captured, evacuated, and recaptured two or three times in the past two years by the Partisans. This is particularly important in relation to evasion tactics.

The Serbian Chetniks number about l5.000 men, and are confined chiefly to the forest and hills of Serbia. At best, they remain in a static condition, at worst some of them collaborate with the Germans against the Partisans.

As a result of all of this, there are many more Allied Military Missions with the Partisans than with the Chetniks. In most cases, no doubt, Chetniks would be willing to help American or British soldiers, but there would always be the risk of running into those Chetniks who were cooperating with the Germans………
 
AIR FORCE BIBLIOGRAPHY

101-121. After October 1944, the records combine ACRU totals with totals from other sources so exact numbers rescued by ACRU cannot be given. According to 622.01-l, a grand total of about 2350 AAF CREWMEN came back from Yugoslavia.

Fifteenth Air Force, History, 4v. Volume II gives some background information on Yugoslavia in an interview with B/G C. F. Born, 2 June 1944 Volume III contains same reports on Yugoslavia, including "Memoranda on Partisan Activities (Yugoslavia)." Nov 1943-Apr 1944.

Partisan Resistance in Yugoslavia. A special report on TITO'S group AND THE general situation, including relations with Mihailovich and the Chetniks (Loyalists/ Royalists). Notes that the Partisans were puzzled bv American and British support of Mihailovich in return for almost nothing; recommends support of Tito's Partisans instead. 3 Mar 1944.

Construction at Island of Vis. Documents the construction of an airfield; includes maps. Mar-May 1944.

Bombing of Belgrade, Yugoslavia. Prepared in 1950, this document refutes a charge of mass bombing of civilians in Belgrade at Tito's request. Apr 1944.

Air Sea Rescue, 2v. Volume I contains information on equipment. Apr 1944-May 1945.

MTO Air Operations May 42: Special Operations - Air. This document actually covers a period from I942 to 1945. It contains considerable information on Allied missions and the evacuation of partisan. May 1942.

15th AS "Collection of Operations,Plans, Directives, etc. 2v. Contains a three page "Plan for the operation of ACRU," dated 31 Jul 1944. Feb 1943- Apr 1945.

Troop Carrier Operations, 1944. [HQ 12AF]. Balkan operations'included. One mission in support of escape parties and Allied Missions in Yugoslavia during initial period (thru 14 Feb). Mostly leaflet drops, supplies, etc, Some information, (pp 27ff, on landings in partisan-held Yugoslavia in which personnel were evacuated including Allied aircrewmen. Some photos of these operations. 1944.

HQ 15AF: Miscellaneous Intelligence Reports. Besides scattered information on the Partisans, it contains messages like: ''Have 26 American airrmen for evacuation. Landing ground will be serviceable tomorrow afternoon. Can you pick them up. Request reply." (RAF Araxos to 15th, Attn Col Kraigher). Sep 1943-0ct 1944.

Escape, Evasion, Repatriation [15th AF] Important source. lncludes a partially revelant history: "Narrative History of Escape, Evasion, Repatriation." Also contains assorted escape intelligence, including much on Yugoslavia--like how to get the Partisans to take you to the nearest Allied Mission--and some escape statements: Sep 1943-Jun 1945.

The History of the l5th AF. Vol I contains a section "The Recovery of Aircrews,"--a good short overview, but no details Nov 1943-May 1945.

Evaders: 15th Air Force. Contains escape intelligence-some on Yugoslavia and on our subject. Includes a transcript of the "Escape and Target Conference" (1 Aug 44); some repprts; "An Evader's Diary"; and the interesting, if only partially relevant, story of some nurses who evaded in Albania. Dec 1943-May 1944

Narrative Mission Reports. Contains some information on aircrew contacts with Partisans and American and British Missions in Yugoslavia, though not a great deal. Feb-May 1945.

Special Operations: AAF Aid to European Resistance Movements. Contains an informative section, "Evacuation of Allied Aircrews,"(pp 129ff) 1943-45.

The History of the Mediterranean Allied Air Forces, 3v. Vol 1A contains "Air Crew Recovery,” an important narrative full of good information (pp. 319-340). 1943-45.

Escape Briefs. Contains information on contracts between aircrews and Partisans--like target information provided by a pilot (not named) assisted by the Partisans (whether airevaced is not said). 1943-45.

15th AF: Escape, Evasion , Repatriation. Contains accounts of men picked up by Chetniks and Tito's partisans and later evacuated. Jan-Aug 1944

Donovan, W.I.: Letter To General Arnold. On aid to resistance groups in France and Balkans. Donovan wants more air support. 25 Feb 1944.

Allied Aid to Partisans in Yugoslavia. Contains some good information on airfields, tonnage, plans, etc. Mav 1944



15th AF: Escape,Evasion, Repatriation. Contains short personal narratives, including many from Yugoslavia. Many were aided by partisans and Brits, then airevaced (C-47s). Important source. Aug-Sep 1944.

15th AF: Escape, Evasion, Repatriation. Personal Details of Returned PWs. Short personal'narratives with lots of details, hand written on forms. Oct-Nov 1944.

15th AF: Escape, Evasion, Repatriation. Mostly statements, reports. They contain considerable information on airevac from Yugoslavia. Aug 1944-Apr 1945.

History of Special Operations (Air) in the Mediterranean theatre. Contains considerable material on Yugoslavia and Partisans . Mar 1948
 

Back
Top