Savest

Na razvoj celokupne psihe choveka sve utiche,chak i neke banalne sitnice.Mene je formiralo drushtvo,matorci,gomila sestra i braca,genetika...I zakljuchila sam da je sad nemam nikakvu korist od drushtva....itd.jer sam u sushtini sama!Sama sam se rodila i sama chu umreti ....
 
Odgovor je jako jednostavan, psihologija ga koristi barem 80 godina. Savest pre svega formiraju mama i tata a posle njih, nešto uticaja ima i okolina. Pre završetka adolescencije ona skoro i da ne postoji, zbog toga se klincima sve (ili dosta stvari) toleriše. Na početku odraslog doba, učenje roditelja formira nešto što je Frojd nazvao 'Super Ego', a to bi otprilike bila savest. Stavovi roditelja sa kojima nastojimo da poistovetimo. Nesklad izmedju tih stavova i naših želja (npr. bludne misli u strogim verskim porodicama) dovodi do griže savesti, osećaja da se radi nešto loše...
 
ima ih više..nisu samo psihološke već i socijalne determinante, takva je na primer sposobnost socijalizacije u ranom detinjstvu, ..jedna od psiholoških je, u ranom detinjstvu usvajanje vaspitnih, u stvari vredonosnih obrazaca kroz imitaciju roditelja, majke posebno, od strane deteta...pošto je već podignuta tema od pre 4 godine, a imamo sad psihologiju, prebacićemo je gore...
 
...superego :)

...da bi bolje shvatili odnos ida, ega i superega zamislite da sedite za volanom neke mocne masine, id je motor koji pokrece tu masinu, ego je vozac a superego je onaj dosadni suvozac koji stalno zvoca "pazi drvo, krivina, smanj brzinu...." ... i tako... nije lako :)
 
Poslednja izmena:
Ako podjemo od cinjenice da je savest formirana od super ega a ovaj je opet u direktnoj vezi sa roditeljskim autoritetom, onda ispada da ljudi koji su imali veci strah od roditeljskog autoriteta imaju "uticajniju" (ne znam adekvatniji izraz) savest od onih koji su imali manji strah. Mozemo li onda zakljuciti da su previse savesni ljudi u osnovi oni koji su svoj strah od roditeljskog autoriteta zamenili svojom izrazenom savescu, to jest, da je previse izrazena savesnost u stvari nesvesna samoobmana, kao posledica straha od roditeljskog autoriteta jos iz detinjstva?
 
...superego :)

...da bi bolje shvatili odnos ida, ega i superega zamislite da sedite za volanom neke mocne masine, id je motor koji pokrece tu masinu, ego je vozac a superego je onaj dosadni suvozac koji stalno zvoca "pazi drvo, krivina, smanj brzinu...." ... i tako... nije lako :)

e da..i u super-egu se nalazi deo savesti koji je odgovoran za stvaranje osećaja krivice....

Ako to prebacimo na pojmove iz TA, možemo je nazvati (savest) kritički roditelj. To su sve one poruke koje smo u detinjstvu dobijali od roditelja, usvojene, po pravilu, od dominantnog roditelja, a koje su imale za cilj da koriguju naše ponašanje, tj, ponašanje slobodnog deteta i da od njega nastane adaptirano dete.
 
Veoma znacajan "mehanizam" koji upravlja ljudskim ponasanjem-zivotinje ga nemaju! Od kuda coveku savest? Sta je osnova za formiranje i skolovanje dobre-lose savesti i ko odredjuje osnovu? Kakva je tvoja savest i na osnovu cega si formirao/la zakljucak?

U korenu reci savest je rec svest.I nije slucajno.
Osnova se dobija u porodici.Kljucno.Postoji i uticaj okoline,ali je on po mom misljenju,daleko manji nego sto mu se pridaje vaznost.Postoje i izuzeci koji su uspeli sami sebe da "okrenu" u drugom pravcu od onog koji im je dat u detinjstvu i porodici,ali je to retkost.Za tako nesto je potrebna ogromna snaga uma.
Moja savest?Nikad nisam razmisljala da li je "dobra" ili "losa".Trudim se da bude pre svega svesna.Dakle u skladu sa onim sto sam ja.Sto je moje bice.Na svest ne uticu mehanizmi nagrade i kazne.Ne ponasam se po principu,ako ovo uradim bicu kaznjena ili nagradjena.Vec po principu,svesnom odlukom stojim iza ovog svog delovanja ili misljenja.Ponekad se ,naravno,i pogresi,ali zato postoji rec izvini.Da ne ispadne da je svest hladna i suvo racionalna.Postoji nesto sto se zovu i emocije i one ucestvuju u procesu donosenja odluka.
Savest je kompleksn pojam izgradjen iz racia i emocija.
 
U korenu reci savest je rec svest.I nije slucajno.
Osnova se dobija u porodici.Kljucno.Postoji i uticaj okoline,ali je on po mom misljenju,daleko manji nego sto mu se pridaje vaznost.Postoje i izuzeci koji su uspeli sami sebe da "okrenu" u drugom pravcu od onog koji im je dat u detinjstvu i porodici,ali je to retkost.Za tako nesto je potrebna ogromna snaga uma.
Moja savest?Nikad nisam razmisljala da li je "dobra" ili "losa".Trudim se da bude pre svega svesna.Dakle u skladu sa onim sto sam ja.Sto je moje bice.Na svest ne uticu mehanizmi nagrade i kazne.Ne ponasam se po principu,ako ovo uradim bicu kaznjena ili nagradjena.Vec po principu,svesnom odlukom stojim iza ovog svog delovanja ili misljenja.Ponekad se ,naravno,i pogresi,ali zato postoji rec izvini.Da ne ispadne da je svest hladna i suvo racionalna.Postoji nesto sto se zovu i emocije i one ucestvuju u procesu donosenja odluka.
Savest je kompleksn pojam izgradjen iz racia i emocija.

Nisam razumela :confused:. Savest je ono što je po default-u dobro, što kontroliše neprihvatljive impulse iz nesvesnog .....


Znachi savest se smatra nesto nauceno iz okoline? Mislite da na savest nema uticaja neka individualna osobina? Savest je samo lekcija vaspitanja?

Pre bih to nazvala usvojenim pravilima šta je dobro, a šta zlo, dozvoljeno - nedozvoljeno ...
 
Nisam razumela :confused:. Savest je ono što je po default-u dobro, što kontroliše neprihvatljive impulse iz nesvesnog .....



QUOTE]

Po default-u...to i jeste problem.Razmisljanje nije nesto sto je po default-u.Kad se pocne sa default-om gubi se svest,savest,ljudskost.Nije poenta da li je nesto dobro ili ne,vec da li je ispravno.Ako je ispravno,onda je i dobro.A sta je dobro? To nam moze reci samo nasa svest.Tako ja funkcionisem.
Knjige iz psihologije su knjige iz psihologije.Autoriteti su tu da ih saslusamo i donesemo svoj sud.Svoje misljenje.Kad o tome razmislimo.Ne po default-u ziveti.Zar je nesvesno lose?Koji su to neprihvatljivi impulsi iz nesvesnog?
Price o tome kako bi sin ubio oca da bi spavao sa majkom?
Donesite svoj sud o tome :P
Ljudska psiha je mnogo kompleksnija od onog sto moze da se procita u knjigama i nisu autoriteti uvek u pravu.Napokon i oni imaju nesvesno ;)
Moje misljenje,da ne kazem sud :P
 
...savest nas stiti, kontrolise i brine o nama i drugim ljudima, to su pravila ponasanja kojima su nas davno naucili roditelji, kao traka koja pocinje automatski da se emituje cim se za to ukaze prilika.... vecina od nas ne mora da razmislja sta da uradi kad naidje na izgubljeno dete koje place...nas super ego sadrzi moralne principe, vrednosne sudove i ideje o zivotu uopste...ne samo da odrazava vrednosne sudove kojima su nas ucili roditelji nego one koji su zajednicki celom drustvu ili koje smo sami stvorili iz licnog iskustva.... ljubaznost, tolerantnost, uspeh, postenje su primeri pozitivnih vrednosti kojima nas uce a nasilje, brutalnost, pakost su za vecinu ljudi negativne vrednosti
 
...savest nas stiti, kontrolise i brine o nama i drugim ljudima, to su pravila ponasanja kojima su nas davno naucili roditelji, kao traka koja pocinje automatski da se emituje cim se za to ukaze prilika.... vecina od nas ne mora da razmislja sta da uradi kad naidje na izgubljeno dete koje place...nas super ego sadrzi moralne principe, vrednosne sudove i ideje o zivotu uopste...ne samo da odrazava vrednosne sudove kojima su nas ucili roditelji nego one koji su zajednicki celom drustvu ili koje smo sami stvorili iz licnog iskustva.... ljubaznost, tolerantnost, uspeh, postenje su primeri pozitivnih vrednosti kojima nas uce a nasilje, brutalnost, pakost su za vecinu ljudi negativne vrednosti

Dobro je i vise nego korisno procitati ove osnovne stvari. Ja sticem utisak da ljudi, sto su stariji, manje pridaju znacaja ovim nacelima ponasanja i da se savest danasnjeg coveka svela samo i iskljucivo na brigu o sebi (u vecini slucajeva). Kako sacuvati savest u borbi za opstanak? Da li je moguce izbeci situacije kada moramo da biramo izmedju savesti i opstanka? (Primer: prodavac na pijaci ima pokvarenu robu ali mora da je proda da bi opstao. Sta reci o njegovoj savesti?)
 
QUOTE]

Po default-u...to i jeste problem.Razmisljanje nije nesto sto je po default-u.Kad se pocne sa default-om gubi se svest,savest,ljudskost.Nije poenta da li je nesto dobro ili ne,vec da li je ispravno.Ako je ispravno,onda je i dobro.A sta je dobro? To nam moze reci samo nasa svest.Tako ja funkcionisem.
Knjige iz psihologije su knjige iz psihologije.Autoriteti su tu da ih saslusamo i donesemo svoj sud.Svoje misljenje.Kad o tome razmislimo.Ne po default-u ziveti.Zar je nesvesno lose?Koji su to neprihvatljivi impulsi iz nesvesnog?
Price o tome kako bi sin ubio oca da bi spavao sa majkom?
Donesite svoj sud o tome :P
Ljudska psiha je mnogo kompleksnija od onog sto moze da se procita u knjigama i nisu autoriteti uvek u pravu.Napokon i oni imaju nesvesno ;)
Moje misljenje,da ne kazem sud :P[/QUOTE]

Da sebe prvo pojasnim. Savest podrazumeva dobro ili ispravno, kako god.

Nisam rekla da je razmišljanje nešto što je po default-u. Da li je ovo bila svesna zamena teza?
Iz gore navedenog ne vidim da funkcionišeš po pitanju savesti drugačije od onog što su autoriteti definisali kao savest :)
 
Dobro je i vise nego korisno procitati ove osnovne stvari. Ja sticem utisak da ljudi, sto su stariji, manje pridaju znacaja ovim nacelima ponasanja i da se savest danasnjeg coveka svela samo i iskljucivo na brigu o sebi (u vecini slucajeva). Kako sacuvati savest u borbi za opstanak? Da li je moguce izbeci situacije kada moramo da biramo izmedju savesti i opstanka? (Primer: prodavac na pijaci ima pokvarenu robu ali mora da je proda da bi opstao. Sta reci o njegovoj savesti?)

.... najvaznije vrednosne sudove dobijamo od roditelja.... kasnije mozemo da razvijamo te sudove, nastavnici, knjige, novi ljudi mogu nam ponuditi vrednosne sudove za koje ranije nismo znali i ako nam se dopadnu mozemo ih usvojiti... ipak u praksi je vrlo tesko, ako ne i nemoguce nadoknaditi ono sto je izostalo izmedju 3-ce i 6-te godine zivota.... vecina roditelja voli svoju decu i prenosi im pozitivne vrednosne sudove svojim primerom... naravno kada to nije slucaj, kada se deca zanemaruju ili cak zlostavljaju to ostavlja duboke oziljke u njihovoj psihi ...primer za to su psihopate
 
...savest nas stiti, kontrolise i brine o nama i drugim ljudima, to su pravila ponasanja kojima su nas davno naucili roditelji, kao traka koja pocinje automatski da se emituje cim se za to ukaze prilika.... vecina od nas ne mora da razmislja sta da uradi kad naidje na izgubljeno dete koje place...nas super ego sadrzi moralne principe, vrednosne sudove i ideje o zivotu uopste...ne samo da odrazava vrednosne sudove kojima su nas ucili roditelji nego one koji su zajednicki celom drustvu ili koje smo sami stvorili iz licnog iskustva.... ljubaznost, tolerantnost, uspeh, postenje su primeri pozitivnih vrednosti kojima nas uce a nasilje, brutalnost, pakost su za vecinu ljudi negativne vrednosti

Da u idealnom,al zivot je malo zivlji :P
Svi znaju sta je pakost,pa je opet upraznjavaju...:think:
Superego trokiro?

Ako neko ne mora da razmislja sta da radi kad naidje na izgubljeno dete koje place,taj ili laze(najcesce) ili je retko,retko plemenita osoba....savest sa tim nema veze.A ako ima onda je ta osoba ono sto se zove "uzoran gradjanin",sto nije nesto sto cu da omalovazavam,ali je daleko od savesti zasnovanoj na svesnosti.Dobar ili najveci broj ljudi tako funkcionise.Savesni gradjani....zvuci omalovazavajuce,ali ne.Ukoliko ne moze da se koristi vlastita svest,onda je i ovo nesto sto ce odrzati red u ljudskom drustvu.

QUOTE]

Po default-u...to i jeste problem.Razmisljanje nije nesto sto je po default-u.Kad se pocne sa default-om gubi se svest,savest,ljudskost.Nije poenta da li je nesto dobro ili ne,vec da li je ispravno.Ako je ispravno,onda je i dobro.A sta je dobro? To nam moze reci samo nasa svest.Tako ja funkcionisem.
Knjige iz psihologije su knjige iz psihologije.Autoriteti su tu da ih saslusamo i donesemo svoj sud.Svoje misljenje.Kad o tome razmislimo.Ne po default-u ziveti.Zar je nesvesno lose?Koji su to neprihvatljivi impulsi iz nesvesnog?
Price o tome kako bi sin ubio oca da bi spavao sa majkom?
Donesite svoj sud o tome :P
Ljudska psiha je mnogo kompleksnija od onog sto moze da se procita u knjigama i nisu autoriteti uvek u pravu.Napokon i oni imaju nesvesno ;)
Moje misljenje,da ne kazem sud :P

Da sebe prvo pojasnim. Savest podrazumeva dobro ili ispravno, kako god.

Nisam rekla da je razmišljanje nešto što je po default-u. Da li je ovo bila svesna zamena teza?
Iz gore navedenog ne vidim da funkcionišeš po pitanju savesti drugačije od onog što su autoriteti definisali kao savest :)[/QUOTE]

Ne,nije zamena teza.Savest(zasnovana na svesti) ne postoji bez razmisljanja.Jer postoje momenti kada cu uraditi nesto,sto nije u skladu sa obrascima dobrog i nece mi prijati ni malo,mozda ce cak biti u suprotnosti sa mojom savescu(zasnovanom na superegu),ali cu uraditi,jer znam da je ispravno.A znam,jer sam dobrooooo razmislila :P
 
QUOTE]

...Nije poenta da li je nesto dobro ili ne,vec da li je ispravno.Ako je ispravno,onda je i dobro.A sta je dobro? To nam moze reci samo nasa svest.Tako ja funkcionisem.
.......[/QUOTE]

Uvek ce se doci do ove tacke: Sa jedne strane imamo ono sa cim ce se vecina sloziti da je opsteprihvatljivo ponasanje a sa druge strane, u praksi, svako se ponasa onako kako njemu odgovara i rukovodi se samo svojim licnim sudom o svojim postupcima (da ne bude zabune, ja to ne osudjujem vec samo dajem komentar neceg sto je ocigledno i primenjivo, po mom misljenju, na ogromnu vecinu ljudi). I kao "resenje" te razlike izmedju misljenja i delanja javlja se verbalna (pisana) razmena stavova i gde ce na kraju "pobediti" stav sposobnijeg da ubedi vecinu u svoje argumente. Naravno, imacemo i odredjen broj ljudi koji se ostati dosledan svom misljenju ali je to po pravilu uvek manjina. A ako naidjemo na sagovornika koje ce imati za cilj ne da "pobedi" vec da stvarno konstruktivno ucestvuje u raspravi sa zeljom da dodje do zajednickog zakljucka sa suprotnom stranom onda se ta razmena misljenja podize na nivo koji zahteva mnogo znanja i sposobnosti i postaje nezanimljiv za vecinu. I to je, mislim, razlog zasto tuzni patak (neka mi ne zameri sto ga pominjem ovde) uvek ima "materijala" za postovanje dajuci tako svoj doprinos pokusaju pravilnog definisanja odnosa po raznim temama. Sve u svemu, ipak smo svi mi ovde samo da bi se manifestovali, zar ne? (Moram pomenuti i da ne mislim da je to sad nesto lose).
 

Back
Top