Savest kao usađeni program

frojd je konzumirao narkotike koji se veoma razlikuju od psihodelika,de ne lupam sad o tome,ali postoji velika razlika izmedju toga kako i na sta deluju.vrata percepcije je zanimljiva knjiga ali sam cuo da je dosta kritikovana.mnogi preteraju u opisivanju takvih iskustava jer ego postane deo jednog veceg identiteta,sto u neku ruku i nije tako lose..jer upravo i smanjuje efekat savesti.

Problem kod psihodelika je taj što dolazi do izmene svesti (uostalm to se desi i kad se čovek napije - pa i takvi ljudi gube savest ) pa čovek gubi svaku kontrolu i mogućnost realnog prosuđivanja. Teško je iz toga zaključiti da ego postaje deo većeg identiteta (drugačije rečeno subjekta) već se radi da dolazi do destrukcije ega , zapravo njegove degradacije i preuzimanje kontrole od strane kompleksa koji pripadaju osnovnoj ljudskoj strukturi (a koji su slični kod svih ljudi) . Prosto nije dokazana vantelesna, izvanpsihička transcendentna volja iako ju je sam Jung pretpostavio a pre njega to definisali kao . . . Nauka to odbacije zbog nedovoljno dokaza.


Evo linka za skidanje "Vrata percepcije" : http://uploaded.to/file/9i243b
 
Poslednja izmena:
Ima jedna emisija u kojoj Derren Brown pokazuje kako ''pritiskom na dugme'' jednu dobroćudnu osobu možeš naterati da se oseća loše jer je navodno ( naravno, nameštaljka je u pitanju ) uvredila nekog. I nakon toga ako ponavljaš neke signale koji su pušteni u tom momentu ( Kao Pavlovljev refleks ) osoba će se opet osećati loše. Ima na jutjubu koga zanima.
Savest je, izgleda, usađeni program kao i bilo koji drugi. Kao kada osobu koja je temperamenta i lako zapaljiva opsuješ i znaš da će da skoči na tebe.
Neko će pomisliti da je savest dobar program koji nas sprečava da činim zlo drugim ljudima, ali je ipak - program. Što znači da sputava slobodnu volju.
Mislite li da je moguće deprogramirati sebe a ne postati ''loša osoba''? Da li se SVEST može razdvojiti od savesti. Ako imaš svest ne treba ti moral i savest...etika je onda ( valjda ) proizvod tvog duhovnog stanja. To bi onda značilo da niko ne može da te izmanipuliše ( poput Crkve ) kao gorespomenutog momka.
Imate li neki predlog kako da radimo na sopstvenom deprogramiranju? Čuo sam za treninge poput Kliringa i Intenziva prosvetljenja...

p.s. pobočna tema - može li neko ukratko da objasni kako je savest nastala kroz razvoj ljudske vrste...ako imate ta stručna znanja?

Nemam ta strucna znanja :lol:
ALi mogu da kazem da su dobar deo nase savesti formirali nasi roditelji i vaspitaci..dakle kad ti kao malom detetu govore "ne" i "da"..
I posle kad odrastes tvoja savest je delom glas tvoje keve/caleta koji ti kazu nemoj to raditi - to je lose, ili da, ovo je dobro
 
Ne znam da li postoji, moj uzor je Ken Wilber koji je veoma cenjen psiholog a on se bavi time kao i gomila drugih ljudi koji imaju diplomu iz psihologije ( iako ja nemam ).

Moram te razočarati ali u naučnoj psihologiji (za razliku od pseudo-psihologije), Ken Wilber ne predstavlja nikakav autoritet (on čak nije ni psiholog već biohemičar). No to nije toliko bitno . Bitno je to što psihologija kao nauka nastaje onda kada metodologija saznanja iz spekulativnog filozofiranja izrasta u naučnu disciplinu sa empirijskom metodologijom verifikovanja. Sama psihologija se ne odriče spekulativnog dela ali to nije dovoljno. Inače pre nastanka psihologije mnogi filozofi , umetnici , religiozni mistici su se bavili fenomenima psihičkih procesa. Ken Wilbertove hipoteze su spekulativne i kao takve su mnogo bliže filozofiji i religiji nego nauci.
Ovim ne negiram interesantnost njegovih teza ali zanimljivost u nauci nikada nije bila glavni kriterij naučnosti. Sam Ken Wilber kritikuje nauku jer je kako on kaže ograničena na senzomotorna čula a koje on smatra najnižom oblašću svesti , no šta da mu radimo ako bi nauka u svoj hram primila svakog filozofa i mistika koji poseduje isključivo spekulativne "dokaze" onda bi se ona (nauka) pretvorila u jednu papazjaniju.
 
Poslednja izmena:
Moram te razočarati ali u naučnoj psihologiji (za razliku od pseudo-psihologije), Ken Wilber ne predstavlja nikakav autoritet (on čak nije ni psiholog već biohemičar). No to nije toliko bitno . Bitno je to što psihologija kao nauka nastaje onda kada metodologija saznanja iz spekulativnog filozofiranja izrasta u naučnu disciplinu sa empirijskom metodologijom verifikovanja. Sama psihologija se ne odriče spekulativnog dela ali to nije dovoljno. Inače pre nastanka psihologije mnogi filozofi , umetnici , religiozni mistici su se bavili fenomenima psihičkih procesa. Ken Wilbertove hipoteze su spekulativne i kao takve su mnogo bliže filozofiji i religiji nego nauci.
Ovim ne negiram interesantnost njegovih teza ali zanimljivost u nauci nikada nije bila glavni kriterij naučnosti. Sam Ken Wilber kritikuje nauku jer je kako on kaže ograničena na senzomotorna čula a koje on smatra najnižom oblašću svesti , no šta da mu radimo ako bi nauka u svoj hram primila svakog filozofa i mistika koji poseduje isključivo spekulativne "dokaze" onda bi se ona (nauka) pretvorila u jednu papazjaniju.
izvini, ali o čemu ti govoriš.
tema nije ni ken wilber, ni naučna psihologija i njezini predstavnici, nego "savest kao usađeni program".
ako o temi imaš nešto da kažeš - reci, ali nemoj odvlačiti temu na nebitne formulacije da li se radi o psihologiji ili mističnoj religioznosti.
 
izvini, ali o čemu ti govoriš.
tema nije ni ken wilber, ni naučna psihologija i njezini predstavnici, nego "savest kao usađeni program".
ako o temi imaš nešto da kažeš - reci, ali nemoj odvlačiti temu na nebitne formulacije da li se radi o psihologiji ili mističnoj religioznosti.

Pa nije ti niko kriv što nisi u stanju da pratiš raspravu.
Ovde je bilo reči kako postoje ljudi čija se svest ne vezuje za vlastiti ego već je deo većeg identiteta (subjekta) pa nije ni potrebno da ti isti imaju savest. Pri svemu ovom se poziva na radove Ken Wilbera. Nisam se ja pozvao na njega a držim da je veoma bitno ograničiti raspravu na psihologiju kao nauku (što je pleonazam - svesni pleonazam) jer je ovo forum psihologije a ne filozofije , religije ili forum natprirodnih pojava i misterija.
 
Poslednja izmena:
Pa nije ti niko kriv što nisi u stanju da pratiš raspravu.
Ovde je bilo reči kako postoje ljudi čija se svest ne vezuje za vlastiti ego već je deo većeg identiteta (subjekta) pa nije ni potrebno da ti isti imaju savest.
kao prvo trebaš da odvojiš svest od ega jer je svest IZNAD ega.
ego je povezan sa vanjskim utiscima dok je svest nešto što se događa u nama.
izvor svesti je u totalnoj suprotnosti sa izvorom ega.
da bi bilio šta razumeo potrebno je ova dva pojma (vanjsko i unutrašnje) razdvojiti.
Pri svemu ovom se poziva na radove Ken Wilbera. Nisam se ja pozvao na njega a držim da je veoma bitno ograničiti raspravu na psihologiju kao nauku (što je pleonazam - svesni pleonazam) jer je ovo forum psihologije a ne filozofije , religije ili forum natprirodnih pojava i misterija.
vidiš, ja držim da je totalno nebitno raspravu o "savesti kao usađenom programu" svesti na "pleonizam" da li se radi o temi psihologije, filozofije ili religije.
 
kao prvo trebaš da odvojiš svest od ega jer je svest IZNAD ega.
ego je povezan sa vanjskim utiscima dok je svest nešto što se događa u nama.
izvor svesti je u totalnoj suprotnosti sa izvorom ega.
da bi bilio šta razumeo potrebno je ova dva pojma (vanjsko i unutrašnje) razdvojiti.

Da analiziramo malo ove beslovesnosti ;
Prvo svest je višeznačan pojam . U sociologiji se ovaj termin koristi u značenju društvene svesti , zatim imamo u smislu stanja : stanje izmenjene svesti , besvesnosti . Imamo ga u još nekoliko značenja koja ovde nisu bitna. Nas u ovom kontekstu najviše interesuje pojedinačna svest - kao vlastiti doživljaj. Evo kako Vidanović definiše svest u ovom smislu;

Свест је у најопштијем значењу: свеукупност властитих психичких доживљаја (осети, опажаји, сећања, мишљење, представе, асоцијације, осећања, потребе и сл.) које смо у стању непосредно да опазимо интроспекцијом и релативно јасно опишемо или на други начин изразимо

Veoma lepa definicija , no nije nam odgovorio na pitanje šta čini svest - izvor svesti.
Na ovo pitanje nam daje odgovor sam Jung - pa evo ga ;

"Ego tvori, kako stvari stoje , centar polja svesti ; i utoliko u sebi sadrži empirijsku ličnost , ego je subjekt svih ličnih dela . . . Odnos psihičkog sadržaja i ega čini kriterijum njegove svesti , jer nikakav sadržaj ne može biti svestan ukoliko se ne predstavi subjektu . Ego je subjekt kome se predstavljaju psihički sadržaji. Vezanost s egom je neophodan uslov da bi bilo šta bilo svesno." ( Karl Gustav Jung, Aion , Atos 1996 ).

U ovom odlomku Jung je definisao i ego i svest . Ego je glavni subjekt ličnih dela a prema ovome svesni sadržaji nastaju tako što se nesvesni sadržaji predstavljaju egu . Drugim rečima ego je nosilac i izvor svesnosti jer vezanost psihičkog sadžaja sa egom određuje da li je nešto svesno ili ne a kao što je već napisano sadržaj koji nije vezan i ne dođe u kontakt sa egom ne može biti svestan. Nekako slično je i Frojd definisao ego . U njegovom modelu strukture ličnosti ego predstavlja onaj deo koji deluje u skladu sa principom realnosti pomirujući dve suprostavljene težnje - težnje zadovoljstva i pritiska normi (prirodnih , društvenih). To znači da je i prema Frojdu ego glavni donosilac odluka , a šta je to drugo nego glavni subjekt ličnih dela - baš onako kako ga Jung definiše. Inače treba odvojiti psihu od svesti jer psiha je mnogo šira i u sebi sadrži i one komplekse koji su nesvesni - u datom momentu izvan domašaja ega.


vidiš, ja držim da je totalno nebitno raspravu o "savesti kao usađenom programu" svesti na "pleonizam" da li se radi o temi psihologije, filozofije ili religije.

Kada sam napisao pleonazam (svesni pleonazam) to se odnosilo na sintagmu "psihologiju kao nauku" jer sam izraz psihologija je kovanica dve reči ; psiho - duša (prvobitno dah) i logos - nauka (prvobitno - reč kao um ). Znači bukvalno prevedeno nauka o duši. Taj pleonazam je bio nameran (svestan) da bih pojačao zahtev da ipak nauka (psihologija) bude ta koja je osnovni kriterij pisanja na ovom forumu a da filozofska , pesnička, mistična i religiozna naklapanja treba da budu sporedna (bar na ovom forumu).
 
Poslednja izmena:
Evo jedan citat Oshoa koji može da ukaže na šta mislim kad kažem svest:
"When you have emptied all the content — thoughts, desires, memories, projections, hopes — when all is gone, for the first time you find yourself, because you are nothing but that pure space, that virgin space within you.
Unburdened by anything, that contentless consciousness, that´s what you are! Seeing it, realizing it, one is free. One is freedom, one is joy, one is bliss."
Osho
 
Pazi @Trumane , mnogi mislioci , mistici, pesnici (umetnici) , filozofi itd., pod svešću su poimali sve i svašta , najčešće su je identifikovali sa različitim vlastitim (subjektivnim) doživljajima , osećanjima, procesima , stanjima , religioznim konceptima itd. U društvenim naukama ovaj termin uglavnom poprima kolektivnu konotaciju sa različitim značenjima pa otuda koriste termine ; nacionalna ili radnička svest , svest kapitaliste, religiozna svest, svest primitivnog čoveka . Na primer, poznata je rečenica kako je " svest primitivaca (urođenika ) drugačija od svesti savremenog čoveka " gde se pod svešću može podrazumevati svetonazor ili sistem uverenja , znanje , religiozno verovanje , tradicija itd. U psihijatriji ovaj pojam se tretira kroz njegovu funkciju pa se kaže kako je svest " najviša, integrativna psihička fukcija kojom se obezbeđuje funkcionisanje ostalih psihičkih funkcija " Čak i u psiholgiji različiti autori daju različite odgovore u zavisnosti koji aspekt svesti posmatraju i sa čime ga upoređuju (kibernetičke definicije - centralni procesor , definicije o obrađivanju podataka, neurofiziološki aspekt, poređenje sa muzikom , poimanje kao stanje budnosti za razliku od sna ili poremećenog stanja svesti - koma , izmenjenih stanja svesti ) .
Međutim kada je reč o svesti individuie , njegovoj biti i osnovnom opisu , u psihologiji preovlađuje shvatanje (kroz različite definicije) o svesti kao nepostrednom uvidu u vlastite psihičke doživljaje i spoljašnje događaje . Gejlova enciklopedija psihologije definiše svest kao " svesnost o vanjskim stimulansima i unutrašnjoj mentalnoj aktivnosti " . Zimbardo (1992): "Svest je stanje uvida u vlastite unutrašnje doživljaje i spoljašnju okolinu."
Evo jedna Searleova zanimljiva definicija (1992) "Pod pojmom svest podrazumevam ona subjektivna stanja osjećaja i uvida koja započinju kada se neko probudi te koja se nastavljaju kroz dan sve dok ne ode spavati, ili dok ne padne u komu, ili dok ne umre, ili dok na bilo koji drugi način postane nesvestan" onda nastavlja o uzroku svesti pa kaže "Procesi mozga uzrokuju procese svesti! Procesi mozga uzrokuju svijest, ali tako nastala svest nije neka druga stvarnost niti drugi entitet. Ona je samo funkcija celog sistema ali na višem nivou."
U ovom prvom delu vidimo da svest definiše kao subjektivno stanje osećaja uvida identifikujući ga sa budnošću (ovim zaobilazi nesvesne procese koji se istovremeno odvijaju). U drugom delu zapaža kvalitativan prelaz interakcije materije (procesi mozga) u psihičku funkciju .
Da završim sa Myersom (1998) "Danas većina psihologa pod pojmom svest podrazumijeva uvid u sebe i u okolinu."
 
Poslednja izmena:
za mene ide ovako:

savest imam kad su ljudi u pitanju i ako sam zgresio spram nekoga jedem se iznutra dok se ne razbolim kad shvatim da sam pogresio
ako je stoka u pitanju onda isplivava iz mene nepojmljivo zlo koje je na neki nacin funkcionalno jer obicno take vrlo brzo preobratim u ljudova

pa taki posle samo :flert:
 
Interesantna tema! Pokušaću, u nekoliko nastavaka, da iznesem neka svoja razmišljanja.

Čovjek je živo biće koje ima sposobnost da voljno upravlja svojim resursima kako bi ostvarivao svoju egzistenciju. Sastoji se iz fizičkog tijela (Harware) i programa (Software). Fizičko tijelo je sastavljno od velikog bjoja samostalnih jedinica (ćelija) koje zajednički funkcionišu u sistemu čovjekovog bića. Tijelo se sastoji od većeg broja pojedinačno usko specijalizovanih cjelina (organi i sistemi). Koji su sve organi i sistemi, manje-više se zna, pa onjima neću govoriti.
Jedino ću govoriti o upravljačkom organu (mozak, čiji je nastavak porodužena moždina). Treba napomenuti da zaseban upravljači organ ima i svaka ćelija pojedinačno. O programima će biti kasnije riječi s napomenom da su programi inkorporirani u fizičko tijelo (ćelije i organe).
 
Interesantna tema! Pokušaću, u nekoliko nastavaka, da iznesem neka svoja razmišljanja.

Čovjek je živo biće koje ima sposobnost da voljno upravlja svojim resursima kako bi ostvarivao svoju egzistenciju. Sastoji se iz fizičkog tijela (Harware) i programa (Software). Fizičko tijelo je sastavljno od velikog bjoja samostalnih jedinica (ćelija) koje zajednički funkcionišu u sistemu čovjekovog bića. Tijelo se sastoji od većeg broja pojedinačno usko specijalizovanih cjelina (organi i sistemi). Koji su sve organi i sistemi, manje-više se zna, pa onjima neću govoriti.
Jedino ću govoriti o upravljačkom organu (mozak, čiji je nastavak porodužena moždina). Treba napomenuti da zaseban upravljači organ ima i svaka ćelija pojedinačno. O programima će biti kasnije riječi s napomenom da su programi inkorporirani u fizičko tijelo (ćelije i organe).
pre nego što startuješ, razmisli da li je ovo boldovano istina...da li je mozak zaista upravljački organ kod čoveka?
 
Da dodam nešto u prilog teme...savest je često izvor konflikta sa drugim grupacijama. Recimo, savest ti kaže da treba da braniš svoj narod koji se nalazi na teritoriji neke druge države i onda braneći ga napraviš svašta...Savest ti kaže da ti je neko neprijatelj i da ga moraš uništiti...a od svesti ni traga.
 

Back
Top