Čitao sam Kroulijev "Dnevnik" i nije ostavio na mene neki posebno jak utisak. Da sam to čitao u tinejdžerskim godinama možda bih nešto kao razmišljao o tome, a ovako...
Potpuno si u pravu! Zato ja i jesam govorio o onom in infantilizmu u Kroulijevim tekstovima. Pa, bas zato sto si procitao nesto od njegovih knjiga u tim godinama, nisu te fascinirale, jer prosto, vec imas neke formirane stavove i poglede na svijet, te te ne moze svako zavesti po svojoj volji. Heraklit je jos davno rekao da covjek moze postati starac jos i u tridesetoj, a neko moze podjetinjiti, ja bih dodao, i prije tridesete. Bilo da se radi o pojedincu ili masama. Sasvim je sveisto. Ludilo je ludilo. I Krouli 'kupuje' i mase i pojedince tim podilazenjem, on dobro zna sve cake i zezalice kojima moze njima manipulisati. Krouli je radio po onoj devizi narodnjackih pevaljki: ' To je hit, narodu se to svidja, to narod voli...' I Krouli je pisao sve sto bi fasciniralo nekog bubuljicavog klinca, ili klinku sa ubrzanim radom hormona, do prolupalog akademca koji je, eto, nasao da postoji neka magija i tajna u svijetu iza nas. Krouli jeste okultista i ezoterik, ali ESTRADNI okultista i ezoterik, i nista vise od toga. Cini mi se da djeca imaju vise ponosa u sebi, onda, kad pisu svoje dnevnike i pjesme za spomenare, jer sve to spakuju u jednu svesku ili fasciklu, i sakriju od odraslih, jer, imaju obzira, ili mjere, da to opet nije za svacije usi i oci. Ali, zato, Krouli iskopao je sve zive spiske, od poda do tavana, koje je mogao naci i objavio na desetine svezaka. I ide tako Krouli, od drevnog Egipta do Atlantide. Sheta se Krouli misticnim predjelima ljudskih dusa i umova. Daje komentare na Tao Te Djin, jer, Boze moj, Lao Ce nije bio dovoljno jasan, da stario Lao Ce je uvijek bio malo, sto bi se reklo, 'na svoju ruku', pa mu nije bio potreban niko drugi do li Alister Krouli da ga pravilno protumaci. Sve sto nije jasno, na prvu loptu, je mutno. Uzmete li rijeci Isusove iz Novog Zavjeta, vidjecete da tu nema niceg suvisnog. Isus prica jezikom jasnim, razgovjetnim i slikovitim, i dostupnim i razumljivim svakome. Cak te su rijeci primljive i u svakodnevnom zivotu. A Krouli, nije donio nikakvo Otkrovenje, kako neki pricaju, Nikakvu Novu Istinu. I nije zbog toga tjeran i 'satanizaovan' ( ovo i njemu samom moze zvucati odvec pohvalno), jer sve istine, od kada je svijeta i vijeka, govorene su i kazivane sasvim jasno i jednostavno. Bez mnogo mutljavine i petljavine na intelektualnoj ravni. A gosn Krouli stigao je da za svog zivota poveze nepovezivo, da nacini put od astrologije, drevne 'misticke' knjizevnosti pa sve do tajni, ( pazite, gospodo, diplomirani arheolozi, koliko vas ima u zemlji Serbiji, gdje ce te dalje kopati!), boga ti tvoga, Atlantide! Dug je to put! Sto bi kazao Stulic, 'Dug je put do vjecnosti/ a mi ga prelazimo sutke i miru...' Ali, daleko od toga, da je Krouli o bilo cemu cutao i bio miran. Takvi su Egomanijaci. Oni prosto ne mogu sjedjeti mirno, kao taoisticki besmtrnici, i promatrati Tao kako sam, bez ikakve sile i prisile zivi. Zato se Krouli bacio u veliku setnju. od Mlijecnog puta do Atlantide. Na kraju, ne bi me cudilo, da je, ovaj 'intelektualac' napisao i knjigu KNJIGA DREVNIH PRORICANJA-NUMEROLOGIJA, I NACINI PRORICANJA SUBINE PREKO GOVEDJE I JARECE JETRE, sa sve fotkom njegovog lica sa cudackim, hipnotickim pogledom ( jer, to je Krouli, pobogu, kako bi te drugacije gledao!), na poledjini iste. Priznajem, gosn Krouli se prilicno nashetao za svog zivota. Putovanje od Kumove slame pa sve do rusevina Atlantide i to sve zbog nas. Molim, ako je to uradio samo zbog nas, zanemarujuci sebe, onda mu veliko hvala...Samo je cudim, kako vec jednom, ako je vec pomislio da moze komunicirati, nesmetano, sa 'visim sferama', nije pomislio da je mozda bas on! reinkarnacija cuvenog Empedokla, i da se, stoga, nije popeo na vrh kakvog vulkana, uz pomoc Belzebubovu, i skocio u njegovo grotlo, u sred aktiviranja istog, da bi nama, smrtnicima, pokazao da je bas on!, eto- Bog! Izgleda da se nije imalo vremena....A 'vrijeme je majstorsko resheto', i cisti i prociscava sve. Neke rijeke nadju svoj put. A mnogo rijeka tece. I ova kroulijevska rijeka, prilicno je mutna. Ako je budemo uporedili sa onom Heraklitovom, mozemo zapaziti da u nju nema ko nije po nekoliko puta ulazio. I naravno, rijeka se zamutila, nije jasna, zaudara, i sporo se krece. Kakva rijeka takav joj je i tok.Poput one iz predjela Hada. Druge rijeke su cak pitkije, brze, jasnije, samo ih treba traziti. Za to samo treba volja. U ovoj prvoj, covjek se samo moze isprljati. A bas mislim da nam dusa nije data da bi je prljali i prljili svakavim ezoterickom estradijom. Sad, izbor je na svakom. I bas, sloboda izbora i mogucnosti nas cine ljudima. Ako se ne varam...Na kraju balade, drugovi forumashi, ostajte mi dobri, ma koliko to tesko i mrsko u ovim vremenima, vam, bilo.
P.S. Ako ste vec gladni i zedni stvari koje ce vam pricati o pravoj prirodi svijeta, i necevam podilaziti kao neukoj i povodljivoj djeci, uzmite citati nesto od naseg Dimitrija Mitrinovica, ili njemackih mistika, tipa, Jakoba Bemea ili Majstera Ekharta. Dobro je uzeti i nesto od Rusa Rozanova ili Florenskog. Mada, nije za zaobici ni onaj Svedjanin Emanuel Svedenborg, za koga se zanimao, jos, prije svih, cuveni njemacki filozof Emanuel Kant. Pozdravljam vas.
