Sarajevo - zbirna tema

Број пописаних становника Сарајева, по мом мишљењу је:

  • изненађујуће велики

  • нешто већи од очекиваног

  • у границама очекивања

  • нешто мањи од очекиваног

  • изненађујуће мали


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Stvari zbog kojih treba ostati:

Svoj na svome.
Tu ti je porodica i prijatelji.
Jedino tu nisi fukara, cak i kad nemas para.
Izvanredna priroda (planine, jezera, more, rijeke)
Blizu skijalista, blizu more.
Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada.
Hladnoca zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, sa rubovima izlizanim od djonova koji se vec vise od stoljeca njima pentraju.
Somun sa curokotom iz pekare na Kovacima.
Lopte koje se valjaju u plitkim virovima Miljacke.
Pica kod Mahira.
Golubovi na Sebilju.
Miris sira, kajmaka i mesa na pijaci.
Jesenje lisce do zglobova na Vilsonovom setalistu.
Svjetla koja nocu trepere u brdima oko Sarajeva.
Zvuk ispuhane lopte koju djeca sutaju po prasini u parkovima Sarajeva.
Izrezbarene topovske cahure u Kujundziluku.
Reumaticne ruke penzionera na ledima dok gledaju partije saha sa dzinovskim figurama ispred ekonomskog fakulteta
Zelenilo terena na stadionioma Zelje i Sarajeva.
Kratki trzaj glavom u stranu koji prati odgovor: "Pa evo…", na pitanje: "Sta ima?".
Cevapi.
Kiseljak koji izlapi za manje od petnaest minuta.
Tvrdoca kamena koji dotaknes kad se nagnes da popijes gutljaj vode na Gazi Husrev- begovoj cesmi.
Huk Sarajeva koji se cuje na Hridu ili Trebevicu - svi zvuci grada stopljeni u jedno.
Tisina koja prati padanje prvog snijega.
Duge sjenke drveca u Velikom parku u septembarsko poslijepodne.
Kipovi ispred Narodne banke, vjeciti cuvari Ceke, koji drze svjetla iznad svojih glava.
Ritam hoda penzionera na Ferhadiji koji se poklapa sa ritmom medusobnog razgovora - sintaksa koraka.
Sjecanje na 84'.
Dres dupljak sa imenom Dzeko na ledima djecaka.
Titova slika u zlatari na Carsiji.
Miris behara u proljece.
Cekanje na stepenicama kod katedrale.
Miris aleje vrela Bosne.
Setanje uz Mojmilo dok za Igmanom zalazi sunce.
Petarde pred Bajram, Bozic i Novu godinu i ljudi koji skacu i proklinju na svaku puknutu.
Cetiri godisnja doba u jednom danu.
Stojcevac navece.
Fudbalska reprezentacija.
Navijanje u gradu nakon sportske pobjede.
Ljudi koji vrate osmijeh kad im das jedan.
Autor je @centurion iz bh-šerpi.Spisak je nastao preuredjivanjem nekih tekstova Aleksandra Hemona.
 
to nisu gluposti ali deca mesanog braka to nikad nece moci da shvate


Hm... imam dosta prijatelja koji su iz mijesanog braka i nemaju nikakvih nedoumica oko takvih stvari, jednostavnu se nazivaju, Sarajlijama, Bosancima i to im je veoma jasno...
a njihovo religijsko opredjeljenje nema nikakve veze sa tim vec pomenutim pojmovima.
Necemo o tome ovdje, rekoh da su glupe te rasprave i stojim iza toga sto sam rekla !
Nema svrhe raspravljati se !
 
U Sarajevu nisam bila nikada, a oduvek sam to zelela.
I pored toga znam da je to (i posle svega) najlepsi grad na teritorijai bivse SFRJ.
I znam da su Bosanci (znaci Bosanci) najbolji ljudi na svetu.
Ni jedan pojam osim tog pojma "Bosanci" ni ne pomisljam da generalizujem jer znam koliki je to besmisao. Ali u ovom slucaju je to neizbezno.
Pozdrav iz BG Sarajevu i Sarajlijama, i doci cu kad-tad.
Jer znam da ce Sarajevo ispuniti sva moja ocekivanja.
 
U Sarajevu nisam bila nikada, a oduvek sam to zelela.
I pored toga znam da je to (i posle svega) najlepsi grad na teritorijai bivse SFRJ.
I znam da su Bosanci (znaci Bosanci) najbolji ljudi na svetu.
Ni jedan pojam osim tog pojma "Bosanci" ni ne pomisljam da generalizujem jer znam koliki je to besmisao. Ali u ovom slucaju je to neizbezno.
Pozdrav iz BG Sarajevu i Sarajlijama, i doci cu kad-tad.
Jer znam da ce Sarajevo ispuniti sva moja ocekivanja.

Awww, koja čast mi je da citiram ovaj komentar...
Hvala od :heart: na tako lijepom mišljenju !
I dobrodošla u Sarajevo, kadgod !:)
 
Stvari zbog kojih treba ostati:

Svoj na svome.
Tu ti je porodica i prijatelji.
Jedino tu nisi fukara, cak i kad nemas para.
Izvanredna priroda (planine, jezera, more, rijeke)
Blizu skijalista, blizu more.
Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada.
Hladnoca zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, sa rubovima izlizanim od djonova koji se vec vise od stoljeca njima pentraju.
Somun sa curokotom iz pekare na Kovacima.
Lopte koje se valjaju u plitkim virovima Miljacke.
Pica kod Mahira.
Golubovi na Sebilju.
Miris sira, kajmaka i mesa na pijaci.
Jesenje lisce do zglobova na Vilsonovom setalistu.
Svjetla koja nocu trepere u brdima oko Sarajeva.
Zvuk ispuhane lopte koju djeca sutaju po prasini u parkovima Sarajeva.
Izrezbarene topovske cahure u Kujundziluku.
Reumaticne ruke penzionera na ledima dok gledaju partije saha sa dzinovskim figurama ispred ekonomskog fakulteta
Zelenilo terena na stadionioma Zelje i Sarajeva.
Kratki trzaj glavom u stranu koji prati odgovor: "Pa evo…", na pitanje: "Sta ima?".
Cevapi.
Kiseljak koji izlapi za manje od petnaest minuta.
Tvrdoca kamena koji dotaknes kad se nagnes da popijes gutljaj vode na Gazi Husrev- begovoj cesmi.
Huk Sarajeva koji se cuje na Hridu ili Trebevicu - svi zvuci grada stopljeni u jedno.
Tisina koja prati padanje prvog snijega.
Duge sjenke drveca u Velikom parku u septembarsko poslijepodne.
Kipovi ispred Narodne banke, vjeciti cuvari Ceke, koji drze svjetla iznad svojih glava.
Ritam hoda penzionera na Ferhadiji koji se poklapa sa ritmom medusobnog razgovora - sintaksa koraka.
Sjecanje na 84'.
Dres dupljak sa imenom Dzeko na ledima djecaka.
Titova slika u zlatari na Carsiji.
Miris behara u proljece.
Cekanje na stepenicama kod katedrale.
Miris aleje vrela Bosne.
Setanje uz Mojmilo dok za Igmanom zalazi sunce.
Petarde pred Bajram, Bozic i Novu godinu i ljudi koji skacu i proklinju na svaku puknutu.
Cetiri godisnja doba u jednom danu.
Stojcevac navece.
Fudbalska reprezentacija.
Navijanje u gradu nakon sportske pobjede.
Ljudi koji vrate osmijeh kad im das jedan.


Ovaj spisak je trebalo dopuniti:

smrada miljacke
bas carsijskog papanluka
srednjeazijskog kompleksa na alipasinu
ciganluka po svim semaforima
dzamijskog zavijanja
zelenih trotoara
 
Ovaj spisak je trebalo dopuniti:

smrada miljacke
bas carsijskog papanluka
srednjeazijskog kompleksa na alipasinu
ciganluka po svim semaforima
dzamijskog zavijanja
zelenih trotoara

Svaki dan gledam sa prozora svoga stana kako stotine tebi sličnih iz istočnog sarajeva ulaze u trolejbuse i kreću put Sarajeva da zarade i da prežive...Popodne isti se vraćaju trolejbusima i autobusima u svoj brlog.....Kako god da je Sarajevo većina vas iz "istočnog sarajeva,istočne ilidže,istočnog novog sarajeva" svoj opstanak da ne preselite na onaj svijet od gladi odrađujete u Sarajevu...Kada bi neko stavio rampu i rekao da nema više ulaska u Sarajevo vi bi bili prvi koji bi tu rampu uklonili...
 
А мени жао што нисам кресно једну малу плаву, што је излазила сваку ноћ у КУК.
Јебо вас рат. Чекај само да цигару запалим. Ево!
Какво Сарајево, какви бакрачи. Баш ме брига за Рајвоса. Заболе ме.
Боли ме уво и за Џемала Биједића, и за кино Кумровец, и за Адамс...и штаме брига што ми је Катица била учитељица и Бурић Анто разредни у ЕТШ у Бућа Потоку. И, ако има кога тамо, нека ме обрише из Матичне књиге рођених у Општни Ново Сарајево. Па нисам ја џаба двадесет година све заборављао!
А све сам заборавио, Богу хвала.
Заборавио сам и окретаљку двојке испред солитера, и кафану ''Козара'' где ми је стари цуго скоро сваки дан, а после и ја кад ми је дошо вакат. И сластичарна ''Соларис'', и за њу ме заболе. Све сам заборавио. Заборавио сам да нисам ни знао да је мој друг Харе, који ме излеватио за паре на екскурзији у Пули, у ствари муслиман, да ми је разредни Хрват, да сам ја Србенда. Све вас тамо треба запалити, и мене заједно с вама.
Жао ми само једне мале плаве, што је излазила сваку ноћ у КУК.
А шта имам и да памтим!? ЦДА, Бамбус, Слогу, ББ, Пошту...Чеку!? Нема више никог ко би ме чеко на ЧЕКИ. ****** вас Чека, и Принципов мост, и стопе Гаврилове (број ципела 37!). Заболе ме шта сте урадили с њима.
Шта ме брига да л' се још увек клижу степенице на Скендерији кад падне снег и да л' још ико памти ''ФИС'' о којем ми је стари причао. Ја га не памтим. И кафана ''Ловац'' у Титовој да л' још постоји, и за то ме заболе. Тамо где сам са старим ишо на пиће, он на влахов, ја на сок од боровнице. Ма све сам заборавио.
Не памтим више ни Васе-штрасе, ни галете на киоску код Економије, ни књижару ''Свјетлост'', ни Тржницу преко пута, ништа. Ни Прву гимназију, ни Обалу, ни концерте Миладојке на Обали, ни таксисте испред Позоришта.
Башчаршијо, ја са тебе воде нисам пио!
Не сећам се више ни ''Југотона'', ни прве плоче купљене у животу – Дорси. Ни првог бицикла Унисовог, плавог. Све сам заборавио. Педала му нешто није ваљала па смо морали да га рекламирамо, а ја црко док није дошо нови; чеко га месец дана!
Сарајево, ***** ти...
И сад треба да ми буде нечега жао!?
Ничега ми није жао. Ако тамо неког има, нека оде на Филозофски и нека каже библиотекарки да уци-буци никад неће вратити књиге, и то:''Теоријска мисао о књижевности'' и ''Увод у општу лингвистику'' Милке Ивић. Немам их више ни ја, дадох их студентима да спремају дипломски, нису ми вратили. Реците тамо и да ме обришу са списка дипломираних јер нисам ни знао да ми је Црногорску књижевност предавала муслиманка, феноменална жена због које сам ''Горски вијенац'' напамет научио; а и какав би Србин био без тога.
Све то тамо треба забетонират.
Жао ми само једне мале плаве, што је излазила сваку ноћ у КУК...
Све сам ја овде...наново: и жена, и два клинца што су кадра стићи и утећи и на страшном месту постојати, и на визитку ''накачио'' и мр, гррр, др, проф...нама више места, све. И сад треба да ме кури болац за Сарајево? Аха, аха! Сиктер, бре!
Шта ме брига и за мере висине на зиду иза кухињских врата у стану, на петнестом – јака ствар. И на потпису на масној фарби на вратима лифта. Све сам ја то двадесет година брижљиво заборављао.
Жао ми само једне мале плаве, што је излазила сваку ноћ у КУК...
Што ли ја све ово пишем.
Поздравите ми Сарајево од пре двадесет година. Оно које сам заборавио.
Жао ми само једне мале плаве, што је излазила сваку ноћ у КУК...
 
А мени жао што нисам кресно једну малу плаву, што је излазила сваку ноћ у КУК.
Јебо вас рат. Чекај само да цигару запалим. Ево!
Какво Сарајево, какви бакрачи. Баш ме брига за Рајвоса. Заболе ме.
Боли ме уво и за Џемала Биједића, и за кино Кумровец, и за Адамс...и штаме брига што ми је Катица била учитељица и Бурић Анто разредни у ЕТШ у Бућа Потоку. И, ако има кога тамо, нека ме обрише из Матичне књиге рођених у Општни Ново Сарајево. Па нисам ја џаба двадесет година све заборављао!
А све сам заборавио, Богу хвала.
Заборавио сам и окретаљку двојке испред солитера, и кафану ''Козара'' где ми је стари цуго скоро сваки дан, а после и ја кад ми је дошо вакат. И сластичарна ''Соларис'', и за њу ме заболе. Све сам заборавио. Заборавио сам да нисам ни знао да је мој друг Харе, који ме излеватио за паре на екскурзији у Пули, у ствари муслиман, да ми је разредни Хрват, да сам ја Србенда. Све вас тамо треба запалити, и мене заједно с вама.
Жао ми само једне мале плаве, што је излазила сваку ноћ у КУК.
А шта имам и да памтим!? ЦДА, Бамбус, Слогу, ББ, Пошту...Чеку!? Нема више никог ко би ме чеко на ЧЕКИ. ****** вас Чека, и Принципов мост, и стопе Гаврилове (број ципела 37!). Заболе ме шта сте урадили с њима.
Шта ме брига да л' се још увек клижу степенице на Скендерији кад падне снег и да л' још ико памти ''ФИС'' о којем ми је стари причао. Ја га не памтим. И кафана ''Ловац'' у Титовој да л' још постоји, и за то ме заболе. Тамо где сам са старим ишо на пиће, он на влахов, ја на сок од боровнице. Ма све сам заборавио.
Не памтим више ни Васе-штрасе, ни галете на киоску код Економије, ни књижару ''Свјетлост'', ни Тржницу преко пута, ништа. Ни Прву гимназију, ни Обалу, ни концерте Миладојке на Обали, ни таксисте испред Позоришта.
Башчаршијо, ја са тебе воде нисам пио!
Не сећам се више ни ''Југотона'', ни прве плоче купљене у животу – Дорси. Ни првог бицикла Унисовог, плавог. Све сам заборавио. Педала му нешто није ваљала па смо морали да га рекламирамо, а ја црко док није дошо нови; чеко га месец дана!
Сарајево, ***** ти...
И сад треба да ми буде нечега жао!?
Ничега ми није жао. Ако тамо неког има, нека оде на Филозофски и нека каже библиотекарки да уци-буци никад неће вратити књиге, и то:''Теоријска мисао о књижевности'' и ''Увод у општу лингвистику'' Милке Ивић. Немам их више ни ја, дадох их студентима да спремају дипломски, нису ми вратили. Реците тамо и да ме обришу са списка дипломираних јер нисам ни знао да ми је Црногорску књижевност предавала муслиманка, феноменална жена због које сам ''Горски вијенац'' напамет научио; а и какав би Србин био без тога.
Све то тамо треба забетонират.
Жао ми само једне мале плаве, што је излазила сваку ноћ у КУК...
Све сам ја овде...наново: и жена, и два клинца што су кадра стићи и утећи и на страшном месту постојати, и на визитку ''накачио'' и мр, гррр, др, проф...нама више места, све. И сад треба да ме кури болац за Сарајево? Аха, аха! Сиктер, бре!
Шта ме брига и за мере висине на зиду иза кухињских врата у стану, на петнестом – јака ствар. И на потпису на масној фарби на вратима лифта. Све сам ја то двадесет година брижљиво заборављао.
Жао ми само једне мале плаве, што је излазила сваку ноћ у КУК...
Што ли ја све ово пишем.
Поздравите ми Сарајево од пре двадесет година. Оно које сам заборавио.
Жао ми само једне мале плаве, што је излазила сваку ноћ у КУК...

:D
Sto ti je zao te male?
Da nije poginula ne daj Bože?
 
Jarane, @uci-buci. Ti si napis'o najljepšu odu Sarajevu tvoje rane mladosti. Meni je baš žao što se sve tako ''izdešavalo'', pa ti mrziš i sadašnje ''naopako'' Sarajevo. Mrziš predratno Sarajevo, hoćeš da izbrišeš i vrijeme, i prošlost=svoju mladost. Tako sam i ja razmišljao, sanjao, sjećao se Velike aleje prema VB dok sam bio izbjeglica u sopstvenom gradu. Zamišljao sam da džogiram Alejom i sjećao se tog svog džogiranja dok se džogiranje zvalo: ''Vidi onog ''daleBu'' što trči 'nako.''

Haj' ti fino dođi, sretni se ponovo sa svojom rajom. Znam, vidjećeš svašta nešto što ne ljaVa, ali zarad svoga psihičkog zdravlja dođi ''na fuka''. Život u raskoraku između mogućnosti i želja, te konstantna mržnja čini da čovjek psihički oboli. Naučno dokazano! Možda sretneš tu neku curu iz KUK-a sa ćoporom dječurlije što ih je izrodila.

Dobrodošao si ponovo u Grad, samo ako ti ruke krvave nisu! Bila je opšta amnestija. Ako si ratovao kao običan vojnik, sve ti je to amnestirano.

Možebiti da ti neki stari jaran i jaranica ne pruže ruku, ne otpozdravi na tvoj pozdrav, ali ti niko neće ništa nažao učiniti.

Hbga, pretrpi taj osjećaj neprijatnosti kao ''metaKr u nuTehera''.

Stipu priče o tisuću novoizgrađenih mijaDža. Samo ih je petnaestak NOVIH -novoizgrađenih. Žene koje vidiš da su obučene kao Nindže, pa to je samo moda-prolazno. Svako ima pravo da se oblači kako hoće i svako ima pravo da upražnjava religiju koju hoće. Ti gledaj samo one što im se pupak vidi.

Otiđi do Bembaše, tamo je Zdravko Čolić (Sa Grbavice) izgubio nevinost. Potraži nevinost njegovu, a saće i lipe procvjetati.

Dođi da potražiš juni ispod lipa u predgrađu ili barem na Willsu-Vilsonovom šetalištu. Hebo rat i šoviniste svih boja! Bićeš preporodjen kada prošetaš ulicama i stazama iz djetinjstva i mladosti.

I ja sam pohađao tvoju srednju školu, samo mnogo ranije, 1974.g. završio.


I Mića, živa legenda, je u svom gradu!
 
Poslednja izmena:
nisi dobrodosao ni ako ti ruke krvave nisu ....
nisi dobrodosao ako si srbin
Neko je na Forumu Sarajevo-x postavio temu i pitanje ''Da li je opasno (frka) govoriti ekavicom u Sarajevu?''

Vidi šta mu jedan od forumaša odgovara:

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=1&t=87420&p=5741685#p5741685
Jarane sigurno ti je isto kao meni Sarajliji, Bosnjaku u Beogradu, Banja luci ili istocnom Sarajevu, dakle apsolutno sigurno. Ljudima je vec odavno pun K ovakvih stvari. Poslovno, ali i privatno putujem cesto u Banja luku, pa i u Srbiju, sjednem na kafu, izvadim Auru light na stol, mislis da je nekoga briga. Onaj konobar vise konta kako ce te zavrnuti koju marku, jer njemu su dobri svi koji se mogu zavrnuti, ostali su naravno manje dobri.

Mislim da je razlog tvoje zabrinutosti samo taj sto zapravo nisi putovao. Proguglaj malo po forumima vezanim za putovanja kakvi su utisci ljudi koji su bili u Sarajevu. I da dodji u vrijeme SFF, provod zagarantovan.

Sve je u glavi, odbaci predrasude, antagonizme bilo koje vrste, dodji i eto molim te po povratku napisi nam utiske.

Vozdrica

Imaš mahanje @tehdudučice!
:gace:
 
Poslednja izmena:
Neko je na Forumu Sarajevo-x postavio temu i pitanje ''Da li je opasno (frka) govoriti ekavicom u Sarajevu?''

Vidi šta mu jedan od forumaša odgovara:

Imaš mahanje @tehdudučice!
:gace:

forumaska pisanija za drugi forum, to neko reklamiranje ?

posto ja sve ove godine krstarim celom ex Yu tu mi pricu ne mozes prodati ...
ono malo srba sto je preostalo posle svih desavanja, bake i deke uglavnom- grebu rukama i nogama da pobegnu iz multietnićkog Rajvosa ( i satrovacki od Beograda uzeste :zcepanje:)
zato sto ne mogu cak ni dostojanstveno provesti zadnje dane pred smrt ...

ah, kako zaboravih da samo bosanske srbe ne podnosite, ovi turisti sto ostavljaju kintu su :ok:
:lol:
 
Poslednja izmena:
forumaska pisanija za drugi forum, to neko reklamiranje ?

posto ja sve ove godine krstarim celom ex Yu tu mi pricu ne mozes prodati ...
ono malo srba sto je preostalo posle svih desavanja, bake i deke uglavnom- grebu rukama i nogama da pobegnu iz multietnićkog Rajvosa ( i satrovacki od Beograda uzeste :zcepanje:)
zato sto ne mogu cak ni dostojanstveno provesti zadnje dane pred smrt ...

ah, kako zaboravih da samo bosanske srbe ne podnosite, ovi turisti sto ostavljaju kintu su :ok:
:lol:
Malo se informiši o šatrovačkom jeziku gdje i kada je nastao. Ko je od koga ''uzeo''. Zašto na Krsti nema tema na kojoj se piše samo šatrovački? Na Sarajevo-x, podforum Bez cenzure, postoji ta tema.
Nije reklamiranje jer kada se forumaši o Sarajevu, onda je nezaobilazno spominjanje foruma Sarajevo-x.

Imam poznanika, nekada jarana, Darku, pa voda kćerkicu od 4 ili pet godina u parku na početku Velike Aleje. Nisu samo starohani ostali u ''federativnom konc-logoru za Srbe''!
Istina, teško je tom mom Daretu na turbulentnom vaktu i zemanu zvanom ''kokuzna vremena''. Bori se, ali je pun planova...nekih priča o biznisu...Gleda u budućnost i ne živi u prošlosti. Odogovoran je otkako je postao tata, a ja ga znam kao tinejdžera koji je samo gledao gdje koju curu da povali, opije se (i srbuje), nikakvih planova - ništa,...
 

Back
Top