nije lako mupiju, razumi ga...treba se nositi sa tim da si pripadnik jednog takvog nakaradnog naroda, najvece sramote na ovim prostorima ali i citavoj evropi u II sv.ratu...no, na nesrecu hrvatske mitomanije i falsifikovanja istorije, i italijani su resili da progovore otvoreno o Drugom svetskom ratu, otvoren je arhiv, nema vise tajni...
Italijani o Drugom svetskom ratu na podrucju Dalmacije i Istre...o ustaskim zlocinima, o logoru Jadovno...
od 15og min govori Ajmone Finestra, senator i bivsi italijanski oficir iz Drugog sv.rata i Luco Tot senator...
Ajmone Finestra: "Tamo gde su bili cetnici, gde su oni drzali svoje straze, tamo nisu mogle ustase da prodju i tamo je narod sacuvao zivote...bilo je prilika kada smo ratovali zajedno i pucali na ustase zajedno...u onim rubnim podrucjima demarkacione linije CAK SU SE ZAJEDNO PARTIZANI I USTASE BORILI PROTIV NAS''
koga zabole sta mupi lupeta...neka on zadovolja svoje potrebe frustriranog i iskompleksiranog pripadnika naroda ustasa, ciji je cilj falsifikovanje istorije kako bi se skinula ljaga sa sramnog hrvatskog naroda u II sv.ratu, a mi se drzimo istorijskih cinjenica...istina neumitno izlazi na videlo i nikakvo falsifikovanje i laziranje istorije hrvatima nece proci...
Kako da budem frustriran i iskompleksiran kada je moj narod pobijedio fašiste Italijane i antifašiste četnike

Kako da budem iskompleksiran i frustriran kada nakon svakoga rata kojega ste vodili protiv moga naroda uslijedi kuku lele sa vaše strane
Ako su ustaše pucale na italijanske fašiste.što su onda ustaše?
Ima li u italijanskim arhivama što o ovome:
Poslije rata nađena su pisma vojnika koje je Ured za cenzuru u Zadru svakih petnaest dana dostavljao Vrhovnom zapovjedništvu i Ministarstvu rata u Rimu, neka od tih pisama su svjedočanstvo zločina koje su izvršili talijanski vojnici i njihovi pomagači.
"Jedva što im ostavimo ono malo prnja što imaju na sebi, odnosimo im sve, prvo uzimamo ljude, poslije svu stoku, ovce, koze, kokoši kojih toliko imaju, poslije dolazimo u kuće da pretresamo i što možemo ponijeti sa sobom nosimo i na kraju predstave, palimo kuće, no mi iz bacačkih jedinica slabe smo sreće, jer smo uvijek posljednji i malo što nađemo..." (Iz pisma Bruna Grandija iz 2. čete XV. bataljuna M. 81 ocu Anselmu Grandiju u Bondaneli - prov. Mantova) od 25. II. 1942.).
"Poslije smo se tukli dva dana, ali smo im poslije napravili gore nego što smo im radili u Crnoj Gori... Platili su nam dobro, tako od njihovih kuća nije ostalo ništa, čak ni zidovi, sve smo im odnijeli, tako da im to ne će pasti na pamet još jednom..." (Iz pisma Fintea Caprani, kaplara 4. čete 51. pješačke pukovnije bersa-Ijeru Fernandu Leguni, Truppe di Zara /Trupe Zadar, od 21. II. 1942.).
"Imamo naređenje da ubijemo sve i zapalimo sve na što naiđemo, pa se nadamo da ćemo brzo završiti..." (Iz pisma Ottavija Luccheta iz 34. artiljerijske pukovnije "Sassari" supruzi Angelini u Monigu, od 10. II. 1942.).
"Kada idemo u rastrellamento mi bacači plamena ništa ne ostavljamo živo, palimo sve..." (iz pisma Eugenija Temallerija iz 7. čete bacača plamena zrakoplovcu 220. eskadrile Antoniju Sorio, od 22. IV. 1942.).
"Uništili smo sve do temelja, ne štedeći nevine... Svake noći ubijamo čitave obitelji batinama ili oružjem... I ove noći bilo je svega pet mrtvih, dvije žene, jedno dijete i dva čovjeka". (Iz pisma vojnika Salvatorea Seldija iz Vojne pošte 141 ocu Arianu Seldiju u Monte Sportelli, Cortina Fornaco (Firenca)).
U februaru 1943. grčki partizani otvorili su vatru na talijanski vojni konvoj koji je usporio na nekome cestovnom zavoju nedaleko od Domenikona, anonimnoga brdskog sela nedaleko od Larisse u Tesaliji. U puškaranju je poginulo devet talijanskih vojnika. Za odmazdu, talijanska Kraljevska vojska (ne fašistički crnokošuljaši, partijske trupe poput SS-ovaca ili ustaša, nego redovita vojska poput Wehrmachta ili Domobranstva) odlučila je razoriti selo i pobiti sve muškarce starije od 14 godina, strijeljavši više od 150 Grka civila za 9 Talijana vojnika.
Skyev History Channel prikazao dokumentarni film „Mussolinijev prljavi rat“, koji je režirao Giovanni Donfrancesco za rimskog producenta GA&A Productions i koji je RAI (državna Talijanska radiotelevizija) odbila otkupiti, dok je grčka radiotelevizija ERT bila i koproducent. Razumljivo. Naime, taj film prikazuje i dokumentira kako su talijanske trupe u grčkoj Tesaliji primijenile još okrutnije mjere masovne odmazde od onih koje su koristili Nijemci u Marzabottu ili Ardeatinskim jamama.
Nitko ne zna koliko je živih od 724 talijanskih ratnih zločinaca, koliko je na popisu koji je objavila Epoca, iako se govori da postoji popis od 1300, a za to je svakako najzaslužniji američki povjesničar talijanskog podrijetla Michael Palumbo koji je 1980. u arhivu "Record Group 30" OUN-a u New Yorku pronašao dokumente s popisom. Zahvaljujući istraživanjima Palumba, engleski filmski redatelj Ken Kirby snimio je dokumentarni film The Fascist Legacy (Fašističko naslijeđe), koji je u dva nastavka prva emitirala engleska televizijska mreža BBC.
lako je film o zločinima talijanskih fašista u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama još 1991. godine otkupila talijanska državna televizija RAI 1, gledateljima nije prikazan jer je "bunkeriran". Film je prije nekoliko godina u kasnim noćnim satima prikazan na talijanskoj televizijskoj postaji La 7 i izazvao burna reagiranja, osobito u ekstremnim desničarskim krugovima Apeninskog poluotoka. Prikazan je i u nekim talijanskim gradovima, primjerice u Torinu. Premda je u Italiji napokon prikazan dio istine o zločinačkoj vojsci Benita Mussolinija koja je počinila brojne zločine u republikama bivše Jugoslavije RAI i Berlusconijeve tri televizijske postaje koje su emitirale informacije i višesatne emisije o egzodusu i žrtvama fojbi na taj film i druge emisije stavile su zabranu.
Međutim, to ne treba nikoga iznenaditi jer je i sam Palumbo glede istraživanja odnosno otvaranja arhiva OUN-a i objavljivanja svog istraživačkog rada imao mnogo zaprijeka i problema. O tome je govorio autoru napisa u Epoci Romanu Giachettiju kojemu je kazao da se našao protiv svih. Američki mediji nisu mu htjeli objaviti članak, među kojima i New York Times, koji ga je nazvao "profesor zanovijetalo iz Brooklyna", zatim Jugoslaveni su bili oprezni, Izraelci su bili protiv, a ostali neodlučni. Jedino su ga saslušali izvjestitelji talijanske Epoce i britanskog BBC-ija.
U arhivu OUN-a je bio i popis zločinaca koje je prijavila Komisija za ratne zločine u tadašnjoj Jugoslaviji. Prema tim dokumentima, talijanski oficiri, podoficiri i vojnici prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata poubijali su oko milijun ljudi u bivšoj Jugoslaviji, Grčkoj i Francuskoj, ali nedostaju imena fašista koji su izvršili teške zločine u Albaniji, Etiopiji, Libiji i Rusiji. Međutim, povjesničar Palumbo je ustvrdio da su talijanski fašisti ubili najmanje milijun ljudi, od toga najviše 300.000 (možda i više), u Etiopiji, oko 300.000 u Jugoslaviji, zatim oko 200.000 u Grčkoj, oko 100.000 u Libiji i oko 100.000 u Albaniji, Francuskoj i Rusiji.
- Mussolinijevi vojnici bili su napose nečovječni prema Hrvatima na dalmatinskoj obali, a da ne govorimo o onima koje su otpremali na rad u Italiju. Mnogo zvjerstava u okupiranim zonama počinile su srpske, hrvatske i muslimanske jedinice koje su bile pod talijanskiom komandom - rekao je Palumbo.
Čak je i njemačko zapovjedništvo u Makedoniji prosvjedovalo protiv Talijana zbog pretjeranog nasilja nad civilima (koje je, logično, tjeralo čeljad u partizane). Nijemci su predbacili Talijanima i masovna silovanja (danas bismo ih zvali etničkim silovanjima).