Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.589
Saradnja HSS (Hrvatska seljačka strana ) i četnika
Odnosi izmedju HSS i cetnika su isli od ekstremne netrpeljivosti, gde su se i ubijali pre Drugog svetskog rata do ekstremne saradnje i pravljenja kombinacija.
7 Luka Brkljačić, HSS-ov političar i zastupnik, ubijen je 9. travnja 1936. u selu Trnovcu (okolici Gospića) od četnika, što je HSS javno isticao kao političko ubojstvo što je potaknulo nemire na selu. U takvim društveno-političkim prilikama, Anton pl. Mihalović, bivši hrvatski ban i vlasnik dvorca u Kerestincu, organizirao je u tamošnjem dvorcu sastanak omladinaca Jugoslavenske radikalne zajednice, koji su bili pripadnici četničkog pokreta. Nakon što je okolno seosko stanovništvo doznalo za okupljanje “četnika” u Kerestincu, oni su se u velikom broju, spominjalo se oko 2000, okupili oko dvorca i od domaćina Mihalovića zatražili da im se predaju njegovi gosti, jer su smatrali da su se tamo okupili kako bi se spremali ubiti Mačeka na njegovom imanju u Kupincu. Mihalović je odbio popustiti i seljaci su zatim nasilno provalili u dvorac i ubili šestoricu četnika i jednog od njih teško ranili. Posljedica ovog sukoba bilo je sudsko procesuiranje nasilnih seljaka, a četničko udruženje u Samoboru bilo je krajem studenog iste godine zabranjeno odlukom samoborskih kotarskih vlasti te je članovima oduzeto oružje; HDA, Grupa VII: Atentatori, teroristi režimske i reakcionarne organizacije, (dalje Grupa VII), sign. HR-HDA-1354, br. 875 (Str. Pov. br. 26/ 1936.); “Krvavi događaji u Kerestincu”, Samoborski list, br. 9, 1.V. 1935., 3; Horvat, Rudolf. Hrvatska na mučilištu. Zagreb: Školska knjiga, 1992., 562 - 563; Karaula, Mačekova vojska, 57, 90-91
DJELOVANJE HRVATSKE SELJAČKE ZAŠTITE NA SAMOBORSKOM PODRUČJU ZA VRIJEME SAVSKE BANOVINE, 1936. - 1939. (srce.hr)
Krnjević i drugi HSS-ovci u Velikoj Britaniji morali su voditi računa o tome da je britanska vlada do Teheranske konferencije pružala punu podršku Draži Mihailoviću, pa su zato pribjegavali ustupcima u korist srpskih članova izbjegličke vlade u pogledu priznavanja Mihailovićevog pokreta i traženja od HSS-a u domovini da pregovara s četničkim poslanicima. Vodstvo HSSa u domovini nije pak uvijek bilo spremno prihvatiti gledišta koja su imali HSS-ovci u izbjegličkoj vladi naspram četnika, jer su njihovi zločini nad hrvatskim stanovništvom bili presnažna prepreka za bilo kakvo pristajanje uz četnički pokret. Košutić je u svojem iskazu na području pod partizanskim nadzorom 14. listopada 1944. naveo da je na samom početku rata vodstvo HSS-a bilo spremno prihvatiti da Draža Mihailović postane vođa oružanog otpora okupatoru, ali ta je ideja odbačena nakon što su četnici započeli sa zločinima nad nesrpskim pučanstvom Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Nakon što je Farolfi tražio od Krnjevića upute za pregovore s četničkim predstavnicima, Krnjević je krajem 1942. iz Londona javio preko britanskog Intelligence Servicea da bi trebalo stvoriti „hrvatskog Dražu Mihailovića“. Krnjević je i u ožujku 1944. poslao poruku u kojoj je zagovarao suradnju s četnicima.164
David Sinčić je tijekom 1942. bio veliki župan u Kninu. Po uputama ustaških ministara Mladena Lorkovića i Andrije Artukovića uspostavio je veze s četnicima oko Knina i u Dalmaciji. U tu svrhu se sastajao s četničkim vojvodom Dobroslavom Jevđevićem i radio na međusobnom sporazumijevanju ustaške i četničke strane. Jedna od posljedica tih sastanaka jest da je Sinčić posjetio Košutića i donio mu Jevđevićeva pisma sa zahtjevima da se svaka eventualna suradnja s četnicima dogovara i vodi preko Draže Mihailovića, vrhovnoga četničkog vođe u Srbiji.
Mihailović je preko svojih zamjenika slao nekoliko predstavnika u Zagreb kako bi uspostavili vezu s HSS-om. Među njima su bili Juraj Gattin i Drago Matijašić, koji su uspjeli uspostaviti navedenu vezu i započeti pregovore. V
Dragu Matijašića je bojnik Žarko Todorović, zapovjednik JVO-a za Hrvatsku, poslao u siječnju 1943. u Zagreb da pregovore s HSS-om o suradnji.
Posredovanjem britanskih obavještajnih službi sredinom veljače 1943. Krnjeviću je u London poslana poruka HSS-ovog vodstva u domovini na čelu s Košutićem u kojoj je pisalo da su Mihailovićevi poslanici početkom veljače došli u Zagreb zbog pregovora s HSS-om o suradnji. Kao uvjete za suradnju naveli su da sva aktivnost treba biti potčinjena Mihailovićevom zapovjedništvu. Stranka je odgovorila da ona kontrolira partizane koji su djelovali na području Gorskoga kotara, Primorja, Moslavine, Podravine, Zagorja i Dalmacije, ali da stranka neće predati svoju kontrolu Mihailoviću dok četnici u Dalmaciji i Primorju ne prekinu svoju suradnju s Talijanima. HSS je dalje tražio da Mihailović otpočne aktivnu borbu protiv Osovine u Srbiji, a samo po ispunjenju ovih uvjeta suradnja bi bila moguća. Poslanici su se s ovim uvjetima vratili Mihailoviću. Ilija Jukić je u svojoj knjizi potvrdio gornje navode o pregovorima s četnicima.169
Tijekom ljeta 1944. iz Beograda je došao u Zagreb na razgovor s Košutićem još jedan Mihailovićev poslanik, član njegovog ratnog stožera, Dane Belanić. On je donio poruku za Mačeka.
Košutiću su se javljali neki od predratnih srbijanskih političkih poznanika koji su mu tumačili prilike u Srbiji i Košutić je iz njihovih izlaganja mogao zaključiti da Mihailović dominira među srbijanskim političarima kao tumač i predstavnik srpske politike. Košutić je također izjavio da mu je domobranski pukovnik Ivan Babić prigodom njihovog susreta pokazao nacrt sporazuma između HSS-a i četničkog pokreta, a koji je izradio Gattin.177
Pregovori između HSS-ovog vodstva u zemlji i predstavnika četničkog pokreta vođeni su u više navrata, ali usprkos višekratnim razgovorima nije došlo ni do kakvog sporazuma. Na pregovore su i jednu i drugu stranu poticale vrlo loše prilike u zemlji i opasnost da obje strane širenjem partizanskog pokreta postanu nevažni akteri poslijeratnog političkog života Jugoslavije. Ipak su prevelike ideološko-političke razlike utjecale na to da nikakva međusobna suradnja nije bila uspostavljena. Svi su se razgovori sveli na ispunjavanje želja svojih predstavništava u Velikoj Britaniji, a time i ispunjavanje želje Velike Britanije da dođe do njihovih pregovora; postizanje sporazuma bila je posve druga stvar.
161 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 38. Iskaz Franje Šepla.
162 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 74.
163 Lj. BOBAN, „Britanija“, 11. HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 57. Košutićev iskaz 14. listopada 1944.
164 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 328. Iskaz Branka Figurića. HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Krnjević Juraj, 7. Elaborat o radu agenata IS i o puču
165 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 35.
166 B. KRIZMAN, Ustaše i Treći Reich, sv. 1, 274.
167 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 13, 010.23, Suradnja HSS-ovaca s ustaškom emigracijom. Zapisnik sa saslušanja Bogoslava Ernyja.
168 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Krnjević Juraj, 7. Elaborat o radu agenata IS i o puču. HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Maček Vladimir, 48. HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 279. Microfiche, br. 301409, August Košutić.
169 Lj. BOBAN, Kontroverze, sv. 1, 428. I. JUKIĆ, The Fall of Yugoslavia, 154. 170 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 499.
UVOD (core.ac.uk)
Odnosi izmedju HSS i cetnika su isli od ekstremne netrpeljivosti, gde su se i ubijali pre Drugog svetskog rata do ekstremne saradnje i pravljenja kombinacija.
7 Luka Brkljačić, HSS-ov političar i zastupnik, ubijen je 9. travnja 1936. u selu Trnovcu (okolici Gospića) od četnika, što je HSS javno isticao kao političko ubojstvo što je potaknulo nemire na selu. U takvim društveno-političkim prilikama, Anton pl. Mihalović, bivši hrvatski ban i vlasnik dvorca u Kerestincu, organizirao je u tamošnjem dvorcu sastanak omladinaca Jugoslavenske radikalne zajednice, koji su bili pripadnici četničkog pokreta. Nakon što je okolno seosko stanovništvo doznalo za okupljanje “četnika” u Kerestincu, oni su se u velikom broju, spominjalo se oko 2000, okupili oko dvorca i od domaćina Mihalovića zatražili da im se predaju njegovi gosti, jer su smatrali da su se tamo okupili kako bi se spremali ubiti Mačeka na njegovom imanju u Kupincu. Mihalović je odbio popustiti i seljaci su zatim nasilno provalili u dvorac i ubili šestoricu četnika i jednog od njih teško ranili. Posljedica ovog sukoba bilo je sudsko procesuiranje nasilnih seljaka, a četničko udruženje u Samoboru bilo je krajem studenog iste godine zabranjeno odlukom samoborskih kotarskih vlasti te je članovima oduzeto oružje; HDA, Grupa VII: Atentatori, teroristi režimske i reakcionarne organizacije, (dalje Grupa VII), sign. HR-HDA-1354, br. 875 (Str. Pov. br. 26/ 1936.); “Krvavi događaji u Kerestincu”, Samoborski list, br. 9, 1.V. 1935., 3; Horvat, Rudolf. Hrvatska na mučilištu. Zagreb: Školska knjiga, 1992., 562 - 563; Karaula, Mačekova vojska, 57, 90-91
DJELOVANJE HRVATSKE SELJAČKE ZAŠTITE NA SAMOBORSKOM PODRUČJU ZA VRIJEME SAVSKE BANOVINE, 1936. - 1939. (srce.hr)
Krnjević i drugi HSS-ovci u Velikoj Britaniji morali su voditi računa o tome da je britanska vlada do Teheranske konferencije pružala punu podršku Draži Mihailoviću, pa su zato pribjegavali ustupcima u korist srpskih članova izbjegličke vlade u pogledu priznavanja Mihailovićevog pokreta i traženja od HSS-a u domovini da pregovara s četničkim poslanicima. Vodstvo HSSa u domovini nije pak uvijek bilo spremno prihvatiti gledišta koja su imali HSS-ovci u izbjegličkoj vladi naspram četnika, jer su njihovi zločini nad hrvatskim stanovništvom bili presnažna prepreka za bilo kakvo pristajanje uz četnički pokret. Košutić je u svojem iskazu na području pod partizanskim nadzorom 14. listopada 1944. naveo da je na samom početku rata vodstvo HSS-a bilo spremno prihvatiti da Draža Mihailović postane vođa oružanog otpora okupatoru, ali ta je ideja odbačena nakon što su četnici započeli sa zločinima nad nesrpskim pučanstvom Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Nakon što je Farolfi tražio od Krnjevića upute za pregovore s četničkim predstavnicima, Krnjević je krajem 1942. iz Londona javio preko britanskog Intelligence Servicea da bi trebalo stvoriti „hrvatskog Dražu Mihailovića“. Krnjević je i u ožujku 1944. poslao poruku u kojoj je zagovarao suradnju s četnicima.164
David Sinčić je tijekom 1942. bio veliki župan u Kninu. Po uputama ustaških ministara Mladena Lorkovića i Andrije Artukovića uspostavio je veze s četnicima oko Knina i u Dalmaciji. U tu svrhu se sastajao s četničkim vojvodom Dobroslavom Jevđevićem i radio na međusobnom sporazumijevanju ustaške i četničke strane. Jedna od posljedica tih sastanaka jest da je Sinčić posjetio Košutića i donio mu Jevđevićeva pisma sa zahtjevima da se svaka eventualna suradnja s četnicima dogovara i vodi preko Draže Mihailovića, vrhovnoga četničkog vođe u Srbiji.
Mihailović je preko svojih zamjenika slao nekoliko predstavnika u Zagreb kako bi uspostavili vezu s HSS-om. Među njima su bili Juraj Gattin i Drago Matijašić, koji su uspjeli uspostaviti navedenu vezu i započeti pregovore. V
Dragu Matijašića je bojnik Žarko Todorović, zapovjednik JVO-a za Hrvatsku, poslao u siječnju 1943. u Zagreb da pregovore s HSS-om o suradnji.
Posredovanjem britanskih obavještajnih službi sredinom veljače 1943. Krnjeviću je u London poslana poruka HSS-ovog vodstva u domovini na čelu s Košutićem u kojoj je pisalo da su Mihailovićevi poslanici početkom veljače došli u Zagreb zbog pregovora s HSS-om o suradnji. Kao uvjete za suradnju naveli su da sva aktivnost treba biti potčinjena Mihailovićevom zapovjedništvu. Stranka je odgovorila da ona kontrolira partizane koji su djelovali na području Gorskoga kotara, Primorja, Moslavine, Podravine, Zagorja i Dalmacije, ali da stranka neće predati svoju kontrolu Mihailoviću dok četnici u Dalmaciji i Primorju ne prekinu svoju suradnju s Talijanima. HSS je dalje tražio da Mihailović otpočne aktivnu borbu protiv Osovine u Srbiji, a samo po ispunjenju ovih uvjeta suradnja bi bila moguća. Poslanici su se s ovim uvjetima vratili Mihailoviću. Ilija Jukić je u svojoj knjizi potvrdio gornje navode o pregovorima s četnicima.169
Tijekom ljeta 1944. iz Beograda je došao u Zagreb na razgovor s Košutićem još jedan Mihailovićev poslanik, član njegovog ratnog stožera, Dane Belanić. On je donio poruku za Mačeka.
Košutiću su se javljali neki od predratnih srbijanskih političkih poznanika koji su mu tumačili prilike u Srbiji i Košutić je iz njihovih izlaganja mogao zaključiti da Mihailović dominira među srbijanskim političarima kao tumač i predstavnik srpske politike. Košutić je također izjavio da mu je domobranski pukovnik Ivan Babić prigodom njihovog susreta pokazao nacrt sporazuma između HSS-a i četničkog pokreta, a koji je izradio Gattin.177
Pregovori između HSS-ovog vodstva u zemlji i predstavnika četničkog pokreta vođeni su u više navrata, ali usprkos višekratnim razgovorima nije došlo ni do kakvog sporazuma. Na pregovore su i jednu i drugu stranu poticale vrlo loše prilike u zemlji i opasnost da obje strane širenjem partizanskog pokreta postanu nevažni akteri poslijeratnog političkog života Jugoslavije. Ipak su prevelike ideološko-političke razlike utjecale na to da nikakva međusobna suradnja nije bila uspostavljena. Svi su se razgovori sveli na ispunjavanje želja svojih predstavništava u Velikoj Britaniji, a time i ispunjavanje želje Velike Britanije da dođe do njihovih pregovora; postizanje sporazuma bila je posve druga stvar.
161 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 38. Iskaz Franje Šepla.
162 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 74.
163 Lj. BOBAN, „Britanija“, 11. HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 57. Košutićev iskaz 14. listopada 1944.
164 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 328. Iskaz Branka Figurića. HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Krnjević Juraj, 7. Elaborat o radu agenata IS i o puču
165 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 35.
166 B. KRIZMAN, Ustaše i Treći Reich, sv. 1, 274.
167 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 13, 010.23, Suradnja HSS-ovaca s ustaškom emigracijom. Zapisnik sa saslušanja Bogoslava Ernyja.
168 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Krnjević Juraj, 7. Elaborat o radu agenata IS i o puču. HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Maček Vladimir, 48. HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 279. Microfiche, br. 301409, August Košutić.
169 Lj. BOBAN, Kontroverze, sv. 1, 428. I. JUKIĆ, The Fall of Yugoslavia, 154. 170 HDA, Fond SDS RSUP SRH, kut. 14, 010.37, Košutić August, 499.
UVOD (core.ac.uk)
