samopouzdanje, i kako ga steći?
mislim da je bitno upoznati se sa alternativama.
upoznati različite sisteme razmišljanja, onda možda stvoriti neki svoj sopstveni sistem razmišljanja, prema tom stečenom znanju, i sopstvenom iskustvu.
to daje samopouzdanje.
nađoh malopre ovo, možda vredi razmisliti o tome:
"Kroz svaku priču, autor nas uči, da svi imamo unutrašnju moć, koja nije samo polet, zadovoljstvo i ekstaza, nego da je najvažnija moć, moć samopouzdanja."
https://dotkomsite.com/2016/03/04/kastaneda-ne-umire/
Šta je pouzdano?
Bilo koje iskustvo je nešto što je prošlost. Ne može biti pouzdano, jer više i ne postoji.
Niti će okolnosti više ikada biti iste, niti ćeš ti biti isti, psihički, emotivno ili fizički. Sve
što znaš možeš da zaboraviš, sve što osećaš pod uticajima od spolja se neprestano
menja, telo je sklono propadanju. Na šta se možeš osloniti onda?
On govori o nekom samopouzdanju koje mi već imamo.
Imamo nešto čega nismo svesni = nemamo.
Samopouzdanje dakle nije nešto što treba steći i graditi, jer je to uzaludan posao.
Ličnosti koje smo izgradili nikada ne mogu biti pouzdane i ono što se samopouzdanjem
zove jesu ubeđenja. Samopouzdanje se treba osvestiti. Ono je već tu, ali ako ga ne
vidimo kao i da nije.
Pojavi se nekada, sticajem okolnosti, reklo bi se slučajno, kada sve ostale naduvane
''samopouzdane'' ličnosti ostanu bez teksta. Kada se nađu u situaciji u kojoj ne umeju
da reaguju - u šoku. Ali i to treba primetiti. Šta je odreagovalo? Kako? Umesto toga,
zaslugu ličnost pripisuje sebi i hvali se kako je uradila nešto genijalno. Talenti takođe
ne pripadaju ličnosti, već suštini.
Sticanje samopouzdanja, na način na koji se uobičajeno razmišlja, izgleda kao kada
bi lopov nešto urkao i onda tražio na sve strane potvrdu da je to njegovo. Pa čak i
kada bi ama baš svuda tu potvrdu dobio, on sam zna da je lopov i nikada neće biti
zadovoljan.
Otuda su ''umetnici'' najnesnosnija bića na planeti, koja traže potvrdu neprestano od
masa ljudi. Njihove ličnosti traže da im bude priznato nešto što su od suštine ukrali
i u stanju su oko da ti iskopaju ako ne pristaneš da im se diviš. Oni koji jesu umetnici
svesni su da su samo kanal kroz koji se ispoljava nešto što je od njih veće.
Unutrašnje zadovoljstvo, radost ničim izazvana, jeste nešto pouzdano jer nije uslovljena.
Probaš li to da pratiš naićićeš na gomilu prepreka od strane ličnosti ''glupo je,
detinjasto, neodgovorno, opasno, svi će reći da si lud..'' I kada tu pokvarenu ploču
slušaš, a ne reaguješ nego ideš sa unutrašnjim osećajem, onda se zaista dešavaju
čuda.
Zanimljivo je za razmisliti zašto se kaže ''unutrašnja moć'' ili ''unutrašnji osećaj''.