Samonabedjenost i samopouzdanje

Mislim da je doslovno bilo ignorance and confidence, što znači neznanje i samopouzdanje

mozda se on tako izrazio ali je prakticno nespojivo..
samopouzdanje dolazi od poznavanja znanja i razumevanja samog sebe i sopstvenih mogucnosti/nemogucnosti i sposobnosti kombinovanog sa realnim poznavanjem znanjem i razumevanjem sveta oko sebe i nacina na koji taj svet funkcionise...
to je puno znanja za jedno samopouzdanje..za aroganciju ne treba znanje samo sujeta..a za sujetu se kaze cesto da je obrnuto srazmerna kolicini znanja
 
Psihijatrija je skrenula tako sto zasniva nauku na prilagodjavanje coveka na sistem u drustvu. Kaze da je prilagodjavanje drustva u pitanju, ali je to sistem. Tako da je to neuspela nauka, na zalost. Otud iz tog sistema i farmaceutika, pa se ljudi kljukaju pilulama i omamljeni polako utupljavaju i usmeravaju na sistem koji je definitivno pogresan. Tako da se ne bih bas toliko oslanjao na sve to.
U zdravom sistemu ne bi ni morao da se bavis pitanjem samopouzdanja, preteranog ili ne. Sam sistem bi ti pomogao da se razvijes u svoj pun potencijal.
 
Ne bih se složila sa izjavom psihijatrice da "Samopouzdanje po njoj postoji ako znas i ne preispitujes se niti svoje vrednosti i stavove".
Ne radi se o tome...čovek koji ima samopouzdanje, naravno da preispituje svoje vrednosti i stavove i razvija se. Po njoj bi to značilo da je taj čovek bezgrešan, nikad nije doneo lošu ili rizičnu odluku, što je u totalitetu života nemoguće.

Što se tiče razdvajanja ova dva pojma.
Po mom mišljenju samonabeđenost nosi neki negativni polaritet po meni u startu, nabeđenost bez realnog pokrića, dok samopouzdanje više nosi pozitivan polaritet i kao što si ti naveo, nosi neko realno sagledavanje, sa svešću da voljno prihvataš rizik neke situacije, jer si spreman da se suočiš sa izazovom koji će doći.
..
Zdravo samoupozdanje, ako može tako da se kaže ili samopouzdanje sa pokrićem dolazi iz iskustva, introspekcije i postignutih rezultata u raznoraznim životnim situacijama. Tek potvrđeno (testiranjem) ono ima kredibilitet. Kao što si naveo svoj primer "sasvim je jedno kad ti pričaš o nečemu, kažeš da možeš da uradiš nešto, a sasvim drugačije kad to i pokažeš delima". To je momenat kad ti prelaziš sa nepoznate teritorije u kategoriju samopouzdanja ili samonabeđenja, odnosno gde postaje jasno da li si samo pričao u prazno ili si zaista i pokazao to što si tvrdio.
...
E, sad mene je uvek fascinirala drskost tih samonabeđenih, odakle im energija i na čemu temelje taj svoj stav...ali što više upoznaješ ljude..shvataš da je to odraz duboke nesvesti i mehanizam samoodržanja koji je dosta jak i koji ih tera da prežive. I oni ne znaju da su samonabeđeni, jer oni verovatno veruju da imaju samopouzdanje. Neko će reći, znaju oni razliku...ali ja ipak mislim da ne znaju...jer kritička svest i introspekcija je ono što recimo tebe ili nekog drugog tera da preispituje sebe i svet oko sebe...dok oni uglavnom preispituju druge, bez mogućnosti da sebe realno sagledaju.

potpuno se slazem
 
Moracu da ponovim svoj stav sa jedne druge teme o samopouzdanju buduci da se to ovde cesto potencira, ta prica oko samopouzdanja je malo izlizana jer ono pretpostavlja veru u sopstvene kvalitete i vrednosti. Ukoliko covek objektivno nema neke izrazene kvalitete ne moze on ni da ih fiktivno kreira. Jednostavno ljudi kada imaju bogastvo, izgled ili neki status svesni su toga i imaju samopouzdanja. Poznajem devojke koje imaju veoma lep izgled ali nikakve druge kvalitete medjutim svesne toga da se izgled visoko vrednuje kod devojaka one imaju samopouzdanje do neba i cesto prelaze neke granice pa pokazuju i crte nadmenosti i visine.
Slicno muskarci koji su bogati , u sustini ljudi su svesni kvaliteta, sistema vrednosti u drustvu i znaju kako drugi gledaju na njih pa na temelju toga i imaju samopouzdanje.
Objektivno osoba koja nema neke vrednosti koje se danas traze je veoma svesna toga i cesto se to tumaci kao nedostatak samopouzdanja, sto je pogresno jer je to realnost. U ovakvim slucajevima je bitna dobra analiza i biti svestan sta se moze uciniti u okolnostima koje nas okruzuju.
 
Moracu da ponovim svoj stav sa jedne druge teme o samopouzdanju buduci da se to ovde cesto potencira, ta prica oko samopouzdanja je malo izlizana jer ono pretpostavlja veru u sopstvene kvalitete i vrednosti. Ukoliko covek objektivno nema neke izrazene kvalitete ne moze on ni da ih fiktivno kreira. Jednostavno ljudi kada imaju bogastvo, izgled ili neki status svesni su toga i imaju samopouzdanja. Poznajem devojke koje imaju veoma lep izgled ali nikakve druge kvalitete medjutim svesne toga da se izgled visoko vrednuje kod devojaka one imaju samopouzdanje do neba i cesto prelaze neke granice pa pokazuju i crte nadmenosti i visine.
Slicno muskarci koji su bogati , u sustini ljudi su svesni kvaliteta, sistema vrednosti u drustvu i znaju kako drugi gledaju na njih pa na temelju toga i imaju samopouzdanje.
Objektivno osoba koja nema neke vrednosti koje se danas traze je veoma svesna toga i cesto se to tumaci kao nedostatak samopouzdanja, sto je pogresno jer je to realnost. U ovakvim slucajevima je bitna dobra analiza i biti svestan sta se moze uciniti u okolnostima koje nas okruzuju.

tru..moze I tako da se postavi
 
Moracu da ponovim svoj stav sa jedne druge teme o samopouzdanju buduci da se to ovde cesto potencira, ta prica oko samopouzdanja je malo izlizana jer ono pretpostavlja veru u sopstvene kvalitete i vrednosti. Ukoliko covek objektivno nema neke izrazene kvalitete ne moze on ni da ih fiktivno kreira. Jednostavno ljudi kada imaju bogastvo, izgled ili neki status svesni su toga i imaju samopouzdanja. Poznajem devojke koje imaju veoma lep izgled ali nikakve druge kvalitete medjutim svesne toga da se izgled visoko vrednuje kod devojaka one imaju samopouzdanje do neba i cesto prelaze neke granice pa pokazuju i crte nadmenosti i visine.
Slicno muskarci koji su bogati , u sustini ljudi su svesni kvaliteta, sistema vrednosti u drustvu i znaju kako drugi gledaju na njih pa na temelju toga i imaju samopouzdanje.
Objektivno osoba koja nema neke vrednosti koje se danas traze je veoma svesna toga i cesto se to tumaci kao nedostatak samopouzdanja, sto je pogresno jer je to realnost. U ovakvim slucajevima je bitna dobra analiza i biti svestan sta se moze uciniti u okolnostima koje nas okruzuju.

Cekaj, prvo ide bogatstvo pa se na osnovu bogatstva razvije samopouzdanje, ili prvo ide samopouzdanje pa se na osnovu samopouzdanja razvije bogatstvo? Tvoj primer navodi lazno samopouzdanje, tj opisuje osobe koje su se utripovale, koje su nasledile, ili su im pare pale s neba.
 
Cekaj, prvo ide bogatstvo pa se na osnovu bogatstva razvije samopouzdanje, ili prvo ide samopouzdanje pa se na osnovu samopouzdanja razvije bogatstvo? Tvoj primer navodi lazno samopouzdanje, tj opisuje osobe koje su se utripovale, koje su nasledile, ili su im pare pale s neba.

Ne, nisi razumeo. Samopouzdanje je u direktnoj relaciji sa sistemom vrednosti u jednom drustvu, u onoj meri u kojoj su vrednovani i zeljeni odredjeni kvaliteti u toj meri ce i osoba koja ih poseduje imati samopouzdanje, u suprotnom ukoliko ne poseduje zeljene kvalitete a misli da ih poseduje tada govorimo oi samonabedjenost .
Vecina ljudi je vrlo svesna svojih sposobnosti, kvaliteta i kako se to ceni u drustvu ali upravo njihov realistican odnos prema drustvu se pogresno ocenjuje kao nedostatak samopouzdanja.
To je cesto bizarna floskula kada se zeli nekome dati dijagnoza i gde gresi u zivotu pa ljudi pausalno lupe a zapravo sta znaci samopouzdanje, sem svesti o sopstvenim vrednostima i kvalitetima i nedostatak samopouzdanja upravo implicira da osoba nema tu svest niti realnu sliku o sebi ali to su mnogo redji slucajevi nego sto se ovaj termin cesto koristi i to vise kao floskula .
Cinjenica jeste da je bogatstvo u kapitalistickom drustvu prioritet i one osobe koje su bogate cesto se prica da plene samopouzdanjem kao sto se za siromasne govori ili da pate od kompleksa ili nedostatka samopouzdanja sto je opet pogresno jer je to realno stanje i hendikep, naravno neuporedivo izrazenije kod muskaraca .
 

Back
Top