Samo nežno prema sebi

Vrlina:
Nisam zlopamtilo.

Životni moto:
Pamti, pa vrati.

Koliko ste zaista svesni sebe?
Ne samo svojih vrlina, svi ih imamo, osećaja da ste posebni i neponovljivi, planeta prestane da se okreće kad se vi iskrcavate ili ukrcavate...
Svesni kontradiktornosti svog bića, onoga što mislimo da smo, i onoga kako nas vide druge oči...

Koliko ste svesni svojih loših strana?
Da li ih priznajete, ako ih uopšte i prepoznajete kod sebe?
I da li se potrudite da možda sutra, možda za mesec dana postanete bolja verzija sebe?

Znači govorimo o sebi samima, ne o drugima i šta treba ti drugi za nas da rade, i ko tu šta kome dođe i duguje, nego o svesti o sopstevnim postupcima i koliko ste u zdravim okvirima kriticni prema sebi pre svega, i da li ocuvanje sopstvenog integriteta znači i gaziti po drugima...
Nisi zlopamtilo? Ali: pamti pa vrati? :D

Svesan sam sebe,
ali vrlo malo.
I ja se menjam -
Ko bi me znao?
Posebno nisam svesan:
kako me drugi vide.
Ponekad naslutim,
kao i to da greše.
Muziku vole!
Umem da pleše!
Svesan sam,
kada obratim pažnju!
(Ali najčešće ne obraćam. :D)
Ne volim kad' me hvale;
ne volim ni kad" me kude.
Ne verujem,
sve više,
Da ljudi
razumeju
druge ljude.
Nisam kritičan
prema sebi
ni prema drugima.
(Više nisam prema sebi,
a manje prema drugima.)
Svesan sam sebe,
a drugih baš i ne.
:D
 
Dobra tema, za razmišljanje..
Svjesna sam i dobrih i loših strana svojih ali toliko sam navikla na loše, kako i ja tako i bliske osobe, da nisam sigurna da bi nam godila promjena ukoliko bih to što ne volim kod sebe i uspjela promijeniti. Osvetoljubiva nisam ali to i ne smatram lošom osobinom. Dobro je Pčela napisao: nije kritičan ni prema sebi ni prema drugima, e tako i ja.
 
Ono šta je za mene vrlina, za neke je mana.

Loše: nisam nežna prema ljudima, ni prema sebi. Samo je nekoliko osoba pored mene osetilo nežnost, stvarnu. Možda preterano skeptična, sumnjam u sve. Vidim u ljudima uglavnom slabosti, ali nikada im to ne pričam osim ako ne pitaju. Retko kad pomislim da je neko dobar čovek, jer mislim da je svako vođen svojim instinktima i sebičnošću. Nisam topla spolja, samo za par osoba.

No, ima ljudi, par osoba, koji su u meni videli sve suprotno od ovog što pišem, iako su me dobro poznavali.. to je valjda ljubav. Neke osobe prosto izvlače iz nas sve najbolje.
 
Vrlina:
Nisam zlopamtilo.

Životni moto:
Pamti, pa vrati.

Koliko ste zaista svesni sebe?
Ne samo svojih vrlina, svi ih imamo, osećaja da ste posebni i neponovljivi, planeta prestane da se okreće kad se vi iskrcavate ili ukrcavate...
Svesni kontradiktornosti svog bića, onoga što mislimo da smo, i onoga kako nas vide druge oči...

Koliko ste svesni svojih loših strana?
Da li ih priznajete, ako ih uopšte i prepoznajete kod sebe?
I da li se potrudite da možda sutra, možda za mesec dana postanete bolja verzija sebe?

Znači govorimo o sebi samima, ne o drugima i šta treba ti drugi za nas da rade, i ko tu šta kome dođe i duguje, nego o svesti o sopstevnim postupcima i koliko ste u zdravim okvirima kriticni prema sebi pre svega, i da li ocuvanje sopstvenog integriteta znači i gaziti po drugima...


Prema sebi ne treba nežno, treba iskreno, pa makar i grubo.
Svi imamo mane i vrline, ali dok ih nismo svesni ne možemo ništa promeniti na sebi. Teško, a skoro i nemoguće je biti "sam svoj majstor" i sam sebe potpuno introspektovati i ocenjivati jer jer svako subjektivan i "slep kod očiju". Mnogo brže, pametnije i efikasnije je osloniti se na nekog ko nas poznaje dobro, a koga cenimo i poštujemo, pa da nam iskreno kaže kako nas vidi i doživljava (treba osobi obećati da se nećemo naljutiti na njegovo mišljenje ni u kom slučaju makar sve bilo negativno :mrgreen:).
Ne treba se bojati pitati druge šta misle o nama.
U krajnjem slučaju i vrline i mane su za ljude i nije tačno da su sve vrline dobre a mane loše. Ima mana koje su nama korisne, a vrlina koje nam više štete nego koriste.

Tako da nije sve baš onako kako se vidi. Ima u tom viđenom i "optičkih varki". ;)
 
Vrlina:
Nisam zlopamtilo.

Životni moto:
Pamti, pa vrati.

Koliko ste zaista svesni sebe?
Ne samo svojih vrlina, svi ih imamo, osećaja da ste posebni i neponovljivi, planeta prestane da se okreće kad se vi iskrcavate ili ukrcavate...
Svesni kontradiktornosti svog bića, onoga što mislimo da smo, i onoga kako nas vide druge oči...

Koliko ste svesni svojih loših strana?
Da li ih priznajete, ako ih uopšte i prepoznajete kod sebe?
I da li se potrudite da možda sutra, možda za mesec dana postanete bolja verzija sebe?

Znači govorimo o sebi samima, ne o drugima i šta treba ti drugi za nas da rade, i ko tu šta kome dođe i duguje, nego o svesti o sopstevnim postupcima i koliko ste u zdravim okvirima kriticni prema sebi pre svega, i da li ocuvanje sopstvenog integriteta znači i gaziti po drugima...
Svesna sam i ne, ne nameravam. Nemam ja živaca za menjanje više u ovijem godinama.
 

Back
Top