samo moje!

E pa ovako... imam 2 starije sestre... najstarija sestra ima dva sina... naucena sam da sve delim, naucena sam da sve dajem... tako da mi je stran izraz "samo moje"... dobro ili loshe, pojma nemam, ali tako je...
 
majcheki:
Sigurno postoje stvari koje ne dajete nikome...
Šta je to što je samo vaše i jedino vaše?

Cetkica za zube :)
U principu definitivno stvari za licnu higijenu, sto je uostalom i normalno.
A onda knjige..strasno sam osetljiva na pozajmljivanje knjiga jer mi se par puta desilo da mi se vrate u uzasnom stanju. Od tada ih stvarno jako, jako retko dajem a kuci pravim pravu malu biblioteku.
Onda tehnicke stvari, znaci kamera, foto aparat, cd player..ne znam, osetljiva sam na to, i tripujem da kad neko uzme nesto sto nije njegovo da ce manje paziti da se to ne osteti.
A da i auto. Ufff, auto nikako, jer sam videla sta pojedinci rade sa pozajmljenim kolima. Katastrofa.
 
Struja:
zipa kad sam do skoro cuvala jedno trideset koje sam jedva bacila, bas su bile lepe.kez

I ja cuvam sestrine... Ima jedno 200-300 onih "kineskih" svilenih salveta... Ja htedoh da se otarasim toga, ali sestra neda... a lujka ima 41 godinu :roll:
No, ja presla u svoj stan, a salvete ostale kod mame :-D
 
ja bih sve dala ako nekom to zaista treba, znaci ako ne trazi iz hira
naravno, neke stvari ne bih posle koristila
Jednom sam pozajmila drugaricu majicu, ona ju je uredno oprala i vratila, ali ja je vise nikad nisam obukla.

Znaci dala bih sve, ali bas sve OSIM svog muskarca. Njega ne dam!
 
CaLiMeRo:
Da, štekaš, i ponekad velikodušno pokloniš isti. :wink:

ha...pa to je znak POSEBNE paznje :P Verovala ili ne, jeste :)
moj dragi je shvatio da me je ipak smuvao .- kad sam mu dala svoju ljut papriku u restoranu :lol:

ej, p anaravno da ne bih daal ćestkicu za zube ili češačj, i još manje: šnalu za kosu :?
Bila jednom jedna gošća, obrazovana i sve, i uzela mi šnalu BEZ PITANJA...i nosila je sva tri dana posete :shock: Mrzela sam je, jbt, moju šnalu iz vremena studiranja, kad sam plela dve pletenice pa zakovrtala u puževe...a odlićne sušnale stvarno, gu,miran ena vrhovima, nepolomive. Plašila sam se da će mi odneti JEDNU, a idu u paru.
eh....od tada su u šteku i šnale :)
 
negde tamo pomenu da nemam prijateljice ali znam i razlog ,,, ne volim da dajem moju garderobu ,, radije poklonim nego da pozajmim ,,, u ovom drugom slucaju ,,pozajmim pa mi vrate i tada gledam tu stvarčicu kao nešto što više nije moje ,,,,,,jel zna neko taj osećaj ????
 
Sto se tice stvari za licnu higijenu, naravno, nikome...... takodje ni garderobu, nikome....
a knjige, komp, cd-ove... itd.... postoji par povlascenih osoba koje mogu da se ogrebu za tako nesto...... i dok sam imala kuce, nikada nisam volela da ga seta neko drugi .......
 
meni je jednom neka dosadna komsinica iskukala da joj pozajmim skotsku suknju. kad je vratila gledala sam je sa uzasom, i gledala dok je nisam bacila! znam taj osecaj.
 
Ja se sećam, u prvoj godini srednje škole jedne cice koja me je cimala da joj dam stemovu haljinu koju mi je neko doneo sa nekog puta, ne bitno.
Bila je ljubičaste boje - ona gotivna nijansa što vuče na plavo, svetlija - imala je dubok izraz, kragnu, šliceve... ono, bez dugmića i rajfešlusa, što je bilo moderno i skupo '99 i što ja ni u ludilu nebih kupila.
I krenuo je njen monolog sutradan, pošto je haljina izgužvana stajala na mom stolu (nije se udostoila ni u kesu da je ubaci)...
''E haljina je baš dobro poslužila - čak nije morao ni da je skine s mene - samo je podigao u kolima i bilo nam je do y.''
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Nikad je nisam obukla, a nisam htela ni da je poklonim, izašla sam iz škole (posle širokog napušavanja) i bacila je u kontiš.
A baš je bila dobra...
 
majcheki:
Sigurno postoje stvari koje ne dajete nikome...
Šta je to što je samo vaše i jedino vaše?

Tebi ne dam ništa. Takav sam - gramziva gnjida :twisted:

Nikome ne bih dao ručni sat, taman da me streljaju, da nemam šta da jedem, nipošto. On se prenosi sa generacije na generaciju na muške članove porodice. Ja sam ga dobio kada sam diplomirao, i ne nosim ga često. Jako sam ponosan što je sada kod mene.
Šta još...
Luk i strelu i još neke igračke, i stripove iz detinjstva. Pisma koje mi je pisala jedna devojčica kad smo bili klinci, a stanuje dve ulice daleko od moje. Onda, razdrdani prvi kasetofon i komp HP Vectra PI :lol: kakva je to bila genijalna mašina, sad ja niko ne koristi.
Dao bih sve ostalo, kola i motor često pozajmljujem.
 
ma šta vam je sa tom odećom toliko, pa to su krpice bre!
(šnala je, sasvim ipak, nešto totalno drugo 8)
prvo - ne daješ valjda onome koga ne voliš (pa šta i ako traži :? )
ako mislim da bi mojoj Laliki nešto lepo stajalo a došla je samo na kafu pa je ipak vučem u qrvanje, ne treba ni da pita - sama ću joj dati nešto baš potaman! Mislim, lepa, negovana, divna žena - što da mi bude gadno? :shock: Pa i spavale smo zajedno 101 put :P
Niti insistiram da mi vrati sutradan, ma daaaj....baš volim da nekom priredim uživanje ( tu i tamo kad natrapam u šopingu na nešto za nju ( npr. s prugicama ili usko i na jedno rame, to obožava :P ) rado joj kupim i poklonim, ona se medeno raduje :D
Plus, razmenile smo par stvari trajno - toliko smo uživale u pozajmici da je tako logično bilo da taj džemper/somotski sako/ pantalonice - ostanu kod ove druge :) Važno da se rado nosi i da se uživa, gaće - gaće - nema problema, ako te to čini srećnom :lol:
 
e beti volim ja da poklonim ili ,,tako te sitnice sto usreće čoveka ,,, ali fazoni sa "pozajmi mi """ e pa tema je šta je samo moje ---deljenje garderobe mi nešto nije baš najhigijenskiji način pokazivanja prijateljstva
 

Back
Top