Generalno, kada čujem, odmah pola bacim u vodu. Nije reč, što je nekada bila. Danas je ono - rekao/la, pa porekao/la. Nekada je to imalo jačinu neku, reč = obraščić. Danas je očito, pljuni pa zalepi...

Iskreno, kada čujem , odmahnem glavom. U sebi pomislim, ajD važi. Dajem još onih 50 % da će neko ipak biti od reči. Mada, u sebi, priznajem, i od tih 50% pomislim da neće biti ničega. Naprosto, tako mi sada lakše..."Štedim " sebe, pa se onda ni ne razočaram. Mada uFatim sebe, da se ponekad i ponadam, šta ćete, stari "tragovi" ali naprosto, sada "učim"sebe drugačijem ponašanju. Mahom sam svesna, da dobra većina danas shvata olako i dela, a ne da neće reči. Ljudi su takvi, kakvi jesu, moje je da naučim kako da se nosim sa tim. A, obećanja...kao obećanja...naslušah se, iha haj...gde bi bio kraj, da su se sva i ispunila ha, ha ha...TakoC, da...Obećanja pustom radovanju. A, ljudi koji em vole, poštuju i cene, čak i kada nešto nisu sigurni kažu "Videću, probaću, ne obećavam ti..." jer znaju ko sam ja. Da meni kada nešto obećaš, onda si obećao /la, ili nemoj ništa ni obećavati ako nisi kadar/a za ispuniti. Previše sam bila tolerantna, sada tek vidim...I previše. Preko svake mere i tolerantna, i "gluva" za slepa obećanja, puste laži, i tako to...Da.