Šabić: Vlada da kaže da li se podaci o ličnosti iznose van zemlje

Не прави се паметан, него читај и учи:

Novac koji ulazi u Srbiju po osnovu inokredita iznuđuje primarnu emisiju, povećava količinu novca u opticaju i podstiče rast inflacije. Evra ili dolari se konvertuju u dinare i to povećava novčanu masu u sistemu. Dinarska masa koja je naštampana za otkup deviza, nema svoje pokriće u ekonomskom sistemu Srbije.(1)

Inokapital koji je u Srbiju ušao, svoje pokriće ima van Srbije, u inostranoj robi ili uslugama. Sve što u Srbiju ulazi kao inokredit, pre ili kasnije mora iz Srbije izaći. U protivnom, domaći monetarni sistem će biti preplavljen i potopljen viškom novca.

Mehanizam uglavnom tako i funkcioniše, pa Srbija inokreditima finansira svoj ogromni deficit trgovinskog bilansa. Domaća preduzeća tim novcem kupuju strane robe i vrše sva druga plaćanja u inostranstvu. Kada se plaća inostranim dobavljačima ili bankama, dinarima se kupuju devize (dinari se „poništavaju“), količina dinara u opticaju se za toliko smanjuje. Inflatorni efekat u zemlji je neutralisan. Drugi i teži efekti nisu neutralisani. Novac je ušao, novac je izašao…a Srbija je ostala sa inostranom robom i dugovima. Inokredit uvek vrši pritisak na domaće cene, osim ako se novac troši van Srbije.

Kada se država zadužuje u inostranstvu da bi popunila budžetske rupe, a ne kod centralne banke, krajnji ishod je povećani uvoz u Srbiju. Devizni priliv po osnovu zaduživanja pomaže da se kurs dinara održava na precenjenom nivou čime se kontinuirano stimuliše uvoz i razara trgovinski bilans. Inokreditiranje je zato odličan mehanizam za stimulisanje ekonomija, pre svega tuđih, jer indirektno stimuliše uvoz.


https://nkatic.wordpress.com/2012/02/29/bauk-primarne-emisije-i-ugodno-inozaduzivanje/

Procitao, naucio, znaci bolje da stampamo novac. Jer opste je poznato da nijedna zemlja ne koristi zaduzivanje kao pokrivanje budzetskog deficita.
 

Back
Top