Po mom mišljenju: ne uzimati u obzir psihologiju iz perioda kada je struktura mozga bila još uvek nepoznata ili se o njoj spekulislao na način da odgovara nekoj agendi.
Bez brige zanemariti antičke začetke u sprezi sa filozofijom.
Početi sa svetim trojstvom psihoanalize - Frojd, Jung, i Adler, ali sa svešću da je psihoanaliza prevaziđena, da su mnoge njene postavke danas odbačene i dokazane kao netačne (npr frojdovske spekulacije o ženskoj seksualnosti i seksualnosti uopšte). Ne zanositi se jungijanskim arhetipovima, zamka u koju većina upadne. Naročito obratiti pažnju za razlike, neslaganja i razlaze između ove trojice.
Upoznati se sa Maslovljevim konceptima samo-realizacije i piramide potreba (i metapotreba); ja bih obavezno dodala i teoriju pozitivne dezintegracije i sekundarne integracije (Dabrowski) kao i njegove koncepte sposobnosti, talenata, uzbudljivosti (
excitability) ako si nadarena osoba; koncept sprovođenja terapije na samom sebi (Karen Hornay), i naravno - koncept smisla unutar Franklove logoterapije.
Ako si za iskorak iz uobičajenog: mene su dosta zanimali psihološki uvidi postignuti upotrebom psihodelika.
Nije svačija šoljica čaja, ali je izuzetno korisno (ne obavezuje na upotrebu psihodelika). Danas se i govori o eventualnoj legalizaciji psihodelika za lečenje mnogih mentalnih smetnji, pre svega depresije koja preti da postane pandemijska.
Tu je i transpersonalna psihologija, za ljude sklone egzistencijalnim pitanjima/pitanjima o onostranom, krizama vere ili spiritualnim krizama, izmenjenim stanjima svesti, mističnim iskustvima. Temelji se na Jungovom i Maslovljevom radu, tako da obavezno prvo upoznati njihov rad.
Obraditi i biologističku perspektivu - koncept mentalnih bolesti kao evolutivnih adaptacija.
Obavezno obuhvatiti moderne psihoterapijske modalitete, poput geštalta, transakcione analize, psihodrame, kognitivno bihejvioralne terapije, i neke specifičnije vidove terapija poput EMDR-a, itd. Tu bih ubacila i somatski pristup, ideja da trauma živi u telu, u fiziologiji, i da se kroz nju čita. Pristupi se kreću od primalne terapije (Arthur Janov) do rada Petera Levine-a i Gabora Mate-a (favoriti). Baciti oko na
ACE studiju.
Eto, proizvoljno sklepan priručnik, nadam se da će nešto pomoći.
Dodaću još nešto ako se setim.