- Poruka
- 3.304
Bla,bla...otadzbina...bla,bla...ponosita...bla,bla...
to mozda tvoja otadzbina nije ali nije lepo vredjati cele familije(napr.moju)zbog ljubavi prema otadzbini i meni nije bla jer su mi mnogi ratovali i ginuli
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Bla,bla...otadzbina...bla,bla...ponosita...bla,bla...
nije ti jasno ko je priznao Kosovo?
i nije ti jasno koliko kapitala drzi taj ko je priznao Kosovo?

Taj koji je priznao Kosovo, drži najveći deo svetskih dugova i pred ekonomskim je kolapsom.
Keš drže Kinezi, Rusi i Arapi.
Svabom, ako te interesuju detalji pisala sam skoro o tome, pa nađi na forumu![]()



Zulutoyou - ove tvoje tupadžijske komentare treba čitati pre drugog tv-dnevnika RTS pod nazivom: svet očima jednog srpskog vampir-kvazi-patriote.
DS i lista - za evropsku Srbiju, će u tom slučaju dobiti bar 75% glasova prestrašenih građana Srbije![]()







.....idi begaj.......
Vracaju se u diktaturu, i to izgleda prilicno ubrzano. To ce ih i dovesti do propasti, nadajmo se sto pre...

pa ljudi jeste li vi uopste normalni,pa sta mislite sto kosovo nije priznato od 150 zemalja???zbog nas???zbog prava??ne ne dragi moji zbog putina i rusije,ljudi isli urgirali u svaku zemlju ponaosob...rusi nam nisu prijatelji>svasta?pustite politiku ,ruski narod,kazem narod,voli vise nas nego sebe,informisite se pre nego sto pocnete da lupate gluposti ili isperite te antiruske fobije koje su vam new age-roditelji usadili...pa sta mislite koliko je ruskih dobrovoljaca izginulo na kosovu?neznate,naravno da neznate,zahvaljujuci njima smo odbranili kosare i mnoge druge stvari...nemojte biti ludi,ovi smrdljivi siptari culi pre 5 god,prvi put za usa pa im se uvlace na sve strane...a mi ...a ovaj debil sto kaze da nam je bolje pod nemackom...pa majmucino oni su nas i oslobodili od nemaca...izvinite za izraz


Немогуће је фалсификовати историју "српско-руског" братства, као што неки овде покушавају, Руси не само да нас воле (говорим о њиховом народу) него су и неки Руси добровољно дошли да бране Косово и Србију, о томе постоје бројна сведочанства која потврђују још једном љубав тог братског народа према нама.Ama bre ljudi ne glupirajte se ............
Kakva crna unija sa Rusijom..., koji cemo qurac mi njima ovakvi sa tolikim pizdarijama. Sto, imamo naoruzanje, naftu, gas..., izlazimo na more, ima nas 100 miliona....
Setili se vere, pa nas brane!!
Najveca vera su vam PARE......, eto u njih sada oni veruju, i zato nas brane dok nas ne "prodaju" sa svim nasim politicarima ebanim...
Ко је убио Руског цара и због чега ? Прочитај мало више о историји Русије па добро размисли кад погледаш у њихове храмове вере који сијају као сунце и који су њима звезда водиља! Русија је благословена земља од самог Бога!Juriš Rovačkog bataljona
Situacija se menja gotovo iz časa u čas. Stigoše izveštaji da je Rovački bataljon preduzeo žestok napad i izbio na Bojinu njivu, pošto je silnim jurišem razbio neprijatelja. Toga dana, oko podne, Prva sandžačka divizija generala Petra Martinovića napala je neprijatelja frontalno i potisnula ga sa osvojenih položaja.
Planina se cepa, stoletna bukova šuma pretvara se u iverje, sneg je uveliko obojen ljudskom krvlju. Tresak za treskom ne jenjava. Sve se lomi. Kida... Pored nas, na Donjem Prepranu, bila je naša haubica. Kad izbaci ogromno zrno sukne i plamen. Haubicom komanduje Mitro Radović, sa leve i desne strane su baterije pod komandom Mladenovića i Vukovića, a sa Pržišta brzometnom baterijom gađa Živojin Pavlović.
Neprijatelj je otkrio položaj haubice i zasipa nas granatama. Niko i ne pomišlja na zaklon. Petar Martinović i serdar Janko stoje i posmatraju položaj zahvaćen ognjem i dimom.
Pošto učestaše granate, general Martinović reče mome ocu:
- Sklonite se, serdare, nije pravo da izgubite život sada kad ste nam najpotrebniji.
Ali, otac ni da se pomakne. Stoji na bregu i napregnuto osmatra i osluškuje tok ratne vreve...
Uto stiže moj rođak Đuro Vuković i reče da je Rovački bataljon, pod komandom kapetana Milinka Vlahovića, pošto je svojim grudima iskidao nekoliko redova žice kojom se Švaba štitio, uspeo da ga potisne sa Uloševine i da ga razbije i goni... Rovčani su, kaže Đuro, jurišali na nož, lomeći sve pred sobom. Još napreduju, razgone neprijatelje i Bog zna gde će se zaustaviti... Kolašinska brigada, pod komandom Miloša Medenice u jurišu satire neprijatelja u gustoj šumi. S boka je neprijatelja udario izviđački odred pod komandom Krsta Popovića. Neprijatelj u neredu odstupa preko Bojine njive u Uloševine, ostavljajući za sobom svoje mrtve i ranjene. NJihovih leševa je toliko, veli Đuro, da se satima ne mogu prebrojati...
Sedam palih kolašinskih barjaktara
Predveče stigoše još neki ordonansi sa bojišta i rekoše da su u borbu stupila i dva naša regrutska bataljona, mladići između osamnaeste i dvadeset druge godine. Puni snage i nacionalnog ponosa jedva su čekali priliku da se uhvate ukoštac sa neprijateljem, da mu pokažu šta je u kolevci odnjihala Crna Gora i kako se gine za otadžbinu... Mladići su, rekoše ordonansi, već nekoliko puta jurišali na neprijateljske položaje utvrđene bodljikavom žicom. Da bi se pripomoglo regrutnim bataljonima, u bitku je bačen deo rezerve Drobnjačkog bataljona na čelu s kapetanom Nikolom Ružićem. Mnogi mladići su izginuli. Drobnjački bataljon ima velike gubitke, a kapetan Ružić je ranjen...
Stiže još jedna crna vest: iz Kolašinske brigade, koja se čitav dan bori, poginulo blizu sto vojnika, ranjenih još toliko, a među poginulima je i sedam barjaktara... Stiže glas da su otac i stric LJuba Poleksića pali u boju...
Bori se Crna Gora. Ranjenici prolaze pored nas, neke prenose na nosilima, druge na konjima, hitaju prema Štitarnici, gde će ih previti.
Koliko ih je tek ostalo na bojištu, iza stoletnih bukava, bez svesti! To niko ne zna. Izmeđale se u mojoj glavi sve te crne i vedrije vesti, jedne pune slutnje, druge ispunjene nadom i ohrabrenjem. Obuzelo me neko čudno osećanje i ja bih, ako mi otac dozvoli, da zgrabim pušku i krenem dole, na razbojište da, poput onih mladića iz regrutnog bataljona, obaram Švabe... Ali, moj otac, smrknut, utonuo u brige i ja se ne usuđujem da tražim dozvolu da se udaljim... Došlo mi da klikćem: Ej, moja mala, moja velika Crna Goro! Velika si i veličanstvena u ovom trenutku ljutog boja, na ovaj krvavi praznik, na ovaj sveti dan, pun strave i užasa. Sva si u plamenu, Crna Goro, goriš i nestaješ; tvoji sinovi leže među ovim deblima s puškom čvrsto prislonjenom uz obraz. Mnogi već leže bez krvi, bez svesti, zgrčeni, iskomadanih creva, otkinutih ruku i nogu... Nema ko da ih opoje i sahrani. Ej, Crna Goro, pleme ti ljubim obraz ti ljubim, krš ti ljubim, ne daj se! Neka Švaba upamti ovaj dan, ovaj pravoslavni Božić, ovaj mraz, sneg obojen i njegovom krvlju, neka upamti ovo srpsko pleme na čiju je zemlju pošao...Gde god je pokušao prodor, neprijatelj je dočekan vatrom i na nož. Pobeda naše vojske bila je potpuna...
Ropstvo serdara Vukotića
Priznanje donese depeša-zahvalnost kralja Nikole za sjajne uspehe Sandžačke vojske na Mojkovcu i oko Berana:
"NJ.V. Kralj Gospodar izajvljuje npreko načelnika štaba Vrhovne komande svoju veliku blagodarnost hrabrim i neustrašivim Kolašincima, koji tako junački brane svoju otadžbinu i pozdravlja vas sa: živela hrabra Sandžačka vojska i njen slavni komandant i oficiri...."
Ali, agonija se približavala: Sandžačka vojska, koja je četrdeset pet dana branila mojkovačke položaje, štiteći odstupnicu bratskoj srpskoj vojsci, nije više imala snage - njeno brojno stanje bilo je gotovo prepolovljeno. Nakon krvavih borbi na Mojkovcu saznali smo da su sve srpske trupe prošle kroz Skadar i da tu očekuju savezničke brodove koji će ih prevesti na Krf. Međutim, vojska je držala te položaje sve do 21. januara, kada je stiglo poslednje naređenje da se raziđe "jer vojska više ne postoji".
Prvi put u svojoj istoriji Crna Gora je položila oružje i kapitulirala. Kralj Nikola i pojedini glavari već su bili napustili zemlju. Vojsku i narod ostavili su na milost i nemilost neprijatelju.
Slom Crne Gore moj otac je doživeo kao najdublju ličnu tragediju. Iako mu je tada bilo tek četrdeset devet godina - bio je oronuo kao starac. Pao je u očajanje i mi, koji smo u tim časovima bili oko njega, mislili smo da je svršeno, da neće preživeti. Odveli smo ga nekako u selo Grlić, blizu Danilovgrada, kod rođaka da tu izdane pre nego što ugleda plavičaste austrougarske uniforme.
Kraj grobnice Nikole Pašića
Ali, sudbina je htela da preživi i padne u ruke austrougarskih vojnika... Posle oslobođenja i ujedinjenja, moj otac se, kao i drugi, vratio iz logora dočekan svim počastima i priznanjima ne samo zbog bitke na Mojkovcu već i zbog drugih bitaka koje je uspešno vodio u tri rata. Umro je 1927. godine u Beogradu i sahranjen u izdvojenoj parceli na Novom groblju, desno od glavne kapije, odmah do grobnice Nikole Pašića. Umro je u šezdeset prvoj godini života. Godinu dana ranije unapređen je u čin armijskog generala. Država mu je podigla spomenik... U istu grobnicu sahranjena je, 1932. godine, moja majka Milica.
A Mojkovac i danas živi u pamćenju potomaka. Da nije bilo onog krvavog Božića na Mojkovcu, ne bi bilo ni Vaskrsa na Kajmakčalanu. Da crnogor-
ski orlovi, oni mladi ljudi, koji u trenu prezreše smrt, svojim grudima ne zatvoriše mojkovačka vrata i tako ne dozvoliše neprijatelju da se javi srpskoj vojsci u bok i pozadinu, možda bi sudbina srpstva bila zauvek zapečaćena...
Pošto su svi njeni dopali ropstva, ostavši sama, Vasilija se udala za doktora Nika Martinovića u Nikšiću. Posle njegove tragične smrti živela je usamljeno da bi se kasnije udala za generala Blažu Vrbicu. I s njim nije imala sreće, ostala je ponovo udovica.
Živela je povučeno i usamljena u Beogradu. Umrla je 1977. godine i sahranjena u grobnici svoga oca, serdara Janka Vukotića.
=============================================================================================================
Visoka patriotska svijest srpske vojske najbolje je posvjedočena junačkom odbranom Beograda oktobra 1915. U teškoj borbi gotovo su svi herojski izginuli. Srpska vojska se morala povlačiti kroz bespuća i gudure, preko Kosova i Metohije, dijela Crne Gore i Albanije.Kroz Albaniju srpsku vojsku je napao onaj dio Albanaca koji nije priznavao vlast Esada-paše Toptanija,saveznika Srbije. Srpska vojska dospjela je na Krf, gdje su je iz albanskih lukaprebacili saveznički brodovi.
- Visoka patriotska svijest srpske vojske najbolje je posvedocena junackom odbranom Beograda oktobra 1915. Komandant poslijednje odbrambene linije bio je major Dragutin Gavrilovic sa svojim cuvenim govorom:
"Vojnici! Junaci! Vrhovna komanda izbrisala je nas puk iz brojnog stanja, nas puk je zrtvovan za cast Beograda. Vi nemate, dakle, da se borite za vase zivote, oni vise ne postoje. Zato naprijed u slavu, za Kralja i Otadzbinu!". - U teskoj borbi gotovo svi su heroji izginuli.
Trebalo mi par sekundi dok sam onako bunovna u cik zore bauljala, pre prve kafe... loše sam spavala.. sve me neke vampirske, patriotske snage proganjale.
Begaj ti šišmišu ni jedan, vidiš da je dan :shock:
;-) (on nikada ne spava...)
bojeve glave, nesto nafte i mikroskop.A sta fali samostalnoj Srbiji koja nije zavisna ni od Rusije ni od hebene EU?
Vracaju se u diktaturu, i to izgleda prilicno ubrzano. To ce ih i dovesti do propasti, nadajmo se sto pre...
Zulutoyou, џаба се трудиш да им црташ и објашњаваш, они сматрају да нам је Европа пријатељ иако су нас неке чланице Европске уније бомбардовале, иако последице тих бомби осећамо и дан-данас, још нисмо ни зацелили ране од бомби а они нам отимају Косово.
Они су једноставно припадници једне те исте новорођене идеологије, а то је идеологија европизма и доларизма, они не разумеју шта значи борити се за неке веће вредности у животу осим борбе за свој џеп.
Rusija razmatra mogućnost učešća u obnavljanju pravoslavnih manastira na Kosovu, u okviru projekta UNESCO.
Ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je danas da, po nalogu predsednika Vladimira Putina, razmatra takvu mogućnost, i izdvajanje sredstava za te ciljeve.
Izvini, a za koje se ti to "vece vrednosti" borish?
Za povecanje ruske teritorije?
A, bre, bre, bre Bezimenče.....postaješ simpatično ženče/devojka sa svojim komentarima zanš?
Pa ženo Bozija - ups, (pogreših je-u-rupe-jska) naravno da bauljaš kada te narokaju lekićima. I te "...vampirske, PATRIOTSKE, snage..." koje te proganjaju samo su posledica upravo onog sto ti i govorim: opasna bolest, gora od Hante zvana: JE-U-RUPSKI SINDROM !;-) Manifestuje se kao opsednutost od napada PATRIOTSKIH snaga sopstvene zemlje. Ishod lečenja: nemoguć. Prognoza: doživotna paranoja od PATRIOTA.
I drugo sejo mila, da ti kaže tvoj PATRIOTA, ti kao je-u-rupe-jka, ne bi trebalo tako neprikladno da se izražavaš i da koristiš Srpske reči poput "šišmiša", jos će ti odrediti nove elektrošok terapije za kaznu ! :shock:
Od sada upotrebljavaj reč BATMAN;-) (on nikada ne spava...)
![]()