Авај, кад виде те херојске совјетске војнике у бронзи, Пољацима не пада на памет Стаљинград, већ можда пола века комунизма који су им донели на поклон.
Можда и Катин, и пакт Рибентроп-Молотов, и територија отприлике величине Србије коју им је Стаљин украо.
Али шта они знају, боље ће њима то да објасни штрокави Србин у тренерци, тај стари мастер интернационалних односа.
Ah, kolega, hvala na komplimentu, mada trenerku ne nosim ovih vrelih dana...
Nesumnjiva je velika bol poštenih Poljaka kada se prisete svih ruskih zala poslednjih 500 godina, počev od onoga kada su pošteni Poljaci zašjeli u Moskvu u nameri da se krunišu kao ruski carevi, pa preko toga da su bili deo svake koalicije protiv Rusije u povijesti, osim kada su bili prinuđeni da budu deo te iste Rusije (što možda u nas neukih ima veze sa time što su bili deo svake koalicije protiv Rusije), do sitnih detalja tipa da je poštenom panu Pilsudskom tamo negde 1919-20 palo na pamet da bi bilo zgodno malo proširiti granice Poljske koje su joj dodeljene u Versaju a na račun Ukrajine I Belorusije, pa su pošteni Poljaci ipak prvi krenuli u prodor na Istok...
Junački su pobedili malo iznervirane Sovjete koji su za par meseci stigli do Varšave (kao I obično), dok su zarobljenih 10-tak hiljada primitivnih kozaka uredno sahranili, prethodno ih napunivši mitraljeskim mecima.
Uglavnom, poenta price je da su Rusi ghovna, a da su Poljaci manja ghovna od Rusa isključivo zato što ih je manje, inače mrtva trka.
E, sada, sa stanovišta nas kafanskih filozofa razumemo poštene Poljake, ali ne saosećamo sa njima ni najmanje.
No naša osećanja prema poštenim Poljacima nisu bitna, jer se sukobe sa činjenicama.
A činjenice ostaju sledeće: iz Poljske su Švabe izbacili vojnici Crvene Armije, sa sve petokrakom zvezdom I srpom I čekićem na kapi. U toj Crvenoj Armiji se borilo par desetina hiljada Poljaka.
I drugo, ne baš nebitno: Crvena Armija je Poljskoj obezbedila poprilične teritorijalne kompenzacije na Zapadu, isteravši Nemce iz Istočne Pruske, i drugih nemačkih istočnih provincija, koje su posle pripale Poljskoj.
Sa te strane ipak se malo čini nepošteno rušiti spomenike dotičnima, makar zbog činjenice da su ih desetine hiljada sahranjene u Poljskoj, a i zbog postignutih međusobnih sporazuma iz devedesetih.
Mislim, čak i ako su bivši Sovjeti u pitanju, nepristojno je.