,
Као прво моја основна школа у Београду коју су комунисти направили дакле настала после др.св. рата је носила име по једном Титовом функционеру и комуњари, али још за време Слобе, променили су име и на званичном сајту о историјату школе нигде не стоји чињеница да је неколико деценија носила то комунистичко име.
Да не причамо о школском систему где децу више не уче о антифашистичкој борби.
п.с. да се ја питам то би било још екстремније.
Nije tačno da ne uče. Samo se ne uči jednostrano, kao što su nas učili.
Što se škole I ulica tiče, to je politički simbolizam. Baš kao, recimo, Staljinove ili Titove ili Marksove statue ili slike.
Bez obzira I na druge uloge koje su Staljin ili Tito imali, oni su pre svega politički simboli danas.
Ono što su Poljaci, tj. njihova vlast, ovde hoće da urade uključuje, pored spomenika simbola komunizma (za koje me, uzgred, zabole patka) I spomenike Crvenoj Armiji, znači spomenike vojnicima koji su se borili, spomenike bitkama koje su se odvijale.
A to čak ni komunisti nisu radili.
Ekvivalent toga bi bio da mi srušimo Kadinjaču, ili da su komunisti srušili Spomenik srpskim vojnicima u Kraljevu, zato što su na njemu krst I četiri ocila, a moguće I po koja kokarda.
Uglavnom, u Srbiji nemaš ni jedan srušen spomenik na mestima bitaka, ili spomenik partizanima, koji su komunisti podigli od II svetskog rata.
I ne treba da bude.
To je nešto čime se naš komšiluk ne može pohvaliti, uprkos svom stalnom kokodakanju.