Rupa V

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Šta su ti dali? Nema tu previše izbora.. zna se sa čim se uspavljuju pac.. samo je pitanje kako ko odreaguje na anasteziju.
Pa ne znam a pokusavam da saznam.
Imala sam toliko totalnih i budjenja i uvek bude sve ok, da ne kazem normalno. A iz te anestezije sam se probudila sa osecajem apsolutne srece. Nikad to nisam dozivela. Bukvalno apsolutna sreca ... i onda sam se setila da imam muza, decu, roditelje i zivot i vratila se na fabricka podesavanja...
Ali taj osecaj necu nikad zaboraviti.

Sta to moze biti?
 
Pa ne znam a pokusavam da saznam.
Imala sam toliko totalnih i budjenja i uvek bude sve ok, da ne kazem normalno. A iz te anestezije sam se probudila sa osecajem apsolutne srece. Nikad to nisam dozivela. Bukvalno apsolutna sreca ... i onda sam se setila da imam muza, decu, roditelje i zivot i vratila se na fabricka podesavanja...
Ali taj osecaj necu nikad zaboraviti.

Sta to moze biti?
Ništa. Ukratko. Svaka anastezija je za sebe. Zavisi od mnogo faktora kako je podnosimo...
 
Malopre odem do svekrve, odnesem joj neku klopu, ona dokona, gleda na tv vladara našega. Ne znam kakvu sam facu napravila, ali, žena opasno zatrovana njegovim govorima , neprozvana, poče da ga hvali...kako nam je sve krenulo i sve nam dobro...
Ko me i terao da joj iznesem neke od činjenica kad je njoj dobro...
Baš se pitam kako bi joj bilo dobro sa svojom penzijom od 25000 da ne živi u zajedničkoj kući sa nama, da mi ne plaćamo sve račune, da joj svaki dan ne donosimo kuvanu hranu, da joj ne kupim lekove...
 
Malopre odem do svekrve, odnesem joj neku klopu, ona dokona, gleda na tv vladara našega. Ne znam kakvu sam facu napravila, ali, žena opasno zatrovana njegovim govorima , neprozvana, poče da ga hvali...kako nam je sve krenulo i sve nam dobro...
Ko me i terao da joj iznesem neke od činjenica kad je njoj dobro...
Baš se pitam kako bi joj bilo dobro sa svojom penzijom od 25000 da ne živi u zajedničkoj kući sa nama, da mi ne plaćamo sve račune, da joj svaki dan ne donosimo kuvanu hranu, da joj ne kupim lekove...
Mardz ja se divim tebi. I svima koji zive u zajednici. Divim!
Ja ne mogu ni ovo jednom nedeljno, da ne prasnem kao vatromet. Ja skicim na mm cim me dotakne... a nesto mnogo skicim u zadnje vreme... :aha:
 
Malopre odem do svekrve, odnesem joj neku klopu, ona dokona, gleda na tv vladara našega. Ne znam kakvu sam facu napravila, ali, žena opasno zatrovana njegovim govorima , neprozvana, poče da ga hvali...kako nam je sve krenulo i sve nam dobro...
Ko me i terao da joj iznesem neke od činjenica kad je njoj dobro...
Baš se pitam kako bi joj bilo dobro sa svojom penzijom od 25000 da ne živi u zajedničkoj kući sa nama, da mi ne plaćamo sve račune, da joj svaki dan ne donosimo kuvanu hranu, da joj ne kupim lekove...
ma opet bi govorila da joj je dobro... ja ih znam ihaaaj sa manjom penzijom kojima je 'dobro'.. ma oni mogu da trose ko upaljac
 
ma opet bi govorila da joj je dobro... ja ih znam ihaaaj sa manjom penzijom kojima je 'dobro'.. ma oni mogu da trose ko upaljac
moja majka isto
pre neki dan joj kazem - nemoj te gluposti da gledas, nemoj da te truju
kaze majka dok gleda vladara i ne trepce - znam ja zasto ti njega ne volis, ali nije ti on kriv
pa ko mi je kriv majko za reketiranje i kriminalce
kaze meni rodjena majka - pa ti si kriva, nisi znala prave ljude koji mogu da ti pomognu
pa koji su to praviji ljudi od onih koje sam znala, koji su na polozaju da mogu da pomognu al kad se krade i otima od normlanih ljudi koji zive od svog rada, onda rade za otimace
majka
rodjena
voli me, znam to
al njega izgleda voli vise :lol:
 
Mardz ja se divim tebi. I svima koji zive u zajednici. Divim!
Ja ne mogu ni ovo jednom nedeljno, da ne prasnem kao vatromet. Ja skicim na mm cim me dotakne... a nesto mnogo skicim u zadnje vreme... :aha:
Nema tu divljenja, i ja sam se nekad divila takvima, nisam često mesecima mogla da progovorim sa njom ni reč...onda dođe vreme kad nemaš izbora, kao što nemaš izbora kada ti dete noću plače i moraš da ustaneš. I tada se prilagodiš situaciji , jer, ako to ne uradiš, poludiš i nema te.
 
zivis u burzujskom okruzenju
Odakle ti to?
Da li stvarno mislis da je moguce ziveti sa 15.000 din mesecno sa troje dece? U Bg, kao podstanar.
Evo mi objasni kako?
Nema tu divljenja, i ja sam se nekad divila takvima, nisam često mesecima mogla da progovorim sa njom ni reč...onda dođe vreme kad nemaš izbora, kao što nemaš izbora kada ti dete noću plače i moraš da ustaneš. I tada se prilagodiš situaciji , jer, ako to ne uradiš, poludiš i nema te.
Mene je mama naucila da nikad ne zivim sa matorcima(ni svekijevcima ni sa mojima), i rekla jasno:”Ako ti se ikad desi da nemas gde, ti sa svojom porodicom dodji u stan a mi odosmo u podstanare.” :heart:
I ja cu tome uciti svoju decu.

I nije pitanje samo problema, vec kvaliteta svakodnevnog zivota.
zivot u zajednici je izbor u 99 posto slucajeva
i sasvim je ok ako to svima prija

ako ne prija pokupis se i odes u manje, sa manje para ali dises slobodno
za mene ta sloboda nema cenu
Upravo.
Nema cenu.
 
Mene je mama naucila da nikad ne zivim sa matorcima(ni svekijevcima ni sa mojima), i rekla jasno:”Ako ti se ikad desi da nemas gde, ti sa svojom porodicom dodji u stan a mi odosmo u podstanare.” :heart:
I ja cu tome uciti svoju decu.

I nije pitanje samo problema, vec kvaliteta svakodnevnog zivota.

Upravo.
Nema cenu.

Ja se ređe srećem sa sveki&sveki koji su mi u dvorištu, nego ti sa svojima. :aha:
 
Ja sam Vodolija podznak Lav. Što se tiče muškaraca, s Vodolijama mi je zanimljivo i uvijek imamo teme za razgovor, ali me ne privlače seksualno. Lavovi me privlače, ali s njima uvijek neka borba i nadmetanje ko je dominantniji, tako da nismo dobra kombinacija. Najbolje se slažem s muškim Djevicama i Jarčevima iako po horoskpu ne bi trebalo da je tako. Najgori znak za muškarca mi je Vaga, dok se sa ženskim Vagama dobro slažem. Rakove ne volim ni muške ni ženske, crpe svu energiju iz tebe. A najveći broj prijateljica su Ribe ili Vage.

Nas dve smo dokaz da je astrologija zabava uz kafu koja retko čemu služi.
Muške Vodolije uopšte ne poznajem bliže, o privlacnosti da ne govorimo. Jarceve i Device poznajem ali o privlacnosti da ne govorimo. Rakove, mislim da ne poznajem ni jednog jedinog. Mama mi je bila Rak i bila je vojnik, disciplinovan vojnik, ni nalik ovde opisanim.
Uvek sam se zabavljala sa Lavovima, obožavam te muškarce očigledno. Smiruju me, sigurni su, pouzdani, stabilni. Ovnovi i ja smo uvek plamen. Ne samo za momke (a dve duge veze su bile sa njima) već i za drugarstvo, prisno prijateljatsvo, sa njima sam tim. Dve Ribe o koje se ogreših pa me neko opomenuo detetom u znaku Ribe (rođeno je istog dana kada i momak o kog se najviše ogreših), dobre duše i mnogo su bili lepi, nestvarno lepi obojica (od mene momci uvek bili lepsi). Udala se za Vagu, i prethodni je bio Vaga. Kod njih volim lepo, nisu nužno sebi lepi ali taj gen za lepo mi ova dvojica vuku, mm kada uzme obicnu hemijsku olovku na salveti nacrta prekrasan sklad...za muziku, za književnost tu ima nekog osećaja za fine stvari...isto to volim i u Lavovima koje poznajem...a ja sam poput tebe, Vodolija/Lav...doduše i mm ima jak Mars u Lavu...uvek je tu neki Lav...
 
Odakle ti to?
Da li stvarno mislis da je moguce ziveti sa 15.000 din mesecno sa troje dece? U Bg, kao podstanar.
Evo mi objasni kako?

nisam te razumeo... mislio sam da pitas 'kako ja ne znam' (nekog sa tako malom penzijom), a ti si se pitala: 'kako, ja ne znam' (kako od toga moze da zivi)... trebalo je da turis zarez... ebi ga, ne znam ni ja... pretpostavljam da ne zive od njenih 15000, da i muz nesto zaradjuje
 
zivot u zajednici je izbor u 99 posto slucajeva
i sasvim je ok ako to svima prija

ako ne prija pokupis se i odes u manje, sa manje para ali dises slobodno
za mene ta sloboda nema cenu
Pokušaću ukratko:
Pre dvadesetak godina mi je iznenada umro otac. Počelo je za par dana bombardovanje, majka sama u trosobnom stanu, molila nas je da dođemo kod nje. Tada smo živeli u potkrovnom stanu u centru NS i to nam se učinilo prihvatljivo. Ona je sebi sredila jednu sobu, mi ostalo i bilo je na početku ok. Onda smo vremenom shvatili da ima psihičkih problema koje je otac uspešno krio od nas dajući joj krišom lekove. Nije više htela da ih pije.Godinu dana pakla sa njom rezultovalo je tome da smo se jednog dana odselili u podstanarski stan, jer se u međuvremenu majka mm penzionisala i doselila u NS u naš stan iz mesta gde je živela i radila.
U međuvremenu je majka prodala naš stan (zeznuli smo se i brat i ja jer smo joj na ostavinskoj sve prepisali) i otišla u Kruševac...što dalje...Mislili smo, super, nema više problema, daleko nam je, i mi smo se preselili na Palić. Ali to nije tako....prvo telefonski pozivi komšija kako ih uznemirava, pa pozivi iz bolnice gde su je povremeno smeštali pa na kraju iz policije.
Kao dete imaš zakonsku obavezu da se brineš o roditeljima. Hteli smo da je smestimo u neki dom, ustanovu, ali to država ne dozvoljava ukoliko nije lišena poslovne sposobnosti, a to je sudski proces koji traje i košta. Odradili, smestili je u Suboticu. Sada gotovo svaki dan idem kod nje, stabilna je, jer joj daju redovnu terapiju. U dobrim smo odnosima.
Onda je sveki ostarila, rekla je da će prodati svoj stan i doći u dom koji će od toga plaćati. Ponudili smo joj opciju da se doseli kod nas. Kuća je velika, dve odvojene etaže (nekad namenjene za turističko izdavanje). Ona je psihički stabilna, pre ili kasnije će prestati da joj se sviđa da bude u domu, da živi sa nekim u sobi, da jede njihovu hranu jer je namćor. I onda, opet ista priča, moraće kod nas jer neće imati ništa svoje. Mm je jedinac, nema ko, a ona neće biti lišena poslovne sposobnosti s obzirom da je to vrlo kompleksan proces koji se tako završava samo u stvarnim potrebama, nema muvanja.
I to sve dođe kao sopstvena , naša odluka, ali u stvari je sticaj okolnosti i nema tu mnogo izbora.
 
nisam te razumeo... mislio sam da pitas 'kako ja ne znam' (nekog sa tako malom penzijom), a ti si se pitala: 'kako, ja ne znam' (kako od toga moze da zivi)... trebalo je da turis zarez... ebi ga, ne znam ni ja... pretpostavljam da ne zive od njenih 15000, da i muz nesto zaradjuje
Da
Muz zaradjuje i prezive ali sta da se ne daj boze sutra razvede, od cega bi ona i troje dece ziveli? :(
Pokušaću ukratko:
Pre dvadesetak godina mi je iznenada umro otac. Počelo je za par dana bombardovanje, majka sama u trosobnom stanu, molila nas je da dođemo kod nje. Tada smo živeli u potkrovnom stanu u centru NS i to nam se učinilo prihvatljivo. Ona je sebi sredila jednu sobu, mi ostalo i bilo je na početku ok. Onda smo vremenom shvatili da ima psihičkih problema koje je otac uspešno krio od nas dajući joj krišom lekove. Nije više htela da ih pije.Godinu dana pakla sa njom rezultovalo je tome da smo se jednog dana odselili u podstanarski stan, jer se u međuvremenu majka mm penzionisala i doselila u NS u naš stan iz mesta gde je živela i radila.
U međuvremenu je majka prodala naš stan (zeznuli smo se i brat i ja jer smo joj na ostavinskoj sve prepisali) i otišla u Kruševac...što dalje...Mislili smo, super, nema više problema, daleko nam je, i mi smo se preselili na Palić. Ali to nije tako....prvo telefonski pozivi komšija kako ih uznemirava, pa pozivi iz bolnice gde su je povremeno smeštali pa na kraju iz policije.
Kao dete imaš zakonsku obavezu da se brineš o roditeljima. Hteli smo da je smestimo u neki dom, ustanovu, ali to država ne dozvoljava ukoliko nije lišena poslovne sposobnosti, a to je sudski proces koji traje i košta. Odradili, smestili je u Suboticu. Sada gotovo svaki dan idem kod nje, stabilna je, jer joj daju redovnu terapiju. U dobrim smo odnosima.
Onda je sveki ostarila, rekla je da će prodati svoj stan i doći u dom koji će od toga plaćati. Ponudili smo joj opciju da se doseli kod nas. Kuća je velika, dve odvojene etaže (nekad namenjene za turističko izdavanje). Ona je psihički stabilna, pre ili kasnije će prestati da joj se sviđa da bude u domu, da živi sa nekim u sobi, da jede njihovu hranu jer je namćor. I onda, opet ista priča, moraće kod nas jer neće imati ništa svoje. Mm je jedinac, nema ko, a ona neće biti lišena poslovne sposobnosti s obzirom da je to vrlo kompleksan proces koji se tako završava samo u stvarnim potrebama, nema muvanja.
I to sve dođe kao sopstvena , naša odluka, ali u stvari je sticaj okolnosti i nema tu mnogo izbora.
Mardz, svaka tebi cast na svemu tome prezivljenom. Uopste ne kritikujemo, samo sa nase pozicije nismo spremne(ja pisem i u tarino ime) na zajednicki zivot. Bar ja nisam i cini mi se necu biti nikad. Imali smo i mi(tj.moji) babu u slicnom stanju i nije zivela sa mojima, vec su joj iznajmili stan. Ja se iskreno divim ljudima koji mogu, ja nemam tu sirinu
 
Pa ići će. Nisi dobro shvatila. Mi smo spremili pacijenta i već je bio na stolu, i hirurg se oprao i kad je trebao da počne intervenciju pogleda srafove koje treba da ugradi i konstatuje da nisu odgovarajući...
Ja sam ga samo podsetila da pre nego ode kući objasni porodici pacijenta da je čovek bio u anasteziji i da će u ponedeljak opet jer će do tada stići pravi srafovi.. sto ja da objašnjavam nije moja greska..

Ko je odgovoran da donese odgovarajuće šrafove?
Vidi, i moj učenik stavi sedlo na konja, ali je mora odgovornost da pogledam da li je konj zasedlan pravilno pre nnego što ovaj sedne.
 
Da
Muz zaradjuje i prezive ali sta da se ne daj boze sutra razvede, od cega bi ona i troje dece ziveli? :(
Puno parova živi tako, ne razumem šta se čudiš. Tamo gde su neophodne obe plate za pokrivanje životnih troškova itekako se oseti kada se izgubi drugi deo. Može to biti tačno polovina, ili trećina, četvrtina, suština je ista, gubi se u materijalnom smislu.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top