Romantika

Ljubavi,

Trazim da budes tu,
pored mene
i kad mi je tesko,
i kad se smejem,

uvek,
cak i kad me boli glava,
pa i kad mi se spava.
Da mi tvoje ruke kosu miluju,
a tvoji prsti po vratu dodiruju,

Trazim da budes uvek tu,
da ne budem sama bez tebe,
da sa tobom pricam i da se veselim,
zivot da zivim plucima punim,
da ne das nikad da se zbunim.

Trazim da budes nezan,
tvoj sapat nezne stihove niz kosu

svako vece da mi spusta,
tvoje oci da me maze pogledom,
a tvoje ruke nezno niz ledja

kao morski talas da me opuste.

I trazim jos mnogo toga,
ni ne slutis sta sam u stanju zbog tebe,
koliko mogu da ti poklonim sebe.
I ponekad ako treba da budem i stena,
a ja sam samo jedna nezna zena,
koja zeli da bude tvoja za sva vremana.
 
13-1.gif
 
Da li ti se dlanovi znoje , a srce ubrzano kuca , glas ti zastaje u grlu ?
- To nije ljubav , to je DOPADANJE .

Ne mozes da skines ruke ili pogled s njega ?
- To nije ljubav , to je POZUDA.

Ponosna si na njega i svima zelis da ga pokazes ?
- To nije ljubav , to je SRECA.

Zelis ga jer znas da je on tu ?
- To nije ljubav , to je USAMLJENOST.

S njim si jer svi tako hoce ?
- To nije ljubav , to je SAZALJENJE.

S njim si jer te ljubi i drzi za ruku ?
- To nije ljubav , to je NESIGURNOST.

Da li si sa njim jer tvoje srce preskace cim ga pogledas ?
- To nije ljubav , to je STRAST.

Da li mu oprastas greske zato sto se brines za njega ?
- To nije ljubav , to je PRIJATELJSTVO.

Da li mu govoris svakog dana da je on jedini na koga mislis ?
- To nije ljubav , to je LAZ.

Da li bi se odrekla svojih najdrazih stvari samo zbog njega ?
- To nije ljubav , to je VELIKODUSNOST.

Da li te srce boli i sve u tebi lomi kad je on tuzan ?
- DA , to je LJUBAV.

Da li te privlace drugi , a ipak ostajes s nim bez trunke kajanja ?
- DA , to je LJUBAV.

Da li prihvatas njegove greske samo zato sto su one deo njega ?
- Da, to je LJUBAV.

Da li zaplaces zbog njegovog bola , mada ga on dobro podnosi jer je jak ?
- Da, to je LJUBV.

Da li on oseca tvoje srce i to te dira duboko u dusi da te naprosto boli ?
- Da, to je LJUBAV.

Da li si sa njim zbog neshvatljive mesavine bola , srece i uzivanja ?
- Da, to je LJUBAV.

Da li bi dala svoj zivot za njega ?
- Da, to je LJUBAV.

Zasto onda volimo kad je ljubav tako bolna i predstavlja takvo mucenje ?
Zasto u svojim zivotima svi tragamo za ljubavlju ?
Za tim bolom , agonijom koja nas ubija ?
Zasto ?

ZATO STO JE TO LJUBAV !
 
Moje mi ulice šapuću

Da si ih danas

Nežno

Milovala

Koracima svojim

A ja sav važan

I u ljubomori svojoj

Ne dam čistačima

Da spiraju

Otiske

Stopala tvojih

Podmićivaću ih svakog dana

... do prve kiše
 
U mojoj glavi stanuješ

U mojoj glavi stanuješ: tu ti je
Soba i
mali balkon s kog puca
Vidik na moje misli najtananije.

Ponekad slušaš kako mi zakuca
Srce ko živi leptir iz kutije.

Ja ti odškrinem vrata: niz basamake
Silaziš u vrt za kog niko ne zna.

Na povetarcu lebdiš poput slamke.

(Dok za to vreme, možda: neoprezna
Stojiš na nekom rubu, ispred zamke...)

Nekad (u mojoj glavi dok baš skačeš
U morsku penu, ispod sunca, gola)

spazim te kako po kiši preskačeš
Barice i sva u blatu do pola
Žuriš na posao s licem ko da plačeš.

Prolazi dan za danom i sva svota
Vremena tvog se po dva puta zbira:
Pa pola oko moga klupka mota.

Vidim sa tvoga lica punog mira
Da ne znaš kako živiš dva života.

U mojoj glavi stanuješ i dubiš
Crne i bele hodnike za moje
Misli: kako mi bežiš il me ljubiš?

Van tebe druge misli ne postoje.
Samo dok spavam ti se nekud gubiš...

Stevan Raičković
 
IZGOVORI MI IME


Izgovori mi ime…
i molim te, veži me
prazninom iz koje ti dolaziš
a ja naumila
iza dvadeset i osam mesečevih lica
u zastrašujuće tišine
što se u crvenim tulipanima kriju
kao u molitvi posle oproštaja
ili u krilu bez deteta

Izgovori mi ime...
i molim te, umotaj me crnilom
iznad mesečeve vodenice
a sa dlanova,
zvezdano brašno obriši
mojim licem
Ti, veseli vodeničaru
Ah, kako je gorak naš hleb!

Branka Korać
 
Ovo je mogla biti najromanticnija strana
mogla se oteti iz srca najtoplijeg dana
i bila bi takva, i sjajna i tužna
potpuno nepotrebna a u isto vreme nužna
i za svako slomljeno srce najnežnija hrana
ovo je mogla biti najromantičnija strana.


Ali svaki život na svetu nosi svoje "ali"
neću ti reći kako sve smo od sebe dali
i neću ti pisati kako sam tužna il patim
kako padaju kiše a ja bih da se vratim
ti mislis kako smo krenuli a ja gde smo stali
ali, svaki život na svetu nosi svoje "ali".


Možda Ja ne umem ovaj život da živim
il misliš kako se tebi koliko želiš ne divim
možda ni ti ne umeš moju ljubav da voliš
jer zašto da brineš o nekom i da li zaboliš
a ni za jednu svoju grešku ne osećaš se krivim
a možda baš ja ne umem ovaj život da živim.


Želim da verujem da si ti u pravu
ne postoji ništa lakše do slušati svoju glavu
šta će ti srce što voli kad uvek pogreši
a baš ništa u suzama nema snage da reši
sa njim ne možeš steći novac a ni slavu
želim da verujem da si ti u pravu.


Ne znam hoćeš li voleti u tebe kad se pretvorim
ogromno jake zidove oko svog srca da stvorim
da na licu mi ne vidiš dal želim te kraj sebe
da za svakog u sebi pronađem osmeh osim za tebe
i da nikad ne saznaš da li te ili te ne volim
ne znam hoćeš li voleti u tebe kad se pretvorim.
 
Danas - 20 meseci veze :) Kupila decku pokloncic i prevela na roze papirce prepisala pesmu od Celine dion
For all those times you stood by me
For all the truth that you made me see
For all the joy you brought to my life
For all the wrong that you made right
For every dream you made come true
For all the love I found in you
I'll be forever thankful baby
You're the one who held me up
Never let me fall
You're the one who saw me through through it all


You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn't speak
You were my eyes when I couldn't see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn't reach
You gave me faith 'coz you believed
I'm everything I am
Because you loved me


You gave me wings and made me fly
You touched my hand I could touch the sky
I lost my faith, you gave it back to me
You said no star was out of reach
You stood by me and I stood tall
I had your love I had it all
I'm grateful for each day you gave me
Maybe I don't know that much
But I know this much is true
I was blessed because I was loved by you


You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn't speak
You were my eyes when I couldn't see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn't reach
You gave me faith 'coz you believed
I'm everything I am
Because you loved me


You were always there for me
The tender wind that carried me
A light in the dark shining your love into my life
You've been my inspiration
Through the lies you were the truth
My world is a better place because of you


You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn't speak
You were my eyes when I couldn't see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn't reach
You gave me faith 'coz you believed
I'm everything I am
Because you loved me


I'm everything I am
Because you loved me
 
Došao si tiho
A opet tako glasno,
Posve neprimjetno
A ja sam te zamijetila odmah.
Razumio si me. Razumio moje bure.
Razumio moje oluje.
Pričala sam ti svoje priče.
Slušao si. Razumio si. Shvaćao si.
Na trenutke se činilo
Kao da smo isti.
Toliko sličnosti.
Toliko istosti.
Toliko istih riječi.
Toliko istih razmišljanja.
Rekli bi „ista valna“.
Prsti isprepleteni u tami.
Nježni dodiri tijela.
Koža mirisna pripila se uz moju.
Lice moje lagano grebe
Nježna grubost tvoje brade.
Poljupci…drukčiji…usne posve drukčije…
A opet sve tako, kao odnekud, poznato.
Kao već doživljeno…
Možda u nekim paralelnim svjetovima?
Tko zna, možda se opet u tim istim svjetovima
Ista usta u poljupcu nađu…

(palchy)
 
Nemoj da mi uputiš više
nijedan pogled,
čak i ako bi smeo.
Svaki tvoj pogled samo nove uspomene piše
i tiho, nečujno urezuje tvoje ime
u neke moje još nerođene rime
zute i plave boje,
a ja nisam sigurna da li bi ti to hteo.
Ne budi moje orkane snene
da se neki ne zakovitla iz pene,
ponašaj se i dalje kao da ne postojim,
i kao što si do sada umeo
nastavi da gledaš kroz mene
u nedogled
iako tu ispred tebe stojim.

Nemoj uopšte da me gledaš,
zaboravi me.
Potroši svoje poglede na one druge,
na one što znaju da se kikoću,
da od svega naprave važnu temu,
na one izgubljene u beskraju
što ne znaju za samoću,
na one što se trude
da uvek nose šminku,
na one kojih se sve tiče
a tako malo znaju...
Gledaj njih,
zaboravi mene, klinku,
ja nisam takva niti takva mogu da budem,
ja sam iz neke potpuno druge priče.

Nemoj da mi uputiš više
nijedan osmeh.
Jedan je dosta.
Pomisliću da u tom novom još nešto piše
i bojim se, izazvaću podsmeh
kod onih kojih se sve tiče...
U meni se rodi i osta
želja koja klija i raste,
i izvija se i trudi
da izleti u nebo
i nemoguće preraste.
I zato nemoj, nemoj nikada više
da mi poklonis nijednog smeška.
Zamisli da me nema,
da ne postojim, tako je bolje.
Moram to da te molim jer se bojim,
strašno se bojim
da je tvoj osmeh samo greška.

Pokloni tvoj osmeh tamo nekoj drugoj,
i petoj, i sedmoj,
pokloni ga onima koje će znati da ga vrate,
onima koje ne vole čekanje,
kojima nije problem da svojim osmehom uzvrate
odmah, bez razmišljanja,
a da ga prime još manje.
Pokloni ga njima, meni nemoj,
jer moj osmeh predugo sanja
dok ne ugleda svitanje,
predugo čezne da izleti,
predugo plete šarene duge,
predugo trepti dok ne sine,
a za sve to vreme
moje usne su neme.
Zato me zaboravi
jer ja nisam kao te druge,
ja sam iz neke sasvim druge šeme.

Nemoj da mi uputis vise
nijednu reč,
čak i ako to želiš.
Sve reči mogu da imaju i drugo lice,
i šta ako ti to prekasno shvatiš
i poželiš da ih vratiš
i pričuvaš za neku drugu zgodu
kad vidiš šta u mojim očima piše,
pa se sneveseliš,
a već je kasno, već si ih pustio da odu?
Ne, nemoj mi reći ni jednu reč više,
bojim se da će i moje reči da poteku
izazvane tvojim
pa će da se sliju u moćnu reku
i da teku i teku...
Tako se bojim
da će iz mene bujica da provali,
da mi neće biti dovoljno sve vreme u našem veku
da iskažem sve što smo do sad otćutali.

Neka tvoje reči odu na tamo neke
očima blizu
a mislima daleke,
na one što imaju raspletene kose,
što uvek slušaju ali retko čuju,
na one što se oblače u Rimu i Parizu,
na one kojima je važno šta će da obuku
i šta će da nose,
na one što se stalno utrkuju...
Na mene ne bacaj reči,
zamisli da ne postojim,
jer ja se bojim, strašno se bojim
da neće ništa da me spreči
jednom kad moja bujica krene,
kad se otkači i provali i dotakne sve vaseljene
koje nam dele sreću i tuge.
Zato te molim, najlepše molim,
zaboravi mene,
ja sam jaka i sve ću moći da prebolim
jer ja nisam i nikad neću
biti kao te neke druge.

I nemoj, nikada nemoj da me tražiš,
čak i ako se osmeliš
pa to poželiš,
čak i ako se na to odvažiš.
Čak i ako ti konačno sine da sam ja Ona,
jedina prava samo za tebe,
ona jedna od miliona
koja ti pruža more tišine
i svu silinu uragana
u istom trenu.
Ne, nemoj da me tražiš,
pusti me da sama svoje dane brojim
dok postojim,
dokle god trajem nekih dana,
dokle god moje vreme curi.
Ne daj da ti misli na tu stranu skrenu,
nipošto nedaj.
Ja se neizvesnosti više ne bojim
ali bih radije da požurim
i da se sakrijem u uspomenu.

Potraži one neke druge
koje su svikle
da nose štikle,
koje samo sa debelim slojem šminke postoje,
koje još uvek ispredaju prazne priče,
koje se još uvek utrkuju da sve vide i čuju,
koje nose samo uzdužne pruge
jer im samo takve dobro stoje,
koje ne pričaju nego se dovikuju...
Mene nemoj,
mene ne traži
jer ja sam samo drhtaj jednog trena,
samo kap rose opijena jutarnjom vlagom,
samo neizrecivo malo parče istine u laži,
i nestalna kao morska pena
od koje sam sačinjena.

Bojim se, strašno se bojim
ako me nađeš
da ćemo zajedno da potečemo istom snagom,
istom silinom,
istom žestinom,
i da ću početi da postojim,
stvarno postojim
od tada pa sve do svog kraja.
Probudićeš moje orkane
i bujice i reke,
moji snovi će da dobiju lice
i da ostvare želje daleke.
Ali, šta je sve to?
Sve će to jednom morati da stane
jer kad tad stane sve što jednom krene,
jer kratak je ovaj ljudski vek
i prolazan poput lepote maja.
A ako me ne nađeš,
ako me nikada ne nađeš,
ja ću imati tebe i ti ćeš imati mene
odavde pa do večnosti, zauvek,
bez početka i bez kraja.


 
Понекад тако гледам.
Живот у његовом сјају.
И не видим тада ништа
што оквире нам ствара.
Само сјај сунца из ока
и прегршт звезда са длана.
Понекад тако гледам.
кao љубав у цвату
и шапат
само ме воли
 
Zavodnik

Pred mnogim vratima sam čekao,
Na mnoga uha šapnuo svoju pesmu.
I uvek kad se usta jedna predavala
i žeđ bila ugašena, jedna blažena iluzija u grob bi silazila…

Ostalo bi samo telo u prevarenoj ruci.
Poljupci koje strašno moljah,
duge noći koje grozničavo iščekivah…
na kraju behu kao zgažen cvet,
bez mirisa nestala lepota.
Iz mnogih postelja ustao bih tužan
kad je žudnja postala mi navika.

Bežeć' od užitka tražio sam san
opet novu želju i svoju samoću…
taj užitak moje je prokletstvo
jer nesrećnim me čini
da svaki san o njoj stvarnost uništava.

Oklevajući, ruku ka novom cvetu pružam,
da novom uhu svoju pesmu šapnem:

Brani se, najlepša moja, zakopčaj haljinu svoju,
opčini me, izmuči me nikad mi ne reci DA.

Herman Hesse
 
Ostavila bih te ja

Ostavila bih te ja
konacno,
da to zavisi od mene,
ali od mene ne zavisi
nista
osim,mozda,da li ce sutra
granuti sunce
ili ce se prosuti dazd
iz mojih ociju.

Otisla bih ja,
daleko ,
u potragu
za Atlantidom
ili za Nedodjijom,
u Legiju casti
ili u hodocasnike,
kada bih bila sigurna
da te bar tamo
necu sresti.

Zaljubila bih se ja,
ponovo,
da je to u mojoj moci,
da nije svaki deo ovog tela
obelezen mojom ceznjom
za tobom
pa zapecacen sa devet pecata
koje jedino tvoje usne
mogu rastopiti.

Predala bih se ja,
drugom,
da sam te bar u snu poljubila,
da me je tvoja ruka milovala
bar jednu noc,
i znala bih,
ma gde bila,
kome pripadam sva,
od vrha do dna,
od nastanka do nestanka.

Ostavila bih te ja,
zauvek,
kada bi se oni golubovi
vec jednom odselili
sa susednog krova,
jer bi sa njima
odletela i moja dusa
koja jedino zbog tebe
na zemlji obitava.


V.Milicevic
 
kad bi tvoje ruke znale kako dodiri tvoji mi trebaju, nista sem mene u njih uzeo ne bi
kad bi oci tvoje znale koliko ceznem za pogledom tim,uvek bi u jednom pravcu gledale,stedeo ne bi njih
kad bi znao koliko mi nedostajes, casio ne bi casa da moju ceznju smiris
kad bi znao kako je tesko bez reci neznih tvoji svih, tvoja usta bi stihove nezne citala mi
kad bi znao koliko je ova zelja za tobom jaka, da zeli te i moja pora svaka
kadbi znao, samo kad bi znao, nikada me ne bi ostavljao
 
Naša tajna

O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo
poznanik bio ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u našim snovima i žudima
dana ovih ostao trag.

Neću im reći da li iz osame
žeđi, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo voljelo;
niti srce naše
da li nas je radi nas,
ili radi drugih
kadgod boljelo.

Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao
u sazvježđe žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude -
ili nam je bilo svejedno.

Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše ruke;
ni da li zvuke
smijeha voljeli smo više
od šuma suza.

Neću im reći nijedan slog jedini
šta je moglo, ni da li je moglo nešto
da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vijek;
ni da li je otrov ili lijek
ovo što je došlo
onome što je bilo.

Nikome neću reći kakva se
zbog tebe pjesma događa
u meni vječito:
da li opija toplo
kao šume naše s proljeća,
ili tiha i tužna
ćuti u meni rječito.
O, nikome neću reći
da li se radosna ili boleća
pjesma događa u meni.

Ja više volim da prećutane
odemo ona i ja
tamo gdje istom svjetlošću sja
i zora i noć i dan;
tamo gdje su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gdje je od istog vječnog tkiva
i čovjek i njegov san.
 
Molitva za preobraženje

Dan još je samo nekoliko svjetla koja gasnu
na vrhovima

Ja cekam noc: preobraženje stvari

Noc
iz doline javi se i raste izmed blizih brda
k nebu

Prostor moga kraja pun je noci

Rasvjetljuju se ispod neba brda
u ogromne i plave prozirne kristale
Stabla
na vrsima, po polju, oko vode i kraj mene
bespokretna i crna stanu

Ja slušam s ceste: dolje livadama
bijeli mjesec šeta

i mislim:
zašto noc što vraca stvarima
blago nepokretno lice njinih mladih dana
u nama budi tamne gladne požude?

O noci
budi ladna ruka preko našeg vruceg cela
utišaj krv i spusti blagi mir na cula
Neka naša tijela mirna prozirna i plava usnu
snom nevinih i tihih biljaka
na plaštevima koje mjesec prostire po travi

Mi slušat cemo u snu
kako mjesec tiho koraca po vodi

A.Branko Simic
 
Napisacu ti pesmu...

Napisacu ti pesmu o tome
kako sam sama.
I kako provodim dane.
Napisacu ti pesmu kako mi
svakodnevno sve vise trebas
i kako precrtavam dane.

Monotona i dosadna popodneva
i beskrajne noci.

Napisacu ti pesmu
ali ne umem da nadjem prave reci,
ne umem da iskazem recima bol.

Napisacu ti pesmu, ludo moja,
o tome kako stalno mislim na tebe,
kako sam samo tvoja
i kako ti u svakom pismu
dajem deo sebe...

Ali, ne umem da te dodirnem u pesmi
ne umem da dodirnem
rubove tvojih usana.

Mozda te moja pesma zaboli
i bojim se da je napisem.

Ali ona vec nocima treperi u meni
i molime da ti kazem,
sve one reci, bolne i nezne
koje se radjaju u mojoj glavi!

Ali kako da ti napisem broj suza,
kada ni sama to ne znam?
Kako da ti opisem svoju ljubav,
kad' ona ni u tri knjige ne bi stala?!

Reci mi, najdraze moje,
kako da ti napisem najlepsu pesmu o ljubavi?

Kada si to, u stvari, ti!

Sve ono sto mi treba,
sve ono sto volim, i sto me boli...

Ipak, pokusacu da ti napisem pesmu
o najlepsem delu mog zivota,
o jednom toplom letu,
o tamnim ocima koje vidim i kada zmurim.

Napisacu ti najlepse reci koje znam
ali sve je to nista,
sve je to samo dim.

Jer, jedino sto zelim je da dodirnem
tvoje srce.
Jedino sto zelim je da shvatis
sve ono sto nisam napisala,
sve ono sto sam precutala,
jer necu da budim ceznju
i stvaram bol.

I, evo, napisala sam ti pesmu,
mada je jedino sto sam zelela u ovom trenu:
Da ti kazem da te volim!
 

Back
Top