Neko sa svojim bolom zna da ide kroz zivot.A neko taj svoj bol ne zna da nosi na najbolji nacin i onda redovno uzima papir i olovku i pise...pise...
Nocas bi zelela da pisem o snu,koji nisam sanjala,zelela bi da blago sklopim ruke oko tvoga vrata i da sapucem molitvu.Da nasa tela zauvek disu i ostanu zauvek spojena .Osecam tvoj dah na ...licu,koja je protkana hiljadama emocija,koje u meni izazivaju razlicite reakcije.Suze,smeh,bol,srecu.
Zatvaram oci,cini mi se ponekada da je izmedju mene i tebe cela vecnost. Spustas lagano svoje usne na moje.Osecam njihovu toplinu.Nezan poljubac,a opet tako pun strasti.Moj razum je s tobom definitivno izgubio bitku.Jer s tobom sam zavolela sve ono sto nikada nisam ni primecivala.Jutarnju zoru,prve zrake sunca...svetlost.Ja ti verujem,jer te volim.