Romantika

tumblr_lufal4zT3I1qd3478o1_500.jpg
 
U tišini beskrajnog plavetnila šapatom izgovaram posljednju želju, poljupcem stvorenu,čistoćom osjećaja nošenu. Poklanjam ti misli,njih mi nitko zabraniti neće.San,i on je tvoj.Gledam a ne sjećam se ničega,kao da polako plovim valima sve dalje,daleko od nas.Otimam radost od sebe same.Umirena samo ljubavlju mogu biti,a nje nema,nestala je.Idem dalje puna ožiljaka od slatkoće ,od rana ,puna krhotina duše kao ljuska oraha nepovratno slomljena.U mom životu život samo spava,čak ni snova više nema.Kada slučajno dotaknut bude,probuđen nekom čežnjom, zadrhtim samo. U toj samoći polako oči zatvorim,pomislim na tebe i suzu pustim.Ta tišina tako glasna a plavetnilo postaje sve ljepše,mirnije. Čemu taj osjećaj koji me nosi stazama koje se na osmjeh naslanjaju,koji suzu za doček očekuje,čemu sve !? Kako su koraci u tišini glasni,čuješ li ih,moji su.! Odlazim..
misc11-1.gif

m.
 

Back
Top