Na nebeskom balu jedna mala zvijezda zaigrana razbija nedoglednu tminu, ruši tajnovitu tamu i plešući po nebskom cvijeću iskri uvijek sretna, svim zalutalim putnicima i svim ljudima na svijetu, poklanja samo sreću.
Njena svjetlost davna je na dugačkom putu prošla kroz svjetove razne i dotakla mnoga nevidljiva sunca, kupala se u oceanima noću, zrcalila u ledenjacima i bijelim pahuljicama svakog planinskog vrhunca.
Gledala sam u silvestarsko nebo, zvijezda mala zaigrana na horizontu s trenutkom mladim, svako mlado ljeto slavi. Srce njeno trepti ritmom skrivenim u njenom svijetlu, u dubini tog čudesnog pogleda snena, zaigrano sjetna vidi duše svoje sjenu, zrcaljenje putnika bez cilja, vječnog lutalicu u čizmama od tisuću svijetlosnih milja.
Pružih ruke ka malenoj zvijezdi, zvijedi koja godine moga života u svjetlosti svojoj krije, zvijezdi koju ljudska ruka još dotakla nije, zvijezdi sjajnoj, mog rođenja znakom i čudesno se svijetlo spušta svojim svjetlucavim tragom. Bisere mi šalje ta, vječne ljubavi stvoriteljica snena, bisere za nisku svih prošlih i dolazećih ljeta.
Promatrala sam kako beskraj nebeskim cvijetovima cvijeta, silvestrovo već na istoku rudi, oslušnuh tu čudesnu simfoniju svijeta, lepršavu pjesmu u svjetlosnom zagrljaju sjedinjenih vječno sretnih ljudi. A ljepotica bajna,moja zvijezda sjajna, sije sjeme bisernoga zlata i posvećuje svaka srcem srcu srcem otvorena vrata.Ljubav kaplje zvjezdanim prahom sa zvjezdanog neba, biserna kiša, suze radosnice, čudesna ljepota koju svako živo biće, svako ljudsko srce zauvijek treba.
N.N.
http://1.***************/_x_4C7-tt0D4/S4Sk3n8kMPI/AAAAAAAAEZg/nmYpwhlb65w/s400/bajka+1.jpg