Romanticno-Tuzne Pesme

[Mister]

 

[Svjetlanaa]

CUVAJ SE........

 

[PetarSamotnjak]

Nedostaje mi nasa ljubav

Na jastuku... Bdim na ponocnoj straži kao stari posustali ratnik
Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesecev zlatnik...
Pod oklopom drhti košuta plaha vecno gonjena tamnim obrisima straha
Koja strepi i od mirnih obronaka sna...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje se život kruni uzalud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo...

Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje...
I skrijem se u zaklon tvog uha kao mindjuša od duple trešnje...
Al uspevam da jos jednom odolim da prošapucem da te nocas ruski volim...
Šta su reci... Kremen što se izliže kad tad...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... A bez nje ovaj kurjak menja cud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme svemu menja boje... I da je silan sjaj pomracilo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije znacilo...

Ponekad još u moj filcani šešir spustiš osmeh ko carobni cekin...
I tad sam svoj... Jer ma kako me zvali ja sam samo tvoj licni Harlekin...
Ponekad još... Suza razmaže tintu... I ko domina padne zid u lavirintu...
Tako prosto... Ponekad još stignemo do nas...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo?
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo.

Đorđe Balašević

 

[Branko Lori]

 

[PetarSamotnjak]

UZALUD JE BUDIM


Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama
Zbog neba razapetog izmeđju prstiju
Budim je zbog riječi koje peku grlo
Volim je ušima treba ići do kraja svijeta i naći rosu na travi
Budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovdje
Zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom
Zbog anonimnih riječi trgova budim je
Zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
Budim je zbog ove naše planete koja će možda
Biti mina u raskrvavljenom nebu
Zbog osmjeha u kamenu drugova zaspalih izmeđju dvije bitke
Kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom
Moja ljubav puna drugih je dio zore
Budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
Budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvjek sletjelu
Sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema
Ta žena sa rukama djeteta koju volim
To dijete zaspalo ne obrisavši suze koje budim
Uzalud, uzalud, uzalud, uzalud
Je budim
Jer će se probuditi drukčija i nova
Uzalud je budim
Jer njena usta neće moći da joj kažu
Uzalud je budim
Ti znaš voda protiče ali ne kaže ništa
Uzalud je budim
Treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pijesku


Branko Miljković

 

[Svjetlanaa]

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući da su tamne oči jasne Odakle mi nekad bolji život sjao. Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke, Sve što očajanjem htjedoh da oživim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim.Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke, Sve što očajanjem htjedoh da oživim Samo kosa tvoja još je bila živa, Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

 

[Svjetlanaa]

 

[Svjetlanaa]

 

[Mister]

 

[Branko Lori]

 

[Svjetlanaa]

 

[Branko Lori]

 

[Branko Lori]

 

[Branko Lori]

 

[Svjetlanaa]

 

[Branko Lori]

 

[Tea]

 

[Mister]

 

[Branko Lori]

 

[vecic]

 

[Branko Lori]

 

[Branko Lori]

 

[Svjetlanaa]

 

[Tea]

 

[Branko Lori]