Romanticno-Tuzne Pesme

LJUBENA

Vecerva povtorno prazna e postelava
Bez tvojta duso nezna pregratka
A bolka v dusava
Mir ne mi dava
Goram

Tvojot lik mi krade son od ocive
Oktako si zamina ti
Ljubena...

[Ref.]
Gori, mojto srce v nokjva studena
Sal za tebe zbori
Prosti kojsto ljubi duso
Moze i da pogresi
Eh da mozam
Nokjva bi ja dal vselenata
Potvorno od tvojte usni
Da se opijam
Na gradi da ti zaspijam

Spomeni vetrovite mi nosat ljubena
A jas gi molam duso i tebe
Da mi te donesat
Nokjva v mojata pregratka
Otkako [otkako]
Zamina [zamina]
Nemam ni ljubena

[Ref.]
Gori, mojto srce v nokjva studena
Sal za tebe zbori
Prosti kojsto ljubi duso
Moze i da pogresi
Eh da mozam
Nokjva bi ja dal vselenata
Potvorno od tvojte usni
Da se opijam
Na gradi da ti zaspijam
 
Trazi

Nekad sam gori bio
nekad do zore pio
znala si da je tako
da sa mnom nije lako

Ako me nocas povedu
sjene i uspomene
ti spavaj zlato moje
sutra je opet tvoje

Ref.
Trazi, trazi sve sto zelis prstom mi pokazi
trazi da od suza bisere ti pravim
trazi s kraja svijeta da se javim

Trazi, trazi ja cu svoje ispuniti lazi
trazi al' ne trazi da ne zivim ja
ovakve ljubav ne mijenja

Pusti me da zivot potrosim
pusti me da merak osjetim
ne zaboravi

Pa onda trazi, trazi sve sto zelis prstom mi pokazi
trazi da od suza bisere ti pravim
trazi s kraja svijeta da se javim

Trazi, trazi ja cu svoje ispuniti lazi
trazi al' ne trazi da ne zivim ja
ovakve ljubav ne mijenja
 
Oliver Dragojevic

BEZ TEBE

Bio sam korak od dna
a ti si ruku mi pruzila
bio sam na kisi sam
ti vrata si otvorila

Bila si nekako sva
za mene nestvarna
bila si zena
sto zna da ljubav da

Bez tebe nestat ce sunca
druge cu prositi za malo ljubavi
bez tebe, jedina moja
za kog' cu zivjeti, za koga umrijeti

Bilo je noci bez sna
a ti bi me uspavala
moj svaki znala si grijeh
al' opet bi me ljubila

Bio sam ponekad grub
ti sve bi prastala
bila si zena sto zna
da osjeca

Bez tebe nestat ce sunca
druge cu prositi za malo ljubavi
bez tebe, jedina moja
za kog' cu zivjeti, za koga umrijeti

Bez tebe...
 
Tose Proeski(r.i.p.)

BOZE BRANI JE OD ZLA...

Ona ima oci koje znaju moje tajne sve
moje tuge sve i moje nemire
ona ima ruke i u njima svemir citavi
u tom zagrljaju mogu umrijeti

Boze, meni tako malo treba
ispod ovog svetog neba
topla postelja i njena oka dva

Salji andjele cuvare svoje
jer je dusa duse moje
brani je od zla, Boze, kad ne mogu ja
kad ne mogu ja, Boze, brani je od zla

Ona ima usne i na njima ukus tresanja
koje niko ne zna ljubit kao ja

Boze, meni tako malo treba
ispod ovog svetog neba
topla postelja i njena oka dva

Salji andjele cuvare svoje
jer je dusa duse moje
brani je od zla, Boze, kad ne mogu ja
Boze...

Boze, meni tako malo treba
ispod ovog svetog neba
topla postelja i njena oka dva

Salji andjele cuvare svoje
jer je dusa duse moje
brani je od zla, Boze, kad ne mogu ja
kad ne mogu ja, Boze, brani je od zla
Boze, brani je od zla...
 
MALE ŽENE

Hocu da skratim govor i da zborim bez zloce,
jer moja rijec je vazda pravi uzor kratkoce, a o
malenoj ženi malo se rijeci hoce. Kratak se
govor pamti, ako je pun jasnoce.

Tko brblja tom se smiju, a mnogo se smije bena.
Ako je žena mala, u njoj je ljubav golema.
Mnoge velike žene nisu maloj ni sjena
i od velikih cesto bolja je mala žena.

Ljubav me na to tjera da slavim žene male i
evo, odmah cu za njih velike reci hvale,
za one male žene s kojima zbijate šale:
hladne su poput snijega, a kao vatra se pale.

Izvana su ledene, u njima gore plami,
one su oganj, radost, u krevetu, u tami;
u radu i veselju njima prolaze dani.
Pogledajte ih dobro, uvjerite se sami!

Biseru malom nitko ne može sjaj da sprijeci,
mali šecer je sladak, od sveg draži i preci, a
mala žena ljubavlju najbolje zna da lijeci.
Tko dobro shvaca tome ne treba mnogo rijeci.

I malo zrno žita, što se u zemlju sije,
važnije je neg orah i mnogo bolje grije, tako
i mala žena, kad iz nje ljubav vrije, nijedna
slast na svijetu milija od nje nije.

Kao što mala ruža po boji sjajna biva, ko
što u malo zlata pociva vrijednost živa, ko
što u malo balzama veliki miris pliva, tako u
maloj ženi velika ljubav sniva.

Kao što mali rubin mnogo ljepote ima, i
sjaja i kreposti, i vrijednosti pred svima,
tako i mala žena mnoge pohvale prima
zbog ljepote i cara, ljubavi i milina.

Mala je ptica vrapcic, malen slavuj što lijeta, ali
pjevaju bolje od veceg pticjeg svijeta. I
žena, kad je mala, to baš ništa ne smeta,
jer je covjeku slada od šecera i cvijeta.

Mala se žena ni s cim usporediti ne da, ona
je raj zemaljski, ona je utjeha vedra, ona je
sjaj i radost, ljubav slada od meda; bolja je
kada se kuša nego kada se gleda.

Manja neka vam uvijek bude draža neg veca, jer
nije mudro uzet veliko zlo na pleca. Od dva zla
biraj manje — na to nas mudrac sjeca zato u
maloj ženi pociva prava sreca.

JUAN RUIZ
 
Opet se borim sama sa sobom
gorko pa slatko,sreca pa tuga
ako vec ne mogu biti sa tobom
zelim da te imam bar kao druga!
Zauvek cu se secati
svega sto si radio za mene,
iako te vise ne mogu voleti
ostace mi lepe uspomene!
Svoju knjigu srece
zatvaram na najlepsoj strani
pobedio je razum
koji srcu,da te voli brani!
Greske koje sam sa tobom pravila
sada mi za nauk sluze
da te ne smem voleti najzad sam shvatila
moj posebni,najdrazi druze...


Eto,to je jedna moja...Imam ih puno,puno...ovih dana radim na objavljivanju knjige!:)
 
Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem strahujući da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči što imam za te; ali se ne usuđujem strahujući da mi se neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce rečima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvek; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla oktriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je moj bol večito svež.



ne znam ko je ovo napisao,nasla sam u maminoj staroj svesci
ali znam da se mnogi mogu poistovetiti sa ovom pesmom.
 
Small rays of light enlighten the room
A gust of wind blew the dust away
On that small frame two people are revealed
Behind that glass, love is sealed
It’s the only place it actually stayed
Happiness is there, love is there
But in the room there’s pain everywhere
Its not a common pain
Felt only in the heart and thought
I know its there, it should be there, but I don’t feel it
As I stand by the window the sun giving light
I was looking at the picture of me and her
I turn around and I see her there
I wish I could say I was sorry I wasn’t there
But like usual she wont listen
She looked toward me, behind me the picture
She said nothing and slammed the door
She’s never home I want to see her more
She doesn’t really come anymore
I come here often and I beg God for another chance
All He gives me is a quick glance
But I hear her crying and I ran toward the door
I knocked down the frame by accident and she quickly came
She looked inside and everything was the same
Except for trail of feathers outside the window
 
When I was falling I saw the bottom of life
I saw the sun shine through the rain and the devil beating his wife
I saw the flowers bleed and the trees bled too
I saw a fountain of tears and then I saw you

An angel then came and raised me from the ground
As I was raising you screamed out loud
I looked at the angel and I admired her powers
Her eyes were glowing and her sword smelled like flowers
 
Izvinjavam se ova pesma je malo dugacka :|

I live in your shadow
I still paint reality with your colors
Because another way is not known, not understood
I cant be fake in front of where the lying world stood
You think this is a smile, but its nothing more than a cramp
Lame regrets but unnoticed like a broken lamp
beautiful days, smiling for you, crying for me
you’re my heart, my rotten soul that once lied to me
I know you know I’m spinning you in all my dreams
all those empty words empty days, not what it seemed
The story hasn’t been fair
beauty and the beast, supreme chronicle
everything is empty the image is chemical
emptiness is contagious, intransitively
I return to them, to the impossibility
do you think that I can take all that
take it in my head after the world went flat
all the others don’t even have a name
They come to me but its always the same
the same eyes that were taken by the wind
that glow just like mine but not like yours
I know you know but you don’t see or hear
You don’t see pain or the dried out tear
and you don’t know which little things count
your image is fading in microscopic amounts
and I’m afraid to admit that you exist,
my wounds are bleeding and that you are missed
I miss the word, I miss the touch
I miss the smile, I miss the face so much
I miss the lies, I miss the little things
I miss the beginning but now the fat lady sings
But enough blame the time has left
and I remain and all those looks scare me
cursed happy hugged people
all the input was ours, only your share wasn’t fair
but where are we now look at me, I’m not there
only memories, only tracks
how much you get, that’s how much you give, you didn’t dare
I know you know I see you everywhere
one life, where I end where you begin
one love where me and you were
where now someone else is
tell me what is pride what is embarrassment
How do you put it on a talisman? To remember
at least remember the best time we had in December
I’m scared to know and when the world is over
I’ll be by the old spot by the crowd waiting
all the tears of the world, the rain washed away
in the end you’re not even sure if you even cried that day
or touched the bottom but I cherish how I am
I lied to my self that you are a lie or maybe I am
I returned to my old stages but I don’t know why
but not even the best times of the world
could change my mind but can make it lie
I’m still the same weak broken piece
the notional eye the emotional lease
and the days are cheating me the time is stuck
Its stuck in December when I had the worse luck
When I met you where I remained
blue skies seem happy but then the night comes,
damned long hours every second like a year
I understand the small things, the pride, I can never get
everything is nothing, I’m breaking the hands
the time will stop, the skies will wait
if I only knew to turn it back to good times
I’m looking for you, I dream of you with drunken eyes
in night, in foreign faces
in neighbors of different races
I move my lips with no voice
until forgetfulness veils and I don’t have a choice
I’m quiet because I know you know
you always knew and you always know
the only one who for a long time was not wanted but needed
but at least I know how I am
at least I know we don’t exist
and I’m ready to smile in front of everyone
or even when they are all gone
and I still face the smoke of clouds and ask why
but I look through webs and I return the days
when me and you were still a team
sorry I don’t have the strength to lie
so I can wish you happiness with him
but why do you need that from me
dust all my memories off your shoulders
just be what you are be there where you are
whatever happens you be ok
and never find out how much that hurts
when you love someone, but you hate them
when you hate them but you love them
and your dying to hang on
but I hope that someone somewhere
would want to understand me
my actions, reactions and dreams
they would know those things and follow them
and who knows maybe one day you’ll find me
at the place where I end
where you begin, where we were left behind
where now someone else is
but you’ll only meet a stranger
accidental glance a cold look at someone else
even if that stranger once loved you more than he did himself
 
PauliePrimo:
Izvinjavam se ova pesma je malo dugacka :|

I live in your shadow
I still paint reality with your colors
Because another way is not known, not understood
I cant be fake in front of where the lying world stood
You think this is a smile, but its nothing more than a cramp
Lame regrets but unnoticed like a broken lamp
beautiful days, smiling for you, crying for me
you’re my heart, my rotten soul that once lied to me
I know you know I’m spinning you in all my dreams
all those empty words empty days, not what it seemed
The story hasn’t been fair
beauty and the beast, supreme chronicle
everything is empty the image is chemical
emptiness is contagious, intransitively
I return to them, to the impossibility
do you think that I can take all that
take it in my head after the world went flat
all the others don’t even have a name
They come to me but its always the same
the same eyes that were taken by the wind
that glow just like mine but not like yours
I know you know but you don’t see or hear
You don’t see pain or the dried out tear
and you don’t know which little things count
your image is fading in microscopic amounts
and I’m afraid to admit that you exist,
my wounds are bleeding and that you are missed
I miss the word, I miss the touch
I miss the smile, I miss the face so much
I miss the lies, I miss the little things
I miss the beginning but now the fat lady sings
But enough blame the time has left
and I remain and all those looks scare me
cursed happy hugged people
all the input was ours, only your share wasn’t fair
but where are we now look at me, I’m not there
only memories, only tracks
how much you get, that’s how much you give, you didn’t dare
I know you know I see you everywhere
one life, where I end where you begin
one love where me and you were
where now someone else is
tell me what is pride what is embarrassment
How do you put it on a talisman? To remember
at least remember the best time we had in December
I’m scared to know and when the world is over
I’ll be by the old spot by the crowd waiting
all the tears of the world, the rain washed away
in the end you’re not even sure if you even cried that day
or touched the bottom but I cherish how I am
I lied to my self that you are a lie or maybe I am
I returned to my old stages but I don’t know why
but not even the best times of the world
could change my mind but can make it lie
I’m still the same weak broken piece
the notional eye the emotional lease
and the days are cheating me the time is stuck
Its stuck in December when I had the worse luck
When I met you where I remained
blue skies seem happy but then the night comes,
damned long hours every second like a year
I understand the small things, the pride, I can never get
everything is nothing, I’m breaking the hands
the time will stop, the skies will wait
if I only knew to turn it back to good times
I’m looking for you, I dream of you with drunken eyes
in night, in foreign faces
in neighbors of different races
I move my lips with no voice
until forgetfulness veils and I don’t have a choice
I’m quiet because I know you know
you always knew and you always know
the only one who for a long time was not wanted but needed
but at least I know how I am
at least I know we don’t exist
and I’m ready to smile in front of everyone
or even when they are all gone
and I still face the smoke of clouds and ask why
but I look through webs and I return the days
when me and you were still a team
sorry I don’t have the strength to lie
so I can wish you happiness with him
but why do you need that from me
dust all my memories off your shoulders
just be what you are be there where you are
whatever happens you be ok
and never find out how much that hurts
when you love someone, but you hate them
when you hate them but you love them
and your dying to hang on
but I hope that someone somewhere
would want to understand me
my actions, reactions and dreams
they would know those things and follow them
and who knows maybe one day you’ll find me
at the place where I end
where you begin, where we were left behind
where now someone else is
but you’ll only meet a stranger
accidental glance a cold look at someone else
even if that stranger once loved you more than he did himself
Kliknite za proširenje...

PA TO JE MARCHELO!
ZIVOT I LJUBAV,STO JE NISI NAPISAO NA SRPSKOM?
 
Zivim u senci senke tvoje senke... i znam da znas:
jos uvek sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drukcije ne umem
ne razumem, ne zelim pred laznim svetom celim da se lazno veselim...
To nije osmeh - to je grc. Ljudi su slepi.
Lepi dani, nasmejani, za tebe - za mene skice,
druge duge ulice, srce skitnice zgazeno nehotice...
Znam da znas. Jer u svim snovima ti vrtim sve te prazne reci
praznim danima. Nestajes. I prica odavno nije fer:
lepotica i zver - suvise razno. Sve je prazno.
Prazno je zarazno. Neprolazno.
Vracam se njima - zar mislis da se stvarno ponosim time?
U mojoj glavi posle svega sve one nemaju cak ni ime...
...samo te oci posecene vetrom koje sjaje kao i moje
- znam da znas, al ne vidis i ne cujes, i ne znas koje
male stvari se broje... i dok porazi se roje,
plasim se da priznam da postojis, rane gnoje... i da mi falis...
Fali mi dodir, fali mi rec, fali mi osmeh
fali mi lice, fale mi lazi, fale sitnice
- dosta krivice! Ptice selice nestaju...
Ja ostajem, i svi ti pogledi me plase:
prokleti srecni zagrljeni ljudi! ...te uloge su bile nase...
Samo moje i tvoje! A gde smo sad? Gledaj u mene! Nema mene...
samo sene uspomene... samo tragovi..
Koliko dobijes, toliko das. Ti nisi smela... znam da znas...
...znam da znas...znam da znas...

Refren:

Jedan zivot - gde prestajem ja, gde pocinjes ti
Jedna ljubav - gde stali smo mi, gde sad su drugi
Jedan zivot - gde prestajem ja, gde pocinjes ti
Jedna ljubav - gde stali smo mi, gde sad su drugi
Jedan zivot - gde prestajem ja, gde pocinjes ti
Jedna ljubav - gde stali smo mi, gde sad su drugi
...i reci, sta je to ponos, sta je to sram? Ne zelim da znam!
...i kad se svet srusi, na starom mestu bicu sam...


Sve suze sveta sprala je kisa. Na kraju nisi ni siguran
da si uopste plakao, niti da si dno dotakao...
...a nagao kakav jesam, slagao sam sebe da si laz
I vratio se starim stazama...
Ali ni svi peroni sveta me ni malo nisu promenili:
i dalje isti blejer iz bloka, uvek mastarskog oka,
nikad izvan svog toka... mikrofon i dalje rokam na putu do doka luke srece.
I dan je taj sto me vara, plavetnilo neba misli skrece.
...a onda padne noc, prokleto dugi sati, sakatim srcem shvatim:
sitnice, ponos, inati nece mi dati da pratim trag - a znam:
sve je nista, slomicu kazaljke, vreme ce stati,
kosmos ce cekati! ...da samo umem da te vratim!!!
Trazim te, sanjam te pijanim ocima, u nocima, u tudjim licima,
u stanovnicima nekih drugih svetova - gde je nas?
Micem usnama bez glasa dok pada zaborava plast...
Cutim jer znam da znas. Uvek si znala i uvek znas! Ti...
Jedina moja, tebi koja odavno nisi jedina:
svaka sekunda kao godina, al barem znam na cemu sam,
i barem znam da nema nas i spreman sam da budem nasmejan pred svima
iako te kad sam solo i dalje oblikujem od oblaka dima!
...i kroz paucinu vracam vremena kad smo ti & ja jos bili tim
oprosti sto nemam snage da te slazem da ti zelim srecu sa njim
a i sta ce ti to od mene? Sve uspomene s kaputa stresi,
samo budi to sto jesi, tu gde si ... sta god da se desi,
ti budi oke i nikad ne saznaj kako to boli
kad nekoga volis a mrzis, kad mrzis a volis
i lomis se da izdrzis...
Ostaje nada da ce nekad negde neko hteti da shvati
mene.. moja lutanja, mastanja i sanjanja i znati da ih prati
i ko zna... mozda jednom nadjes me, tamo gde prestajem ja
gde pocinjes ti, gde stali smo mi, gde sada su drugi...
...ali sresces samo stranca, slucajnog prolaznika i pogled leden...
...iako te je taj neznanac nekada voleo vise od sebe.
 
Pred zoru dolazis kuci u ruci vino jeftino
I polu uvelo cvece ko zna odakle doneto
I ovo neznosti malo sto je u tebi ostalo
Podeli lutkama svojim zbog kojih si me prodao

U mislima ti nisam ja treba mi ljubav ne milostinja
I prevaru bih tebi ja lakse od navike oprostila
A hladan je i dodir tvoj i kad si ovde ko da nisi tu
A ja sam tvoja jos si moj o kako lice nema to
Svuci kad znamo istinu

Nemoj mi pricati lazi nisam te nista pitala
Sta god bi rekao ja bih na kraju glupa ispala
I ovo neznosti malo sto je u tebi ostalo
podeli lutkama svojim zbog kojih si me prodao
 

Ne mogu tebi ja da ljubav naredim
Da tvome oku vratim izgubljeni sjaj
Ne mogu da ti srce ceznjom zarobim a htela bih

Ne mogu ja u tvoje snove nezvana
Na druge da se ljutim sto te nemam ja
Ne mogu da ti budem vaznija od svih a htela bih

Eeej

Sareni leptiru mog sivila ne idu ni nevini sa krivima
Sta cu i ja medju zivima

To sto me ne volis to je tvoje pravo moja sudbina
Ceo zivot pogresne sam ljubila sto bi izuzetak bio ti
To sto me ne volis zauvek je srusilo moj svet
Sada letim poslednji svoj let s klopljenim krilima

Ne mogu ja u tvoje snove nezvana
Na druge da se ljutim sto te nemam ja
Ne mogu da ti budem vaznija od svih a htela bih
 
Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negde daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
u tom času, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.

Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku,
jao, neka ne lete tvoje veđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom, otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

Neruda

@Sweeeet Girl
Lepo je, samo piši, piši, piši, biće i još bolje! :)
 
Hladno je, prozore opet muti dah
sa usana tvojih je krenulo
milion rijeci koje nista ne znace

Ponos je nekada
mnogo jaci i od zelje da
budem sa tobom ja
i predjem most sto nas razdvaja

Srecna si znam, jer nije moj dan
i da mi se odlaskom svetis,
dajem ti cvijet i citav svijet
da me se ponekad sjetis
 
Ne znam da li je neko postavio ove dve pesme, ali su stvarno cool.

Kazi Gde Smo - Neverne Bebe

Gde smo,
tvoj glas još živi u mojim danima,
još jedna godina bez suza, bez stida,
samo kaži gde smo.

Ponekad samo ćutimo,
na tankoj žici misli hodaju,
još korak pa će da se okliznu,
da te izdaju, samo kaži gde smo.

Ti i ja,
u kojem oku skrivaš strah
kad nigde nikog nema
i oluja se sprema u grudima,
ljubav je bol za nas.


Više me ne voliš,
kad prođu dani i strah te podseti,
na koja vrata ćes da zakucaš,
ko će da otvori,
i grehe da ti oprosti.

Baš me ne voliš,
ugasi svetlo zauvek i odlazi,
raširi nekom svoja krila, pa poleti
u neki svet koji ne vidim
i da te ne čujem.

Neverne Bebe - Sve nase godine


Sve nase godine, zar da zaboravim?
Sve sto smo sanjali, sve su odneli.
I prazne ulice, sto te radjaju
Tek da me prevare, pa te sakriju.
Pocinju snegovi, zimu donose.
Svi su nas mrzeli, nek' se ponose.
Volim da te ljubim, nek' mi oproste.
Sve sto sam lagao, nek' me ubije.

Jos mirise na tebe zivot,
Onaj nas, secas se?
I nesto me tera da te volim,
da ti pevam kao nikom pre.

Da l' nekad ostanes sama kao ja?
Da l' neko zakuca u tvojim mislima?
Otvori nekad oci, nekad kao pre
I slazi Boga da volis me.
Hocu da izgubim tvoje poklone.
Nekako ne ide, strah me istine.
I neko ko te ne zna spava kraj tebe.
Sve nase tajne noces bole me.

Jos mirise na tebe zivot,
Onaj nas, secas se?
I nesto me tera da te volim,
Da ti pevam kao nikad, nikom pre.
 
ANASTACIA-You'll never be alone


The world is changing
and time is spinning fast
it's so amazing how you came into my life
I know it seems all hope is gone
I know you feel you can't be strong
and once again the story ends with you and I
and anytime you feel like you just can't go on
just hold on to my love
and you'll never be alone

hold on
we can make it through the fire
and my love
I'm forever by your side
and you know
if you should ever call my name
I'll be right there
you'll never be alone

hopeless to describe
the way I feel for you
no matter how I try
words could never do
I looked into your eyes to find
as long as love is alive
there ain't nothing we can't make it through

anytime, or only for a while
don't worry
make a wish
I'll be there to see you smile
oooh

hold on
we can make it through the fire
and my love
I'm forever by your side
and you know
if you should ever call my name
I'll be right there
you'll never be alone

through the fire, by your side
I will be there for you so I'm, don't you worry
(and you know, I'll be there)
you'll never be a... alone
heya heyeaaaah

hold on
we can make it through the fire
and my love
I'm forever by your side
and you know
if you should ever call my name
I'll be right there
oh baby, hold on

hold on
(we can make it through the fire)
we can make it baby
and my love
said I'm forever by your side, yeah
(and you know)
if you should ever call my name
said I'll be, I'll be right there
oh, oh, ooooh

hold on
yeah yeah
(we can make it through the fire)
yeah yeah
oh no
(my love)
I know, and you know (I'm forever by your side)
yeah yeah yeah yeah yeah yeah
(and you know)
(if you should ever call my name)
(I'll be right there)
 
ANASTACIA-In your eyes

Tripped along many stones
Enough to say
I found my own way
I don't know where to go
Couldn't see where it leads

Making castles in the sand
Afraid no one else would hold my hand
I'm stained from the world
Sad, sad, sad little girl

But I see in your eyes
Your wear no disguise
Help me find my way
I'm like a bird in the sky
You helped me to fly
Fly away
Fly away
Back home... back home

Holding on to memories
Often scared
Of what I'd see
And then you came
And then you came
And rescued me
And I'm okay
I'm okay

But I see in your eyes
You wear no disguise
Help me find my way
I'm like a bird in the sky
You helped me to fly
Fly away
Fly away

Oh and I know you'll never leave me alone
I'll follow you just anywhere that you go
In my life I can see you
I know I believe you will stay, oh
In your eyes
You wear no disguise
Oh oh oh
Like a bird in the sky
You helped me to fly
Oh yeah oh oh oh

In your eyes oh oh
Oh yeah, oh yeah
Yeah hey yeah oh
I said you're like a bird in the sky
You helped me to fly
Fly away
Fly away
Back home
Back home

In your eyes
 
NASA ljUBAV

Noc me ta u mladosti stize,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje covek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke lize?

Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtacem snova.
I mada mi davno rece sve,
Uvek je za me nova.

Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet izvan te kobne zene
U mojoj dushi nema mesta za drugu.

Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I vec sam od toga kao mesec zut,
Pa se opet neobjasnjivo sastanemo
Da zajedno produzimo put.

Ne znam vishe da li je to ljubav,
Ili zagonetni culni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O recni brzak.

Rade Drainac
 
Begunica

Dodji, prolece,
smeh ljubavnice zemljin,
neka zakuca srece suma,
nestrpljivo da se izrazi!
Dodji u naletima nemira usred lisca
i cveca koje hita da se razvije.
Kao sjajna pobuna, baci se u noc,
u tamu vode, iznad zemlje,
oglasi slobodu zarobljnih klica!
Kao smeh munje, urlik oluje,
odjekni u bucnom gradu,
oslobodi rec ugusenu,
napor koji je pao u letargiju,
osnazi nasu borbu malaksalu,
budi pobednik smrti!

Secam se toga dana.
Pljusak je besneo, pa se smirio,
i ponovo poceo, cudljiv, s duvanjem vetra.
Uzeh svoju spravu za sviranje.
Nemarno sam dodirivao zice;
nehotice muzika je pratila
ritam naleta vetra i kise.
Ona je bila krisom ostavila svoj posao,
zastala kod mojih vrata,
pobegla, dvoumeci se.
Vratila se, ostala trenutak naslonjena na zid;
najzad je tiho usla u sobu i sela.
Pognute glave hitro okrece iglu u tisini.
Uskoro zaostaje, i ide da pogleda kroz prozor
drvored taman od kise.
Jedan cas kisnog popodneva,
punog senki, pesme i tisine.
Nista drugo.

Te noci ispevao sam
jednu pesmu,
ali ti nisi bila tu.
Pronasao sam reci
koje sam uzalud trazio vazdan.
Jest, iz nedara nocne tisine
one su se slile u svirku,
dok su se zvezde palile
jedna za drugom
Ali ti nisi bila tu.
Hteo sam jutros
da ti pevam pesmu svoju:
ali iako nisam zaboravio melodiju,
buntovne reci mi izmicu
sada kraj si kad mene.

Zadrhtacu bez sumnje
ako se ikad budemo sreli
u drugome zivotu,
u svetlosti udaljenog sveta.
Zaustavljajuci se,
prepoznacu tvoje oci,
tamne kao jutarnje zvezde,
i znacu da su pripadale
zaboravljenom sumraku
predjasnjeg zivota.
Reci cu:
car tvoj lica nije samo u njemu,
u nju se utkala zarka svetlost
moga pogleda pri susretu
koji se ne pamti,
i moja ljubav joj je dala
tajnu koja se izgubila.

Uvecala si me
svojom ljubavlju,
mene koji sam samo
jedan covek izmedju drugih,
koji plovi obicnim tokom,
pokretan voljom
promenljive milosti sveta.
Dala si mi mesto
tamo gde pesnici svih vremena
donose svoje darove,
gde ljubavnici u ime vecnog
pozdravljaju jedan drugoga kroz stoleca.
Ljudi zurno prolaze ispred mene na trgu -
ne opazajuci kako je moje telo postalo
dragoceno od tvog milovanja,
ne znajuci da u sebi nosimtvoj poljubac
kao sto sunce nosi u svojoj lopti
vatru bozanskog dodira,
kojom sija vecito.

Gazeci travu na stazi,zacuh:
''Poznajes li me?''
Osvrnuh se, pogledah je i rekoh:
''Ne mogu vezati ni jedno ime za tvoje lice''
Ona odgovori:
''Ja sam prva velika tuga tvoje mladosti''.
Njene oci su blistale kao rosno jutro.
Pocutah trenutak, a zatim zapitah:
''Jesi li iscrpla sav teret suza?''
Osmehnu se i ne odgovori.
Razumeh da je njen plac
imao vremena da nauci govor osmeha.
''Nekada'',
prosapta ona,
''govorio si da ces uvek voleti svoju tugu''.
Zbunjen, rekoh:
''Istina je, ali prosle su godine, i dosao je zaborav''.
I uzimajuci njenu ruku u svoju,
dodadoh:
'' I ti si se promenila.
Nekadasnji bol postao je vedrina''.

Srecan sam sto me ne gledas
vise sazaljivo.
Zlokobna car noci
i odjek mojih reci
koje kazuju zbogom,
prestrasene od ocajnog naglaska,
dovele su me do ivice placa.
Ali dan ce se roditi,
moje srce ce biti opet tvrdo,
i nece biti vise vremena za suze.
Ko kaze da je zaborav nemoguc?
Samilosna smrt buja
u samom srcu zivota,
obuzdavajuci njegovu ludu
zelju za trajanjem.
Burno more na kraju otpocine
u svojoj pokretnoj kolevci;
sumski pozar zaspi
u postelji od pepela.
Ti i ja se rastajemo,
i raskid ce pokriti
ziva trava i cvece nasmejano
na suncu.
 
Ako hoces da budes jednom vredna
i da napunis svoj krcag, -
o dodji, dodji na moje jezero.
Voda ce se pripiti uz tvoje noge
i izbrbljati svoju tajnu.
Po pesku je pala svezina kise koja ide,
oblaci se nagli pod modrim linijama drveta
kao bujna kosa nad tvojim obrvama.
Ritam tvojih stopa, koji dobro poznajem,
udara me u srce.
O dodji, dodji na moje jezero,
ako moras da napunis svoj krcag.
Ako hoces besposlena da bezbrizno sedis,
dok ti voda nosi krcag, -
o dodji, dodji na moje jezero.
Padina se zeleni i divljega je cveca
bezbrojno.
Misli ce tvoje izletati iz tvojih tamnih ociju
kao ptice iz svojih gnezda.
Preves ce ti spasi na stopala.
Dodji, o dodji na moje jezero,
ako hoces da sedis besposlena.
Ako si sita igre pa hoces da zagnjuris u vodu, -
o dodji, dodji na moje jezero.
Ostavi na obali plavi ogrtac,
plava ce te voda ogrnuti i pokriti.
Talasi ce se prpinjati da ti ljube vrat,
da ti na uho sapcucu.
Dodji, o dodji na moje jezero,
ako hoces da se zagnjuris u vodu.
Ako moras u bezumlju da skaces u svoju smrt, -
dodji, o dodji na moje jezero.
Jezero je moje sveze i bezdano.
Crno kao san bez snova.
U dubinama njegovim isto su dani i noci,
a pesma je cutanje.
Dodji, o dodji na moje jezero,
ako hoces da utones u svoju smrt.

Zuta ptica peva na njenim drvetima
i srce moje igra od radosti.
Oboje zivimo u istome selu,
a to je cela nasa iskra radosti.
Njena dvaljubljena laneta
dolaze u hlad naseg vrta da pasu.
Kada zalutaju u nase jecmiste,
ja ih uzimam u narucije svoje.
Nase selo se zove Kandzana,
a nasu reku zovu Andzana.
Moje ime zna celo selo,
a njeno je Randzana.
Nas razdvaja samo jedno polje.
Pcele, koje imaju kosnice u nasem zabranu,
traze meda u njenom.
Cvece baceno sa njenog ukotvista
snosi reka u nasa kupatilista.
Kotarice sa suvim cvetovima kuzma
donose sa njihovih polja na nas trg.
Nase selo se zove Kandzana,
a nasu reku zovu Andzana.
Moje ime zna celo selo,
a njeno je Randzana.
Ulica koja zavija njenoj kuci
mirise u prolece od mangovog cveta.
Kada njen lan szri za zetvu,
cveta konoplja na nasim poljima.
Zvezde koje se osmejkuju na njenu kolibu
salju isto tako i nama svoj drhtavi pogled
Kisa koja preplavljuje njenu catrnju
veseli nasu kadamovu goru.
Nase selo se zove Kandzana,
a nasu reku zovu Andzana.
Moje ime zna celo selo,
a njeno je Randzana.

Iz dana u dan on dolazi i odlazi.
Idi, draga, i daj mu jedan cvet iz moje kose.
Ako te upita ko te je poslao, preklinjem te,
ne kazi mu ime moje -
jer on samo dolazi i odlazi.
Eno gde sedi pod drvetom u prasini.
Napravi mu tamo, draga,
sediste od cveca i lisca.
Oci su mu tuzne i unose tugu u srce moje.
Ne kaze sta misli; samo dolazi i odlazi.

Tuzne su tvoje pronikljive oci.
Ispituju dusu moju kao mesec
kada bi hteo da pronikne more.
Razgolitio sam svoj zivot
pred ocima tvojim od kraja do kraja,
i nista nisam sakrio ni zadrzao.
Zato me ne poznajes.
Da je dragi kamen, mogao bih ga razbiti
u stotine zrnaca i nanizati ogrlicu tebi oko vrata.
Da je cvet, svez i malen i sladak,
otkino bih ga sa peteljke i udenuo tebi u kosu.
Ali to je srce moje, dragana.
Gde su obale njegove, a gde njegovo dno?
Ne poznajes medje toga kraljevstva
i ipak si njegova kraljica.
Da je samo trenutak radosti,
on bi procvetao u laki osmejak,
i ti bi ga mogla videti i citati u trenutku.
Da je samo bol, on bi se rastopio
u sjajne suze, u kojima bi se ogledala
njegova najdublja tajna,
tajna bez reci.
Ali to je ljubav, dragana moja.
Njena je radost i bol bez granica,
beskrajne su njene zelje
i njeno bogatstvo.
Ona ti je bliska kao zivot,
pa ipak je na mozes potpuno poznati.

Ti si vecernji oblak koji bludi
nebom mojih snova.
Ceznjama ljubavi svoje
dajem ti boju i oblik.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas
u mojim beskonacnim snovima!
Tvoja su stopala ruzicasto rumena
od ognja mog ceznjivig srca,
ti koja znjes moje vecernje pesme!
Tvoje su usne gorko-slatke od
ukusa vina mojih patnji.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas
u mojim usamljenim snovima!
Senkom svoje strasti
zarcnio sam oci tvoje,
stalna gosco u dubinama moga pogleda.
Vezao sam te, moja, ti koja obitavas
u mojim besmrtnim snovima!

Moje srce, ptica divljine,
naslo je svoje nebo
u tvojim ocima.
One su kolevka jutra,
one su carstvo zvezda.
Moje su pesme potonula
u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem
u to nebo,
u njegovo osamno bespuce.
Pusti me samo da delim
njegove oblake,
da sirim krila u sjaju
njegovog sunca.

Ceznem da ti kazem najdublje reci
koje ti imam reci; ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem
tajnu svoju sali.
Olako uzimam bol svoj,
strahujuci da bi ti to mogla uciniti.
Ceznam da ti kazem najvernije reci
koje ti imam reci; ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblacim u neistinu,
i govorim suprotno onome sto mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujuci da bi ti to mogla uciniti.
Ceznem da upotrebim najdragocenije reci
sto imam za te; ali se ne usudjujem,
strahujuci da mi se nece vratiti istom merom.
Zato dajem ruzna imena i hvalim se svojom surovoscu.
Zadajem ti bol, beojeci se
da neces nikada saznati sta je bol.
Ceznem da sedim mirno pored tebe;
ali se ne usudjujem; jer bi mi inace
srce iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskam olako,
i zatrpavam svoje srce recima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujuci
da bi ti to mogla uciniti.
Ceznem da te ostavim zauvek;
ali se ne usudjujem, strahujuci da bi
mogla otkriti moj kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu
i dolazim veseo u tvoje drustvo.
Neprekidne strele iz tvojih ociju
cine da je bol vecito svez.

Bejase popodne kada ti otide.
Sunce je przilo na nebu.
Zavrsila sam rad i sedela na cardaku
kada ti otide.
Cutljivi povetarci doletahu leprsajuci
kroz mirise mnogih dalekih polja.
Golubovi neumorno gukahu u hladu,
i jedna pcela, koja u moju sobu zaluta,
zujase mi novosti mnogih dalekih polja.
Selo je spavalo u podnevnoj zezi.
Drum je lezao pust.
Iznenada se podize zubor
u liscu i opet izumre.
Ja sam zurila u nebo i u plavetnilo
utkivala slova imana koje sam nekada znala,
dok je selo spavalo u podnevnoj zezi.
Zaboravih da ispletem kosu svoju.
nezni vetric igrase se njom,
na mojim obrazima.
Reka je bez nabora klizila
pod hladovitom obalom.
Leni, beli oblaci stajahu nepomicno.
Zaboravih da ispletem svoju kosu.

Bejase podne kada ti otide.
Prasina je na drumu gorela,
polja skapavala zedna.
Golubovi gugukahu u gustome liscu.
Sedela sam sama na cardaku kada ti otide.


Ona stanovase kod humova na kraju kukuruznog polja,
u blizini izvora, koji tece nasmejanim potocima
kroz svecane senke starih drevta.
Zene dolazahu tu da napune svoje krcage,
a putnici da se odmore i procaskaju.
Ona je tu svakoga dana radila i snevala
pracena sumom potoka.
Jedne veceri spusti se stranac s planine pokrivene oblacima;
kovrdzave vitice behu mu zamrsene kao sanjive zmije.
Mi zapitasmo zacudjeni: ''Ko si?'' Ali on ne odgovori,
sede pored brbljiva potoka i gledase nemo
ka kolibi u kojoj je obitavala ona. Srca nam drhtahu od straha
i se vratismo doma kada pade noc.
Ujutru, kada dodjose zene na izvor u hladu deodara,
nadjose otvorena vrata na njenoj kolibi,
i njen glas bese otisaom a gde bejase njeno nasmejano lice?
Na zemlji je lezao prazan krcag, a kandilo u uglu dogorevalo je.
Niko nije znao kuda je ona pobegla pre zore -
a ni stranca ne bese nigde.
U mesecu maju sunce je peklo i sneg se istopi,
a mi sedesmo kraj izvora i plakasmo.
U mislima svojim cudismo se: ''Ima li tamo,
kamo otide, izvora, gde bi mogla napuniti
svoj krcag u ovom vrelim zednim danima?''
I mi se zapitasmo u strahu: ''Ima li zemlje
za ovim humovima gde boravimo?''
Bila je letnja noc; sa juga je duvao lahor,
a ja sam sedeo u njenoj napustenoj sobi,
gde je zizak stajao jos uvek neupaljen.
Kada iznenada isceznuse
humovi pred mojim ocima,
kao da je neko otklonio zavese.
''Ah, to je ona, sto dolazi.
Kako ti je, dete moje? Jesli i srecna?
Ali gde ces prenociti pod otvorenim nebom?
Avaj, tu nema naseg izvora da utolis zedj svoju''.
''Ovde je isto nebo'', rece ona,
''samo oslobodjeno svih humova
koji ga skovahu,- to je isti potok
koji je postao nabujala reka, -
ista zemlja prosirena u ravan''.
''Sve je tu'', uzdahnuh ja, ''samo nema nas''.
Ona se tuzno osmehnui rece:
''Vi ste u mom srcu''.
ja se probudih i cuh zuborenje reke
i sustanje deodara u noci.
 
Pevaceve zrtve

U nedeljnom hladu kisnoga jula
koracas tihim korkom, nem kao noc,
i mimoilazis strazu.
Danas je jutro zatvorilo oci, i ne haje
za uzurbanu viku glsne kosave;
preko uvek budnog plavog neba
prevucen je gust veo.
U sumama su umakle pesme,
a na svakoj kuci vrata su zatvorena.
Ti si usamljeni putnik pustim ulicama.
O moj jedini prijatelju, namiliji,
na kuci je mojoj kapija otvorena -
ne mimoidji je kao san.

Prijatelju, jesi li napolju u burnoj noci
na svom ljubavnom putu?
Nebo stenje kao neko koji ocajava.
Nocas mi ne dolazi san.
Neprestano otvaram kapiju i
gledam u mrak, prijatelju moj!
Ne mogu nista da poznam pred sobom;
pitam se, gde je put tvoj?
Na kojoj tamnoj obali crne reke,
na kojoj dalekoj ivici hucne sume,
kroz koji varljivi ponor senke trzis
svoj put k meni, moj prijatelju?

Svetlost! O, gde je svetlost?
Uzezi je na razbuktaloj vatri ceznje!
Ovde je zizak, ali, avaj, plamen
ne treperi - jeli to sudba tvoja,
srece moje! Bolja bi ti bila smrt.
Beda kuca na vrata, njen glas objavljuje:
tvoj gospod bdi,
zove te kroz nocnu tamu na sastanak.
Nebo pokrivaju oblaci;
kisa je beskrajna.
ne znam sta se u meni budi,
ne poznajem smisao toga.
Jedna munja navlaci mi preko oka
jos deblju tamu; moje srce pipa
i tri put na koji me dozivaju
glasovi noci.
Svetlost!
O, gde je svetlost?
Uzezi je na razbuktaloj vatri ceznje!
Grmi, huji vetar s piskom krz planinu.
Crna je noc, crna kao kamen.
Ne daj da casovi prodju u mraku!
Uzezi zizak ljubavi svojim zivotom!

U prvom osvitu cuh sapat;
trebalo je da odjedrimo ti i ja,
i niko drugi na svetu nije smeo znati
o tom putovanju nasem bez kraja i cilja.
Na tom beskrajnom okeanu,
pored tvog pazljivog osmeha,
pesme su moje nabujale u melodije
slobodne kao vali,
slobodne od svih stega reci.
Zar jos nije vreme? Zar jos ima posla?
Gle, vece se naglo nad obalom,
i pri svetlosti koja izdise ptice
se morske vracaju gnezdama
svojim u letu.
Ko zna kada ce se odresiti lanac
i kada ce se cun,
kao poslednji odsev zalazeceg sunca,
izgubiti u noci?

O svetlosti, svetlosti moja,
koja celivas oci i stisavas srca!
Ah, dragane, svetlost igra
u sedistu mog zivota;
svetlost dotice, dragane,
strune ljubavi moje;
nebo se otvara, vetar duva pomamno,
kikot juri zemljom.
Leptiri sire krila u moru svetlosti;
kruna svetlostnih vala
treperi od ljiljana i jasmina.
Dragane, svetlost preliva zlatom
oblake i rasipa drago kamenje.
Sa lista na list, dragane,
skakuce veselje i bezmerna radost.
Nebeska reka izasla je iz korita,
potop radosti se razlio.

San sto pociva na detinjim ocima -
ko zna od kuda dolazi?
Govore da obitava u zavicaju vila,
gde u sumskom hladu, koji slabo
osvetljuju svici, vise dva nezna
carobna pupoljka.
Otud on ide da celiva detinje oci.
Osmeh sto u snu prelece preko detinjih usana -
ko zna gde je rodjen?
Govore da jedne jeseni bled zrak
mladog meseca pogodio rub nekoga
oblaka koji je nestajao - tu, u snu
jednog rosnog jutra rodjen u osmeh
koji prelece u snu preko detinjih usana.
Slatka svezina sto nezno obavija
detinje udove - ko zna
gde se tako dugo skrivala?
Da, jos dok je majka bila nevesta,
prozela je u nemoj neznoj tajni
ljubavi srce njeno - slatka svezina
sto nezno obavija detinje udove.

Bol rastanaka to je sto se siri svetom,
sto radja nebrojene oblike na beskrajnom nebu.
Bol rastanaka to je sto nemo nocu
ukoceno gleda od zvezde do zvezde,
i postaje pesma u zuboru lisca sumornog
kisnog jula.
Bol rastanaka to je sto se preliva,
sto se udubljuje u ljubav i zudnju,
u patnju i radost ljudkoga doma,
sto se uvek topi i tece pesmom
kroz moje pesnicko srce.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top