Romanticna prica...

Meni se vise dopada Antuntunova verzija....a i volim tavane mnooogo....a i tu beskorisnu starudiju koja samo nekome nesto znaci....ehh...Stara stolica za ljuljanje, izlomljeni drveni ram sa duborezom,lampa sa pocepanim abazurom, ogrlica sa samo 2-3 perle,sat koji nema jednu kazaljku, knjige sa pozutelim i malo izguzvanim stranicama, osusena ruza (ko li ju je kome i kad dao?)...vremeplov.... :)
 
Nestasna Ameba:
I meni se svidelo, zaista, zato i kažem da jedva čekam nastavak :wink:

Nego, blizanceeeeeeeeeeeeeeee, kad će nastavak u istom žestokom stilu?
Evo odma samo reci,nego ovako je to bilo....Vetar je lizao njena gola stopala a sunce se vrpoljilo na njegovoj prelepo izvajanoj pozadini kad se zaculo zvizdanje ispod prozora.... :wink:
 
Goscica:
Meni se vise dopada Antuntunova verzija....a i volim tavane mnooogo....a i tu beskorisnu starudiju koja samo nekome nesto znaci....ehh...Stara stolica za ljuljanje, izlomljeni drveni ram sa duborezom,lampa sa pocepanim abazurom, ogrlica sa samo 2-3 perle,sat koji nema jednu kazaljku, knjige sa pozutelim i malo izguzvanim stranicama, osusena ruza (ko li ju je kome i kad dao?)...vremeplov.... :)
Evo nesto i za tvoju dusu....Tavan je ostao isti kao nekad,niko u njega nije navracao godinama,stolica za ljuljanje stajala je bas onako kako su je nekad ostavili.Oboje su se nasmesili prisecajuci se neznih poljubaca u toj nestasnoj naslonjaci koja se ljuljala u ritmu,ah kakvom ritmu.Lampa sa pocepanim abazurom namigivala je seretski na ckiljavo oko,dok su pokusavali da napipaju prekidac za sturo,plafonsko osvetljenje i pojacaju iskrice svetlosti na tom uzasno mracnom tavanu.Ona se odjednom zatetura okliznuvsi se na korice pozutele knjige i pade pravo na cepni sat njenog dede koji je pokusavao da na samo jednom malecnom srafu zadrzi onu jednu kazaljku koja mu je ostala.On joj je prisao hodom pantera i podigao je snagom podivljalog morskog talasa.Vrtelo joj se u glavi od mirisa proslosti dok joj se on priblizavao usnama uvele ruze koja je svakog trenutka mogla ponovo da procveta u strastan i pozudan poljubac. :)
 
Nisam rekla da mi se ne sviđa to što pišeš, nego da nije fer da se meša više priča.

Tvoji delovi su maštoviti, ali ne nastavljaju se na prvu priču. Isto tako, ako dozvoljavate da primetim, nije mi se svidelo što se odmah posle prva dva posta pojavio dijalog koji se samo nastavljao, kao da smo u španskoj seriji. Ali, bar se nastavljalo na prvu priču, a i ne može se očekivati da svi imamo isti osećaj kako bi priča trebalo da ide.

Naravno da svako ima svoju viziju u kojem pravcu treba da se razvija, ali zanimljivo je baš zbog toga što svako unese nešto svoje.

Da rezimiram, mislim da nije fer da se na jednoj temi uporedo plete više priča i ma koliko se nekome ne sviđa šta je pisano pre ili posle njegovog posta, svako ima pravo da priču navodi u određenom pravcu sve dok se drži likova i dok se nadovezuje na prethodni post.
 
blizance:
Goscica:
Meni se vise dopada Antuntunova verzija....a i volim tavane mnooogo....a i tu beskorisnu starudiju koja samo nekome nesto znaci....ehh...Stara stolica za ljuljanje, izlomljeni drveni ram sa duborezom,lampa sa pocepanim abazurom, ogrlica sa samo 2-3 perle,sat koji nema jednu kazaljku, knjige sa pozutelim i malo izguzvanim stranicama, osusena ruza (ko li ju je kome i kad dao?)...vremeplov.... :)
Evo nesto i za tvoju dusu....Tavan je ostao isti kao nekad,niko u njega nije navracao godinama,stolica za ljuljanje stajala je bas onako kako su je nekad ostavili.Oboje su se nasmesili prisecajuci se neznih poljubaca u toj nestasnoj naslonjaci koja se ljuljala u ritmu,ah kakvom ritmu.Lampa sa pocepanim abazurom namigivala je seretski na ckiljavo oko,dok su pokusavali da napipaju prekidac za sturo,plafonsko osvetljenje i pojacaju iskrice svetlosti na tom uzasno mracnom tavanu.Ona se odjednom zatetura okliznuvsi se na korice pozutele knjige i pade pravo na cepni sat njenog dede koji je pokusavao da na samo jednom malecnom srafu zadrzi onu jednu kazaljku koja mu je ostala.On joj je prisao hodom pantera i podigao je snagom podivljalog morskog talasa.Vrtelo joj se u glavi od mirisa proslosti dok joj se on priblizavao usnama uvele ruze koja je svakog trenutka mogla ponovo da procveta u strastan i pozudan poljubac. :)
Kiss... :D

smiley_abvo.gif
 
divlja u srcu:
Tesko to ide da se svi nadovezujemo i da svi budu zadovoljni. :(
Ja sam nazvrljekala danas nesto, al' cu da postujem na mojoj temi na lj i s-u. :)

...reche Divlja, dok se u daljini chula pesma koju je pustio maliPrinc kada je chuo da je danas u Bg-u isprebijan Darko Rundek

Jedno dijete zagrizlo jabuku izazovno gledajuci
psa, koji je s nerazumijevanjem okrenuo glavu i ne
primjetivsi macku, koja ga je vec neko vrijeme imala
na oku i sad mekim pokretom preko svinutog stabla
presla u dvoriste

Stari covjek izvrce Slobodnu Dalmaciju nasavsi clanak
koji ga zanima i bolje namesta naocale

Ne prozoru prvo izljece plahta a za njom ruke
neke mozda mlade zene. Mozda mlade zene

U kaficu su pojacali muziku

Ti imas bijelu bluzu i crnu suknju i kosa ti je uredna
Mislio sam da je Borosana izumrla. Zamisljena si

Mozda mislis na mene
Mozda nismo dovoljno pazili
Mozda si dobila

Sjecanje na dodir mijesa se sa ostrim prisustvom
palminih grana i posebnom akustikom koju donosi
zuckast zrak toplog ranog sumraka i mirisom plastike
od jeftinih igracki za plazu koje polagano pakiraju
dnevni prodavaci. Mijesa se sa dodirom friske bijele
majice na slanoj kozi i naostrenim bradavicama. Sa
mirisom davno otopljenog sladoleda iz nedojedenih
korneta i papira iz kante pored sladoledarice u
gornjem dijelu badekostima

I sa upijenim suncem koje zraci iz zgoljavih tijela
dva musava klinca koji se tu muvaju kao psi lutalice
U daljini prolazi brod cruiser na kojem kao da se
priprema bal. Na kojem kao da se priprema bal

A ja stojim i gledam kako postojim...

Ajmo veceras uzet barku od tvog starog i krenuti
na vesla kroz trag mjesecine prema velikom brodu
cruiseru
Ti si vec u verenjoj haljini ja vec u taksidu
Ti si ponjela nakit od tvoje bake
Tiho se suljamo i popnemo se po onom striku koji
veze sidro za brod i umijesamo se u gomilu
Gore vec gore lampioni toci se sampanjac a na
najvecoj palubi meksikanska kapela svira onu staru
pjesmu na koju smo se zajedno jezili ti i ja draga
Draga? Aha.
Popnemo se na podij pjesma pocinje i frajer sa
sombrerom pjeva:

Cantando bajo la luna
Yo se que la vida es sueno
El sueno es querer
El sueno es morir
Por eso quiero saber
Por que me duele tanto
Que stastan lejos
Lejos de mi alma, de mi cuerpo
De mi corazon

Si estarias a mi lado
Navegariamos tratranquilos por los suenos
Mientras la luna en nuestra laguna
No para de reir

A ja stojim i gledam te kako postojis
I ti stojis i gledas me kako postojim
I ti stojis i gledas se kako postojis
A ja stojim i gledam te kako postojis

E stoi i me veo egzistir...
 
Evo, mislim da na ovaj tekst baš niko neće imati zamerke:

Jednog lepog dana sreli su se jedan savršen čovek i jedna savršena žena. Posle savršenog udvaranja imali su i savršeno venčanje. Njihov zajednički život takođe je bio savršen.

:P
 
Jedne snežne olujne večeri uoči Nove godine, ovaj savršeni par je vozio njihova savršena kola jednim vijugavim putem. Odjednom, nasred puta, opaziše jednu osobu u nevolju. S obzirom da su bili savršen par, stali su da ukažu pomoć.
Bio je to Deda Mraz, a pored njega veeeliki džak krcat igračkama. Pošto nisu mogli da dozvole da sirota dečica ostanu bez poklona na Novu godinu, savršeni par odluči da prime u svoja kola Deda Mraza i njegove igračke.
 
Međutim, uslovi za vožnju su bili jako loši, smanjena vidljivost na putu, sneg zasipa stakla, klizavo... I savršeni par i Deda Mraz koji je bio sa njima... doživeše saobraćajnu nesreću.
Samo je jedno od njih troje preživelo, šta mislite - ko?
 
suncica73:
Pa nisi nam rekla ko je preziveo!
Ajde,kaaaziiiiii naaaaam :P
Uh, da.

Savršena žena je preživela. Jedino ona STVARNO postoji. Svi znaju da Deda Mraz ne postoji (sori Gošćice :oops: ). Još manje je moguće da postoji biće koje se zove savršen čovek. :wink:

Ako ste žensko, ovo je kraj priče.
Ako ste muško, selektujte sledeći post. :P
 

Back
Top